Poslovni broj: P-839/2024-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RZ, oib: [osobni identifikacijski broj], i VZ, oib: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Davorinu Ivanjek, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika NZ, oib: [osobni identifikacijski broj], i ZZ, oib: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Branimiru Tuškan, odvjetniku iz Zagreba, radi poništenja ugovora i brisanja upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 5. lipnja 2026. i zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka i drugotuženika, 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1.Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja od 14. kolovoza 2024. sklopljen između tužitelja kao darodavatelja i prvotuženika kao daroprimatelja.

2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Nalaže se u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, kuća, [adresa] sa 688 m2 uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnine s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja od 14. kolovoza 2024. na način da se briše pravo vlasništva s imena drugotuženika ZZ uz istovremeni upis ove nekretnine u vlasništvo tužitelja RZ i MZ svaki u ½ suvlasničkoga dijela."

3.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tako tvrde da su dana 14. kolovoza 2024. sklopili Ugovor o darovanju nekretnine s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja kojim su nekretninu katastarske oznake čestice broj: 2623, [adresa], dvorište, kuća, [adresa], od 688m2, upisanu u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], darovali prvotuženiku koji da je darovanu mu nekretninu Ugovorima o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024. i 2. rujna 2024. darovao drugotuženiku. Tužitelji tvrde da su navedeni ugovor o darovanju nekretnine sklopili s prvotuženikom zbog prijetnje koju da im je uputio da će, ako mu predmetnu nekretninu ne daruju, ubiti njihovu djecu ĆZ i BZ, dakle, svoju sestru i brata, zbog čega su oni (tužitelji), opravdano strahujući za život i za sigurnost svoje djece, sklopili sporni ugovor, što da je bio isključivi razlog njegovoga sklapanja. Zbog toga tužitelji predlažu da sud donese sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući istinitost tužbenih navoda i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, te predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o darovanju nekretnine s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja od 14. kolovoza 2024., Ugovore o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024. i 2. rujna 2024., SMS poruke, izjavu drugotužitelja od 3. listopada 2024., izjavu prvotužitelja od 16. kolovoza 2024., rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kp-DO-807/24 od 9. rujna 2024., izjavu tužitelja od 16. rujna 2024., izjavu prvotužitelja od 6. rujna 2024., isprave o isplati prvotužitelju od strane tuženika, potvrdu iznajmljivača za period od 4. do 10. kolovoza 2024., Potvrde Policijske postaje Zaprešić od 14. studenog 2025., rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KIR-DO-261/24 od 27. ožujka 2025. i u medicinsku dokumentaciju za prvotužitelja, saslušao je stranke i svjedoke ĆZ, RZŽA, BZ, EZ, OZ, HZ, KZ, UZ, GZ, ŠZ, ŽZ, SZ i AZ.

3a.Druge dokaze ovaj sud nije provodio, jer se nisu pokazali potrebnim za utvrđivanje činjenica koje su važne za odlučivanje o tužbenoj osnovi spora i odlučujuće za drukčiju ocjenu sveukupnog raspravnog materijala.

4.Temeljem tako provedenoga dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5.Predmet ovoga parničnog spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o darovanju nekretnine s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja od 14. kolovoza 2024., sklopljenoga između tužitelja kao darodavatelja i prvotuženika kao daroprimatelja nekretnine katastarske oznake čestice broj: 2623, [adresa], dvorište, kuća, [adresa], od 688m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6.Pravnu kvalifikaciju ovoga spora sud nalazi u odredbama iz čl. 279. u vezi s čl. 330., 331, 332 i 335. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

7.Obzirom na istaknuti pravozaštitni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje ugovora zbog mana volje posve su irelevantni za odlučivanje tužbeni navodi o gruboj nezahvalnosti daroprimatelja i opozivu spornog ugovora o darovanju izjavom tužitelja od 16. rujna 2024. koji se pravno kvalificiraju prema čl. 494. ZOO-a.

8.Tužitelji tako tvrde da su sporni darovni ugovor sklopili isključivo iz razloga jer im je prvotuženik prijetio da će im ubiti djecu, ĆZ i BZ, dakle, svoju sestru i brata, ako mu ne daruju spornu nekretninu čiji su oni vlasnici.

