Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-231/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marte Plančić kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog BL i dr., zbog kaznenog djela iz članka 282. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. odluka Ustavnog suda, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-752/2013-104 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-752/2013-104 od 20. ožujka 2024. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08-22) oslobođeni su od optužbe 1.opt. BL, 2.opt. BLV, 3.opt. DL i 4.opt. ĐL da su počinili kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97, činjenično i pravno opisano pod točkom I. izreke pobijane presude, te 1.opt. BL da je počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti i gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u svezi stavka 1. alineja 5. KZ/97, činjenično i pravno opisano pod točkom II. izreke pobijane presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-22 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -5. ZKP/08-22 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovore na žalbu podnijeli su 1.opt. BL, po branitelju Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, 2.opt. BLV, po branitelju mr.sc. Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu i 4.otp. ĐL, po branitelju Marinu Radiću, odvjetniku u Splitu, svi s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 282. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97 pod točkom I. pobijane presude počinio naprijed navedenu bitnu povredu kaznenog postupka jer tijekom rasprave nije primijenio odredbu članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08, odnosno nije pročitao nalaz i mišljenje te dopunu vještačenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krkleca. Državni odvjetnik smatra, bez obzira što nije bilo suglasnosti stranaka, odnosno što su se obrane optuženika 1-4 protivile čitanju nalaza i mišljenja vještaka Vladimira Krkleca od 14. veljače 2012. i dopune istog od 14. lipnja 2013., da je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 mogao pročitati nalaz i mišljenje i dopunu istog bivšeg vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krkleca jer da se pod "važan uzrok", nemogućnost ispitivanja vještaka, može smatrati i činjenica što Vladimir Krklec više nije stalni sudski vještak za knjigovodstveno- financijske poslove. Zaključno, smatra državni odvjetnik, prvostupanjski sud je temeljem naprijed navedene zakonske odredbe iz članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 "morao" u dokaznom postupku pročitati nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Krkleca "…na kojem se u cijelosti temeljila optužba, a koja je kao takva zbog postojanja osnovane sumnje i potvrđena od strane optužnog vijeća.".

6.1. Članak 64. stavak 1. točka 10. ZKP/08 jamči pravo okrivljeniku "ispitati suokrivljenike, svjedoke i vještake". Konfrontacijska klauzula znači pravo okrivljenika da barem jednom u postupku mora imati mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe ili, u konkretnom slučaju, vještaka na čijem se nalazu i mišljenju temelji optužba, odnosno kako državni odvjetnik navodi u žalbi "…na kojem se u cijelosti temeljila optužba…". Dakle, da je u predmetnom slučaju prvostupanjski sud unatoč protivljenju optuženika, odnosno njihovih branitelja, bez njihove suglasnosti, pročitao nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krkleca, koji u vrijeme suđenja više nije bio stalni sudski vještak za financijsko-knjigovodstvena vještačenja, budući se radi o nekonfrontiranom nalazu i mišljenju te dopuni istog, jer tijekom cijelog postupka obrana nije imala mogućnost niti jednom usmeno ispitati vještaka, a sam državni odvjetnik u žalbi navodi, kao što je naprijed već spomenuto, da se na nalazu i mišljenju vještaka Vladimira Krkleca "… u cijelosti temeljila optužba…", jasno je da bi time došlo do povrede konfrontacijskog prava jer bi se u tom slučaju presuda isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila na nalazu i mišljenju vještaka, a da obrana tijekom cijelog postupka niti jednom nije imala mogućnost usmeno ispitati vještaka, na čijem se nalazu i mišljenju, kako je već više puta naprijed spomenuto, prema tvrdnji samog žalitelja, državnog odvjetnika, "…u cijelosti temeljila optužba…".

6.2. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je optužnica kao takva, dakle u cijelosti utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka Vladimira Krkleca, potvrđena od strane optužnog vijeća, ali pritom državni odvjetnik zanemaruje da je za potvrđivanje optužnice dovoljan tek određeni stupanj osnovane sumnje, kao što zanemaruje i činjenicu da su svi optuženici u odgovoru na optužnicu iznijeli vrlo opširnu argumentaciju u kojoj ukazuju na niz, po njihovu mišljenju, propusta prilikom samog vještačenja i dopune istog, netočnosti, nejasnoća i kontradiktornosti u istima, dovodeći u pitanje stručnost vještaka i sl.

