REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-8/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ivančice Cvitanović, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Slavice Bamburač i Nade Panov, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog IP, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 7. i u vezi sa člankom 153. stavak 1. i u vezi sa člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO -DO-1/2024 od 29. veljače 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Sisku Marije Jakobović, opunomoćenice oštećene Judite Vrbanić Morane Kovač Stanić, odvjetnice u Sisku te optuženog IP uz braniteljicu Sonju Marković, odvjetnicu u Sisku 28. srpnja 2026. a koja presuda je objavljena 29. srpnja 2026.,

presudio je

optuženi IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i ŽP, djevojački Ž, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, rudarsko naftni tehničar, umirovljenik, s mirovinom od 500,00 eura, razveden, otac troje odrasle djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, neosuđivan,

kriv je

što je,

30. siječnja 2005., u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj je živio s tadašnjom suprugom SP, nakon što je oko 02,00 sata došao kući, probudio je SP i rekao joj da želi seks, a kad mu je ona odgovorila da s njim ne želi imati odnos, usprkos njenom protivljenju, skinuo joj je donji dio pidžame i gaćice, rukama ju uhvatio za njene ruke i cijelim je tijelom legao na nju, pri čemu mu je ona govorila da to ne radi i da prestane, te ga pokušala odgurnuti sa sebe u čemu nije uspjela jer je okrivljenik bio daleko snažniji od nje, te je penetrirao svojim spolnim organom u njen spolni organ i ejakulirao u nju, nakon čega joj je rekao da ju je sad kaznio, kojom prilikom je SP zatrudnjela, a 16. ožujka 2005. je pobacila,

dakle,

drugu osobu uporabom sile prisilio na spolni odnošaj i silovana ženska osoba je ostala trudna,

čime je,

počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje – opisano u članku 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 7. i u vezi sa člankom 153. stavak 1. i u vezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11 a kažnjivo po članku 154. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 - dalje u tekstu KZ/11)

te se temeljem članka 154. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 optuženi IP osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

temeljem članka 57. KZ/11, optuženom IP se izriče

djelomična uvjetna osuda

s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude a u koji rok provjeravanja se ne uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne

Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26

– dalje u tekstu ZKP/08), optuženi IP se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih mu branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranu optužnicu Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je protiv optuženog IP radi kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97) a koju je sud djelomično izmijenio na način da je optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanja – opisanog u članku 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 7. i u vezi sa člankom 153. stavak 1. i u vezi sa člankom 152. stavak 1. KZ/11 budući je KZ/11 blaži za optuženika, o čemu će kasnije biti više riječi.

2. Optuženi IP očitovao se da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 29. veljače 2024.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka ZP, UP, EP i ĐP te nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Dubravka Habeka, dr. med. specijalista ginekologije i opstetricije, subspecijalista fetalne medicine i opstetricije od 29. siječnja 2024. uz dopunu od 18. veljače 2024. i od 29. travnja 2026., reproducirao iskaz žrtve SP s dokaznog ročišta od 20. studenog 2023. te izvršio uvid i pročitao materijalnu dokumentaciju i to dopis Psihijatrijske bolnice Ugljan od 24. srpnja 2014. s e-mail porukom SP od 21. srpnja 2014., medicinsku dokumentaciju Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana za SP, karton pacijenta SP kod liječnika Opće obiteljske medicine i vjenčani list Sisačko-moslavačke županije, Matičnog ureda Novska od 8. siječnja 2024. a na kraju dokaznog postupka je izvršio uvid u KE i PE za optuženika.

4. Na raspravi optuženik je pozvan da odredi koji dio optužnice poriče i iz kojih razloga naveo da poriče da je 30. siječnja 2005. došlo do spolnog odnosa između njega i žrtve, poriče da je ikada tijekom spolnih odnosa sa žrtvom za vrijeme njihovog braka uporabio silu te poriče da je žrtva ostala trudna. Smatrao je da prvo treba utvrditi trudnoću žrtve jer o toj činjenici ovisi kvalifikacija kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, odnosno ukoliko nije bilo trudnoće osnovni oblik kaznenog djela je u zastari koja je nastupila 30. siječnja 2025.

