Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-201/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ane Jeleč-Pecirep kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GF, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog GF, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 13. svibnja 2026. pod brojem K-428/2026, u sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog GF, preinačuje se pobijana presuda u točki VI Izreke, u odluci o oduzimanju predmeta na način da se na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP) ima vlasniku, optuženom ČF vratiti osobni automobil marke „Škoda Octavia“ broja šasije [broj šasije], sive boje, austrijskih registarskih oznaka [registarska oznaka], prometna dozvola za to vozilo i original ključ koji su od njega oduzeti uz [broj] od 16. ožujka 2026., s time da će vlasnik u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude preuzeti navedene predmete koji se nalaze u PU splitsko-dalmatinskoj.

Ako vlasnik navedene predmete ne preuzme u danom roku, isti će se sukladno članku 189. stavku 2. ZKP unijeti u proračunska sredstva Republike Hrvatske.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog GF odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-428/2026-9, od 13. svibnja 2026., optuženi ŽF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je optuženi na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, u koju kaznu zatvora mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. ožujka 2026., pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženika GF trajno je oduzet jedan mobilni uređaj marke ... i jedan mobilni uređaj marke ..., koji mobiteli su od njega bili oduzeti uz [broj] dok je na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženika GF trajno je oduzeto osobno vozilo marke "Škoda Octavia" broja šasije [broj šasije], sive boje, austrijskih registarskih oznaka [registarska oznaka], prometna dozvola za to vozilo i original ključ, koji su od njega bili oduzeti uz [broj].

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP naloženo je optuženiku ČF da u roku od 15 dana po pravomoćnosti te presude, podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, koji predstavlja paušalni iznos.

4. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi ŽF kao i preko svoje braniteljice, odvjetnice Sineve Vukušić iz Zagreba zbog odluke o kazni i zbog odluke o „trajnom oduzimanju osobnog vozila“ sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i na temelju istih preinači pobijana presuda u dijelu odluke o kazni te optuženiku izrekne uvjetna osuda i sporedna novčana kazna, kao i odluke o trajnom oduzimanju predmeta. Kako se žalbe optuženika i njegove braniteljice međusobno podupiru, uzete su u razmatranje kao jedna žalba optuženika protiv pobijane presude.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba optuženog je djelomično osnovana.

8. Uvodno je za navesti da je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. ZKP te nije utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti bi na štetu optuženog bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženi ističe da je izrečena kazna zatvora, prestroga, te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti sve olakotne okolnosti. Pa tako da je prvostupanjski sud propustio valorizirati sam odnos optuženika prema počinjenom djelu kao i njegovo postupanje tijekom trajanja postupka, odnosno da je priznao počinjenje djela, te da se već u fazi postupka pred optuženim vijećem obraćao državnom odvjetniku radi priznanja krivnje i potpisivanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Osim toga, da se odrekao prava na podnošenje odgovora na optuženicu i prava žalbe na rješenje o produljenju istražnog zatvora, a zbog čega je i državni odvjetnik u svom završnom govoru na raspravi predložio izricanje uvjetne osude i sporedne novčane kazne. Stoga je mišljenja da je u kontekstu svih navedenih okolnosti izrečena kazna zatvora, prestroga i protivna volji i prijedlogu same optužbe kao i okolnostima samog kaznenog djela, kao i praksi drugih sudova koji su u istovjetnim situacijama optuženicima izricali uvjetne osude.

9.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti optuženiku uzeo u obzir korektno držanje pred sudom dok je od otegotnih okolnosti cijenio društvenu opasnost ovog oblika kriminaliteta koji je u porastu, a kojim djelima da se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, na što da se troše značajna novčana sredstva i resursi, a ova kaznena djela da predstavljaju i sigurnosnu prijetnju građanima i imovini, uz to od ovog oblika kriminaliteta da dolazi do stradavanja ljudi kao i enormne ilegalne zarade.

9.2. Uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo, od jedne od osam godina zatvora, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, izricanje optuženiku donjeg minimuma zapriječene kazne, i to kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz uvažavanje svih istaknutih olakotnih i otegotnih okolnosti, ostvariti će se svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Ovo iz razloga što prijevoz osoba koje bez ikakve kontrole dolaze na područje Republike Hrvatske a potom u druge zemlje Europske unije, se čini isključivim ciljem stjecaja materijalne koristi, pa uzimajući u obzir i da se radi o visoko organiziranom i koordiniranom poslu, tako da je optuženik, inače državljanin Ukrajine, koji sada boravi u [adresa] došao u Republiku Hrvatsku i to sa isključivim ciljem počinjenja djela, čime je iskazao naročitu upornost u počinjenju djela. Sve izloženo upućuje na zaključak da se izricanjem blaže kazne, uvjetne osude kako to predlaže optuženik, od one izrečene prvostupanjskom presudom, ne bi izrazila društvena osuda zbog počinjenog djela i jačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecalo na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela. Stoga, i po stajalištu ovog suda nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženika, te je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja.