9.U konkretnom slučaju nije sporna činjenica sklapanja potonjeg Ugovora o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024. koja je, osim toga, sa sigurnošću utvrđena i uvidom u sam Ugovor.

9a.Također nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024. i od 2. rujna 2024. kojima je prvotuženik predmetne nekretnine potom darovao drugotuženiku.

9b.Konačno, nije sporno da je predmetna tužba podnesena 25. rujna 2024. pravovremena u smislu čl. 335. ZOO-a.

10.U konkretnom slučaju je, međutim, između stranaka sporno da li je sklapanje predmetnog ugovora provocirano nedopuštenim prijetnjama prvotuženika koje da bi kod tužitelja izazvale opravdani strah zbog čega da su oni sklopili taj ugovor.

11.Iz iskaza prvotužitelja tako proizlazi da je sporni ugovor sklopila isključivo pod utjecajem prijetnje prvotuženika da će, ako mu ona (prvotužitelj) i drugotužitelj, ne daruju predmetnu nekretninu, ubiti sestru ĆZ i brata BZ, dakle, djecu tužitelja, te da je sporni darovni ugovor sklopila i potpisala s tuženicima "da bi bilo bolje", to jest da tužitelji s tuženicima budu dobri i da im u kuću slobodno i bez straha mogu dolaziti njihova djeca, jer je prvotuženik to branio. Usto, da osobni odnosi između tužitelja i tuženika već duže vremena nisu dobri i da ne razgovora s tuženicima.

11a.Iz iskaza drugotužitelja proizlazi da je prvotuženiik preko njih roditelja prijetio svomu bratu i sestri da "ne smiju doći tu", misleći pritom na adresu predmetne nekretnine, no da nije čuo da bi im prijetio ubojstvom. Potvrđuje da je predmetni ugovor sklopljen "da bi sve bilo dobro", te da se prvotuženik nije brinuo o njima (tužiteljima) i da prvotuženik nije niti pozdravljao prvotužitelja, kao i da je tužio zbog prijetnji tuženika.

12.Iskaze tužitelja glede loših odnosa tuženika s tužiteljima i netrpeljivosti prvotuženika prema prvotužitelju, ali i svojoj sestri i bratu, sud je prihvatio jer su posve u skladu i s materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi, to jest Potvrdama Policijske postaje Zaprešić od 14. studenog 2025. o uredovanjima na adresi stranaka dana 30. lipnja 2023. i dana 15 srpnja 2023., dakle, prije sklapanja spornog ugovora, kao i iz ispisa elektronskih poruka prvotuženika upućenih svjedocima BZ i SZ u kojima na primitivan i vulgaran način majku ponižava i verbalno izruguje i piše "odrobija ću ju … srediću ja nji… sa roditeljima već tri godine nepričam mada nisu roditelji… sad se kunem (…) ide na ulicu", te da ga brat i sestra ne zanimaju. Usto, njihovi iskazi su u bitnom sukladni i iskazima svjedoka HZ, KZ, PZ, ŠZ, ĆZ, LZ i BZ, time da svjedoci LZ i CZ u svojim iskazima potvrđuju autentičnost i vjerodostojnost elektronskih poruka prvotuženika (list 17-20).

12a.Također, iskaz prvotužitelja u pogledu prijetnji prvotuženika upućenih putem prvotužitelja svomu bratu i sestri koje su provocirale sklapanje spornog ugovora potvrđen je i iskazima svjedoka PZ, ĆZ, i BZ koji o tomu imaju, istina, tek posrednih spoznaja koja crpe iz razgovora s prvotužiteljem, međutim, u bitnom se njihovi iskazi posve slažu i pridonose izvođenju zaključka suda o istinitosti tvrdnji prvotužitelja o postojanju prijetnji prvotuženika i opravdanom strahu prvotužitelja zbog kojeg je zajedno s drugotužiteljem sklopio sporni darovni ugovor.

13.Iz iskaza tuženika, pak, proizlazi da su osobni odnosi njih i tužitelja uvijek bili dobri, da nije bilo nikakvih prijetnji bilo tužiteljima osobno, bilo preko njih svjedocima ĆZ i BZ kojima da oni (tuženici) ne brane da dođu k roditeljima, što proizlazi i iz iskaza svjedoka EZ, OZ, UZ, ČZ i AZ.

13a.Cijeneći tako dane iskaze tuženika i njima sklonih svjedoka ovaj sud ih nije prihvatio kao istinite, jer su puno manje logični i životno su neuvjerljiviji od iskaza tužitelja i prethodno već spomenutih svjedoka HZ, KZ, PZ, ŠZ, ĆZ, LZ i BZ, čiji su iskazi u skladu i s ranije već citiranim materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi koji zaista potvrđuju nezdrave i izvanjski već vrlo vidljivo poremećene i disfunkcionalne obiteljske odnose stranaka koji su formirali i posve nezadovoljavajuće odnose tuženika s drugom djecom tužitelja i provocirali destruktivno ponašanje prvotužitelja povodom kojega je vođen i postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu okončan rješenje broj Kp-DO-807/24 od 9. rujna 2024. i rješenjem broj KIR-DO-261/24 od 27. ožujka 2025.

13b.Naime, ako se samo i letimično pročitaju prethodno citirane elektronske poruke prvotuženika, onda je kristalno jasno da je prvotuženik izgubio svaki kontakt sa tužiteljima kao svojim roditeljima i da je isključio sve svoje osjećaje prema njima, te da niti do časa sklapanja spornoga ugovora i isplate novca povodom njega nije postojala obiteljska interakcija između stranaka kako su je opisivali tuženici i svjedoci EZ, UZ, ČZ i ĐZ, a da policijska uredovanja ne predstavljaju tek izolirane slučajeve, već samo logičan i predvidljiv slijed historijskih događaja nakon otvorenog izražavanja neslaganja, sukoba i manifestacije obostranih negativnih emocija.

13c.U okolnostima kad se stranke dugi niz godina suočavaju sa zahtjevnom i uznemirujućom, dugotrajnom i svakodnevnom serijom različitih stresora i kada same nisu u stanju da uspostave ravnotežu u međusobnim odnosima i naprave kompromis i prilagode se individualnim potrebama i vrijednosti do kojih svaka od njih posebno drži, onda su ovomu sudu puno uvjerljivije i ljudski razumljivije tvrdnje tužitelja o konfliktnim obiteljskim odnosima stranaka i osjećaju ljutnje i rivalstva prvotuženika prema sestri i bratu i verbaliziranih prijetnji koje im je upućivao izazvanih bojazni da će mu posezati za imovinom u kojoj zajedno sa svojom obitelji zadovoljava svoje stambene potrebe.

14.Dakle, iz tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza, ovaj sud sa sigurnošću zaključuje da je do sklapanja spornog darovnog ugovora sklopljenoga dana 14. kolovoza 2024. između tužitelja, kao darodavatelja, s jedne strane, i prvotuženika, kao daroprimatelja, s druge strane, došlo zbog nedopuštene prijetnje prvotuženika da će ubiti svoju sestru ĆZ i svoga brata BZ, koju im je izrekao preko prvotužitelja zbog koje su tužitelji u opravdanom strahu za sigurnost svoje djece sklopili sporni ugovor, i to po kazivanju prvotužitelja "da bi bilo bolje", odnosno po kazivanju drugotužitelja "da bi sve bilo dobro", a baš potonji, u bitnom istoznačni izrazi, logičkom nuždom upućuju na zaključak o teškoj i bezizlaznoj situaciji u kojoj su se našli tužitelji kada su - suočeni s prijetnjom nasiljem prema njihovoj djeci - opravdano strahovali da će, ako ne sklope sporni ugovor s prvotuženikom, ovaj tu prijetnju stvarno i ostvariti.

15.Takav zaključak suda nije doveden u sumnju personalnim dokazima koje su predložili tuženici, kada upravo suprotno proizlazi iz ovomu sudu daleko uvjerljivijih i životno prihvatljivijih iskaza tužitelja da im je prvotuženik prijetio zlom da bi ih ustraš io i time naveo na sklapanje spornog ugovora.

16.Da su prijetnje dio svakodnevnog rječnika kojim se koristi prvotuženik, proizlazi i iz sadržaja prethodno već citiranih dijelova dostavljenih elektronskih poruka i pokazatelj su mogućega nasilnog ponašanja prvotuženika i povećane opasnosti koja od njega izravno i ozbiljno prijeti.

16a.Da je drugotužitelj, mada je iskazao da nije čuo prvotuženikovu prijetnju ubojstvom, imao o njoj saznanja i da je baš zbog takve prijetnje sklopio sporni ugovor i podnio tužbu, proizlazi, kako iz njegova stranačkog iskaza, tako i iz Izjave tužitelja od 16. rujna 2024., dok, s druge strane, njegova izjava o odricanju od tužbenog zahtjeva (list 26) i Izjava od 3. listopada 2024. potvrđuju manipuliranje njime od strane tuženika u cilju vođenja ove parnice.

17.Istinitost tvrđenja prvotužitelja u pogledu upućenih prijetnji nije dovedena u razumnu i opravdanu sumnju niti potvrdom iznajmljivača na koju se pozivaju tuženici, a kojom dokazuju boravak u Makarskoj u periodu od 4. do 10. kolovoza 2024., jer je prvotužitelj u svom iskazu izrijekom izjavio da su sporne prijetnje upućene mjesec dana prije sklapanja spornog ugovora, dakle, prije nego što su tuženici boravili na odmoru u Makarskoj.

18.Što se tiče, pak, nesporne isplate iznosa od 10.000,00eur svjedoku ĆZ i iznosa od 30.000,00eur svjedoku BZ od strane prvotuženika i isplate daljnjeg iznosa od 14.000,00eur prvotužitelju prema ispravama u spisu (list 56-60), što prvotužitelj osporava tvrdeći da taj novac nije zadržala za sebe i za drugotužitelja, nego da ga je dala svjedoku BZ, stav je ovoga suda da takve isplate ne pretvaraju darovni ugovor u kupoprodajni, niti pak imaju ikakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, jer se poništiti može svaki ugovor, naplatni ili besplatni pravni posao, a u kontekstu činjenica koje nude tužitelji ne predstavljaju okolnost koja bi utjecala na formiranje drukčijih činjeničnih i pravnih zaključaka suda.

19.Prema tome, na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da tužiteljima pripada pravo na poništenje spornog darovnog ugovora zbog nesklada između njihove volje i očitovanja uslijed psihičke prisile kojoj su bili izloženi od strane prvotuženika.

20.Smatrajući tako da tužitelji osnovano zahtijevaju poništenje predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024., ovaj sud je odlučio kao u točki 1. izreke presude.

21.Obzirom da tužbenim zahtjevom nisu obuhvaćeni i Ugovori o darovanju nekretnine od 14. kolovoza 2024. i 2. rujna 2024. kojima je prvotuženik prenio u cijelosti u vlasništvo predmetnu nekretninu drugotuženiku što znači da o njima ovaj sud nije bio ovlašten raspravljati i donijeti odluku (čl. 2. ZPP-a), nema uvjeta za primjenu odredbe iz čl. 332. st. 1. ZOO-a i brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog upisa izvršenog u korist drugotuženika, jer je u času kada su sklopljeni ugovori kojima je drugotuženik obdaren predmetnom nekretninom sporni ugovor o darovanju bio valjan i postizao je sve pravne učinke, dok zahtjev za poništenje spornog ugovora ne sadržava ujedno u sebi i zahtjev za poništenje tih ugovora koje, uostalom, tužitelji nisu niti ovlašteni poništavat i jer nisu njihove ugovorne strane.

21a.Smatrajući zbog toga da pravozaštitni zahtjev tužitelja za uspostavom ranijega zemljišnoknjižnog stanja nije osnovan, ovaj sud je odlučio kao u točki 2. izreke presude.

22.Zaključno, treba apelirati na stranke da razvijaju vještinu samokontrole i međusobnoga dogovaranja i da na miran, iskren i konstruktivan način pokušaju postići zajednički sporazum u pogledu uvjeta budućeg zajedničkog življenja i novoga modela obiteljskih interakcija i riješiti sukob interesa koji ih opterećuju, kao i prevladati razlike uz izbjegavanje svađa i sukoba, a čime će doprinijeti kvaliteti svojih života i uzajamnih odnosa.

23.Odluka o troškovima ovog parničnog postupka koja je sadržana u točki 3. izreke presude, temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke u ovoj parnici djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima.

24.Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 31. srpnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza 2026.

DNA:

Tužiteljima, po pun., uz rješenje 1.-tužitelju o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 140,00eur,

Tuženicima, po pun.