Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4689/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VF, zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 24. ožujka 2023. broj: 29 Pp-3462/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. VF kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. VF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 24. ožujka 2023. broj: 29 Pp-3462/2022-8, okr. VF je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 euro, koju je dužan platiti u pet jednakih mjesečnih obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navod da je „osuđen na diskriminaciju zbog izjave ukrajinke koja ima nacističke oznake na svom vozilu dugi niz godina“, da je osuđen bez ijednog dokaza o počinjenju omalovažavanja za koje ga se tereti te da „tužiteljica nema ni jedan dokaz da je itko tada čuo da sam ja išta rekao“.

6. Suprotno ovim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica, pa tako i glede činjenica koja se ističu u žalbi. Prije svega, okrivljenik pogrešno MF naziva tužiteljicom, jer je u ovom prekršajnom postupku tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Karlovac s ispostavom Vojnić, a MF ima procesnu ulogu svjedoka, a činjenica da je svjedokinja MF svojim iskazom teretila okrivljenika ne znači da ima procesnu ulogu tužitelja. Činjenica da svjedokinja ima na svom automobilu naljepnicu s ukrajinskim trozubom, što se ističe u žalbi, ne čini njen iskaz nevjerodostojnim, niti ima utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika. Također, za ispunjenje bića prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim nije nužno da je riječi koje je okrivljenik uputio svjedokinji MF („ukrajinsko smeće, ukrajinsko smeće“) itko drugi čuo pa nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima okrivljenik tvrdi da „tužiteljica nema ni jedan dokaz da je itko tada čuo da sam ja išta rekao“. I po ocjeni ovog suda, vjerodostojnost iskaza svjedokinje MF nije upitna jer je i prilikom ispitivanja u PP Karlovac s ispostavom Vojnić 29. studenog 2022. neposredno nakon inkriminiranog događaja, kao i na prvostupanjskom sudu 30. siječnja 2023. iskazivala identično i neproturječno, za razliku od okrivljenika koji je u obrani koju je dao u PP Karlovac s ispostavom Vojnić 29. studenog 2022. naveo da je inkriminirane prilike glasno rekao „ukrajinsko smeće“, što je u obrani pred prvostupanjskim sudom poricao.

7. Stoga, i po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica. Ponašanje okrivljenika, koji se obratio MF, državljanki Ukrajine, glasno joj govoreći „ukrajinsko smeće, ukrajinsko smeće“ svakako ispunjava zakonska obilježja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim jer se radi o ponašanju koje stvara atmosferu straha, neprijateljstva i poniženja, a nesporno je da je okrivljenik uputio navedene riječi MF upravo zbog njene etničke pripadnosti i nacionalnog podrijetla te izazvao zakonom propisanu protupravnu posljedicu pa žalba okrivljenika nije osnovana.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana je novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna, a prvostupanjski sud je, upravo zbog činjenice da su utvrđene samo olakotne okolnosti i nijedna otegotna, pravilno izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu za to djelo prekršaja. Cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu ne postoji relevantna dokumentacija iz koje bi nesumnjivo proizlazilo da je okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.