Poslovni broj: UsI-514/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Nataši Brajević, u upravnom sporu tužitelja "Exhibeo" d.o.o. Split, Velebitska 77, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničko društvo Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, radi donošenja dopunskog rješenja o troškovima, 30. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 361-01/24-0001/0020, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0004, od 18. veljače 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka u predmetu koji je prethodio donošenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 361-01/24-0001/0020, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002, od 26. studenoga 2024. godine.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 361-01/24- 0001/0020, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0004, od 18. veljače 2025. godine, odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o troškovima upravnog postupka u predmetu KLASA: UP/II 361-01/24-0001/0020, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 13. ožujka 2025. godine tužitelj je prepričao da ju podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja jer nije odlučeno o njegovom prijedlogu za priznavanjem troškova upravnog postupka u predmetu koji je okončan poništavanjem prvostupanjskog rješenja. Naveo je da sukladno odredbama iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku takva odluka mora biti donesena u posebnoj točki izreke upravnog akta. Istaknuo je da je pogrešan stav tuženika da je o njegovom zahtjevu za priznavanjem troškova upravnog postupka odlučeno, zato jer je takva odluka trebala biti sadržana u izreci rješenja, a nije. Drži da je pogrešno pozivanje tuženika da je iz obrazloženja njegovog rješenja vidljivo da je prijedlog za priznavanje troškova upravnog postupka odbijen, te da je nejasno kako se obrazloženje može odnositi na odluku koja nije niti donesena. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, da se poništi rješenje tuženika, da se tuženiku naloži da mu naknadi troškove upravnog postupka u iznosu od 194,14 eura, te da mu tuženik naknadi troškove spora u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za 25% PDV-a.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 06. srpnja 2026. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Dostavio je prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi trošak za sastav tužbe i pristupa raspravi po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV, te sudske pristojbe tužbe i odluke u iznosu od 100,00 eura. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Člankom 98. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP) propisano je da se izreka može podijeliti u više točaka. Troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

9. Člankom 100. stavkom 2. ZUP-a određeno je da ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

10. Člankom 161. stavkom 4. ZUP-a propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.

11. Uvidom u sudski spis i spis javnopravnog tijela utvrđeno je da je tužitelj u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 05. rujna 2024. godine (kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje od 07. prosinca 2012. godine kojim je tužitelju dozvoljeno postavljanje reklamnog predmeta) zatražio i da mu se naknade troškovi u upravnom postupku, i to za sastav te žalbe 150,00 eura uvećano za 25 % PDV-a, te upravnu pristojbu u iznosu od 6,64 eura. Povodom te žalbe tuženik je 26. studenoga 2024. godine donio rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje od 05. rujna 2024. godine i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U obrazloženju rješenja od 26. studenoga 2024. godine tuženik je naveo da nema zakonske mogućnosti da se tužitelju nadoknade troškovi zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku. Nakon toga, tužitelj je 14. siječnja 2025. godine poštom preporučeno tuženiku podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja jer nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova u upravnom postupku za sastav žalbe 150,00 eura uvećano za 25 % PDV-a, te upravnu pristojbu u iznosu od 6,64 eura. Povodom tog prijedloga za donošenje dopunskog rješenja, tuženik je rješenjem od 18. veljače 2025. godine isti odbio, navodeći da je o tome već odlučeno rješenjem od 26. studenoga 2024. godine, te da nije bilo uvjeta da se donese dopunsko rješenje o troškovima upravnog postupka. Ovakvo rješenje tuženika od 18. veljače 2025. godine nije zakonito i pravilno.

12. S obzirom da je tužitelj u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 05. rujna 2024. godine zahtijevao i da mu se naknade troškovi u upravnom postupku, tuženik je sukladno odredbi iz članka 161. stavka 4. ZUP-a o tom njegovom zahtjevu morao odlučiti rješenjem. Prema odredbi članka 98. stavka 4. ZUP-a, troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke. Dakle, pogrešno tuženik obrazlaže da je o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka već odlučeno rješenjem od 26. studenoga 2024. godine, te da nije bilo uvjeta da se donese dopunsko rješenje o troškovima upravnog postupka. Upravo suprotno, o zahtjevu tužitelja nije odlučeno. O tom zahtjevu je trebalo odlučiti, i to u izreci, koja je jedan od sastavnih dijelova upravnog akta, a ne samo u obrazloženju navoditi razloge za nemogućnost nadoknade troškova.

13. Stoga je tužitelj sukladno odredbi iz članka 100. stavka 2. ZUP-a opravdano podnio prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja, odnosno prijedlog da se odluči o njegovom već prije postavljenom zahtjevu za naknadu troškova u upravnom postupku.

14. Što se tiče samog predmetnog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u upravnom postupku, a kojeg je istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 05. rujna 2024. godine, ističe se slijedeće. Pravno shvaćanje tuženika da u konkretnom predmetu ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku koji je odvjetnik, suprotno je izričitoj odredbi iz članka 161. stavka 5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Međutim, troškove upravnog postupka potrebno je sagledavati kao ukupne troškove okončanog postupka. U prilog tomu ide i zakonski kriterij povoljnog, odnosno nepovoljnog okončanja postupka po pojedinu stranku. Upravni postupak okončan je kada u njemu stranka (više) ne može izjaviti žalbu. Po pravnom shvaćanju suda, upravni postupak nije okončan kada je drugostupanjsko tijelo poništilo pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet dostavilo na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, a niti kada drugostupanjsko tijelo naloži donošenje prvostupanjskog rješenja u situaciji tzv. šutnje uprave, jer tada prvostupanjsko tijelo još nije donijelo odluku u ponovnom postupku. Takvim rješenjem postupak nije okončan, niti je poznato hoće li za stranku biti povoljno okončan. Dakle, troškove upravnog postupka potrebno je sagledavati kao ukupne troškove postupka. U konkretnom slučaju, tek kada se u ponovljenom upravnom postupku konačno riješi upravna stvar (postavljanje reklamnog predmeta), moći će se odlučiti pripada li tužitelju pravo na naknadu troškova u tom upravnom postupku.

15. Prema tome, kako je tuženik rješenjem od 26. studenoga 2024. godine poništio prvostupanjsko rješenje i predmet mu dostavio na ponovno rješavanje, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova u upravnom postupku kojeg je istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 05. rujna 2024. godine, tuženik je trebao odlučiti, i to na način da takav zahtjev odbije (iz razloga navedenih u točki 14. obrazloženja ove presude). Kako tuženik to nije učinio, to je učinio sud u ovom upravnom sporu. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Zbog svega navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), poništiti rješenje tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka u predmetu koji je prethodio donošenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 361-01/24-0001/0020, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002, od 26. studenoga 2024. godine, odnosno, trebalo je odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

17. Budući da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu [u meritumu upravne stvari (zahtjev za naknadu troškova u upravnom postupku) uopće nije uspio], trebalo je, u skladu s odredbom članka 147. stavka 2. ZUS-a, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Splitu, 30. srpnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćenicima tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