6.3. Nije prihvatljiva niti tvrdnja državnog odvjetnika u žalbi da je Vladimira Krkleca, obzirom da u vrijeme suđenja više nije bio stalni sudski vještak, trebalo ispitati u svojstvu svjedoka. Naime, nedostaci u vještačenju, pisanom nalazu i mišljenju, kao što su nejasnoće, nepotpunosti, proturječnosti i slično, a obrana je tijekom postupka osporavala nalaz i mišljenje i dopunu istog vještaka Vladimira Krkleca upravo s tih pozicija, dakle da su nalaz i mišljenje i dopuna istog nejasni, kontradiktorni, napravljeni protivno pravilima struke i slično, te su se te tvrdnje i prigovori obrane mogli otkloniti samo ispitivanjem vještaka na raspravi, međutim kako u to vrijeme Vladimir Krklec više nije bio stalni sudski vještak za knjigovodstveno-financijske poslove, nije ga se niti moglo ispitati u tom svojstvu, dakle kao vještaka.

6.4. Stoga, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba državnog odvjetnika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo pod točkom I. izreke pobijane presude, državni odvjetnik smatra da upravo zbog počinjene, po njegovom mišljenju, naprijed navedene bitne povrede kaznenog postupka, prvostupanjski sud nije u cijelosti ni potpuno utvrdio činjenično stanje jer je "…temeljem samo jednog provedenog vještačenja izvukao zaključak kako nije dokazano…" da su optuženici 1-4 počinili kazneno djelo zlouporabe stečaja iz članka 282. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

7.1. Protivno ovakvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je, nakon svestrane analize obrane svih optuženike i provedenih dokaza ispravno zaključio da nije dokazano da je došlo do smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva ..., da optuženici 1-4 nisu u bescjenje rasprodali imovinu tog trgovačkog društva te da nisu lakomisleno davali zajmove i sklapali poslove na štetu tog istog trgovačkog društva, za što se optuženi terete optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-87/10 od 29. srpnja 2013. pod toč. 1. iste.

7.2. Prije svega, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su 1.opt. BL, kao predsjednik uprave trgovačkog društva ..., 2.opt. BLV kao predsjednik Nadzornog odbora te 3.opt. DL i 4.opt. ĐL kao članovi nadzornog odbora tog trgovačkog društva, odgovorne osobe navedene pravne osobe trgovačkog društva ... za donošenje odluka za poslovne događaje za koje se terete u činjeničnom opisu djela. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je u predmetnom poslovnom događaju prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu ..., trgovačkom društvu ..., suglasnost za prodaju upravi Društva dao Nadzorni odbor, odnosno da se radilo o poslu koji je bilo moguće obaviti samo uz prethodnu suglasnost Nadzornog odbora i da davanjem suglasnosti za taj posao predsjednik i članovi Nadzornog odbora su odgovorne osobe za poslovni događaj za koji daju suglasnost. Glede uprave Društva, koja vodi poslove Društva i koja je zaključila predmetni ugovor o prodaji, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je i 1.opt. BL kao predsjednik uprave Društva, također odgovorna osoba za isti poslovni događaj.

7.3. Sljedeće pitanje na koje je trebalo dati odgovor, je li u inkriminirano vrijeme trgovačko društvo ... bilo prezaduženo, odnosno nesposobno za plaćanje. Razmatrajući to pitanje, prvostupanjski sud najprije konstatira da je nesporno utvrđeno da je žiro račun trgovačkog društva ... bio blokiran u predmetnim razdobljima, ali da treba razlučiti znači li to ujedno da je Društvo bilo prezaduženo i nesposobno za plaćanje. Po nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka OL, koje vještačenje prvostupanjski sud je prihvatio kao visokostručno izrađeno, objektivno, argumentirano i koji je odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka, u vrijeme donošenja predmetne poslovne odluke uprave i punomoći Nadzornog odbora trgovačkog društva ... o dokapitalizaciji trgovačkog društva ... ulaganjem materijalne imovine Društva i prilikom prodaje udjela trgovačkog društva ..., trgovačko društvo ... nije bilo prezaduženo niti nesposobno za plaćanje, kao niti u razdoblju od 2006. do 2009. Iz spomenutog nalaza i mišljenja sudskog vještaka OL proizlazilo bi da bi u tom razdoblju trgovačko društvo ... izvršavalo svoje financijske obaveze plaćanjem preko žiro računa i obračunskim načinom plaćanja, kompenzacijama, cesijama, asignacijama i sl., pa da navedeno društvo nije bilo prezaduženo, odnosno nesposobno za plaćanje, što je i zaključak prvostupanjskog suda. Nastavno na to, dakle kako je zaključak prvostupanjskog suda da trgovačko društvo ... nije bilo prezaduženo i nesposobno za plaćanje, zaključak je prvostupanjskog suda da nije bio ispunjen uvjet za pokretanje stečajnog postupka na temelju članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima.

7.4. Glede poslovnog događaja prodaje poslovnih udjela u trgovačkom društvu ..., trgovačkom društvu ..., nalaz i mišljenje sudskog vještaka OL, kojeg je prvostupanjski sud, kao što je naprijed navedeno, prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, u skladu je s iskazima ispitanih svjedoka CL i LL, iz kojih iskaza proizlazi da navedenom transakcijom nije smanjena buduća stečajna masa Društva, budući je imovina Društva prodana po realnoj cijeni, a ne u bescjenje. Tako iz mišljenja vještaka proizlazi da je, na predmetnoj nekretnini, poslovnoj zgradi u [adresa], bio upisan teret na nekretnini koja je bila predmet prodaje Društvo uspjelo postići maksimalnu cijenu za tu nekretninu od 1.411,10 EUR po m[2] , što je usporedbom s tržišnim cijenama u promatranom razdoblju bila apsolutna najbolja moguća cijena, a u tom pravcu je i iskaz svjedoka LL (zastupao interese trgovačkog društva ...) koji je smatrao cijenu i previsokom za predmetnu zgradu koja se kupovala, zbog čega nije želio sudjelovati u toj transakciji kod kupovine poslovnih udjela trgovačkog društva ..., te iskaza svjedoka CL (tada člana uprave [obrt]) koji je naveo da banka prije odobravanja kredita za kupovinu nekretnine zatraži od vještaka procjenu te nekretnine i tek potom odobrava kredit u procijenjenom ili manjem iznosu. Slijedom svega naprijed navedenog, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da cijena koja je tražena i dobivena za prodaju poslovnih udjela trgovačkog društva ... koja se odnosi na prodaju predmetne zgrade bila najbolja moguća tržišna cijena i da se u predmetnom slučaju nije radilo o otuđenju imovine Društva ispod realne cijene, odnosno u bescjenje.

