REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-219/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove stambenog zbrinjavanja, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, kojeg zastupa službena osoba EŠČ, radi ugovora o najmu stana, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja, KLASA: UP/I-371-01/24-01/12, URBROJ: 531-13-2-1-25-5 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika raskida se ugovor o najmu stana, KLASA: 371-01/18- 01/4828, URBROJ: 510-06-05-01/04-19-7 od 23. rujna 2019. (točka I. izreke). Tužiteljica sa članom obitelji VŠ gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, na adresi [adresa], kat P + 1, te je dužna predati posjed stana u roku od 15 dana od izvršnosti ovog rješenja (točka II. izreke) Ovo rješenje izvršno je danom dostave stranci (točka III. izreke).

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost navedenog rješenja navodeći kako tuženik raskida ugovor o najmu polazeći od presumpcije da ona ne živi u navedenom stanu, već sa sinom živi u drugoj državi u kojoj je zasnovala bračnu zajednicu, a što proizlazi iz terenskih provjera i iskaza majke odnosno njezine sestre. Ističe da se u više navrata obratila tuženiku i izvijestila ga kako boluje od teške i kronične bolesti za koju nema adekvatno liječenje u Republici Hrvatskoj pa u većim vremenskim intervalima često odlazi na liječenje u Francusku odnosno nekoliko mjeseci boravi u [adresa] u predmetnom stanu, a nekoliko u Francuskoj. Opsežnu medicinsku dokumentaciju o navedenome je više puta osobno i putem opunomoćenika dostavila tuženiku. Nema saznanja da su se njezina majka (FŠ) i sestra (PŠ) obratile tuženiku i da o istome postoji nekakav zapisnik, kao i o tome da su bile nekakve terenske provjere i provjere od strane PP Vukovar. Stoga predlaže da se sasluša u upravnom sporu uz svjedoke majku FŠ, oca KŠ i sestru PŠ. Pri tome naglašava da činjenica što je u stanu prilikom terenske provjere zatečena njezina sestra PŠ je bez utjecaja na donošenje osporavanog rješenja jer je član njezine obitelji.

2.1. Opreza radi tužiteljica ističe kako se u konkretnom slučaju radi o jednostranom raskidu ugovora, koji se ne raskida rješenjem u upravnom postupku već ispunjenjem procesnih pretpostavki i izjavom o jednostranom raskidu. Iz toga razloga niti forma za raskid ugovora nije ispoštovana.

2.2. U dopuni tužbe tužiteljica osporava tvrdnju tuženika da predmetni stan daje u podnajam sestri. Naglašava da u njemu živi sa sinom koji je predškolskog uzrasta i sa svojom sestrom PŠ. Drži nespornim da sve obveze za stan ona i njezina sestra plaćaju te ispunjavaju sve obveze iz ugovora. Pravo na stambeno zbrinjavanje stekla je na temelju Zakona o najmu stanova i Suglasnosti za stambeno zbrinjavanje. Sam ugovor o najmu stana je sklopljen više godina naknadno, dok je zahtjev podnijela za vrijeme starog zakona u kojemu nije određeno da se radi o upravnom ugovoru.

2.3. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže poništiti osporeno rješenje uz dosudu troškova ovog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik napominje da se predmetnim ugovorom o najmu stana, KLASA: 37101/18-01/4828, URBROJ 510-06-05-01/04-19-7 od 23. rujna 2019. tužiteljica kao najmoprimac obvezala stan u [adresa] koristiti za stanovanje i boraviti u stanu sa sinom VŠ. Iz dokaza u spisu predmeta koji tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu (očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova od 15. veljače 2023., službenih zabilješki Područne službe [adresa] o terenskim provjerama korištenja predmetne stambene jedinice), proizlazi da tužiteljica ne koristi za stanovanje stambenu jedinicu u [adresa], već živi u [adresa] u kojoj, osim potrebe liječenja, ostvaruje i druge životne potrebe, a stan u [adresa] koristi PŠ (sestra), koja nije na ugovoru o najmu navedena kao član obitelji tužiteljice s kojom će koristiti predmetni stan, niti joj je utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje. Slijedom toga, a budući da tužiteljica ne koristi predmetni stan sukladno ugovoru o najmu već živi u [adresa], a predmetni stan daje u podnajam PŠ, tuženik je ocijenio da su se na njezinoj strani ispunili uvjeti za raskid ugovora o najmu i gubitak prava na stambeno zbrinjavanje na predmetnom stanu, iz članka 22. stavak 4. točka 1. i 4. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“ 106/18., 98/19. i 82/23., dalje u tekstu ZSZPP), iz kojeg je razloga osporavanim rješenjem raskinuo predmetni ugovor o najmu. Međutim, sve da tužiteljica ne koristi predmetnu stambenu jedinicu isključivo radi potrebe liječenja u Francuskoj, tuženik ističe da sukladno članku 22. stavak 4. točka 1. ZSZPP-a nekorištenje stambene jedince radi liječenja može opravdano trajati najduže 5 godina, koji rok je na strani tužiteljice istekao.

3.1. Vezano za tvrdnje tužiteljice da u konkretnom ”nije ispoštovana” forma za raskid predmetnog ugovora o najmu, jer da se isti ne raskida rješenjem u upravnom postupku već ispunjenjem procesnih pretpostavki i izjavom o jednostranom raskidu tuženik napominje se da je predmetni ugovor o najmu stana, KLASA: 371-01/18-01/4828, URBROJ 510-06-05-01/04-19-7 od 23. rujna 2019. upravni ugovor sukladno odredbi članka 18. stavak 2. ZSZPP-a, koji se sukladno članku 22. članak 6. Zakona, raskida rješenjem.

3.2. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnost zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26., dalje u tekstu ZUS). Na raspravi je tužiteljica ostala kod svojih ranijih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka i koju su stranke priložile u ovom sporu. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka (majke, oca i sestre) jer se njihovim svjedočenjem ne bi utvrdila niti jedna činjenica odlučna u ovom sporu, a što je objašnjeno u daljnjem tekstu presude.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je sporno koristi li tužiteljica dodijeljeni stan u [adresa] za stanovanje sa svojim sinom sukladno sklopljenom ugovoru i ZSZPP-u ili je stan napustila radi trajnog života u Francuskoj. Tužiteljica tvrdi da stan u [adresa] koristi za stanovanje sa sinom i da ga nije napustila, a u Francuskoj boravi periodično po nekoliko mjeseci isključivo radi liječenja teške i kronične bolesti za koju nema adekvatno liječenje u RH, dok tuženik ističe da tužiteljica godinama ne koristi stan za stanovanje, već od 2013. ima prijavljen privremeni odlazak u Francusku gdje se udala 2010. godine i gdje joj se sin rodio i školuje. Čak i kada bi razlog izbivanja bilo isključivo liječenje, zakonski rok od najduže 5 godina opravdanog nekorištenja stana radi liječenja prema članku 22. stavku 4. točki 1. ZSZPP-a je istekao.

7. Pravno pitanje ispunjenja materijalnopravnih uvjeta za raskid ugovora o najmu stana u državnom vlasništvu te utvrđivanja gubitka prava na stambeno zbrinjavanje zbog nekorištenja stana za stanovanje na potpomognutim područjima uređeno je odredbama ZSZPP. Ovaj normativni okvir ima za cilj osiguranje namjenskog i svrhovitog korištenja stambenog fonda u vlasništvu Republike Hrvatske radi demografske obnove i naseljavanja potpomognutih područja. Prema članku 22. stavku 4. točki 1. ZSZPP-a korisnik gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam ako korisnik i članovi obitelji ne koriste stambenu jedinicu za stambeno zbrinjavanje neprekidno u razdoblju duljem od šest mjeseci. Zakonska iznimke po kojima se nekorištenje ne smatra osnovom za gubitak prava postoje u slučaju liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada. Međutim, kumulativni formalni uvjet za primjenu navedenih iznimki, je da je korisnik o tim okolnostima pravodobno obavijestio nadležnu Područnu službu Ministarstva te priložio odgovarajuću dokumentaciju. Vremensko ograničenje prema kojem navedene opravdane okolnosti (uključujući potrebu liječenja) mogu opravdano trajati iznosi najduže pet godina. Pored toga, članak 22. stavak 4. točka 4. ZSZPP-a regulira gubitak prava na stambeno zbrinjavanje kada korisnik stambenu jedinicu ili njezin dio daje u podnajam odnosno ne koristi je za stanovanje isključivo s članovima obitelji navedenim u ugovoru o najmu.

8. Nadalje, članak 26. stavak 2. ZSZPP-a propisuje da Ministarstvo utvrđuje da korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje ne borave u stambenoj jedinici više od šest mjeseci kontinuirano odnosno da su je napustili, i to očevidom na terenu, stanjem potrošnje električne energije, plina i sl., izjavama susjeda ili predstavnika suvlasnika.

9. Iz dostavljenog spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da je predmetni ugovor o najmu sklopljen 23. rujna 2019. Tužiteljica je sklopila brak s francuskim državljaninom GŠ još 30. siječnja 2010. u Francuskoj, gdje je 9. kolovoza 2010. godine rođen i njihov zajednički sin E, koji se ondje i školuje. Tužiteljica je policijskim vlastima prijavila privremeni odlazak u Francusku još 23. rujna 2013. godine, a to je stanje kontinuirano produžavala, pri čemu je zadnje produženje izvršeno 6. rujna 2024. godine na rok od tri godine. Terenskim kontrolama koje su provele Područna služba Vukovar i Policijska postaja Vukovar u tri navrata (29. kolovoza 2022., 25. studenog 2022. i 12. rujna 2024.) tužiteljica niti jednom nije zatečena u predmetnom stanu.

10. Dakle, iako ZSZPP uvažava zdravstvene razloge, na koje se poziva tužiteljica, kao opravdanje za nekorištenje stana, članak 22. stavak 4. točka 1. ZSZPP-a izričito propisuje da opravdano nekorištenje stana zbog liječenja može trajati najduže pet godina. Ugovor o najmu sklopljen je 23. rujna 2019. godine, dok je rješenje o raskidu doneseno 17. veljače 2025. godine. Od dana sklapanja ugovora do donošenja rješenja proteklo je više od pet godina i četiri mjeseca. Sukladno tome, čak i kada bi se u cijelosti uvažila tvrdnja tužiteljice da je njezino izbivanje bilo motivirano isključivo medicinskim razlozima te da je medicinska dokumentacija bila pravodobno dostavljana, zakonski limit od pet godina predstavlja apsolutnu gornju granicu. Protekom toga roka nadležno tijelo više nema zakonsku ovlast tolerirati izbivanje iz stana, neovisno o težini bolesti korisnika.

11. Navodi tužiteljice o tome da u stanu „stanuje sa sinom”, a u Francuskoj boravi tek „periodično po nekoliko mjeseci”, u izravnoj su suprotnosti s nespornim činjenicama. Sin tužiteljice rođen je u Francuskoj 2010. godine i ondje pohađa školu, što čini životno i faktično nemogućim paralelno, redovno i kontinuirano stanovanje djeteta školske dobi u [adresa].

12. Sukladno članku 26. stavku 2. ZSZPP-a terenske provjere provedene u kolovozu 2022., studenom 2022. i rujnu 2024. godine predstavljaju zakonit i vjerodostojan dokaz kontinuiranog nekorištenja nekretnine u razdoblju znatno duljem od šest mjeseci. U rasponu od preko dvije godine tužiteljica niti jednom nije zatečena na adresi u [adresa] dok činjenica da je brak sklopljen 2010. u Francuskoj, da je dijete ondje rođeno i da se ondje školuje, te da je tužiteljica formalno prijavila odlazak u inozemstvo još 2013. godine, jasno prikazuje da se središte njezinih životnih, i obiteljskih interesa nalazi u Francuskoj.

13. U odnosu na navod tužiteljice da u stanu živi njezina sestra koja je član njezine obitelji, valja naglasiti da boravak tužiteljičine sestre u predmetnom stanu predstavlja neovlašteno korištenje nekretnine i nedopušteno prepuštanje stana trećoj osobi, što u cijelosti opravdava raskid ugovora o najmu i gubitak prava na stambeno zbrinjavanje. Naime, člankom 4. predmetnog ugovora o najmu izrijekom je određeno da stan koriste isključivo tužiteljica i njezin sin. Njezina sestra nije navedena u ugovoru niti u rješenju o stambenom zbrinjavanju. Prema članku 23. stavku 6. ZSZPP-a, srodstvo po prirodi stvari ne daje pravo na stanovanje u stanu javne namjene bez konstitutivnog rješenja nadležnog tijela, što u ovom slučaju ne postoji.

14. U pogledu pravne naravi sklopljenog ugovora o najmu stana te procesnog načina njegovog raskida, ovaj Sud još jednom podsjeća da je ugovor o najmu stana sklopljen je 23. rujna 2019. radi stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima te ima status upravnog ugovora po sili zakona, sukladno izričitoj odredbi članka 18. stavka 2. ZSZPP-a (lex specialis). Okolnost da je zahtjev podnesen ranije ili da članak 9. Ugovora upućuje na Zakon o najmu stanova ne mijenja njegovu javnopravnu narav. Dakle, tuženik je ovlašten i procesno dužan jednostrani raskid upravnog ugovora provesti u formi upravnog rješenja, na temelju kogentne odredbe članka 153. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) u vezi s člankom 22. stavkom 6. ZSZPP-a.

15. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučilo kao u točki I. izreke ove presude. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, ne pripada joj ni zatraženi trošak te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 28. srpnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis