Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
Kž-206/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ane Jeleč-Pecirep kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ljudevita Zoričića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽK, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ŽK podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Kov-155/2026 od 14. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenika ŽK odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Kov- 155/2026 od 14. srpnja 2026., nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku pred tim sudom podiglo optužnicu br. KO-DO-267/2026 od 10. srpnja 2026. protiv okrivljenika ŽK zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskom osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik ŽK, po branitelju Sebastianu Stipi Bolanči Slavici odvjetniku u Šibeniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor uz moguće određivanje mjera opreza, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u svezi članka 474. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba okrivljenika ŽK nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, optužno vijeće prvostupanjskog suda pravilno je utvrdilo postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika ŽK iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku optužno vijeće prvostupanjskog suda dalo je jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, kao opće pretpostavke (uz napomenu da okrivljenik u žalbi i ne osporava istu), tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnost zamjene mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Dakle, kao što je naprijed već navedeno, okrivljenik u žalbi i ne osporava postojanje osnovane sumnje počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, što je opća pretpostavka da bi se mogao odrediti, odnosno produljiti istražni zatvor, a optužno vijeće prvostupanjskog suda je u pobijanom rješenju valjano obrazložilo iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom.
7. Žalbenim navodima okrivljenika nije s uspjehom dovedeno u pitanje pravilnost zaključaka optužnog vijeća prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te o nužnosti te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica što je okrivljenik pravomoćno osuđen (za kazneno djelo krađe na uvjetnu osudu), da je protiv njega u tijeku postupak pred tim sudom po optužnici državnog odvjetnika za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 (na štetu djeteta) te još jednog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, da se u predmetnom postupku tereti da je počinio u stjecaju četiri kaznena djela prijetnje usmrćenjem, da je inkriminiranih prigoda bio pod utjecajem alkohola i pri upućivanju prijetnji da je kod sebe imao građevinski čekić kojim je mahao prema oštećenicima, pa kada se ima naprijed navedeno uz zaključak vještaka psihijatra da je okrivljenik ovisnik o alkoholu s posljedičnom epilepsijom kao komplikacijom ovisnosti i sa sekundarno oštećenim kognitivnim funkcijama zbog dugogodišnjeg konzumiranja alkohola, da je zbog odlučujućeg djelovanja ovisnosti o alkoholu inkriminirane prigode bio bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom, da postoji opasnost da bi zbog ovakvog stanja ukoliko nastavi piti alkohol i u budućnosti mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo te da zbog toga ima uvjeta za mjeru sigurnosti liječenja od ovisnosti o alkoholu okrivljenika. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, odnosno da će počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti.
8. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da prijašnja osuđivanost za drugo djelo, odnosno vođenje postupka za istovrsna kaznena djela, nije relevantna okolnost. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti ponavljanja djela kod okrivljenika, sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost, odnosno vođenje kaznenog postupka za istovrsna kaznena djela, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome, uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražnozatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu te činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku ovom predmetu.
10. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na okrivljenika ŽK, ovaj drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, odnosno počinjenja težeg kaznenog djela kojim prijeti. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, opreza iz članka 98. ZKP/08.
11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu sa člankom 494. stavkom 4. ZKP/08 nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Šibeniku 30. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Jeleč-Pecirep
