Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5458/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek, kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Home Life d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36472323493, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Perica, odvjetnik u Crikvenici, protiv 1. tuženice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić, odvjetnik u Crikvenici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn- 46/2020 od 15. srpnja 2024., 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Home Life d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Pn-46/2020 od 15. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naložiti 1. i 2. tuženicama solidarno, s osnove naknade štete isplatu svote od 44.802,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju , 1. i 2. tuženicama naknaditi parnični trošak u svoti od 10.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem , uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP istaknuta u žalbi tužitelja

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, poštujući načelo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja kao vlasnika i posjednika kčbr. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina], za naknadu štete od 1. i 2. tuženica (dalje: tuženice), vlasnica i posjednica kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koju su mu uzrokovale time što je sukladno projektu rušenja srušio staru kuću na svojoj nekretnini te se u trenutku rušenja utvrdilo kako kuća tuženica nema svoj zid već su se protupravno aneksirale na kuću tužitelja iako su prije rušenja tvrdile da imaju svoj zid kuće.

6.1. Time su uzrokovale štetu tužitelju u vidu izmakle koristi jer je bio prisiljen udaljiti se od međe i izgraditi novi zid duljine 13,57 metara u visini od 5 etaža odnosno , umanjiti površinu svoje zgrade za 20,35 m[2] korisne stambene površine koju je mogao izgraditi i prodati, a tržišne vrijednosti od 44.802,57 eura.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da su tuženice izvršile radnju aneksiranja svojeg objekta na objekt kojega je rušio tužitelj jer se radilo o kućama u nizu, sagrađenim prije 100-tinjak godina, niti da bi tuženice tvrdile da imaju svoj zid kuće na adresi [adresa] prema kući kbr. 110.

7.1. Potom zaključuje, da je označeno tužitelj i dokazao, što nije slučaj, ovo ne može predstavljati štetnu radnju za nastanak štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio u vidu izmakle koristi za nesagrađenih 20,35 m[2] stambene površine budući da se ruši i gradi prema projektnoj dokumentaciji koju izrađuju ovlaštene stručne osobe a ne prema tvrdnjama susjeda s tim više, što je prema projektu rušenja kuće kbr. ... izrađenom po Volta d.o.o. Opatija, trebalo zadržati zid između postojećih kuća kojega od 1919. koriste oba objekta.

8. U ovoj parnici nije sporno da su nekretnine stranaka predstavljale susjedne objekte sagrađene prije 100 godina u vidu kuća u nizu koje se nastavljaju jedna na drugu s time, da je objekt tuženica sagrađen 1919. godine i tuženice su ga naslijedile od svojih roditelja koji su 1985. dobili i građevinsku dozvolu za nadogradnju drugog kata kuće koju su tada i sagradili, što u nepromijenjenom obliku predstavlja objekt tuženica, sa izgledom koji je vidljiv na snimkama (str. 46. spisa) pa su stoga neosnovani navodi tužitelja kako su tuženice aneksirale objekt kbr. 108 na objekt kbr. 110.

9. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radilo o postojećem stanju u trenutku kada je tužitelj kupio objekt na adresi u [adresa] te je već znao i morao znati za stanje susjedne nekretnine s tim više, što je tehničkim dijelom projekta uklanjanja građevine tužitelja iz veljače 2020. izrijekom označeno da je na jugoistočnom dijelu, koji graniči sa susjednom građevinom potrebno kod uklanjanja zadržati, osim kompletnog zajedničkog zida i dijelove prednjeg uličnog te zadnjeg zida iz razloga osiguranja mehaničke otpornosti i stabilnosti predmetnog zajedničkog zida.

9.1. Tako je tužitelj znao i morao znati da se radi o zajedničkom zidu nekretnina stranaka te je prema činjeničnom opisu tužbe u ožujku, upravo sukladno ovom projektu srušio staru kuću na svojoj čestici rušeći zajednički zid sa kućom tuženica.

10. Tužitelj nadalje tvrdi kako je suprug 1. tuženice doveo tužitelja u zabludu tvrdnjom da zgrada tuženica ima vlastiti zid što predstavlja radnju koja je uzrokovala štetu tužitelju.

11. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 ), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Štetna radnja je tako svaka radnja ili propust štetnika kojom se oštećeniku nanosi šteta i uzrok joj je skrivljeno ponašanje usmjereno tomu da se oštećeniku nanese šteta. Tako oštećenik mora dokazati postojanje uzročne veze između postupanja tuženica kao štetne radnje i štete kao posljedice i mora postojati uzročna veza što znači , da šteta može nastupiti upravo kao posljedica štetne radnje pri čemu je potrebno utvrditi pravno relevantni uzrok kao štetni događaj s posljedicom konkretne štete.

12.1. Uzrok koji dovodi do određenih šteta mora biti ljudska radnja u vidu aktivnosti ili propusta a tužitelj je dužan dokazati da mu je štetna radnja uzrokovala štetu s time da protupravnost predstavlja pretpostavku odgovornosti za štetu.

13. Imajući na umu sve naprijed označeno nikakvo postupanje tuženica ne može predstavljati štetnu radnju u vidu njihovog skrivljenog postupanja koje bi uzrokovalo štetu tužitelju u vidu sprječavanja povećanja imovine tužitelja.

14. Ovo stoga, što dokaz takve radnje ne može predstavljati iskaz svjedoka GČ, zainteresiranog za ishod postupka, partnera tužitelja u projektu kupovine, rušenja i gradnje predmetnog objekta do konačne realizacije projekta , na kojem iskazu tužitelj osniva dokaz odgovornosti za štetu tuženica i to samo stoga, jer bi suprug 1. tuženice kroz diskusiju odgovorio da ne treba utvrđivati stvarno stanje već da tuženice imaju svoj vlastiti zid.

14.1. Taj je svjedok predložen po tužitelju potvrdio i da je statika objekta tužitelja i objekta tuženica vezana zidom te je od samog početka trebalo utvrditi radi li se o zajedničkom zidu prema objektu tuženica jer se radilo o objektima koji su jedan do drugoga, kako bi se na temelju toga moglo ići na realizaciju glavnog projekta odnosno rekonstrukcije i nadogradnje, da tuženice nisu nikada bile nazočne razgovorima oko predmetnog zida odnosno, gradnje nekretnine tužitelja i da se od samog početka suprug 1. tuženice postavio negativno prema tužitelju sve do prijetnji i vrijeđanja što sve predstavlja okolnosti koje dovode u sumnju tvrdnju tužitelja da bi samo na temelju iskaza supruga jedne od tuženica, tužitelj kao društvo kojemu je djelatnost građenje stambenih i nestambenih zgrada, osnovano zaključio da objekt tuženice ima vlastiti, a ne zajednički zid.

15. Tako je, naročito s obzirom na sadržaj projekta rušenja kao i djelatnost tužitelja koji je pri postupanju u svezi gradnje i rušenja dužan postupati s povećanom pažnjom neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega tužitelj ističe zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga provedbom građevinskog vještačenja.

16. Stoga je pravilno utvrđeno da tuženice niti jednom radnjom ili propuštanjem nisu uzrokovale štetu tužitelju jer nisu niti tvrdile da imaju svoj zid a svjedok UČ, suprug 1. tuženice, je prema navodima partnera tužitelja od samog početka iskazivao nezadovoljstvo prema njemu i tužitelju pa je nejasno zbog čega bi na temelju iskaza takve osobe tužitelj, kao društvo koje se bavi građenjem stambenih i nestambenih zgrada, utemeljio svoja utvrđenja sukladno kojima bi gradio i vršio rušenje i to suprotno projektu rušenja gdje je izrijekom navedeno kako se radi o zajedničkom zidu.

17. Slijedom svega iznijetog, budući da u ovoj parnici tužitelj nije dokazao štetnu radnju tuženica u vidu davanja netočne izjave za koju bi one znale ili morale znati da su netočne te da bi se radilo o izjavi kojoj je tužitelj opravdano povjerovao, kao i da između bilo kakve izjave tuženica i nastale štete postoji uzročna veza, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

18. Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak je obređen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) te je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom II izreke..

U Zagrebu 11. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek