Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8970/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GD, zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 21. kolovoza 2025., broj: Pp-1897/2024-18, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. GD, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. GD, za prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora 30 dana (trideset dana) i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1 (jedne) godine ne počini novi prekršaj za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene ovom presudom. U slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora će se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, lišenje slobode 16. i 17. listopada 2023. uračunati kao 2 (dva) dana zatvora.

II. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okr. GD te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. GD je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 21. kolovoza 2025., broj: Pp-1897/2024-18, u ponovljenom postupku, proglašen je krivim okr. GD da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 750,00 eura, u koju se uračunavaju dva dana lišenja slobode pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 670,36 eura, koju je dužan platiti u četiri jednaka mjesečna obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okrivljenik je pobijanom presudom obvezan naknaditi 544,02 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Vedrana Stanića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o troškovima postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada ističe da je prvostupanjski sud povrijedio načelo zabrane reformatio in peius propisano u čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 9. Prekršajnog zakona. Naime, pobijanom presudom koja je donesena u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je okr. GD izrekao novčanu kaznu, unatoč tome što je svojom prethodnom presudom (broj 75. Pp-3461/2023-11 od 3. studenog 2023.), protiv koje je bila podnesena samo žalba u korist okrivljenika (čime je bila uspostavljena zabrana reformatio in peius) i koja je bila ukinuta, prema okrivljeniku primijenio uvjetnu osudu.

5. Odredbom čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je: „ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“. Propisana zabrana, nakon što je uspostavljena, a to znači nakon što je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, kao što je to bio slučaj u ovom postupku, vrijedi kako u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom, tako i u novom postupku pred prvostupanjskim sudom. Važnost propisane zabrane preinačenja na gore je poglavito u postupku pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja rješenja o ukidanju prvostupanjske presude, a što je i izrijekom propisano odredbom čl. 210. st. 4. Prekršajnog zakona.

6. Uvjetna osuda je mjera upozorenja i po svojoj naravi je blaža prekršajnopravna sankcija od novčane kazne. U ovom prekršajnom postupku je bila uspostavljena zabrana reformatio in peius (jer je protiv prethodne prvostupanjske presude bila podnesena samo žalba u korist okrivljenika) pa je prvostupanjski sud, izricanjem novčane kazne u ponovljenom postupku, unatoč tome što je u prethodnoj presudi bio primijenio mjeru upozorenja, povrijedio čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona jer je izrekao strožu prekršajnopravnu sankciju.

7. Stoga je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te odluke o prekršajnopravnoj sankciji osnovana.

8. Neosnovano okrivljenik ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava navodeći da djelo za koje je proglašen krivim uopće nije prekršaj, da konkretan prekršaj čini osoba koja pjeva pjesmu čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju nacionalne pripadnosti, a da konkretne riječi pjesme koje se okrivljeniku stavljaju na teret ne sadrže ni jednu riječ koja iskazuje ili potiče mržnju, posebice ne na temelju nacionalne pripadnosti, da se radi o preekstenzivnom tumačenju pjesme s ovako oskudnim brojem riječi, koje preekstenzivno tumačenje je zabranjeno jer je protivno načelu zakonitosti, tim više što okrivljenik ima samo 22 godine i praktički ne zna što je uopće fašistički pokret i tko su bile ustaše, a ne da ih još ima namjeru i veličati.

9. Suprotno žalbenim navodima, nedvojbeno se radi o pjesmi čiji sadržaj iskazuje i potiče na mržnju na temelju nacionalne pripadnosti, jer se radi o ustaškoj koračnici i vezana je uz veličanje ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, koji je iznikao iz fašizma i utemeljen je, između ostalog, i na rasizmu pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske, etničke i nacionalne pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti. Iz navedenih razloga neosnovano okrivljenik navodi da konkretne riječi pjesme koje mu se stavljaju na teret ne sadrže ni jednu riječ koja iskazuje ili potiče mržnju, posebice ne na temelju nacionalne pripadnosti te da se radi o nedopuštenom preekstenzivnom tumačenju. Ne mogu se prihvatiti osnovanim ni žalbeni navodi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja imao samo 22 godine i da praktički ni ne zna što je uopće fašistički pokret i tko su bile ustaše, jer je zabrana rasističkih govora od temeljnog značenja u demokratskom društvu.

10. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

11. Žaleći se zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da nije bilo mjesta da ga se obveže na plaćanje istih jer je nezaposlen i bez primanja. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, a budući da je okrivljenika proglasio krivim, na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona obvezao ga na naknadu troškova prekršajnog postupka. Okrivljenik ne spori svoju obvezu naknade troškova, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, visina paušalne svote, koja je određena po prvostupanjskom sudu, i više je nego primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.). Ostali dio troškova na koje je okrivljenik obvezan odnosi se na troškove informatičkog vještačenja prema priloženom računu. Okrivljenik ni tijekom prvostupanjskog postupku niti sada uz žalbu nije ni jednim relevantnim dokumentom dokazao da je imalo lošeg imovnog stanja, a pogotovo da bi bio toliko lošeg imovnog stanja da bi plaćanje troškova postupka na koje je obvezan ugrozilo njegovu egzistenciju. Stoga je odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka osnovana i utemeljena na zakonu.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njeno poslovanje.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.