7.5. Daljnje pitanje kojim se prvostupanjski sud bavio je efekt koji je trgovačko društvo ... postiglo prodajom udjela u trgovačkom društvu ... Prvostupanjski sud u tom dijelu osnovano prihvaća mišljenje sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove OL da je tom transakcijom ostvaren maksimalni financijski efekt za naprijed navedeno trgovačko društvo ..., da im je deblokiran račun, namireni su vjerovnici te postignuta pretpostavka za normalan nastavak rada Društva. U tom pravcu je i iskaz svjedoka CL, iz kojeg proizlazi da su ostvarenim sredstvima prvo namireni oni koji su blokirali račun Društva, budući se trgovačkom društvu u blokadi i nije mogao isplatiti kredit, potom da su tim sredstvima isplaćivani vjerovnici trgovačkog društva ... koji su imali založno pravo na nekretnini Društva i [obrt], pa su tako namireni svi vjerovnici koji su imali založno pravo na nekretnini koja je bila predmet prodaje. Prvostupanjski sud temeljem svega ispravno zaključuje da je do prodaje predmetne nekretnine došlo u ovršnom postupku ili prodajom od strane vlasnika opterećene nekretnine hipotekama, da bi se za Društvo ostvario lošiji rezultat, a time i za njegove vjerovnike, jer da bi predmetna zgrada nakon stečaja bila u imovini [obrt] i ista kao razlučni vjerovnik bi mogla koristiti pravo odvojenog namirenja pa ta zgrada ne bi bila u stečajnoj masi i stečajni vjerovnici se ne bi mogli naplatiti iz te nekretnine jer bi se naplatila banka. Glede raspodjele sredstava od prodaje udjela u trgovačkom društvu ..., prvostupanjski sud osnovano smatra utvrđenim da su iskorištena za poslovne ciljeve trgovačkog društva ..., dakle da je deblokiran žiro račun tog društva, plaćeni dugovi poreznoj upravi i drugim vjerovnicima, vraćen dug po kreditu povezanog društva ... po ranije korištenim kreditima, sve sukladno nalazu i mišljenju naprijed spomenutog knjigovodstveno-financijskog vještaka OL i svjedoka CL. Tako glede trgovačkog društva ... svjedok CL ([obrt]) je kazao da je to trgovačko društvo bilo njihov odličan klijent i da nikada nije bilo u blokadi i da je predmetnom transakcijom, odnosno pozajmicom trgovačkog društva ... trgovačkom društvu ... u iznosu od 7.919.099,01 HRK trgovačko društvo ... postalo vjerovnik trgovačkog društva ... te da optuženici 1-4, osnovano zaključuje prvostupanjski sud, nisu postupali s ciljem smanjenja buduće stečajne mase trgovačkog društva ..., dajući trgovačkom društvu ... zajam u naprijed navedenom iznosu, već da se radilo o povezanim društvima te poslovno uvjetovanom zajmu povezanom s ranijim međusobnim poslovima između ta dva povezana Društva, a da tome u prilog ide i činjenica da trgovačko društvo ... u to vrijeme nije bilo u financijskim poteškoćama, što proizlazi iz iskaza svjedoka CL. Daljnje efekte navedene transakcije prvostupanjski sud obrazlaže u točkama 38., 39. i 40. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge kao ispravne prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pa se žalitelj na te razloge i upućuje.

8. U odnosu na kazneno djelo za koje se tereti 1.opt. BL, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u svezi stavka 1. alineja 5. KZ/97, činjenično i pravno opisano pod točkom II. izreke pobijane presude, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da je u odnosu na predmetno kazneno djelo izvukao pogrešan zaključak kako nije dokazano da bi 1.opt. BL počinio to kazneno djelo za koje se tereti.

8.1. Protivno tim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je imajući u vidu makro i mikro ekonomske prilike koje je u svom nalazu i mišljenju naveo sudski vještak OL u predmetnom inkriminiranom razdoblju, dakle svjetsku financijsku krizu 2007. te recesiju u Republici Hrvatskoj od 2008. do 2013., da su se sva negativna obilježja svjetske financijske krize prenijela i na Republiku Hrvatsku što je rezultiralo kontinuirani pad BDP-a, ukupno 12,6%, pad zaposlenosti, pad izvoza i deviznog priljeva, pad kreditnog rejtinga Republike Hrvatske, rast kamatnih stopa, rast PDV-a, financijska nestabilnost, pad potrošnje i dr., što sve prvostupanjski sud povezuje s obranom 1.opt. BL o krizi u tom razdoblju u tekstilnoj industriji, zbog čega kao uvjerljivu prihvaća njegovu obranu da je dio ( naime, dio je nesporno namjenski utrošen) namjenskih sredstva Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva trošen za tekuće poslove trgovačkog društva ... s ciljem da u toj velikoj krizi posebno za tekstilnu industriju u Republici Hrvatskoj održi proizvodnju trgovačkog društva, a na uvjerljivost njegove obrane ukazuje i to što je osobno bio jamac za neke kredite trgovačkog društva ..., zbog čega još uvijek (u vrijeme donošenja prvostupanjske presude 2024.) ima ovrhu na svoju mirovinu, što dodatno ukazuje, kako osnovano zaključuje prvostupanjski sud, da cilj postupanja 1.opt. BL nije bio pribavljanje protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo ..., već pokušaj održavanja proizvodnje i rada tog Društva i očuvanje radnih mjesta, a u tom pravcu je i prihvaćanje obrane optuženika da je namjenska dobivena sredstva, odnosno njihov dio koji je utrošen za tekuće potrebe trgovačkog društva ..., imao namjeru naknadno opravdati u roku od dvije godine, u kojem roku je trebalo opravdati utrošak tih sredstava, do čega međutim nije došlo jer je otvoren stečaj.

9. Slijedom naprijed izloženog, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nije mogla biti prihvaćena te na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marta Plančić