Zakon.hr

Poslovni broj: K-1092018

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje tog suda Dubravke Đivanović, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Jadranke Milun i Petra Šorgića uz sudjelovanje Anđele Turuk kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AI radi dva kaznena djela protiv gospodarstva-utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela protiv gospodarstva-povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga opisano i kažnjivo po čl. 248. KZ/11. po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku (dalje u tekstu ODO u Dubrovniku) broj K-DO-590/15 od 25. srpnja 2015., izmijenjenoj na raspravi održanoj 20. srpnja 2026., nakon javne rasprave održane dana 20. srpnja 2026 i zaključene na ročištu 28. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Marije Kiriđija, optuženikovog branitelja Branimira Rozića, odvjetnika u Dubrovniku, istog dana objavio je i

p r e su d i o j e

OPTUŽENIK: AI OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Zena i majke A, rođen dana **.**.1956. u Mostaru, BiH, s prebivalištem u [adresa], dok boravi u [adresa] na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, Velike Britanije, i Bosne i Hercegovine, projektant, sa završenom visokom školom, oženjen, dvoje djece, punoljetna, umirovljenik, ne zna točno kolika mu je mirovina, ima bosansko hercegovačku mirovinu u iznosu od 700 KM, a mirovinu u Engleskoj trenutno ne zna kolika je budući je za istu potrebno je izračunati, nema u vlasništvu ni nekretnine ni pokretnine.

k r i v j e

I. da je dana 31. ožujka 2009. godine u Dubrovniku kao poduzetnik fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost izjednačenu sa obrtom stvaranja i prodaje novih nekretnina, upisan u registar poreznih obveznika u sustavu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit u poslovnim knjigama prikazao da su svi izgrađeni apartmani u okviru njegove djelatnosti prodani dok je, u nakani izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit sklopio ugovor o darovanju sa svojom suprugom ĆI kojim joj daruje poslovne prostore označene kao „apartman 31D“ i „apartman 31K “ i „apartman 31C“ izgrađene na nekretnini oznake čestice zemlje [katastarska čestica] Zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], iako je za neprodane apartmane izgrađene u okviru njegove djelatnosti bio dužan obračunavati i plaćati porez na dodanu vrijednost od ukupno 812.271,63 kn. te dok je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju bio dužan obračunati porez na dobit u ukupnom iznosu od 532.853,58 kuna, što on nije napravio, čime je oštetio Državni proračun RH za ukupno 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR, za koji se nepripadno okoristio,

dakle, s ciljem da izbjegne plaćanje poreza davao netočne podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze i nije prijavio prihod i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze pa je zbog toga došlo do ne utvrđenja porezne obveze u iznosu velikih razmjera.

II. pa je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-utajom poreza ili carine, opisano po čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11),

III. Na temelju čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 optuženik AI se za kazneno djelo iz čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku AI se izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, prema optuženiku AI neće izvršiti ukoliko isti ne počini novo kazneno djelo u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da novčani iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR predstavlja imovinsku korist koju je optuženik AI ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 256. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, koje je opisano pod točkom I. izreke.

VI. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da je novčani iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR postao imovina Republike Hrvatske.

VII. Nalaže se optuženiku AI da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 300,00 EUR, trošak vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica u iznos od 424,71 EUR, putni trošak pristupa svjedoka UI u ukupnom iznosu od 17,52 EUR, putni trošak pristupa svjedokinje LI u iznosu od 4,78 EUR padaju na teret optuženika AI koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-10918, te dokaz o uplati dostaviti ovome sudu.

IX. Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08)

Optuženik: AI OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i majke A, rođen dana **.**.1956. u Mostaru, BiH, s prebivalištem u [adresa], dok boravi u [adresa] na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, Velike Britanije, i Bosne i Hercegovine, projektant, sa završenom visokom školom, oženjen, dvoje djece, punoljetna, umirovljenik, ne zna točno kolika mu je mirovina, ima bosansko hercegovačku mirovinu u iznosu od 700 KM, a mirovinu u Engleskoj trenutno ne zna kolika je budući je za istu potrebno je izračunati, nema u vlasništvu ni nekretnine ni pokretnine.

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

„da je dana 22. svibnja 2007. godine u Dubrovniku kao poduzetnik fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost izjednačenu sa obrtom stvaranja i prodaje novih nekretnina, upisan u registar poreznih obveznika u sustavu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit sklopio kupoprodajni ugovor kojim kao prodavatelj prodaje VI nekretninu označenu kao „apartman 31E“ izgrađen na čestici zemlje oznake 2578/1 Zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za iznos od 472.000.00 eura, te u cilju izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, dio naplaćene kupoprodajne cijene u iznosu 929.434,00 kuna nije položio na žiro račun otvoren za obavljanje registrirane gospodarske djelatnosti već je od te naplaćene kupoprodajne cijene iznos od 209.638,00 kn zadržao za sebe dok je iznos od 719.796,00 kn. uplatio na svoj drugi tekući račun a u poslovnim knjigama je prikazao naplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 427.201,50 kn. kao izmirenje svoje kratkoročne obveze za novac koji je ranijih godina uzeo sa žiro računa i bio dužan vratiti, prikazujući u poslovnim knjigama da mu nije podmireno dugovanje na ime kupoprodaje u iznosu od 3.457.461,83 kn. iako je kupac platio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, čime je prikrivao okolnost da je plaćena kupoprodajna cijena za taj stan pa nije platio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 188.179,82 kn. te porez na dobit u iznosu od 376.430,07 kn., unatoč obvezi da to učini, čime je oštetio Državni proračun RH za ukupno 564.609,89 kn./74936,61 EUR, za koji iznos se nepripadno okoristio,

X. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-utajom poreza ili carine,

opisano po čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11).

XI. Na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08 odbija se prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i to u novčanom iznosu od 564.609,89 kn./74936,61 EUR

XII. Na temelju čl. 452. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08) protiv

Optuženika: AI OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Ć i majke A rođene U, rođenog dana **.**.1956. u Mostaru, BiH, s prebivalištem u [adresa], dok boravi u [adresa] na adresi [adresa], državljanina Republike Hrvatske, Velike Britanije, i Bosne i Hercegovine, projektanta, sa završenom visokom školom, oženjenog, dvoje djece, punoljetna, umirovljenika, ne zna točno kolika mu je mirovina, ima bosansko hercegovačku mirovinu u iznosu od 700 KM, a mirovinu u Engleskoj trenutno ne zna kolika je budući je za istu potrebno je izračunati, nema u vlasništvu ni nekretnine ni pokretnine

ODBIJA SE OPTUŽBA

" kao poduzetnik fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost izjednačenu sa obrtom stvaranja i prodaje novih nekretnina, upisan u registar poreznih obveznika u sustavu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit tijekom 2007., 2008. i 2009. godine u Dubrovniku, protivno odredbama čl.4. Zakona o računovodstvu (NN 109/07,54/13 i 121/14) u poslovne knjige koje je bio dužan voditi, i to dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige, nije unosio sve poslovne promjene, pa tako nije unosio sve podatke o uplatama kupoprodajne cijene za kupljene stanove u okviru njegove djelatnosti dok je unosio podatke da su neki stanovi prodani iako oni stvarno nisu bili prodani,

dakle, poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi je tako vodio da je otežana preglednost poslovanja i imovinskog stanja,"

XIII. pa da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, djelo opisano po čl. 248. Kaznenog zakona Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11).

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-590/2015 od 25. srpnja 2015. protiv okrivljenog AI radi dva kaznena djela iz čl. 256. st. 3. u svezi st. 1. i KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11.

2. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem ovog Suda poslovni broj: 6 Kov- 319/16-9 od 24. studenog 2017.

3. Na raspravi održanoj 20. srpnja 2026. zastupnica optužbe izmijenila je optužnicu na način da na listu drugom optužnice u retku četvrtom iza " 564 609,89 kn" treba stajati " / 74936,61 EUR", te u točki 2 u retku trinaestom iza "1345125,21 kunu" treba stajati"

/ 178528,80 EUR", također u odnosu na prijedlog za oduzimanje imovinske koriste sada se predlaže oduzeti 253462,42 EUR imovinske koristi od okrivljenika.

4. Upitan na raspravi kakvo je njegovo očitovanje o optužnici, izmijenjenoj na raspravi optuženi AI je izjavio da se ne smatra krivim ni po jednoj točki optužnice izmijenjene na raspravi.

5. U dokaznom postupku, pročitani su na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. i 8. ZKP/08 iskaz svjedoka RI ispitanog na raspravi 20. srpnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1140-1141), iskaz svjedokinje AIV ispitane na raspravi 12. svibnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1105-1106) i iskaz dan na raspravi 02. rujna 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1148), iskaz svjedokinje LI ispitane na raspravi 12. svibnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1109-1110), iskaz svjedokinje II ispitane na raspravi 20. srpnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1142-1143), iskaz svjedokinje KI ispitane na raspravi 12. svibnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1106-1108), iskaz svjedoka ŠI ispitanog na raspravi 20. srpnja 2021 pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1143-1145), iskaz vještakinje Jelene Ćurlica dan na raspravi 20. srpnja 2021. pred istom predsjednicom suda i u nazočnosti stranaka (list spisa 1138-1140). Pročitani su i pregledani izjava AI sačinjena u Poreznoj upravi Dubrovnik 27. svibnja 2009. (list spisa 17-19), zapisnik o poreznom nadzoru za poreznog obveznika AI od 31. srpnja 2009 (list spisa 21-31), porezno rješenje Porezne uprave za poreznog obveznika AI od 30. rujna 2009. (list spisa 56-69), rješenje Ministarstva financija UP/II. -471-02/09-01/947, Ur br. 513-04/10-2 od 13. siječnja 2010. (list spisa 70-74), ugovor o kupoprodaji zaključen između AI i VI od 22. svibnja 2007. sa prijavom poreza i poreznim rješenjem (list spisa 97-109), ugovor o kreditu koji je zaključio AI br. 266-174/2006 (list spisa 110-117), promet na računu AI na računu Hippo Adria Bank d.d. za 2008. g. (list spisa 118-135), podaci o transakcijama na računu AI otvorenog kod Hippo Adria Bank d.d. za razdoblje od 01. lipnja 2006. do 14. studenog 2008.g. (list spisa 136-164), podaci o plaćanjima AI za razdoblje od 01. svibnja 2007. do 30. travnja 2008 .g. (list spisa 165-182), potvrda o upisu u registar poreza na dobit za AI od 05. ožujka 2009. (list spisa 186), rješenje o brisanju AI kao obveznika poreza na dodatnu vrijednost od 10. veljače 2010. (list spisa 187), analitičke bilance za AI za 2007., 2008.,2009.g. (list spisa 190-220), konto kartice za AI za 2006. i 2007. g. (list spisa 221-257), prijave poreza na dodanu vrijednost za AI za 2007. i 2008. (list 258-273), knjiga ulaznih i izlaznih računa za 2007.g. AI sa ulaznim i izlaznim računima (list spisa 274-338), knjiga ulaznih i izlaznih računa za 2008.g. AI (list spisa 339-360), prijave poreza na dobit za 2007., 2008. i 2009. g. (list spisa 361-405), ugovor o prodaji zaključen između AI i AIVČ i ĆIVČ s prilozima (list spisa 406-439), ugovor o kupoprodaji između AI i ĆIV, UIV i LIV s prilozima (list spisa 440-469), ugovor o kupoprodaji između AI i TI i dr. s prilozima (list spisa 470-480), ugovor o kupoprodaji između AI i trgovačkog društva Felicitas Magna d.o.o. s prilozima (list spisa 481-492), ugovor o kupoprodaji između AI i trgovačkog društva Frazer razvoj d.o.o. s prilozima (list spisa 493-502), ugovor o kupoprodaji između AI i trgovačkog društva Axton Villa d.o.o. s prilozima (list spisa 503-526), ugovor o kupoprodaji između AI i BI i dr. s prilozima (list spisa 527- 548), ugovor o kupoprodaji između AI i DI s prilozima (list spisa 549-571), ugovor o kupoprodaji između AI i VIV s prilozima (list spisa 572-568), ugovor o kupoprodaji između AI i GI s prilozima (list spisa 593-602), predmet vezan uz etažiranje stanova koji se vodi pod poslovnim brojem UP/I. -410-20/08-02/2882 (list spisa 603-615), ugovor o darovanju između UIVČ i ĆI sa prijavom poreza na promet nekretnina (list spisa 616-621), izvatke iz zemljišnih knjiga za ZK. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list spisa 622-637), podatke Financijske agencije iz jedinstvenog registra računa sa očevidnikom o danima insolventnosti te očevidnika o redoslijedu plaćanja za AI (list spisa 638-651), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije br. 583198 (list spisa 652), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU dubrovačko- neretvanske, Službe kriminalističke policije br. 511-03-04/4-33/10-13 (list spisa 653-654), promet po računu br. 3110021965 za AI za razdoblje od 01. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. (list spisa 655-682), promet po računu br. 3230346455 za AI za razdoblje od 01. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. (list spisa 685-686), zemljišno knjižni izvadak za uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list spisa 726-727), dokumentacija koju je predalo [obrt] vezano uz vođenje poslovnih knjiga za poduzetnika AI (list spisa 739-771), izvod po deviznom računu VI za 2007.g. (list spisa 956-957), potvrde AI o primljenim uplatama na ime kupoprodajne cijene (list spisa 958-959), poruku Hippo Adria Banka d.d. od 31. svibnja 2007.g. upućena AIV (list spisa 960), nalaze za isplatu AIV od 25. srpnja 2007.g. i 18. lipnja 2007.g. (list spisa 961), brisovno očitovanje zaprimljeno u spis Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela, br. Z-3226/06 (list spisa 962-963), zemljišnoknjižni izvadci dostavljeni 14. prosinca 2015. o vlasništvu nad nekretninama AI (list spisa 971-977), izvadak iz obrtnog registra za knjigovodstveni servis [obrt] (list spisa 1119), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Du Demos d.o.o. (list spisa 1113-1117), obrazac IP za 2005.g. (list spisa 1112) e-mail porezne uprave upućen Du-demos 27. siječnja2006 (list spisa 1111), e-mail korespondencija okrivljenika sa EI (list spisa 1120-1123 i list spisa 1125-1126) korespondenciji priležeći aneks ugovora o darovanju (list spisa 1124), e-mail knjigovodstvenog servisa [obrt] upućen OI, 2009.g, dopisi porezne uprave i HEP-a upućeni odvjetniku EI kao punomoćniku AI (list spisa 1127-1128), pročitan je pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika. (list spisa 1079)

6. Na temelju čl. 421. st.1. t. 2 ZKP/08 vijeće je odbilo kao nevažne dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka FI, ĆI, ČI, smatrajući da se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku koje do sada nisu utvrđene. Vijeće je odbilo kao nevažan dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka osobne bankarice HI na okolnost kupoprodaje stana 31E i namirenja dugovanja po kreditu, smatrajući da se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku. Odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka NI budući se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku, a pravnu stvar dovoljno razjašnjenom za donošenje odluke. Također, kao nevažan vijeće je odbilo dokazni prijedlog obrane za suočenjem svjedoka LI i KI kao nevažan smatrajući da se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku, a pravnu stvar dovoljno razjašnjenom za donošenje odluke. Nadalje, kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za pribavu od knjigovodstvenog servisa [obrt] ugovora obrta [obrt] zaključenog sa OI za knjigovodstvene usluge i za pribavu originalne dokumentacije od porezne uprave svih predanih godišnjih i mjesečnih izvješća i prijava jer se izvođenjem istih ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku, a pravnu stvar dovoljno razjašnjenom za donošenje odluke. Na temelju čl. 421. st.1. t. 2 ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za grafološkim vještačenjem potpisa na dokumentaciji godišnjih i mjesečnih izvješća i prijava predanih poreznoj upravi smatrajući da se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku, a pravnu stvar dovoljno razjašnjenom za donošenje odluke. Na temelju čl. 421. st.1. t. 2 ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog za provedbu dopunskog financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlici a na okolnost troškova nastalih u odnosu na nekretninu Iana Hewitta 31e, utjecaj tih troškova na nabavnu vrijednost stana po m2 budući se izvođenjem istog ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku, a pravnu stvar dovoljno razjašnjenom za donošenje odluke.

7. Na kraju dokaznog postupka optuženi AI iznio je svoju obranu u kojoj je naveo da ostaje pri svemu što je rekao u svojoj obrani danoj prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu a u nazočnosti svog tadašnjeg branitelja odvjetnika EI dana 24. veljače 2016. U obrani danoj u Općinskom državnom odvjetništvu dana 24. veljače 2016. je naveo da u odnosu na točku 1 nije imao namjeru utajiti porez. Sjeća se iznosa od 472.000,00 eura i da je toliko koštalo ali je stan bio pod hipotekom pa je trebalo ishoditi brisovno očitovanje da bi se uknjižilo. VI je ozbiljan a zastupala ga je odvjetnica AIV, radi se o poslovnom čovjeku a njegova odvjetnica je znala zakon i znala bi da je kršen zakon. Platio je kupoprodajnu cijenu ali ne zna kronologiju plaćanja. Tada je bio „reketaren“ od strane Vodovoda, HEP-a, Općine dubrovačko primorje i dr. Ovo traje 15 godina pa mu je teško sve kronološki posložiti. HEP-u je platio 500.000,00 kuna za priključak, ali mu 6 godina nije priključak postavljen. Počeo je sa radovima izgradnje apartmana u dvanaestom mjesecu 2004., a završio ih je u petom mjesecu 2005. iako je bilo smetnji oko gradnje pošto je imao brojne probleme, a „reketaren“ je od institucija. Nije vodio računa tko mu je uplatio i što, pa je zato imao knjigovodstvo. Rečeno mu je da su zakoni prilagođeni Europskoj Uniji pa je zbog toga ušao u projekt da bi ubrzo ustanovio da to nije točno, jer zakoni nisu bili usklađeni sa zakonodavstvom Europske Unije. Dobio je preporuku da mu knjigovodstvo vodi KI, jer ima iskustva sa fizičkim osobama u sustavu PDV-a. Plaćao je sve redovno, a sada ga se tereti za utaju poreza, pa on postavlja pitanje kako je moguće utajiti nešto što on nije znao. Smatra da se Zakon o računovodstvu ne primjenjuje, a trebao je biti upozoren da je on odgovoran za radnje računovodstva. Navodi da ne zna kontrolirati poslovne knjige i točno je da nije vodio knjige jer je to vodio računovodstveni servis. Namjera mu je bila pročitati zakone koje nitko ne čita i u toj konstrukciji računovodstvo ne postoji. Ovo naselje nije gradio radi prodaje. Sagradio je 13 apartmana s tim da je 8 apartmana prodao dok je 5 apartmana trebalo biti u njegovom vlasništvu i oni se nalaze uz more te su mu ti apartmani trebali osigurati prihode. Napravio je plan isplativosti pa mu je po planu trebalo biti 130.000,00 eura dobiti godišnje i taj iznos je trebao biti dovoljan za servisiranje troškova. Bio je prisiljen prodavati apartmane, jer su mu krediti dolazili na naplatu. HEP mu je dao manju snagu električne energije od one koju je platio. Smatra konstataciju da se ovi apartmani grade radi prodaje manipulacijom jer to nije bio njegov cilj. Ovaj projekt mu je uništio brak, a traženo je od njega da investira 1,5 km vodovoda iako je imao suglasnost za priključivanje na postojeću vodovodnu mrežu. Pronašao je izvođača koji bi te radove trebao napraviti za 380.000,00 kuna, ali mu je Općina „nametnula“ izvođača koji je tražio 480.000,00 kuna za te iste radove, a sve je bilo bez javnog natječaja. To je platio 150.000,00 kuna a dodatno je platio 130.000,00 kuna. Vrijednost zemljišta je procijenjena 2004. da bi kasnije saznao kako je imao pravo na revalorizaciju vrijednosti zemljišta. Zakon o zaštitnom pojasu mu je uvećao vrijednost zemljišta za što je trpio posljedice pa je tražio obnovu postupka, ali mu to nije dozvoljeno. Tako je početkom 2005.g. vrijednost iznosila 400,00 eura a kasnije je iznosila 500,00 eura po m2. Postojali su brojni problemi koji su uništili projekt. Računovodstvo je znalo za ovo i ono mu je govorila što treba plaćati. Sve račune je odmah plaćao, a da mu je rečeno da mora plaćati porez on bi ga bio platio. Svim izvođačima je uredno plaćano, ali ono što nije znao nije mogao platiti. Smatra da treba utvrditi pravo stanje stvari, jer Zakon o računovodstvu nije poznavao. Tražio je sastanak sa gospodinom L te mu je rečeno da Porezna uprava potvrđuje dokumentaciju koju donese, ali je on zamijetio da na toj dokumentaciji nije njegov potpis, što je zamijetio i sudac u postupku. Uočio je da na dokumentaciji ima krivotvorenih potpisa a to se pripisuje kao njegova dokumentacija. Tražio je sastanak u Poreznoj upravi, ali mu je rečeno da potpisi nisu bitni pošto on ni ne zna što potpisuje. Upoznat je kako je prošla Vlada promijenila 820 propisa i on to jednostavno ne može pratiti. Podnio je kaznenu prijavu zbog krivotvorenih potpisa, ali je dobio dopis da je taj porezna dokumentacije nebitna za porezni nadzor. Računovodstveni servis je 01. siječnja 2009. prestao raditi, a da on o tome nije obaviješten da bi bio obaviješten da će se provesti porezni nadzor. Jednom je došao pitati gdje je KI pa mu je rečeno da je ona zatvorila računovodstveni servis dva mjeseca prije poreznog nadzora, što je za njega indikativno jer je teoretski ona mogla uništiti dio dokumentacije koji bi ga mogao inkriminirati. Ističe da nitko ne poziva računovodstvo na odgovornost. Surađivao je sa Poreznom upravom i nije dvojio u ispravnost rada računovodstva da bi se ispostavilo da ima puno neplaćenih računa. KI mu nije predala dokumentaciju prije zatvaranja firme te misli da ta dokumentacija nije mjerodavna da bi se o njoj odlučivalo. Dokumentaciju je pregledavao porezni inspektor. Njegova supruga se vratila 2007. u Hrvatsku iz [adresa] a ovaj projekt nije bio dovršen pa se zbog toga i razišao sa suprugom. Supruzi je dao dva apartmana ali je njihova vrijednost manja od hipotekarnog kredita. Nije imao namjeru utajiti porez već je to konstrukcija Porezne uprave. Smatra da je preplatio porez te da je zadržao apartmane čime je prebio povrat poreza. Navodi da on ne poznaje terminologiju koja se koristi u propisima o računovodstvu. Nije bio svjestan da na kupoprodaju stana treba platiti porez. Prodao je stan VI te je smatrao da on treba platiti porez te ne zna kako je bilo ugovoreno plaćanje poreza. Smatra da je cjelokupna kupoprodajna cijena plaćena na račun Hypo Banke i ne zna zašto je bio plaćen na njegov drugi račun, odnosno ne zna zbog čega je kupoprodajna cijena plaćena na različite račune. Ističe da mu je netko morao dati iznos pozajmice, što je računovodstvo znalo, pa je on podmirio pozajmicu a ono što mu nije rečeno nije ni podmirio. Smatra da su različita mišljenja o fizičkoj osobi u sustavu PDV-a s tim da on nije htio zatvoriti firmu u slučaju problema i nije radio protiv države. Saznao je za obveze prilikom poreznog nadzora. Otkupio je vlasništvo od sestre te je projekt bio pod njegovim imenom. Mislio je da će potencijalni kupci biti nepovjerljivi ako ovaj projekt bude u sklopu nekog trgovačkog društva te da će ljudi biti nepovjerljivi, pa nije htio riskirati nepovjerenje potencijalnih kupaca. KI mu je rekla da je zadržao tri apartmana i da je to iznos povrata poreza, pa je smatrao da on te stanove može darovati supruzi ali je hipotekarni kredit premašivao vrijednost kuće. Mogao je sve prodati ranije ali mu to nije bila namjera.

Na raspravi odgovarajući na pitanja je na upit branitelja da li je ikad potpisao punomoć računovodstvenom servisu da potpisuje u njegovo ime dokumente naveo da nije, osim što im je dao ugovor da vode usluge računovodstva i knjigovodstva za njega. On nije potpisao nijedan dokument i njegovo shvaćanje je da u slučaju potpisivanja dokumenata, ne zna kako se dokumenti u računovodstvu zovu, trebalo bi mu biti objašnjeno što potpisuje i njegov potpis dokazuje da je njemu objašnjeno što potpisuje i nakon tog objašnjenja on potpisuje. Naveo bi kao primjer da kod solemnizacije kredita kada se ode kod javnog bilježnika prije potpisivanja ugovora o kreditu javni bilježnik objasni sve navedeno u ugovoru, bitne stavke iz ugovora i tek nakon toga se potpisuje ugovor i taj potpis ima snagu da potpisnik razumije što je potpisao. Na daljnji upit s kim je najviše komunicirao iz knjigovodstvenog servisa naveo je da je isključivo komunicirao sa KI, to je mali ured, prostor je bio gotovo kao hodnik i tu je za jednim stolom sjedila KI i njoj je on donosio dokumentaciju, donosio je sve što mu je tražila, i račune, kako je plaćao u međuvremenu donosio je i te račune, dok su za druga dva stola sjedale druge osobe koje su se i mijenjale, nije na njih obraćao pažnju. Na daljnji upit da li se kod KI informirao za povrat preplaćenog PDV-a naveo je da jest. Netko mu je rekao da on ima pravo na povrat PDV-a i otišao je kod KI te joj to rekao da mu je netko kazao da ima pravo na povrat PDV-a na što mu je ista rekla da ne bi bilo pametno da traži povrat PDV-a iz razloga jer su mu ostale tri kuće i on je iz toga zaključio da je sve legalno, da je on na taj način što su mu ostale tri kuće ostvario svoj profit i nije tražio povrat PDV-a. Na daljnji upit tko je sastavljao ugovore o darovanju i pripadajuće anekse zaključene između njega i supruge mu naveo je da je to radio njegov tadašnji odvjetnik EI. Na daljnji upit da li mu je EI ponudio sklapanje tih ugovora naveo je da jest. a u vezi potpisa još je naveo da je on 2010. bio kod gosp. L u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku u Starom gradu i gdje je gosp. L mu je pokazao jedan list papira koji je bio dokument iz porezne te mu rekao da jednom kada je to potpisao da je to za njih završena stvar, a na što je on istome rekao da on to nije potpisao i gosp. L je ostao malo zatečen, a nakon što se on potpisao na listu papira koji mu je gosp. L dao da se na istom potpiše. U odnosu na navode iskaza svjedokinje KI da joj je on rekao da neće plaćati porez on nema riječi, na ta način ista je sama sebe inkriminirala jer nakon što kako ona kaže joj je to rekao ona je nastavila voditi knjige i kako ona tvrdi nije zaračunavala poreze, a što nema nikakve logike. Jednom kada mu je bilo slabo otišao je na Hitnu pomoć u Metković i nakon pružene pomoći tražili su da plati račun za pruženu zdravstvenu uslugu na što je on rekao da je fizička osoba u sustavu PDV-a u Republici Hrvatskoj i da plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje ali isti ga nisu mogli naći u registru te je bio ljut i slijedeći dan je otišao kod KI i rekao joj da više ne plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. KI je zatražila potom od porezne uprave potvrdu o plaćanju tih doprinosa i u potvrdi koja je izdana navedeno je da je plaćao zdravstveno i mirovinsko osiguranje od 2004. do 2009. On je u cijeli projekt ušao svjesno kao fizička osoba u sustavu PDV-a iako su mu savjetovali odvjetnici da osnuje d.o.o. što on nije napravio jer nije smatrao to potrebnim, tada nije vidio bitnu razliku između toga. On je sam vodio cijeli projekt, bio je po cijeli dan na gradilištu, bilo bi po 14 tvrtki koje bi mu radile na gradilištu i pored toga svega nije mu padalo na pamet da bi morao još kontrolirati računovodstvo koje mu je vodilo poslovne knjige. U postupcima koji su se vodili protiv njega parničnim postupcima od strane porezne uprave i koji postupci traju dugi niz godina, 17 godina njemu su blokirani svi računi i nije mu bilo dozvoljeno da radi i u ovršnom postupku su prodane sve nekretnine. 2009. dok je bio u [adresa] dobio je poziv putem telefona i vidio je da je poziv iz Hrvatske i javio se i osoba mu se predstavila kao ŠI, inspektor u poreznoj upravi i isti ga je pitao kad može doći u poreznu upravu radi poreznog nadzora. Kada je istom rekao da je u [adresa] isti se iznenadio i dogovorili su se da dođe u svibnju kada bude u Hrvatskoj. Prije odlaska u poreznu upravu otišao je u knjigovodstveni servis, tamo nije bio KI već ove druge dvije osobe, LI i SI i na njegov upit što je to iste su mu rekle da je to porezni nadzor i da pođe samo u poreznu upravu i one su njemu to prikazale kao nešto trivijalno. U poreznoj upravi on je ŠI rekao, a nakon što ga je isti pitao kako je moguće da je izgradio cijelo naselje i pri tome ostvario dobit od sto i nešto tisuća kuna, ne zna točno koliko je rekao na što je on istome rekao da su mu pri tom ostale i tri kuće. Isti je od njega saznao za te tri kuće, a on je te tri kuće spomenuo u uvjerenju da je sve legalno, a kao što je to prethodno i rekao vezano za povrat PDV-a i razgovor u svezi toga sa KI.

7.1. Pročitan je, pregledan i preslušan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OI s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 24. veljače 2016. (list spisa 999-1002a).

8. Svjedokinja KI je iskazala da je vezano za ovaj događaj davala svoj iskaz u ODO u Dubrovniku, i više se detalja ne sjeća, da je ona do 2008. imala poduzeće [obrt] i vodili su poslovne knjige za gosp. AI, da su sve r adili po propisima. Nakon što je, a uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje KI dan na zapisnik o ispitivanju svjedoka u ODO u Dubrovniku 29. ožujka 2016., svjedokinja KI je iskazala da sve je to istina kako piše u njenom iskazu i ostaje pri svom iskazu, a u kojem iskazu je navela da je bila zaposlenica trgovačkog društva [obrt] koje se bavilo vođenjem poslovnih knjiga te je vodilo i poslovne knjige AI, s tim da je ona u tom trgovačkom društvu radila do 2008.. AI je bio fizička osoba koja se vodila kao trgovačko društvo i to je tada tadašnjim propisima bilo moguće. On je došao kod njih s prijavom Poreznoj upravi da će voditi knjige po Zakonu o porezu na dobit. Vjerojatno je njega na to savjetovao neki odvjetnik te on od njih nije tražio savjete na koji način će poslovati već su oni imali obvezu voditi poslovne knjige po tom Zakonu budući se on već ranije bio prijavio na takav način. Počeo je graditi apartmane u mjestu [adresa] te je njihova obveza bila obračunavati poreze na to s time da je on donosio račune kako bi se mogli knjižiti troškovi koje je imao. Nije bio obvezan otvoriti poseban žiro račun tako da je poslovao preko više računa te je bilo teško ulaziti u trag svim transakcijama. Kako je tadašnji zakon propisao da je granica od 85.000,00 kuna te on nakon prelaska prihoda u tom iznosu postaje obveznik PDV-a i on je zaista prešao tu granicu i postao obveznik PDV- a. Sačinjavali su mu ID obrasce za plaću i PDV-a obrazac te obrazac za prijavu poreza na dobit, koji se obračunavao na kraju godine. U početku je redovito dolazio i plaćao doprinose za svoju plaću, ali je u jednom trenutku prestao dolaziti te je s njim bila otežana komunikacija. Trebao bi potpisivati obrasce, što on nije činio, pa bi netko od njih potpisivao obrasce kako bi izbjegao plaćanje kazne. On bi s vremena na vrijeme donosio razne račune koje bi onda ona razvrstavala i knjižila. S njom su tamo radile još dvije osobe do 2008. kada je ona prestala raditi. Kako je poznavala propise upozoravala ga je na sve nepravilnosti koje bi uočila, tako je jednom vidjela uplatu ali nije znala na što se odnosila ta uplata pa mu je skrenula pozornost na to i pitala ga na što se odnosi ta uplata. Rekao joj je da je prodao apartman, na što mu je ona rekla da mora donijeti ugovor i da treba obračunati i platiti porez. On je njoj rekao da on više ne želi plaćati porez te nikada nije donio taj ugovor, niti je ona znala o kakvom ugovoru je riječ. Međutim, on je prodao više apartmana i u odnosu na te prodaje je sve bilo napravljeno sukladno zakonu tako da je on njoj donosio te ugovore kao i račune na što je bio uredno obračunat porez, ali taj porez u cijelosti nije bio plaćao, što je bio osnovni razlog poreznog nadzora. Poznato joj je da je u onom trenutku kada je uočila ovu uplatu za koju nije znala na što se odnosilo njemu je ostalo neprodanih 4 ili 5 apartmana. Odmah nakon početka gradnje apartmana počeo je sa prodajom te je sigurna da je sa prodajom započeo prije konačne izgradnje. Želi napomenuti da je razlika između poslovanja u njegovom slučaju i razlike od poslovanja trgovačkog društva u tome što su njegovi računi bili otvoreni na njegovo ime i prezime, te je mogao imati više računa, te je mogao nesmetano podizati novce s tih računa bez da iznosi razloge za podizanje tih novaca, što kod poslovanja trgovačkog društva to nije moguće. Govorio joj je da će određene stanove darovati supruzi, ali ne zna da li je došlo do realizacije te njegove nakane. Rekla mu je da i na te ugovore mora platiti PDV i porez na dobit, to jest bio je upoznat sa tom obvezom. Sa svim njegovim obvezama ga je jasno i nedvosmisleno upoznala, a uvijek je to bilo u prostoru gdje su bile i druge zaposlenice koje su mogle čuti o čemu se govorilo. Nije nikada vidjela ugovore o darovanju već su joj u policiji rekli da takvi ugovori postoje. Po njenom odlasku zaposlenice ovog trgovačkog društva su nastavile voditi poslovne knjige AI i sigurno su vodile te knjige jednu ili dvije godine. Smatra da je on ove apartmane gradio u svrhu prodaje jer su u početku gradnje potpisivani ugovorite je on dobivao predujmove prilikom potpisivanja ugovora, pa je upravo zbog tih primljenih predujmova on ušao u sustav PDV-a. Kada je uočena ova uplata za koju nisu znali na što se odnosila pokušali su ga u više navrata kontaktirati, ali on se nije javljao. On je uvijek njih pitao što mu je obveza te mu je uvijek sve detaljno objašnjeno. Objašnjeno mu je da se na računu mora prikazati oporeziv i neoporeziv iznos te mu je rečeno koliki iznos PDV-a mora platiti po svakom zaključenom ugovoru. Nije joj jasno zbog čega je u jednom trenutku odlučio ne plaćati porez. Sjeća se da je govorio o nekom problemu komunalne prirode koja je usporila njegove radove, ali se ne sjeća da bi on ukazivao na neke prekomjerne troškove koje bi imao. Jednom je spominjao da Općina nešto od njega traži, ali nju nije previše zanimalo o čemu je točno bila riječ s tim da je spominjao probleme komunalne prirode.

Na raspravi odgovarajući na upit branitelja optuženika navela je da se ne sjeća od kada je počeo poslovni odnos između DU Demosa i AI a na daljnji upit navela je da je trajao do 2008. Na daljnji upit navela da je s AI sklopljen ugovor ali ne zna da li i dalje posjeduje taj ugovor budući je [obrt] kao poduzeće zatvoren. Sa AI je sklopljen tipizirani ugovor, vođenje poslovnih knjiga na osnovu dokumentacije te predavanje svih izvještaja prema FINI, Poreznoj upravi a sve prema zakonu i zakonskim rokovima. Na daljnji upit zašto je prestala surađivati s AI navela je da je tvrtku [obrt] zbog zdravstvenih razloga prepustila kolegicama koje su radile s njom i one su vodile tvrtku otprilike godinu dana, kada je tvrtku zatvorila, i kolegice su tada otvorile obrt [obrt] i nastavile su voditi knjige svih komitentima tvrtke [obrt] tako i OI. Na daljnji upit da li je raskidala ugovor s AI navela je da nije, a nije ni mogla jer se isti nije pojavljivao, a pokušali su ga kontaktirati ali nisu uspjeli ostvariti kontakt s istim, kontaktirali su ga putem telefona, oni su uvijek od stranaka tražili broj telefona da mogu uspostaviti kontakt, na broj telefona kojeg su imali za AI nitko se nije javljao. Na daljnji upit da li su imali njegovu e mail adresu navela je da se ne sjeća. Na upit branitelja navela je da je ona i dalje bila direktor tvrtke [obrt] a kolegice su do kraja 2008. vodile knjige i one su tada otvorile obrt, a ona je tvrtku [obrt] likvidirala, ne sjeća se točno kada. Na upit navela da je u početku poslovanja sa AI sve bilo u redu i u jednom momentu je isti prestao dolaziti, sve je rekla u svom iskazu u ODO u Dubrovniku. Sjećam se da je isti rekao da ima problema sa općinom. Vezano za ugovor i uplatu kod koje je uočila problem sjeća se, misli, ali nije sto posto sigurna da je to bio jedan gospodin iz Irske. Na upit branitelja da li se sjeća koliko je iznosila ta uplata navodi da se ne sjeća. Na daljnji upit navela je da je do kraja 2007. aktivno radila u knjigovodstvenom servisu [obrt] on je bila odgovorna osoba, i uglavnom ona je vodila knjigovodstvo za gosp. AI, ali kad nje ne bi bilo kolegice bi preuzele. Na daljnji upit branitelja koje su to kolegice navela je da su to LI i SI. Na daljnji upit navela je da nitko drugi nije vodio knjige gos. AI, bila je zaposlena u firmi još jedna kolegica i ona nije radila na knjigovodstvu gosp. AI. Na upit branitelja kako je knjižila puni iznos kupoprodajne cijene kada je navela da gosp. AI nikad nije dostavio ugovor navela je da je kupoprodajni iznos cijene knjižila temeljem uplate na žiro račun. Naime, u to vrijeme bila je zakonska obveza da se dostavi poreznoj upravi koliko je učešće zemlje u gradnji a koliko učešće izgradivog dijela, kolika je građevina i na građevinu se plaćao PDV, a kupac je na zemlju plaćao porez na nekretnine i oni su tada po prethodnim računima, na svakom računu ima postotak, izračunali koliki je iznos zemlje, a koliki je oporezivi dio, a iz razloga jer je to bila obveza, kad vam netko uplati iznos morate to prikazati i na to platiti PDV, ako ste obveznik PDV-a. Na daljnji upit branitelja kako je naveden ukupni iznos kupoprodajne cijene kad ugovor nije svjedokinji nikad dostavljen, a OI nije uplaćen puni iznos kupoprodajne cijene na njegov račun navela je da njoj kupoprodajni ugovor nije dostavljen, a moguće je da je dostavljen nekoj od kolegica i da je to radila neka od kolegica. Na upit branitelja da li je AI potpisivao obrasce mjesečne, koji bi išli na poreznu upravu navela je da bi potpisivao ako bi došao kad bi ga one zvale, a ako ne bi došao one bi potpisale jer je bila zakonska obveza da se to preda, bili su rokovi za predaju i nisu htjeli da isti plaća kaznu zato što nije predao obrasce. Na upit branitelja navela je da se ne sjeća preko kojih računa je poslovao AI. Na upit branitelja navela je da koliki je postotak učešća neoporezivog dijela u investiciji određuje sam investitor, u taj neoporezivi dio ulaze zemljište, komunalije i sve ono što je neoporezivo i to koliko je učešće toga određuje investitor, a porezna uprava može doći u kontrolu a prema podacima iz knjigovodstava je vidljivo da li ste to dobro izračunali ili ne i dok je ona radila u knjigovodstvu ne sjeća se da je ikada ikome došla kontrola, a vezano za taj dio učešća neoporezivog dijela u investiciji. Na upit branitelja da li su radili nabavnu vrijednost kalkulacije apartmana navela je da ne, oni to ne rade. Svake godine se na osnovu prihoda od prodanih stanova za koje je ispostavljen račun i sklopljen ugovor u tom slučaju znači da je stan isporučen i tada se tih prihodi od stanova dijele sa ukupnim kvadratima investicije, i pomnoži sa prodanim kvadratima i to predstavlja trošak za tu godinu. Taj konto proizvodnja u tijeku prenosi se postepeno znači po isporučenim stanovima. Na daljnji upit navela je da kad je stan gotov, a nije prodan on ostaje u proizvodnja u tijeku ili gotovim proizvodima. Ako investitor donese odluku da mu taj stan služi u poslovne svrha onda se prebacuje u dugotrajnu imovinu. Na daljnji upit navela je da misli da AI nije iznajmljivao nekih od tih stanova, misli da nije ni mogao, da nije bio registriran za to. Da bi mogao iznajmljivati trebao je biti registriran za iznajmljivanje i stan je trebao biti u dugotrajnoj imovini. Na daljnji upit navela je da nije s gosp. AI raskinula ugovor jer nije s njim mogla stupiti u kontakt a kao što je i rekla zbog zdravstvenih razloga je napustila tvrtku i kolegice su nastavile raditi. Na daljnji upit navela je da je ČI njena bivša zaposlenica i ista bi znala samo preuzeti papire kada bi ih donio AI, a da li je ista potpisivala papire navela je da misli da nije, ne sjeća se . Na upit branitelja navela je da je AI poslovao po zakonu o porezu na dobit po kojem posluju trgovačka društva s tim da je novce sa računa on mogao kao fizička osoba podizati bez navođenja razloga dok kod trgovačkog društva je potrebno navesti razlog podizanja novaca. Na upit branitelja da li je ona rashodovala tri apartmana AI a koji još nisu bili prodani navela je da se ne sjeća da sam ih rashodovala. Na upit branitelja navela je da nije ispravno rashodovati apartmane prije prodaje, a da nisu uneseni u popis dugotrajne imovine i ona se ne sjeća da je ona to uopće napravila.

9. Svjedokinja LI je navela da je radila u knjigovodstvenom servisu DU demos, a u kojem je klijent bio gosp. AI, da ona nije bila odgovorna osoba u navedenom knjigovodstvenom servisu. Vezano za gosp. AI bila je i u krim policiji i ODO u Dubrovniku, gdje je dala iskaz, ne sjeća se točno vremena, da s obzirom na protek vremena od događaja ona se ne sjeća istoga. Nakon što je, a uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje LI dan na zapisnik o ispitivanju svjedoka u ODO u Dubrovniku 1. travnja 2016. svjedokinje LI je navela da u cijelosti ostaje pri svom iskazu kojeg sam dala pred ODO u Dubrovniku i to je tako, a u kojem iskazu je navela da je bila zaposlena u trgovačkom društvu [obrt] u razdoblju između 2006. pa do kraja 2008. te da je AI bio klijent tog trgovačkog društva pošto su mu vodili poslovne knjige, a misli da su mu knjige vođene od strane tog društva prije nego što je ona došla. AI je gradio apartmane na području mjesta [adresa], ali ne zna je li te apartmane radio za sebe ili za prodaju. Nije ništa knjižila vezano uz poslovanje AI, međutim obračunavala mu je poduzetničku plaću, o tome sačinjavala obrazac, te ga svaki mjesec nosila kako bi ga predala na Poreznu upravu. U to vrijeme je radila zapravo kao pomoćni radnik, a prisjeća se da je AI i prodavao apartmane. Vlasnica trgovačkog društva KI mu je govorila što treba raditi te ga je upozoravala na zakonske odredbe. Ne zna tko je potpisivao obrasce njegove plaće koji su nošeni Poreznoj upravi, ali zna da je AI rijetko dolazio u Dubrovnik. Ne zna koliko je apartmana izgrađeno, niti koliko je od tih izgrađenih apartmana prodano. Ne sjeća se ničeg vezano uz račune, pošto ona njegove račune nije knjižila, a to je koliko se može sjetiti radila KI. Nakon njihovog odlaska iz trgovačkog društva još jednu godinu su vodili poslovne knjige AI, s tim d se te godine ništa nije događalo, tj. u toj godini nije bilo nikakvih poslovnih promjena. Smatra da AI nije bio ažuran u pogledu dostavljanja potrebne dokumentacije. Sjeća se da je bio upozoren od strane KI da mora platiti porez na neki apartman, ali ne zna da li je to bio porez na izgrađeni, prodani ili eventualno darovani apartman. Zna da je bilo problema oko nekog ugovora, ali ne zna je li on na kraju donio taj ugovor radi knjiženja. Napravili su završni račun za 2009., ali se radi o prenesenom stanju iz 2008. Sjeća se da je tada njegov porezni dug iznosio oko 2.000.000,00 kuna jer je ona knjižila kamate na taj dug koje je obračunala Porezna uprava. Misli da je AI imao jedan žiro račun, ali se ne može o tome a sigurnošću izjašnjavati.

Na raspravi, a odgovarajući na pitanja, na upit branitelja optuženika kada je saznala o poreznom nadzoru nad AI navela je da je to saznala nakon poziva krim policije, na upit da li je ŠI dolazio pregledavati dokumentaciju u knjigovodstveni servis navela je da se ne sjeća. Na upit branitelja navela je da je KI radila do kraja 2008. Na upit branitelja navela je da su s AI komunicirali putem telefona i njegovim dolaskom u knjigovodstveni servis. Na upit branitelja navela je da je KI vjerojatno imala sklopljen ugovor sa AI imala je sklopljen ugovor sa svim strankama. Na upit branitelja navela je da je KI knjige vodila do 2008,. a ona i kolegica su preuzele 2009., napravile su obveze koje je trebalo prema poreznoj upravi, završni račun za 2009., s tim da nije bilo nikakvih poslovnih promjena već samo knjiženje kamata po prethodnim stanjima na poreznoj upravi. Na upit branitelja da li su se obratili UIVČ radi primopredaje dokumentacije po pitanju poslovnog odnosa navela je da svakako jesu, a nakon što joj je predočena obavijest od 14. 07. 2009., koju je obrana predala u spis navela je da je to vjerojatno e-mail kojeg su tada koristili. Na upit branitelja navela je da je bitnija knjiženja radila vlasnica firme. Na upit branitelja navela je da ona nije sudjelovala u knjiženjima, proizvodnja u tijeku, one su predavale obrasce na Finu, unosile obračun plaće, knjiženja je radila vlasnica firme a one su radile popratne stvari. Na upit branitelja navela je da im KI nije prepustila vođenje DU demosa 2008., one su otvorile obrt u veljači 2009. Na upit branitelja tko je potpisivao obrasce koji su se predavali navela je da ih je potpisivala osoba na koju je glasilo zaduženje tog obrasca. Na upit branitelja navela je da ne zna tko je ČI. Na upit branitelja navela je da njihova zadnja radnja za gosp. AI bila je obrazac PD za 2009., a koji obrazac je bio prazan, naime gosp. AI nije vjerojatno zatvorio poslovanje pa je trebalo predati obrazac pa i prazan. Na upit sutkinje navela da je u tvrtci [obrt] radila od 2005. do kraja 2008., a prethodno je možda radila i preko student servisa. Na daljnji upit navela je da se ne sjeća da li je gđa ČI radila sve vrijeme do trenutka njihovog otvaranja obrta.

10. Svjedokinja SI je iskazala da joj je poznato zašto je pozvala na sud. Knjigovodstveni servis u kojem je radila DU demos, a kasnije obrt kojeg su otvorile ona i LI, vodili su knjige za AI a koji je radio nekakve stanove, i zna da je bilo nekih utvrđenih nepravilnosti od porezne uprave, a to je da je bilo nepravilnosti čula kasnije. Ona nije knjižila dokumentaciju AI i nije joj poznato. Na upit branitelja optuženika navela je da se ne sjeća od kada je bila zaposlena u [obrt], na daljnji upit navela je da je AI imao sklopljen ugovor o vođenju poslovnih knjiga i to su bili tipizirani ugovori. Na daljnji upit navela je da se ne sjeća kada je saznala za porezni nadzor nad AI, na daljnji upit da li je porezni inspektor bio u [obrt] navela je da se ne sjeća. Na daljnji upit kako su komunicirali s AI navela je putem e-maila i telefona. Na upit branitelja navela je da je KI imala e-mail AI. Na upit branitelja navela je da je KI prestala sa radom u računovodstvu 2009., imala je otvorenu firmu ali je rekla da se neće baviti računovodstvom zbog zdravstvenih problema i poznato joj je da je imala problema sa leđima. Na daljnji upit navela je da KI u 2008. je radila, ista je bila odgovorna osoba, a sve radnice su radile određene poslove i KI je u 2008. dio posla radila u uredu, a dio on line. Na upit branitelja navela je da ne zna tko je potpisivao obrasce, godišnja i mjesečna izvješća koja su se predavala na poreznu upravu za OI. Na upit branitelja navela je da ne zna tko je ČI, ne sjeća se da je bila zaposlena u [obrt]. U ovaj trenutak sjetila se da je prije nje radila cura po imenu ĐI i ista je otišla na drugo radno mjesto a ona se tada zaposlila u [obrt]. Na upit branitelja da li zna koju su zadnju dokumentaciju predali za AI na poreznoj navela je da ne zna, to će bolje znati LI, predana je najvjerojatnije zadnje završno financijsko izvješće da mu više ne idu obveze za mjesečne plaće, da se zatvori to. Na upit branitelja navela je da je optuženik obaviješten da je KI prestala s radom u računovodstvu budući je sklopio ugovor sa njihovim obrtom [obrt] za knjigovodstvene usluge. Na upit optuženika da li imaju ugovor sklopljen s njim za knjigovodstvene usluge navela je da imaju.

10.1. S obzirom na razlike u njenom iskazu danom danas na raspravi i kada je iskazala da nije knjižila dokumentaciju AI dok je na ispitivanju pred ODO u Dubrovniku 18. 05. 2016. iskazala da je možda obračunavala plaće neki put svjedokinja navodi da je moguće da je obračunavala plaće neki put, to su sporedni poslovi, ali nije knjižila dokumentaciju. U odnosu na navode njenog iskaza pred ODO u Dubrovniku, kada je kazala da je čula kroz razgovor koji su oni vodili da jedan apartman nije prijavio i da postoje neki problemi vezani uz to te da ga je KI često zvala kako bi predao dokumentaciju ili kako bi došao nešto potpisati a da je on često izbivao pa je dolazilo do kašnjenja prilikom vođenja poslovnih knjiga navodi da je to točno, kada je davala iskaz u ODO sjećanja su joj bila svježija.

11. Svjedokinja AIV svom iskazu danom na raspravi 12. svibnja 2021., a koji iskaz je pročitan na raspravi temeljem čl. 431. st. 1. t. 7. i 8. ZKP/08, je iskazala da joj je poznato zašto je pozvana budući je vezano za ovaj predmet ona bila na razgovoru u ODO u Dubrovniku. Gospodin AI je bio investitor i prodavatelj vila, u naravi samostojećih kuća u [adresa] u [adresa]. Izgradnja tih kuća bila je u razdoblju od cca 2005. Do 2007., doista sad ne zna točno vrijeme, to je trajalo. Ona je zastupala tri kupca i imala priliku biti u komunikaciji s OI. Bila je ovlaštena za kupoprodaju u cijelosti, sve do uknjižbe u zemljišnim knjigama pa čak je te kupce i kasnije nastavila zastupati a vezano za njihove potrebe u odnosu na nekretnine koje su kupljene. Može reći da je gospodin OI, sve obveze ispunio. Sve kupoprodaje su realizirane i svi kupci su upisali vlasništvo. Ta kupoprodaja je bila u vrijeme kada je strancima koji su kupovali trebalo ishodovati suglasnost kod Ministarstva pravosuđa i stoga je postupak duže trajao. Zastupala je tako i VI i njegovu tadašnju suprugu, oni su kupovali jednu nekretninu, zajedno po pola svaki. Sjeća se da je kod toga kupoprodajnog ugovora bila specifična situacija, nekretnina je bila opterećena kreditom ili kreditima Hipo banke te je ugovoren način plaćanja da se dio kupoprodajne cijene plati direktno banci i to u iznosu koji je potreban da bi se u cijelosti izmirila obveza prodavatelja prema banci, a da bi banka izdala brisovno očitovanje i misli u strukturi cijene taj iznos koji je plaćen banci bio veći od iznosa koji je plaćen prodavatelju OI. Toga se sjeća, a iz razloga jer je osobni bankar gosp. OI, u Hipo banci bila ZI gđa. koju ona zna od prije i sjeća se da je ona s istom neposredno dogovarala isplate dijela kupoprodajne cijene, sjeća se da je Hipo banka tada poslovne prostorije imala u Gružu kod robne kuće Srđ i da je tamo išla, i sa gospodinom OI je išla osobno u banku. Tog iznosa kojeg je trebalo platiti banci ona je izvršila uplatu direktno banci kako bi bila sigurna u to da je uplata izvršena za tu namjenu i banka je izdala brisovno očitovanje te kad je izdano brisovno očitovanje plaćen je ostatak cijene gosp. OI koji je izdao potvrdu da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Napominje da je plaćena kupoprodajna cijena koji je ugovoren i koji je iskazan u ugovoru o kupoprodaji i ništa mimo toga nije plaćeno.

11.1. Svjedokinja AIV svom iskazu danom na raspravi 02. rujna 2021., a koji iskaz je pročitan na raspravi temeljem čl. 431. st. 1. t. 7. i 8. ZKP/08, je iskazala da zna da je nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama i misli da se čekalo da se pribavi uporabna dozvola. Prilikom pregovora o kupnji, misli da je to bila 2008., 2007/2008., nije išla u pregled nekretnine. Išla je u pregled iste zbog pregleda nedostataka, a koje je njena stranka u jamstvenom roku pozvala prodavatelja da ih ukloni. Koliko se sjeća to se je ticalo vlage. Bila je u dogovoru s prodavateljem, imala je priliku pregledati nekretninu i to je bilo u vremenu kad je njena stranka došla u posjed iste. Da li je stranka naknadno dogovarala izmjene, poboljšice to joj nije poznato. Sve njene stranke su bili stranci i kako je gosp. OI bio tu s njime su dogovorili da plaća račune, održava zajedničke dijelove. Njena stranka gosp. VI je prodao svoju nekretninu prošle godine a da li se i ukoliko jest što isti dogovarao s gosp. OI njoj nije poznato. Sigurna je da je bilo nekih problema da bi stranka nju kontaktirala. Ne sjeća se da sam bila nazočna prilikom predaje nekretnine od strane gosp. OI, nekretnina je prodana putem agencije, pa pretpostavljam da su isti. Na upit zastupnika optužbe da li je prošle godine sudjelovala u prodaji stana navela je da jest, i sudjelovala je u zastupanju prodavatelja gosp. VI i gosp. VI joj nije rekao da je imao bilo kakvih primjedbi na kvalitetu stana kojeg je prethodno kupio. Na upit branitelja optuženika navela je da nedostatke koje je moja stranka utvrdila otklonio je AI, i otklon tih nedostataka je išao na njegov trošak kao prodavatelja investitora, budući je to bila njegova obveza jer su isti utvrđeni u jamstvenom roku. Na upit optuženika da li ima saznanja da je on plaćao struju za sve stanove navela je da nema ali pretpostavlja iz svog iskustva da je to tako jer dok se čeka uporabna dozvola ne mogu se ishoditi priključci za svaku zgradu ponaosob.

12. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazivala je suglasno kao u pisanom nalazu i mišljenju od 06. srpnja 2016. Iz nalaza i mišljenja od 06. srpnja 2016 (list spisa 1055-1060) proizlazi da je optuženik AI imao poreznu obvezu nakon gradnje i otuđenja apartmana oznake 31C, 31D I 31K izgrađenih na čestici zemlje oznake 2578/1 Z. Ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Optuženik AI nije obračunao i platio porez na opisane apartmane. Optuženik AI je trebao platiti porez na dohodak u iznosu od 4.074.223,74 kune i porez na dodanu vrijednost u iznosu od 806.696,30 kuna. Optuženik AI je prijavio prodaju stana 31E i po toj osnovi obračunao porez na dodanu vrijednost i porez na dobit. Optuženik AI nije u potpunosti platio gore navedene porezne obveze. Iz knjigovodstvene evidencije nije vidljivo da je podmirena kupoprodajna vrijednost apartmana oznake 31E. Optuženik AI nije unio u poslovne knjige točne podatke o plaćanju kupoprodajne cijene za apartman oznake 31E i nije unosio u poslovne knjige točne podatke o poslovnim promjenama. Napominje, da je optuženik AI poštivao porezne propise obveza poreza na dodanu vrijednost za prodaju tri apartmana, oznake 31C, 31D i 31K, iznosila bi 812.271,63 kune, a obveza poreza na dobit po ovim poslovnim događajima bi bila 532.853,58 kuna. Po prodaji apartmana Porezna uprava bi još donijela rješenje o obvezi plaćanja poreza na nekretnine.

Na raspravi je navela da prilikom pregleda poslane dokumentacije sa sigurnošću može reći da je dokumentacija bila poprilično neuredna, u smislu računovodstvenih politika i uzanci sukladno pozitivnim propisima. Na raspravi odgovarajući na pitanja je, a na upit branitelja optuženika da pojasni to da je dokumentacija bila poprilično neuredna, navela da je to pobliže objasnila u svom nalazu i mišljenju iz kojeg je evidentno da određene poslovne transakcije nisu uredno zavedene. Na daljnji upit da li je to greška knjigovodstvenog servisa ili optuženika navela je da smatra da je to zapravo pravno pitanje jer za financijska izvješća prema njenim saznanjima uvijek je odgovorna osoba poslovnog subjekta, bez obzira je li pravna ili fizička osoba. Na upit obrane navela je da na str. 6., i 7., njenog nalaza i mišljenja navodi sve svoje nalaze u svezi ove poslovne transakcije u odnosu stan 31e, osim što želi naglasit da je PDV prijavljen po konačnoj prijavi, PDV nije uredno prijavljen u mjesečnoj prijavi koja bi se odnosila za mjesec kada je poslovni događaj uistinu i nastao a nastao je sukladno Ugovoru o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Mozare 22. 05. 2007. Na daljnji upit da li je takvim knjiženjem došlo do smanjena ili neutvrđivanja porezne obveze navela je je porezna obveza prijavljena i tu postoje dvije porezne obveze, porezna obveza na dodanu vrijednost i poreza na dobit one su dakle uredno prijavljene poreznoj upravi. Međutim, ista nije podmirena, ono što smatra da je ovdje bitno naglasit jest da potraživanje za prodaju stana koji je prodan VI br. 31 e, u knjigama stoji da isti nikad nije plaćen, a sva prava nad tim vlasništvom, nad tim stanom su predana i pitanje jest gdje je novac. Po pitanju prijave PDV-a i poreza na dobit nije došlo do kršenja zakonskih odredbi. Nakon što je vještakinja izvršila uvid u ugovor o kupoprodaji zaključen između AI i CI na okolnost uplata koje u njemu stoje, navela je da su utvrdili da kupoprodajni ugovor stoji u spisu, a ona je utvrdila da nije evidentirano plaćanje u poslovnim knjigama, financijskim izvješćima po tom ugovoru, a za sva ostala pitanja nije nadležna odgovoriti, nije njena struka. Na upit branitelja da li se PDVK obrazac i dalje primjenjuje navela je da primjenjuje. Na daljnji upit da li se PDVK obrazac koristi za korekcije određenih knjiženja navela je da isti se koristi i ovo je ovakvo vođenje poslovnih knjiga ona smatra neurednim njeno je mišljenje da je neuredno na to se je referirala na početku svog iskazivanja. Nije običaj niti je PDV kao obrazac zamišljen na način da se naknadno prijavljuju poslovne transakcije pogotovo ne sa zakašnjenjem od cirka godinu dan,a više je zamišljen za naknadnu prijavu PDV- a kod inventura odnosno poslovnih transakcija koje se događaju pri kraju godine. Obzirom da je porez u ovom slučaju ipak prijavljen njeno je mišljenje da to nije osobito veliki propust i praksa je porezne uprave da se za takve propuste odredi prekršajna kazna i obračuna zatezna kamata jer poslovna transakcija nije prijavljena u PDV obrascu za mjesec u kojem je uistinu i nastao. Na upit obrane što se računovodstveno dogodilo sa stanovima 31 C,31D,31 K navodi da se na tu okolnost referirala na str. br. 3., znači ono što je utvrdila jest da su postojali troškovi, da su isti troškovi prikazani u financijskim izvješćima, a da stanovi nikad nisu kroz poslovne knjige evidentirani da su prodani, znači da nije prikazan prihod odnosno nije utvrđena obaveza poreza na dobit i PDV-a. Na daljnji upit što u slučaju da stanovi nisu prodani svjedokinja navela je da su tada isti trebali biti evidentirani kao imovina ili kao kratkotrajna imovina odnosno zalihe gotovih proizvoda, ako su namijenjeni za daljnju prodaju ili kao dugotrajna imovina, ali ne može se točno sada o tome specificirati morala bih detaljnije pogledat što bi se točno dogodilo sa prihodima ukoliko bi stanovi bili dugotrajna imovina, misli da to ne bi oslobodilo poreznih obveza. Na upit obrane da li bi bila drugačija porezna obveza navela je da se ne može sada točno referirati ali bi je definitivno bilo. Na str. 4., nalaza i mišljenja dala je aproksimativni nalaz obveza PDV-a. Na str. 3., da je optuženik prebacio svoju kratkotrajnu imovinu namijenjenu za prodaju trećima u dugotrajnu imovinu porezne obveze po osnovi PDV-a i dobiti bile bi gotovo jednake. Na upit obrane koji troškovi ulaze u izračun cijene stana a vezano za izračun nabavne cijene stana (str. 6 nalaza i mišljenja) svjedokinja navela je da je uzela vrijednosti koje su evidentirane po kontima kako je to opisano u njenom nalazu međutim tu ulaze svi troškovi počevši od vrijednosti zemljišta, projektne dokumentacije, građenja i ostalog, a ovisno o računovodstvenim politikama po određenom ključu raspoređuju se i troškovi osnovne režije kao hladnog pogona. Na upit obrane navela je da se u ukupnom godišnjem financijskom izvješću svi troškovi priznaju bez obzira da li su oni točno locirani na pojedini proizvod i to je stvarne uprave društva da ona odredi tehnološki i tehnički koji će se troškovi locirati i po kojem ključu na pojedine gotove proizvode to je stvar računovodstvene politike koju donosi odgovorna osoba. Na upit da li bi primjenom drugačijeg računovodstvenog računa izračun nabavne vrijednosti stana po m2 bio drugačiji i da li bi to za posljedicu imalo drugačiji iznos porezne obveze za poslovni događaj svakog tog pojedinog stana, vještakinja navela je da vjerojatno bi, ali ne u bitnom. Na upit branitelja zašto je za izračun nabavne cijene stana 31 E, nije uzet konačni konto proizvodnje u tijeku već je uzet početni konto proizvodnje u tijeku s danom 1. 01. 2007., kada je evidentno da je pod tim kontima za 2007., bilo još rashoda vještakinja navela je da je uzela prethodno stanje kao završno stanje proizvodnje jer ako su svi stanovi bilo gotovi kako su se pojavili dodatni troškovi, bilo joj je nelogično ako je cijela proizvodnja gotova da su se pojavili novi troškovi, pretpostavila je da su stanovi gotovi i da su spremni za prodaju pošto su svi prodani, većina je bila prodana. Ako je porezna uprava u svom nadzoru uzela troškove u obzir koji su se naknadno pojavljivali ona se na isto ne može referirati jer to nije bio njen rad. Na upit da li dopušta mogućnost da bi taj izračun mogao biti drugačiji navela je da dopušta mogućnost da bi eventualno taj izračun mogao biti drugačiji i napominje da je svoj nalaz i mišljenje radila na nalogu ODO a ne po nalogu Suda, pa je sebi dopustila da određene stvari može i procijeniti sukladno njenom profesionalnom znanju i iskustvu. Na daljnji upit obrane navela je da u slučaju da je vještačenje radila po nalogu suda tada bi se potrudila da bude još točnija u smislu da bi pokušala točno utvrditi kada su troškovi ti nastali i da li se isti mogu vezati za tu nekretninu 31E. Na upit obrane navela je da je došlo do revalorizacije vrijednosti zemljišta troškovi bi bili veći ali napominje da se revalorizacija zemljišta može napraviti smo prema odluci odgovorne osobe kao dio računovodstvene politike, i nije uzanca da se zemljište koje je namijenjeno izgradnji i prodaji revalorizira, može ali nije uzanca. Na upit optuženika s obzirom da je dio nekretnina odnosno stanova trebao ostati u vlasništvu investitora, a ostali dio prodan da li je primjereno revalorizirat zemljište, vještakinja navela je da je to špekulativno za odgovoriti budući da se vraća na početak to je da je poslovna dokumentacija i izvješća su pre neuredno vođena da bi se mogao izvući točan i konkretan podatak.

12.1. Očitujući se o nalogu suda o određenom dopunskom financijsko- knjigovodstvenom vještačenju kojim se ima izjasniti na okolnost troškova nastalih u odnosu n nekretninu Iana Hewitta 31E, utjecaj tih troškova na nabavnu vrijednost stana po m2, vještakinja je dostavila dopis kojim izvješćuje sud da ne može napraviti dopunu nalaza i mišljenja jer za ispravno određivanje troškova gradnje koji su knjiženi u 2007. joj je potrebna dokumentacija kako bi mogla utvrditi koji se troškovi mogu povezati sa građenjem nekretnine u pitanju, a na njen upit knjigovodstveni servis joj je odgovorio da nije u posjedu potrebne dokumentacije.

13. Svjedok RI je iskazao da mu je poznato zašto je pozvan na sud. U vrijeme kada je bio pozvan u ODO u Dubrovniku, da da iskaz on je bio šef nadzora u Poreznoj upravi pa je u tom svojstvu i pozvan, međutim on u predmetu koji se odnosi na OI nije sudjelovao niti je tada bio uopće u nadzoru kada je odjel za nadzor radio nadzor poreznog obveznika niti je tada bio uopće u službi za nadzor. Šef nadzora u to vrijeme bio je PI, a voditelj odjela za nadzor je bio FI koji je bio šef inspektoru ŠI koji je radio na predmetu. Kada je pozvan u državno odvjetništvo on je otišao u arhiv i uzeo predmet te je pročitao i proučio dokumentaciju te je dao iskaz ODO u Dubrovniku. Na upit branitelja optuženika naveo je da je predmet gledao kada je imao dati iskaz u ODO u Dubrovniku, predmet je gledao neposredno prije toga i od tada ga više nije gledao, i ostaje pri izjavi koju je dao pred ODO u Dubrovniku, i zna što se je tu događalo, pročitao je predmet. Na upit branitelja optuženika naveo je da ili umanjenjem troškova ili umanjenjem prihoda dolazi do smanjenja porezne osnovice, a na tu osnovicu se plaća porez na dobit, ali detalje ne zna. Nakon što je, a uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka RI dan na zapisnik o ispitivanju svjedoka u ODO u Dubrovniku 29. ožujka 2016. svjedok RI je naveo da u cijelosti ostaje pri tome što je iskazao pred ODO, a u kojem iskazu je naveo da je zaposlenik Porezne uprave kao šef nadzora gdje radi od 27. listopada 2014., a inače radi u Poreznoj upravi od 2009. Izvršio je uvid u predmet nadzora nad djelatnosti AI i jedino se na taj način upoznao sa utvrđenim nepravilnostima. Tako je došao do saznanja da je 2009. g. obavljen nadzor u njegovoj djelatnosti koji je obuhvaćao 2007. i 2008. g. te se naknadno proširio i na 2009.g. Nadzor je vršio MI, a nadređeni mu je tada bio FI. Upoznao se da je AI imao djelatnost kao fizička osoba koja je registrirana za izgradnju i prodaju stanova. Izgradio je 13 stanova od čega je prodao 10 stanova da bi 3 stana bila ispuštena iz poslovnih knjiga. Od ova 3 stana on je 2 stana darovao ĆI, misli da mu je to bila supruga, dok je 1 stan zadržao za sebe. Na ova 3 stana nije obračunao porez niti su oni prikazani kao prihod od obrta. Bio je u sustavu PDV-a te je morao prikazati ovo otuđenje stanova iz svoje djelatnosti prema tržišnoj vrijednosti stanova u trenutku darovanja, a u pogledu ovog trećeg stana u trenutku kada ga je izuzeo iz svoje djelatnosti, što on nije napravio. Nekretnine su knjižene kroz njegovu djelatnost dok su ova tri stana isknjižena što je nedopušteno bez prethodnog obračuna, tj. plaćanja poreza. U poslovne je knjige unio troškove djelatnosti izgradnje 13 objekata ali nije unio prihode, te je prikazao samo rashode ova 3 stana, tako da su rashodi neosnovano uvećani te je time neosnovano umanjena osnovica za obvezu poreza na dobit. Što se tiče prodaje stana VI naveo je da se i o tome upoznao čitajući zapisnik o poreznom nadzoru te se tako upoznao AI nije knjižio uplate koje mu je kupac uplaćivao, niti su ti prihodi uplaćivani na žiro račun njegove djelatnosti. Iz zapisnika je vidljivo da je izvršen uvid u kartice konta te je time utvrđeno da uplate nisu proknjižene, a isto tako nisu bile vidljive te uplate na žiro računu. Vođen je postupak u poreznoj upravi po donesenom rješenju na što se AI žalio, ali je njegova žalba odbijena. Porezna uprava nije utvrdila na koji je način uplaćena kupoprodajna cijena. Njegova obveza je uslijedila nakon ispostavljanja računa kada je on trebao iskazati te u slijedećem obračunskom razdoblju platiti PDV, što AI nije napravio. Koliko je upoznat u 2011 je izvršena blokada njegovog računa i pljenidba pokretne imovine, dok ne zna da li je isti još uvijek u vlasništvu ovog stana i ne zna da li je izvršena ovrha na nekretnini u njegovom vlasništvu, ali zna da je vršena zabilježba zabrane otuđenja u zemljišnim knjigama.

14. Svjedok ŠI je iskazao da je on u mirovini od 2012. i morao se potruditi sjetiti predmeta AI i naglašava da se sjeća samo u osnovnom ovog predmeta. Sve vezano za ovaj predmet je dokumentirano u poreznoj upravi, dokumentima od prvostupanjskog rješenja, zapisnika, drugostupanjskog rješenja i koliko se sjeća dok je on bio u poreznoj nije pokrenut upravni spor ali prema njegovim saznanjima kasnije je pokrenut upravni spor. Radilo se o poreznom obvezniku fizičkoj osobi koji je po sili zakona bio obveznik poreza na dobit. Kroz nadzor i kroz razgovore utvrdio je da se je radilo o izgradnji 12 ili 13 stanova na naslijeđenoj zemlji, sad se ne sjeća da li je dio zemlje i kupljen i izgrađeno je 12 ili 13 stanova. Utvrđeno je da je bilo prodano i predujam plaćen za nekih 7 ili 8 stanova, te da su dva stana izuzeta u korist građanina AI a misli čak i supruge, a ostao je jedan stan nedefiniranog statusa i tijekom nadzora i taj stan je izuzet ali ne zna u čiju korist. Knjigovodstveni servis DU demos vodio je poslovne knjige i on je izuzeo od DU demosa relevantnu dokumentaciju vezanu za ovaj predmet, za poslovanje AI. Također je iz odjela porezne uprave za nekretnine koristio ugovore i sve podatke vezano za prodane stanove. Ne sjeća se sada točno za koju poslovnu godinu je bio nadzor, nadzor je možda bio 2009. i utvrđeno je da je porezni obveznik iskazao prihode na osnovi prodanih stanova za tu poslovnu godinu i iskazao je sve troškove koji su se odnosili na svih 12 ili 13 stanova i sve je to iskazano u godini koja je prethodila nadzoru. Temeljem toga porezni obveznik je iskazao obvezu poreza na dobit, na umanjenu poreznu osnovicu za tu godinu i onda je samim tim smanjio poreznu osnovicu i poreza na dobit na tu godinu, i PDV-a, ali svakako u manjoj mjeri, i onda je nadzorom za narednu godinu temeljem tri izuzeta stana utvrđen je prihod, a kako su svi troškovi bili iskazani onda je bilo logično da nema troškova i svi ti prihodi su bili uvećanje osnovice poreza na dobit za godinu koja je predmet nadzora. Temeljem toga primijenila se određena stopa i utvrđena je uvećana obveza poreza na dobit za godinu koja je bila predmet nadzora. Po logici stvari za određeni period obračunata je bila i kamata. To je u osnovi sve čega se može sjetiti, a nije imao bilo kakav uvid, niti pravo, niti mogućnost uvida u predmet. Na upit branitelja optuženika naveo je da se sada ne sjeća kako je obveznik obaviješten o nadzoru, sjeća da je u početku bilo teško doći do AI, može reći da su koliko se sjeća službenice DU Demosa u početku njemu tu dokumentaciju zavlačile davanje iste. Činjenica je da je gosp. V bio obaviješten o nadzoru, osobno je dolazio njemu u kancelariju razgovarali su, pokušavao je krivicu svaliti na [obrt], govorio da on nije kriv, dolazio je i njegov odvjetnik jednom, misli da se je zvao EI i on je od istoga tražio da samo službeno komunicira i da mu ne postavlja pitanja tu u četiri oka. Na upit branitelja da pojasni kako je teško to bilo doći do poreznog obveznika navodi da se u ovom trenutku ne sjeća toga, prošlo je od tada dosta godina. Navodi da koji god je nadzor obavio obavljen je temeljem uručenog naloga poreznom obvezniku. Na upit branitelja naveo je da se ne sjeća da li je iz Du Demosa dokumentaciju izuzeo jednim dolaskom ili više dolazaka, moguće je da su dokumentaciju donijele i službenice. Na upit branitelja naveo je da je u Du demos osobno u početku bio bar jedan put. Na upit branitelja da li je bila prisutna KI ili zaposlenice naveo je da misli da KI nije bila prisutna. Na upit branitelja da li je AI nešto još rekao što nije utvrdio nadzorom naveo je da bi u spisu trebala bit izjava i svakako je napisao što je tada rečeno.

15. Iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru poreznog obveznika AI Ministarstva financija, Područnog ureda Dubrovnik Klasa: UP/I-471-02/09-01/106 Ur.broj:513-07-19-09-2 od 31. srpnja 2009 proizlazi da je nadzor obavljen u razdoblju od 05. svibnja do 31. srpnja 2009. s prekidima. Također proizlazi da je u postupku nadzora utvrđeno da je porezni obveznik AI dva od ukupno tri neprodana apartmana građena za tržište i to: apartmane 31D i 31K dana 31. ožujka 2009. otuđio bez naknade, na način da ih je darovao supruzi ĆI. Uvidom u Darovni ugovor od 31 ožujka 2009. sklopljen između AI pok. Ć iz [adresa] i ĆI iz [adresa], ovjera javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika broj OV- 1704/09 od 31. ožujka 2009., kojeg je ĆI kao stjecatelj nekretnina, dana 15. travnja 2009. dostavila Poreznoj upravi, Ispostavi Dubrovnik, uz Prijavu poreza na promet nekretnina, utvrđeno je da su predmet darovanja apartmani 31D“ (površine 97,41 m2 s pripadajućim parking mjestom površine 12,37 m2 i vrtom površine 49,07 m2) i 31K površine 97,11 m2 s pripadajućim vrtom površine 98,80 m2) izgrađeni na č. zem. [katastarska čestica] i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da su oba darovana apartmana otuđena s kompletnom opremom za stanovanje (namještajem, posteljinom, priborom, rashladnim uređajima), kojom ih je porezni obveznik AI opremio, te s tog temelja iskazao pretporez i troškove. Treći neprodani apartman oznake 31C, površine 97m2, koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku uknjižen na ime AI, od **.**.2009. AI koristi za stanovanje odnosno za svoje privatne potrebe. Za sva tri navedena apartmana, porezni obveznik AI je od Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo ishodovao prestanak važenja odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu s danom 01. travnja 2009.

16. Uvidom u Darovni ugovor od 31. ožujka 2009. utvrđeno je da je AI kao darovatelj svojoj supruzi ĆI darovao, a ĆI kao obdarenik primila nekretninu: ETAŽA 773/10000 dijelova cijele nekretnine, u naravi poslovni prostor „Apartman 31D“ pov. 97,41 m2 s pripadajućim parkingom br. 4 površine 12,37 m2 u podzemnoj garaži, s tim da se pravo vlasništva proteže i na vrt površine 49,07 m2 kao sporedni dio; ETAŽA 771/10000 dijelova cijele nekretnine, u naravi poslovni prostor „Apartman 31K“ pov. 97,11 m2 s tim da se pravo vlasništva proteže i na vrt površine 99,80 m2 kao sporedni dio, sve izgrađeno na č. zem. [katastarska čestica] i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

17. Uvidom u Aneks Darovnom ugovoru od 12. kolovoza 2009. utvrđeno je da su AI kao darovatelj i ĆI kao obdarenica **.**.2009. sklopili Darovni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Mozare pod poslovnim brojem OV-3298/09 dana 19. lipnja 2009. kojim ugovorom je UIVČ darovao: ETAŽA 750/10000 dijelova cijele nekretnine, u naravi poslovni prostor „Apartman 31C“ pov. 94,48 m2 s pripadajućim parkingom br. 12 površine 16,41 m2 u podzemnoj garaži, s pripadajućom ostavom br. 13 ukupne površine 19,51 m2, s tim da se pravo vlasništva proteže i na vrt površine 53,70 m2 kao sporedni dio , sve izgrađeno na č. zem. [katastarska čestica] i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

Obrazloženje u odnosu na osuđujući dio presude

18. Nakon provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik AI počinio kazneno djelo iz čl. čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 na način opisan pod točkom 1. I. izreke presude.

19. Obranu optuženika u kojoj poriče učin inkriminiranog mu kaznenog djela sud je cijenio neuvjerljivom i danom s ciljem izbjegavanja kazneno pravne odgovornosti i ista je pobijena u postupku provedenim dokazima. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka ŠI koji kao stručna osoba - a u svojstvu inspektora je vršio porezni nadzor kod poreznog obveznika AI, te je isti osobno i sačinio zapisnik o izvršenom poreznom nadzoru nakon čega je doneseno i porezno rješenje, tako da navedeni svjedok ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom kaznenom postupku. Nalaz i mišljenje vještakinje Jelene Ćurlice sud je prihvatio kao stručan i objektivan jer je vještakinja isti dala temeljem uvida u poslovnu dokumentaciju i uvida u spis, a sukladno pravilima struke i etike vještaka. Također, iskaz svjedoka RI, zaposlenika Porezne uprave u Dubrovniku, a iz čijeg iskaza proizlazi da je on izvršio uvid u predmet nadzora nad djelatnosti AI, i koji je iskazivao o tome što je uvidom u predmet nadzora saznao sud je cijenio istinitim tim više što je njegov iskaz u suglasju sa zapisnikom o obavljenom poreznom nadzoru poreznog obveznika AI.

20. Iskaz svjedokinje KI, osim u dijelu gdje navodi da je u trgovačkom društvu [obrt] radila do 2008., te u dijelu gdje navodi da je poslovni odnos optuženika i DU Demosa trajao do 2008., sud je cijenio detaljnim, okolnosnim i kao takvom mu je u poklonio vjeru. Navodima iskaza ove svjedokinja u dijelu da je u trgovačkom društvu [obrt] radila do 2008., te u dijelu da je poslovni odnos optuženika i DU Demosa trajao do 2008. sud nije poklonio vjeru budući ti navodi osim što su u suprotnosti sa navodima iskaza svjedokinja LI da je KI radila do kraja 2008. i da je bitnija knjiženja radila vlasnica firme, da su ona i kolegica preuzele 2009. i da su napravile obveze koje je trebalo prema poreznoj upravi, završni račun za 2009 s im da nije bilo nikakvih poslovnih promjena već samo knjiženje kamata po prethodnim stanjima na poreznoj upravi, te JI da je KI prestala sa radom u računovodstvu 2009., da je imala je otvorenu firmu ali je rekla da se neće baviti računovodstvom zbog zdravstvenih problema i da joj je poznato da je imala problema sa leđima, da je KI u 2008. radila, ista je bila odgovorna osoba a sve radnice su radile određene poslove i KI je u 2008., dio posla radila u uredu, a dio on line, kontradiktorni su i navodima iskaza same svjedokinje KI u dijelu gdje ista navodi da nije raskidala ugovor s AI, da je ona i dalje bila direktor tvrtke [obrt], a kolegice su do kraja 2008. vodile knjige i tada su otvorile obrt, a ona je tvrtku likvidirala. Svjedokinje LI i SI su iskazivale o onome što je njima poznato vezano za obavljanje knjigovodstvenih usluga za AI i njihovi iskazi su u bitnome međusobno suglasni i sud im je poklonio vjeru cijeneći ih vjerodostojnim.

21. Imajući u vidu sve navedeno sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik postupao na način kako mu se to stavlja na teret točkom 2. optužnice te je takvim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva-utajom poreza ili carine, opisano po čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11., pri tome je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svojeg djela i postupao je u cilju izbjegavanja plaćanja poreza, pa je sasvim jasno da je ona htjela ostvarenje obilježja kaznenog djela. optuženik je bio svjestan svih okolnosti djela i htio je njegovo ostvarenje. Nadalje, budući da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio u životnoj dobi od 53 godine, dakle isti je osoba već određenog životnog iskustva, da je državljanin Republike Hrvatske, to je zasigurno bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

22. U odnosu na ubrojivost optuženika za istaknuti je da obrana nije sporila ubrojivost optuženika u inkriminiranom razdoblju, niti su se tijekom postupka pojavile okolnosti koje bi dovele u pitanje njegovu ubrojivost.

23. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženim sud smatra kako će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 4 (četiri) godine, odnosno smatra kako će se na optuženika i bez izvršenja kazne dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da se klone počinjenja kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a optuženom će se omogućiti ponovo uključivanje u društvo. Pri izricanju kazne sud je optuženom olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju neosuđivanost, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za optuženika, dok posebno otegotnih okolnosti nije nađeno.

24. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR predstavlja imovinsku korist koju je optuženik AI ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 256. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, koje je opisano pod točkom I. izreke.

25. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da je novčani iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR postao imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku AI da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati iznos od 1.345.125,21 kunu/178528,80 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

26. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom postupku, odlučeno je troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 300,00 EUR, trošak vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica u iznos od 424,71 EUR, putni trošak pristupa svjedoka UI u ukupnom iznosu od 17,52 EUR, putni trošak pristupa svjedokinje LI u iznosu od 4,78 EUR padaju na teret optuženika AI koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske

27. Za istaknuti je, a vezano za pravnu kvalifikaciju koju je ovlašteni tužitelj naznačio u odnosu na činjenični opis točke 2. optužnice, da ju je sud prihvatio. Iz činjeničnog opisa proizlazi da je djelo počinjeno u vrijeme kada je na snazi bio KZ/97. Međutim, obzirom da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 4 KZ/97 i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 3. KZ/11 i da je odredba iz čl. 256. st. 3. KZ/11 blaža od one iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 4. KZ/11 zbog imovinskog cenzusa potrebnog za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, a to smanjenje ili neutvrđenje porezne ili carinske obveze je velikih razmjera – to je ono koje prelazi 79.633,69 eura, to je pravnu kvalifikaciju kako ju je naznačio ovlašteni tužitelj sud i prihvatio.

Obrazloženje u odnosu na oslobađajući dio

Točkom 1. optužnice optuženiku AI se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 256. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 na način da je dana 22. svibnja 2007. godine u Dubrovniku kao poduzetnik fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost izjednačenu sa obrtom stvaranja i prodaje novih nekretnina, upisan u registar poreznih obveznika u sustavu poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit sklopio kupoprodajni ugovor kojim kao prodavatelj prodaje VI nekretninu označenu kao „apartman 31E“ izgrađen na čestici zemlje oznake 2578/1 Zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za iznos od 472.000.00 eura, te u cilju izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, dio naplaćene kupoprodajne cijene u iznosu 929.434,00 kuna nije položio na žiro račun otvoren za obavljanje registrirane gospodarske djelatnosti već je od te naplaćene kupoprodajne cijene iznos od 209.638,00 kn zadržao za sebe dok je iznos od 719.796,00 kn. uplatio na svoj drugi tekući račun a u poslovnim knjigama je prikazao naplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 427.201,50 kn. kao izmirenje svoje kratkoročne obveze za novac koji je ranijih godina uzeo sa žiro računa i bio dužan vratiti, prikazujući u poslovnim knjigama da mu nije podmireno dugovanje na ime kupoprodaje u iznosu od 3.457.461,83 kn. iako je kupac platio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, čime je prikrivao okolnost da je plaćena kupoprodajna cijena za taj stan pa nije platio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 188.179,82 kn. te porez na dobit u iznosu od 376.430,07 kn., unatoč obvezi da to učini, čime je oštetio Državni proračun RH za ukupno 564.609,89 kn./74936,61 EUR, za koji iznos se nepripadno okoristio.

Kazneno djelo iz čl. 256. st. 3. KZ/11 čini tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje netočne podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili ne utvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu velikih razmjera.

Nadalje, odredbom čl. 87. st. 27 KZ/11 propisano je značenje izraza „velikih razmjera“. Tako je propisano“ Vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 79.633,69 eura…“ Stoga djelo koje se optuženiku AI stavlja na teret činjeničnim opisom točke 1. optužnice nije kazneno djelo iz čl. 256. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 pa je temeljem čl. 453. t. 1. ZKP/08 optuženika valjalo osloboditi od optužbe i odlučiti kao u točki 2. IX. Izreke presude.

Obrazloženje u odnosu na odbijajući dio

. Točkom 3. optužnice optuženiku AI na teret je stavljeno počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva-povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine. Primjenom članka 81. st. 1. alineja 5. KZ/11 zastara kaznenog progona za ovakvo kazneno djelo nastupa po isteku 10 godina od počinjenja kaznenog djela. U činjeničnom opisu je kao vrijeme počinjenje djela navedeno tijekom 2007., 2008. i 2009. godine. Stoga ne postoje formalne pretpostavke za kazneni progon jer je nastupila zastara kaznenog progona, pa je ovaj sud na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11, opisano pod točkom 3. XII. optužbu odbio.

U Dubrovniku, 28. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Đivanović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste putem ovog suda za Županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na br. K-DO-590/2015

- optuženik AI

- branitelj Branimir Rozić odvjetnik u Dubrovniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte