Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-120/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hana-Koška d.o.o. Koška, M. Gupca 198, OIB: 21679105035, zastupana po Ivani Mandić, odvjetnici u ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, protiv tuženika ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici iz Našica, radi naknade štete – izgubljene dobiti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Pn-167/2023-19 od 17. studenog 2025., u sjednici održanoj 06. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Pn-167/2023-19 od 17. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, i zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Pn-167/2023-19 od 17. studenog 2025., odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HANA-KOŠKA d.o.o. koji glasi: " Nalaže se tuženici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju HANA-KOŠKA d.o.o. iz Koške, Matije Gupca 198, OIB: 21679105035 iznos od 57.573,50 eura i to:

- 7.889,16 eur za kulturu kukuruza za razdoblje 2013.god., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2013. god. do 31.07.2015.god. po stopi HNB -a uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.god. do 31.12.2022. god. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 16.044,17 eur za kulturu soje za razdoblje 2014.god., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2014. god. do 31.07.2015.god. po stopi HNB -a uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.god. do 31.12.2022. god. u visini koja seodređuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 8.838,92 eur za kulturu pšenice za razdoblje 2015.god., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2015. god. do 31.12.2022. god. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 16.328,51 eur za kulturu soje za razdoblje 2016.god., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2016. god. do 31.12.2022. god. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 8.472,73 za kulturu pšenice za razdoblje 2017.god., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2017. god. do 31.12.2022. god. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

sve u roku 15 dana",

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 8.030,92 EUR (osamtisućatrideset eura i devedesetdva centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju HANA-KOŠKA d.o.o. isplatiti na ime parničnih troškova tuženici ZI iznos od 15.937,50 EUR (petnaesttisućadevetstotridesetsedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice radi naknade parničnih troškova u preostalom iznosu od 3.125,00 EUR (tritisućestodvadesetpet eura) odbija kao neosnovan".

2. Protiv presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene koristi. Tužitelj tvrdi da je tuženica u razdoblju od 2013. do 2017. držala bez pravne osnove u posjedu nekretninu koja je u suvlasništvu tužitelja, čest. zem. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], čime ga je onemogućila u vršenju njegovih suvlasničkih prava i time mu nanijela štetu, jer bi tužitelj da je obrađivao nekretninu u dijelu u kojem ga je tužena u tome onemogućavala ostvario ukupnu dobit od prodaje poljoprivrednih kultura u iznosu od 57.573,50 EUR.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo tužitelja za 162296/215463, Republike Hrvatske za 17300/215463 dijela i EI za 5867/215463 dijela,

- da je ĆI ugovorom o kupoprodaji prodao tužitelju suvlasnički dio predmetne nekretnine 03. rujna 2008. i aneksom ugovora od 2012., te se tužitelj upisao kao suvlasnik predmetne nekretnine 2012.,

- da je tuženica nekretninu čest. zem. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] držala u posjedu, temeljem ugovora o zakupu od 07. svibnja 2001. zaključenog sa Republikom Hrvatskom kao zakupodavateljem, koji ugovor je zaključen na vrijeme od jedne godine,

- da iz potvrde o plaćenoj naknadi izdanoj od strani općine Koška 2012. godine, proizlazi da je tuženica općini platila naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH za više nekretnina, između ostalog i za dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica].,

- da je općina Koška 17. rujna 2002., i 28. listopada 2003., izdala tuženici potvrdu na temelju Odluke o davanju na korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dosadašnjim korisnicima kojima je istekao ili je raskinut ugovor o zakupu, a kojim potvrdama je tuženici dozvoljeno daljnje korištenje poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu na području općine,

- da iz dopisa tužitelja Ministarstvu poljoprivrede, Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, te dopisa tužitelja Agenciji za poljoprivredno zemljište proizlazi da je tužitelj tim dopisima od 09. prosinca 2016., 07. lipnja 2017., 19. lipnja 2017. i 06. srpnja 2017., od navedenih institucija zatražio provođenje kontrole radi utvrđenja neovlaštenog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tuženice,

- da je iz dopisa Agencije tuženici od 03. srpnja 2017., i zapisnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju utvrđeno da Agencija obavještava tuženicu o promjenama u ARKOD sustavu, sukladno odredbi pravilnika o upisu poljoprivrednih gospodarstava te da se briše dio kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] radi prijave poljoprivrednog gospodarstva Hana Koška,

- da iz nalaza i mišljena poljoprivrednog vještaka proizlazi da je visina štete koju je tužitelj mogao pretrpjeti od 2013. do 2017., jer nije mogao zasijati usjeve na predmetnoj nekretnini na svom suvlasničkom dijelu površine 32,4592 ha, iznosila 433.787,52 kn / 57.573,50 EUR,

- da iz iskaza svjedoka zaposlenika tuženika proizlazi (LI, UI) proizlazi da tužitelj nakon kupnje nekretnine nije zatražio predaju u posjed,

- da tuženici nitko nije osporavao pravo na posjed, sve do poziva tužitelja na predaju u posjed u lipnju 2017. godine.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja, jer tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu koje su propisane odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). U obrazloženju odluke se navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju poduzimala radnje ili propuštanja kojima je sprječavala tužitelja u njegovoj eventualnoj namjeri da zasije željene poljoprivredne kulture na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], sve do pisanog poziva tužitelja iz lipnja 2017., kada je tuženica nakon skidanja usjeva mirnim putem predala tužitelju predmetnu nekretninu u posjed.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju dužnosti iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalitelj u žalbi prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i iznosi svoju ocjenu dokaza i drugačije činjenične zaključke. Međutim, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP ako provedene dokaze ocjenjuje drugačije nego što to smatra žalitelj. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji zaključak o neosnovanosti zahtjeva, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, zbog čega ocjena dokaza nema za posljedicu nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

10. U ovom postupku tužitelj zahtjeva naknadu štete po osnovi izmakle koristi koju bi ostvario u utuženom razdoblju budući nije mogao zasijati poljoprivredne kulture na predmetnoj nekretnini (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) jer je tuženica bila u posjedu.

11. Odredbom članka 1089. stavak 3. ZOO propisano je da se pri ocjeni visini izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

12. Za priznanje naknade štete na ime izmakle koristi prema navedenoj odredbi nije dovoljno da se radi o nemogućnosti ostvarenja koristi, odnosno da postoji objektivna mogućnost da se takva korist ostvari, nego se mora raditi o koristi koja bi se prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima mogla osnovano očekivati.

13. Tužitelj je suvlasnički dio predmetne nekretnine kupio od zemljišnoknjižnog suvlasnika 2008., a uknjižio se 2012., te je tek 2017., zatražio od tuženice predaju u posjed, kada mu je tuženica i predala nekretninu u posjed, pa se ne mogu prihvatiti navodi žalitelja da mu je nakon kupnje suvlasničkog dijela nekretnine, jedini cilj bio obrađivati predmetnu nekretninu, a što mu je onemogućila tuženica, zbog čega da je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi.

14. Sve iako je tužitelj trgovačko društvo registrirano upravo za sadnju i ubiranje usjeva, obradu oranica, tužitelj je bio dužan dokazati da je tuženica svojim radnjama spriječila i branila tužitelju stupiti u posjed i iskorištavati nekretninu u utuženom razdoblju, a u čemu nije uspio kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud. Pozivanje žalitelja na pravomoćnu presudu P-16/13 kojom je između istih stranaka u odnosu na drugu nekretninu prihvaćen zahtjev za predaju u posjed i naknadu štete nije pravno relevantno, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

15. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavke za naknadu štetu u smislu članka 1045. ZOO koje moraju biti kumulativno ispunjene, jer nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između radnje tužene i utužene štete.

16. I odluka o troškovima je pravilno donesena temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, a za poduzete radnje u postupku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Kako tužitelj nije uspio u žalbi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova odlučeno kao u točki II. izreke temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP -a. Također, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a temeljem članka 155. ZPP.

17. Slijedom navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku, 06. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović