1

Poslovni broj: Gž-238/2023-

Poslovni broj: Gž-238/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. H. iz K., OIB …., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u K., protiv tuženice V. M. V. iz K.,  OIB …, zastupane po punomoćnicima iz ZOU V. B. i J. B. K., odvjetnicima u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-48/2021-17 od 13. srpnja 2022., 12. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj  Pn-48/2021-17 od 13. srpnja 2022. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužitelju  iznos od 625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2022. do isplate, dok je točkom II. izreke tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.772,00 kuna.

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka (točka II. i III. izreke) žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se  prvostupanjska presuda u  pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja napomenuti da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, zbog čega se prvostupanjska presuda sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim iz čl. 354. st. 2. toč.3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u štetnom događaju 13. veljače 2021., a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je pas tuženice napao janjad tužitelja, kojom prilikom je usmrtio jedno janje, a šest janjadi je pobjeglo i nestalo.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, s obzirom da je suprotno žalbenim navodima, izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama.

7.1. Također, razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni sadržaju priloženih isprava, kako se to sadržajem žalbe poziva tužitelj navodeći da je Zapisnik Državnog inspektorata, Ispostava K. od 15. ožujka 2021. javna isprava pa da se smatra istinitim ono što se u zapisniku potvrđuje ili određuje, zbog čega da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da mu je uništeno ostalih šest ovaca.

7.2. Naime, točno je da  je zapisnik Državnog inspektorata javna isprava s obzirom da je odredbom čl. 76. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, dalje:ZOUP) kojeg u svom radu primjenjuje Državni inspektorat kao tijelo državne uprave, propisano  da je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava te da je zapisnik dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. Sukladno čl. 230. ZPP-a, javnom ispravom dokazuje se  istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, s time da je dopušteno  dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena . Dakle,  postoji zakonska presumpcija da je ono što je utvrđeno u javnoj ispravi istinito, ali moguće je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice pa u takvoj situaciji sud na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrđuje sporne činjenice.

7.3. U konkretnom slučaju Zapisnikom Državnog inspektorata utvrđeno je da je u privatnoj evidenciji tužitelja zabilježeno rođenje sedam janjadi koja su podavljena ili nestala 13. veljače 2021., međutim na okolnost postojanja i nestanka spornih šest janjadi izvedeni su i drugi dokazi (uvid u druge isprave, saslušanje svjedoka i stranaka) te je prvostupanjski sud ocjenom svih izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje spornih šest janjadi odnosno njihov nestanak u predmetnom štetnom događaju. Stoga, takvim utvrđenjem koje je pravilno utemeljeno na rezultatima cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a ne samo na Zapisniku Državnog inspektorata, nije počinjena bitna procesna povreda iz čl.354. st.2.toč.11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženice kao vlasnice psa za naknadu štete tužitelju usmrćenjem jednog janjeta. Sporan je nastanak štete u odnosu na ostalih šest janjadi koja su prema tvrdnji tužitelja nestala.

9. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je pas tuženice napao i usmrtio jedno janje tužitelja, pri nespornoj visini štete u iznosu od 625,00 kuna, pozivom na čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa.

10. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete za ostalih šest janjadi, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, posebice cijeneći da iz službenih evidencija ne proizlazi postojanje šest spornih janjadi, kao i da utvrđivanje činjenica od strane veterinarske inspekcije utemeljeno na privatnoj evidenciji tužitelja nije vjerodostojan dokaz, te da svjedoci koji su nezainteresirani za ishod spora nisu potvrdili navode tužitelja o nestanku šest janjadi, zaključuje da tužitelj nije dokazao nastanak štete u odnosu na spornu janjad. Stoga, u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

12. Imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao nastalu štetu u odnosu na spornih šest janjadi, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, s obzirom da nije ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki iz čl. 1045. st.1. ZOO-a za naknadu štete tužitelju (nastanak štete).

13. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na pogrešnu ocjenu dokaza u odnosu na spornih šest janjadi, predstavljaju prigovore činjenične naravi, koji se u ovom postupku sukladno č. 467. st.1. ZPP-a ne mogu s uspjehom iznositi.

14. Budući da su stranke djelomično uspjele u sporu, pravilno je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka, a vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka u parnici.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

16. Presuda prvostupanjskog suda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. travnja 2024.

   Sutkinja

    Ingrid Bučković v.r.