Poslovni broj: P-1881/2023-23
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Igoru Metelko, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, oib:90275854576, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Staši Stefanović, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice GZ, **.**.2026.,
p r e s u d i o j e
1.Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu br.27462, sklopljenog dana 18. listopada 2007. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u dijelu kojom je određen iznos leasinga od 41.733,86 CHF i u dijelu u kojem je određen mjesečni obrok leasinga od 511,68 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, te u dijelu odredbe toč.20.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu koja glasi: „Novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su iste izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d.“ 2.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4,035.55eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
EUR 2.37 počev od 24/10/2007 do isplate
EUR 8.48 počev od 26/11/2007 do isplate
EUR 2.84 počev od 20/12/2007 do isplate
EUR 12.91 počev od 28/01/2008 do isplate
EUR 10.23 počev od 29/02/2008 do isplate
EUR 20.31 počev od 07/04/2008 do isplate
EUR 12.96 počev od 09/05/2008 do isplate
EUR 5.76 počev od 03/06/2008 do isplate
EUR 8.94 počev od 03/07/2008 do isplate
EUR 10.25 počev od 30/07/2008 do isplate
EUR 5.62 počev od 22/08/2008 do isplate
EUR 10.68 počev od 26/09/2008 do isplate
EUR 21.55 počev od 04/11/2008 do isplate
EUR 26.68 počev od 05/01/2009 do isplate
EUR 14.87 počev od 06/02/2009 do isplate
EUR 44.44 počev od 17/02/2009 do isplate
EUR 46.73 počev od 23/03/2009 do isplate
EUR 34.27 počev od 22/05/2009 do isplate
EUR 37.85 počev od 10/06/2009 do isplate
EUR 39.00 počev od 10/06/2009 do isplate
EUR 33.35 počev od 16/07/2009 do isplate
EUR 36.75 počev od 02/12/2009 do isplate
EUR 31.83 počev od 02/12/2009 do isplate
EUR 32.56 počev od 02/12/2009 do isplate
EUR 29.58 počev od 02/12/2009 do isplate
EUR 35.57 počev od 02/12/2009 do isplate
EUR 33.03 počev od 12/02/2010 do isplate
EUR 41.51 počev od 15/03/2010 do isplate
EUR 44.00 počev od 10/05/2010 do isplate
EUR 46.01 počev od 11/06/2010 do isplate
EUR 49.94 počev od 01/07/2010 do isplate
EUR 57.23 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 62.19 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 70.01 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 74.47 počev od 21/09/2010 do isplate
EUR 80.62 počev od 12/11/2010 do isplate
EUR 78.34 počev od 16/12/2010 do isplate
EUR 81.73 počev od 26/03/2011 do isplate
EUR 98.31 počev od 26/03/2011 do isplate
EUR 97.59 počev od 26/03/2011 do isplate
EUR 95.77 počev od 28/03/2011 do isplate
EUR 104.94 počev od 15/04/2011 do isplate
EUR 94.81 počev od 25/05/2011 do isplate
EUR 104.57 počev od 06/07/2011 do isplate
EUR 120.66 počev od 08/09/2011 do isplate
EUR 144.27 počev od 15/09/2011 do isplate
EUR 160.11 počev od 25/10/2011 do isplate
EUR 130.68 počev od 30/11/2011 do isplate
EUR 120.05 počev od 04/01/2012 do isplate
EUR 120.17 počev od 06/02/2012 do isplate
EUR 128.09 počev od 13/03/2012 do isplate
EUR 135.23 počev od 12/04/2012 do isplate
EUR 138.91 počev od 08/05/2012 do isplate
EUR 135.75 počev od 26/06/2012 do isplate
EUR 135.39 počev od 09/07/2012 do isplate
EUR 138.67 počev od 27/07/2012 do isplate
EUR 139.02 počev od 27/09/2012 do isplate
EUR 135.83 počev od 06/11/2012 do isplate
EUR 133.82 počev od 06/11/2012 do isplate
EUR 127.45 počev od 06/11/2012 do isplate,
sve po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visine stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
3.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.735,36eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
4.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu dana 28. lipnja 2023. tvrdi da je kao primatelj leasinga s tuženikom kao davateljem leasinga sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj: 27462 dana 18. listopada 2007. temelj kojeg mu je tuženik pribavio objekt leasinga – motorno vozilo Seat Leon i odobrio mu korištenje istog, čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 41.733,86CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju RBA Austria d.d. za CHF na dan plaćanja.
2.Tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom povrijeđena prava primatelja leasinga kao potrošača, a na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa bilo jednostrano.
3.Tužitelj smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF ništetne, jer predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, budući da ga je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između stranaka tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.
4.Tužitelj smatra da je dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila da potrošaču da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos leasinga, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, te egzaktne parametre i metodu izračuna takvih parametara, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora primatelju leasinga pruži sva odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila da procijeni je li predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na njega. Tužitelj tvrdi da u trenutku sklapanja Ugovora o operativnom leasingu broj: 27462, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Obzirom na navedeno, tvrdi da je zbog rasta valute švicarski franak u odnosu na kunu preplaćen leasing, pa konačno postavlja tužbeni zahtjev kao u podnesku od 12. veljače 2026.. uz nadoknadu parničnog troška.
5.U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da potvrđuje navode tužbe vezano uz činjenicu da je sklopljen predmetni ugovor o operativnom leasingu. Zatim tuženik navodi da se utvrđenja iz "Parnice Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj i protivi se svim navodima vezano uz isticanje ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora. Što se tiče odredaba ugovora, tvrdi da su sve odredbe, uključujući i one o valutnoj klauzuli, lako uočljive, jasne i razumljive te da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća primatelj leasinga mogao tražiti objašnjenje ili raskinuti ugovor. Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.
6.Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih, otplatni plan, ugovor o operativnom Leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, ugovor od 18. listopada 2007., promet po kreditu, obavijest o isteku ugovora o Leasingu, obavijest o raskidu ugovora o Leasingu, ugovornu kaznu zbog kašnjenja povrata vozila, informativni obračun ugovora o operativnom Leasingu s ugovorenom visini ostatka vrijednosti, račune 24292192 i 24292195 od 6. prosinca 2012., obavijest o konačnom obračunu, obavijest o odobrenju operativnog Leasingu, poziv za plaćanje, račune za predujam, račun 245490-07 od 24. listopada 2007., potvrdu o preuzimanju vozila i potvrdu o predaji vozila, očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom, dopis od 6. lipnja 2017., elektroničke poruke i izjavu HZ od 28. rujna 2023., saslušao je zatim tužitelja i proveo financijsko vještačenje.
7.Imajući u vidu odredbu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, koji predstavlja dopuštenu preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 2. ZPP- a, osnovan u cijelosti.
8.Sud je izvršio uvid u Ugovor o operativnom leasingu broj 27462, te je utvrdio da su dana 18. listopada 2007. isti sklopili tužitelj kao primatelj leasinga, te tuženik kao davatelj leasinga temelj kojeg je tuženik pribavio tužitelju objekt leasinga
– motorno vozilo Seat Leon i odobrio mu korištenje istog, čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 41.733,86CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja, kojim se, nadalje, tužitelj obvezao plaćati mjesečni obrok leasinga u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 511,68 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize važećem na dan plaćanja, sve sukladno odredbi toč.20.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu, koja glasi: „Novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su iste izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d.“
9.Time je sud utvrdio sporne dijelove predmetnog Ugovora o operativnom leasingu na čiju ništetnost upire tužitelj.
10.U usmenom iskazu tužitelj je iskazao da je predmetni ugovor sklopio radi korištenja motornog vozila za svoje osobne, privatne svrhe, te da nije nikada imao obrt, niti tvrtku, niti ostvarivao prihod od samostalnog rada . Ističe da ga službenici tuženika nisu upozorili na značajne promjene tečaja valute CHF, kao i na mogućnost značajnog porasta rate leasinga. Usto je iskazao da se o odredbama sklopljenog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer se radilo o tipskom obrascu ugovora koji je tuženik već unaprijed pripremio i čiji sadržaj nije kreirao niti je mogao na njega utjecati.
11.Dakle, na temelju tako danog iskaza, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit, jer nije doveden u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni ugovor o operativnom leasing tužitelj sklopio u osobne nekomercijalne svrhe za korištenje osobnog vozila kako stoji i u samom ugovoru, te da se taj ugovor ne odnosi na nikakvu aktivnost iz okvira obrta, trgovačkog društva ili obavljanja neke samostalne profesije, što znači da u konkretnom slučaju primatelj leasinga nedvojbeno ima status potrošača i aktivnu legitimaciju, a da predmetni ugovor o operativnom leasingu sklopljen samo za njegove privatne svrhe predstavlja potrošački ugovor u smislu pravila iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13). Također je nedvojbeno utvrđeno da se radi o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, koji sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja.
12.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, zaključivanjem ugovora o kreditu korištenjem u istima ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time trgovac postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), odnosno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) , te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
13.Presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), odnosno Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
14.Prema čl. 142. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91) i čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na nj ih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.
15.Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
16.Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.
17.Prema čl. čl. 50. Zakona o obveznim odnosima i čl. 272. ZOO-a, predmet obveze, to jest činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
18.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog k zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6. st.1. Direktive određuje: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C- 618/10, Banco Espanol de Credito v. ŠZF od 14.06.2012. godine, točka 73., utvrđeno je da se članak 6. (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je tako utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njezin sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu s pravnom stečevinom EU.
19.Prema stavu ovoga suda ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak. Naime, u konkretnom slučaju utvrđenja iz "Parnice Potrošač" se po stavu ovog suda analogno primjenjuju i na ugovore o operativnom leasingu, kao u konkretnom slučaju, jer je tužitelj kao primatelj leasinga u statusu potrošača kao i korisnik kredita, a tuženik kao davatelj leasinga u statusu trgovca kao i banke kreditori, a okolnost na koju se poziva tuženik da je tužitelj mogao raskinuti ugovor i sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u valuti EUR, ne utječe na njegovu obvezu kao trgovca da primatelje leasinga kao potrošače u cijelosti informira o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Zbog toga se ovaj sud referira, osim na presudu Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. iz koje proizlazi da su banke vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu, te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose. Nadalje, da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi , te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni, propustile su potrošače informirati o tome. Konačno, da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502.c ZPP -a kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva. Stoga je i vezanjem uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli ovaj sud našao ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, što nije dovedeno u razumnu sumnju nijednim materijalnim dokazom provedenim na glavnoj raspravi na koje se poziva tuženik.
20.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je temeljem ništetnog dijela prethodno već citiranih odredaba predmetnog Ugovora o operativnom leasingu i u tom ugovoru sadržane valutne klauzule došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao davatelja leasinga na teret tužitelja kao primatelja leasinga kao potrošača, te smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuju isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli – CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF.
21.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prethodno navedene dijelove tih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnim, kao u točki 1. izreke presude.
22.Na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te proveo financijsko vještačenje po ustanovi vještaka DARFIN d.o.o., a kojim je konačno utvrđeno da je tužitelj zbog promjene tečaja valute duga preplatio mjesečne obroke leasinga u iznosu od 4.035,55eur. 22a.Stranke nisu imale primjedbi na konačan nalaz i mišljenje vještaka vezano uz njegov računski dio, niti su tražile usmeno saslušanje vještaka. 22b.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je isti dan nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju s dostignućima financijske znanosti.
23.Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio osnovanim u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se potražuje isplata s osnova valutne klauzule zbog promjene tečaja CHF zbog preplaćenih mjesečnih obroka u iznosu od 4.035,55eur, te je isti iznos dosudio tužitelju na teret tuženika u smislu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1111. ZOO-a, a s tijekom zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog obroka leasinga kako je tužitelj tražio, kao u točki 2. izreke presude.
24.Odluka o plaćanju zateznih kamata i o visini kamatne stope temelji se na odredbama iz čl. 277. i 214. Zakona o obveznim odnosima i čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO-a i iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02 i 153/04).
25.Na kraju ovaj sud sa sigurnošću zaključuje da nije nastupila zastara konačno utuženog novčanog potraživanja iz razloga jer je podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, koja se primjenjuje dakle i na primatelje leasinga kao potrošače prekinulo zastaru. Takva ocjena suda utemeljena je na stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odlukama broj Rev-2245/17, broj Rev-3142/2018 i broj Rev-1404/2018, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih potrošača dolazi do prekida zastare i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od časa pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Konačno, zastara u ovom slučaju nije nastupila niti oslonom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. iz razloga jer je pravna osnova potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove u kojem je zastarni rok 5 godina, kao i oslonom na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovora počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što, dakle, znači da u konkretnom slučaju, u kojem je ništetnost pojedinih odredbi ugovora utvrđena kao glavno pitanje, zastara nije nastupila.
26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja stranaka putem odvjetnika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave , te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).
27.Obzirom da je u ovom sporu uspio u cijelosti, tužitelju pripada pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka u cijelosti u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a.
28.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak sastava podnesaka od 12. veljače 2026. i 9. ožujka 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), te trošak pristupa na ročišta od 27. listopada 2025. i 8. srpnja 2026. u iznosu od po 250,00eur za svako ročište (Tbr. 9.1. i 46. OT), što uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00eur i plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 85,36eur, sveukupno iznosi 1.735,36eur, kao u točki 3. izreke presude.
28a.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2023., jer tako datirani podnesak ne prileži spisu.
28b.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. studenog 2024., jer nije podnesen prema st. 2. i 3. čl.299a. ZPP-a, pa ga temeljem st. 4. istog čl. ZPP- a sud nije uzeo u obzir smatrajući ga usto i nesvrsishodnim u smislu st. 5. istog čl. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 11. kolovoza 2025., jer ga sud nije smatrao svrsishodnim u smislu st. 5. čl. 299a. ZPP-a.
29.Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 4. izreke presude.
30.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
31.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zaprešiću 31. srpnja 2026.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. Tužitelju, po pun.,
2. Tuženiku, po pun.