9.3. U odnosu na istaknute žalbene navode optuženika da je prvostupanjski sud propustio cijeniti olakotnim priznanje počinjenja djela, valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno cijenio da je priznanje djela ostalo na deklarativnoj razini, budući je optuženik iznoseći obranu osporavao počinjenje terećenog kaznenog djela ističući da je u Republiku Hrvatsku došao s namjerom prijevoza turista, a koju obranu je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti djela, s pravom cijenio neuvjerljivom. Što se tiče preostalih žalbenih navoda da je optuženik tijekom trajanja tog kaznenog postupka nastojao postići nagodbu sa državnim odvjetnikom te da se odricao svojih prava, prava na žalbu i odgovora na optužnicu, valja kazati da bi se radilo o pravima optuženika koje isti ima tijekom trajanja kaznenog postupka i sa kojima može slobodno disponirati te to ničim ne utječe na vrstu i visinu kazne. Nadalje, vezano za prijedlog državnog odvjetnika iz završnog govora u kojem je predložio izricanje optuženiku uvjetne osude sa sporednom novčanom kaznom, valja kazati da sud pri izricanju kazne nije vezan za prijedlog državnog odvjetnika te optuženiku može izreći kako blažu tako i strožu kaznu od one predložene. Konačno, nije u pravu niti žalitelj niti kada u žalbi navodi da bi iz prakse drugih sudova proizlazilo da su optuženicima, u istovjetnim situacijama, izricane uvjetne osude i sporedne novčane kazne. Suprotno tomu, niz je sudskih odluka u kojima su optuženicima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 izricane kazne zatvora (presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-331/2023-25 od 19. rujna 2023. potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku pod brojem KŽ-531/2023 od 14. prosinca 2023., presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem K-346/2023 od 01. kolovoza 2023., preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj KŽ-386/2023 od 01. kolovoza 2023., presuda Općinskog suda u Vukovaru pod brojem K-32/2024 od 19. ožujka 2024. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj KŽ-502/2024 od 01. listopada 2024.).

9.4. Dakle, uzimajući u obzir sve prednje izloženo, valjalo je žalbu GF zbog odluke o kazni, odbiti kao neosnovanu.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju predmeta i to dva mobilna uređaja i osobnog vozila, koji su od njega oduzeti pozivom na odredbu članka 79. stavka 2. KZ/11. Pa tako u odnosu na oduzete mobilne uređaje ističe da isti sadrže važne informacije, slike i video uratke njegove obitelji i njega, dok u odnosu na osobno vozilo navodi da bi mu ga kupili roditelji, te da ga sigurno ne bi više koristio za činjenje bilo kojeg drugog kaznenog djela.

10.1. Naime, prvostupanjskom je presudom, na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženika oduzeto dva mobilna uređaja marke „Oppo A91“ i „Vivo Y“ te osobni automobil marke „Škoda Octavia“ sa pripadajućom prometnom dozvolom i ključevima, iz razloga što bi navedeni predmeti, po ocjeni suda prvog stupnja, služili za počinjenje kaznenog djela.

10.2. Ovaj drugostupanjski sud je suglasan sa stavom prvostupanjskog suda da su mobilni uređaji služili za počinjenje kaznenog djela i to kao ključni predmet koji omogućava ostvarivanje kontakata sa nalogodavcima tako i dobivanja preciznih uputa za kretanje vozila, ukrcaj i iskrcaj putnika, te da ih je kao takve, suprotno žalbenim navodima, valjalo oduzeti.

10.3. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda bez obzira što je predmetni osobni automobil upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, nije bilo razloga za njegovo oduzimanje. To iz razloga što na osobnom automobilu kojim je optuženik prevozio ilegalne migrante nisu vršene nikakve preinake, dorade ili slično, a kojima bi se otežalo otkrivanje osoba koje se ilegalno prevoze. Osim toga, optuženik nije niti osporavao da su u njegovo vozilo ušli ilegalni migranti, izrazio je žaljenje zbog počinjenja djela, a nema podataka da se radi o osobi koja je do sada osuđivana zbog činjenja kaznenih djela niti podataka da bi protiv njega bio u tijeku drugi kazneni postupak, što sve upućuje da bi se radilo o jednom izoliranom slučaju, a ne o pravilu u ponašanju optuženika. Stoga, kada se uzme u obzir da je odredbom članka 79. stavak 2. KZ/11 propisano da sud predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili upotrjebljeni za počinjenje kaznenog djela može oduzeti, dakle, ne radi se o imperativnoj zakonskoj odredbi, već se u svakoj konkretnoj situaciji procjenjuje potreba za oduzimanje predmeta i sredstava namijenjenih ili uporabljenih za počinjenje kaznenog djela, stajalište je ovog drugostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za oduzimanje osobnog vozila optuženiku.

11. Slijedom naprijed iznijetog, u tom dijelu valjalo je prihvatiti žalbu optuženog GF i odlučiti kao u točki I izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu odbijena žalba optuženika i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka II izreke), zbog čega je, temeljem članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 30. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJAĆA

Ana Jeleč-Pecirep