REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-207/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč Pecirep kao predsjednica vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IB, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. i 6. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kov-163/2026 od 21. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

riješio je

Odbija se žalba okrivljenog IB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kov-163/2026 od 21. srpnja 2026., nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog IB, na temelju članka 131. u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP) produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni IB putem branitelja, Željka Ostoje, odvjetnika iz Omiša, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor nad okrivljenikom, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao jasne, određene i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova navedenog u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, te u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da žalitelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje u počinjenje terećenog kaznenog djela, kao prve i osnovne pretpostavke da bi se protiv neke osobe mogao odrediti ili produljiti istražni zatvor, a koju sud prvog stupnja pravilno utvrđuje na temelju dokaza, pobliže navedenih u pobijanom rješenju.

7. Međutim, žalitelj smatra da pobijano rješenje nije na zakonu utemeljeno, jer da se ne mogu prihvatiti kao dostatni razlozi prvostupanjskog suda kojima obrazlaže opasnost od mogućnosti ponavljanja istovrsnog ili težeg kaznenog djela. To stoga jer da je okrivljenik do sada prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, kao i da se protiv njega ne vodi niti jedan drugi kazneni postupak, pa da se, obzirom na njegovu dobu, radi isključivo o izoliranom incidentu u njegovom životu. Ujedno navodi kako je razdoblje provedeno u istražnom zatvoru na njega dostatno djelovalo i u preventivnom i u represivnom smislu da shvati neprihvatljivost svog protupravnog ponašanja i da se kloni takvog ponašanja ubuduće.

7.1. Dovodeći u vezu ovakve žalbene navode s razlozima pobijanog rješenja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na okrivljenika. Naime, imajući u vidu prvenstveno same okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti predmetnom optužnicom, odnosno da je okrivljenik preuredio prostor podruma na način da je stvorio uvjete za rast biljaka u zatvorenom prostoru, a da je kod njega pronađena veća količina raznih vrsta droga, kao i dvije digitalne vage za precizno mjerenje, stajalište je i ovog vijeća da je na strani okrivljenika prisutan visoki stupanj upornosti i kriminalne volje pri počinjenju kaznenog djela. Osim toga, u predmetnom postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika te iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi kako je okrivljeniku u inkriminiranom periodu dijagnosticiran poremećaj uzimanja marihuane u srednjem stupnju, blagi poremećaj amfetamina i kokaina i anksiozno depresivni poremećaj, te da, budući da je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o marihuani i da je prisutna opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Dovodeći u vezu izloženo s činjenicom da je okrivljenik iznoseći svoju obranu pred državnim odvjetnikom naveo kako je prošle godine znao prodati marihuanu jer mu je trebao novac, produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, prema stajalištu i drugostupanjskog suda predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela utvrđene kod okrivljenika, neovisno o tom što se radi o kazneno neosuđivanoj osobi. Osim toga, kako to proizlazi iz podataka prekršajne evidencije, okrivljenik je prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Kraj takvog stanja stvari, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi žalitelja kojima ističe svoje osobne i obiteljske prilike.

7.2. Stoga, kraj prednje izloženog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da mjere opreza iz članka 98. ZKP izricanje kojih žalitelj predlaže u žalbi, za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

8. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod žalitelja da obzirom na vremensko razdoblje u kojem se okrivljenik do sada nalazi u istražnom zatvoru, je sud dužan izložiti i znatno podrobnije razloge ukoliko smatra da je istražni zatvor po istaknutoj zakonskoj osnovi i nadalje osnovan, razmjeran i nužan, a kojim zapravo upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP, sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP o najduljem trajanju istražnog zatvora, zaključak je ovog drugostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494.stavka 4. ZKP, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3.točke 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 30. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč Pecirep