5. Tako u obrani optuženik na raspravi navodi da mu je savjest čista i mirna, u postupku će se braniti istinom dok je žrtva s druge strane iznijela cijeli niz neistina, od toga da je u braku bila maltretirana pa do toga da je počinio ovo kazneno djelo. Žrtva je neistinu napisala u e-mailu ravnatelju Psihijatrijske bolnice Ugljan a potom dala i neistinitu izjavu u Policijskoj postaji Benkovac. Prijava žrtve protiv njega je plod njezine ljutnje koja se u njoj skupljala četiri godine. Smatra da se SP trebala ponovno ispitati jer njezin iskaz ne podupiru iskazi ostalih svjedoka, pa čak ni njezine majke i brata. Žrtva navodi da ju je zlostavljao i silovao dugi niz godina a u zdravstvenom kartonu njezine liječnice obiteljske medicine nema ništa navedeno o maltretiranju jer ga nije bilo, obitelj nije bila u postupku Centra za socijalnu skrb, od početka braka žrtva je bila dominantna a on poslušan, ništa nije mogao učiniti bez njezinog odobrenja, iz navoda vještaka je jasno da je SP dugi niz godina lagala tvrdeći da ne može dojiti djecu zbog injekcije koju je morala dobiti nakon svakog poroda zbog različitih RH faktora. S SP je imao normalne redovite spolne odnose do proljeća 2009., spolni odnosi su uvijek bili dobrovoljni, poštivao je SP volju a 30. siječnja 2005. nisu imali spolni odnos a to potvrđuju nalazi iz Pakraca. Nakon što je reproducirana njegova obrana s prvog ispitivanja od 12. rujna 2023. optuženik je naveo da je 29. siječnja 2005. u popodnevnim satima išao na svadbu nećaka MP sam jer SP nije mogao nagovoriti da ide s njim. Na svadbi je ostao do 03,00-03,30 sati tako da nije mogao imati spolni odnos s SP oko 02,00 sata u noći jer tada nije bio kod kuće. Ako je žrtva tada imala spolni odnos nju treba pitati s kim je ostala trudna. Sljedećeg jutra je ostao u krevetu, tek poslije podne je ustao i s SP nije razgovarao par dana jer nije htjela ići s njim u svatove a nije istina da ju je ranije tukao i bacio u zid. Smatra da njegovo prvo ispitivanje nije provedeno po zakonu jer snimka nije sačinjena u tri istovjetna primjerka već je kasnije presnimavana zbog nekakvog kvara na uređaju. Optuženik nije htio odgovarati na pitanja suda, državne odvjetnice i punomoćnice oštećene.

6. Optuženik je na prvom ispitivanju naveo da je imao redovite spolne odnose sa žrtvom sve do 2010. koji su bili uz pristanak obje strane jer nikada nije bio nasilan prema žrtvi. U proljeće 2005. žrtva nije bila raspoložena za spolni odnos pa se okrenuo na drugu stranu i zaspao. Probudio se oko pola dva uzbuđen, i žrtva je bila uzbuđena pa su imali spolni odnos, koristio je kondom a ujutro je shvatio da je izgleda otišla prva kap jer je kasno stavio kondom. Bojao se to reći žrtvi jer bi im to bilo peto dijete a i iz razloga jer su uvijek dogovarali hoće li imati djecu ili ne. Nakon desetak dana, ne zna točno, žrtva mu je rekla da je nešto izgleda otišlo, odnosno izašlo dok je bila na WC-u i da treba ići doktoru pa su za nekoliko dana išli u bolnicu a žrtvu je čekao u čekaonici dok je ona bila kod liječnika. 2010., kada je počeo piti lijekove, uništen mu je spolni nagon a nakon tri, četiri godine žrtva i on su se razveli. Početkom siječnja 2005. sa žrtvom je imao normalne dobrovoljne spolne odnose. Ne sjeća se da li je nakon povratka sa svadbe svog nećaka imao spolni odnos sa žrtvom ali se sjeća da je u proljeće 2005. vozio žrtvu u bolnicu kod ginekologa. Smatra da ga je žrtva lažno prijavila jer ga mrzi. Do 2006. žrtva i on su živjeli u [adresa] u kući.

7. S obzirom na navode optuženika u obrani u kojoj izražava sumnju da je njegovo prvo ispitivanje provedeno po zakonu predsjednica vijeća je pitala obranu da li imaju kakvih daljnjih prijedloga u smislu izdvajanja nezakonitih dokaza ili kakvih drugih dokaznih prijedloga, optuženik i njegova braniteljica su izričito izjavili da nemaju prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza niti daljnjih dokaznih prijedloga.

8. S druge strane, žrtva u iskazu navodi da se to dogodilo u vrijeme vjenčanja optuženikovog nećaka MP. Dan prije odlaska na vjenčanje optuženik je bio prema njoj verbalno agresivan, vrijeđao ju je te udario i bacio u zid. Osjećala se povrijeđeno pa nije htjela ići na vjenčanje. Optuženik je na vjenčanje otišao sam sljedećeg dana a kada se vratio kući, legao je pokraj nje, bio je pod alkoholom i rekao da želi seks. Rekla mu je ne, da to ne želi, međutim on je krenuo sa većom silom, ščepao joj je ruke, skinuo joj donji dio pidžame i gaćice i krenuo na silu da imaju odnos. Cijelo vrijeme mu je govorila nemoj, nemoj, stani, ali on nije stao. Optuženik je svršio u nju i rekao joj da ju je sada kaznio a nakon čega se skinuo s nje, legao i nastavio spavati kao da se ništa nije dogodilo. Iz njegovih usta se osjetio alkohol ali ne u velikoj količini. Ustala je i otišla se oprati, bila je u šoku i nije se imala kome obratiti. Potom se dogodila trudnoća ali je izgubila dijete a tim činom smatra da je optuženik ugrozio njezin život. Naime, izgubila je dijete u trećem mjesecu trudnoće, to je bilo njezino peto dijete. Nije znala da je trudna jer je imala redovitu menstruaciju ali je jedno popodne osjetila jaku bol u predjelu stomaka te je počela krvariti, dovukla se do WC-a kada je vidjela da iz nje izlazi jedan mjehur u kojem je bilo dijete. To je bilo u ožujku. Kada je optuženik došao u krevet ona je spavala, optuženik ju je probudio i prihvatio za ruke dok je ležala na leđima, nije se mogla maknuti jer je optuženik bio teži i jači od nje, nije ga mogla odgurnuti, pokušala ga je odmaknuti rukama ali nije mogla jer je optuženik bio teži od nje. Pojašnjava i da je bila upozorena od doktora da više ne smije imati djecu, da ne smije ostati trudna a kada je optuženik svršio u nju rekao joj je da joj je to kazna. Nakon tog događaja je prošlo više godina u kojem vremenu su se preselili iz [adresa] u [adresa] ali su imali velike probleme pa je pisala ravnatelju bolnice S, trudila se da riješe probleme ali nije išlo, bilo je puno prijetnji te fizičkog i verbalnog nasilja. Prijavila je optuženika policiji. 2015. su se razveli a optuženik se vratio u [adresa]. Ovaj spolni odnos koji je opisala je bio zadnji spolni odnos između nje i optuženika. S optuženikom je nakon rođenja kćeri Z još neko kratko vrijeme imala spolne odnose, možda par puta ali s obzirom da je optuženik postao agresivan više nije mogla imati spolne odnose s njim. S obzirom da optuženik ima različiti RH faktor od nje, nakon svake trudnoće je morala dobiti injekciju. Nakon što je počela krvariti, a kako je ranije opisala išla je u bolnicu u Pakrac na kiretažu, u bolnici je provela tri dana. O tom događaju se povjerila majci a kasnije se obratila i ravnatelju bolnice na Ugljanu. Nakon vjenčanja je saznala da je majka optuženika psihički bolesna a kasnije su se kod optuženika počele manifestirati promjene raspoloženja pa je išao na terapiju na Ugljan, međutim lijekove je konzumirao s alkoholom što nije išlo jedno s drugim. Na pitanje zbog čega je ravnatelju bolnice na Ugljanu pisala tek 2014. o događaju koji se dogodio 2005. žrtva je odgovorila da je nakon spontanog pobačaja bila jako lošeg zdravstvenog stanja, i psihički i fizički, preselili su se u Raštević gdje se htjela okrenuti novom životu pa se nije nikome obraćala. Smatrala je brak velikom i svetom stvari, nije htjela da se optuženiku nešto loše dogodi ali kada je shvatila da njihov odnos ne ide na bolje, obratila se e-mailom liječniku. Nakon silovanja se nadala da će se optuženik obratiti doktorima i da će biti bolje i da će ostati u bračnoj zajednici.

9. Iz iskaza svjedoka ZP u bitnome proizlazi da on o silovanju nema nikakvih saznanja, bio je na vjenčanju 29. siječnja 2005. nećaka MP, na tom vjenčanju je bio i njegov brat IP bez supruge SP, IP se na svadbi zadržao do oko 2,00 sata poslije ponoći. Što se tiče SP smatra da se ona nije brinula o djeci i domaćinstvu već je IP radio na željeznici i obavljao sve poslove u kućanstvu. Kada je dolazio bratu nije komunicirao s SP jer je ona bila rezervirana prema njemu. IP je pak tvrdio da je SP dobra i da mu rađa mušku djecu ali mu nije pričao o njihovim spolnim odnosima. Nije znao da je SP 2005. bila trudna. Na svadbi nećaka MP optuženik nije konzumirao alkohol ali ne može garantirati da baš ništa nije popio. IP mu je ispričao da ga SP i djeca tjeraju na liječenje, navodno zbog neke shizofrenije, međutim, IP nije radio nikakve ispade i nije bio agresivan.

10. Iz iskaza svjedokinje UP u bitnome proizlazi da ne zna ništa o silovanju SP, njezin sin MP vjenčao se 29. siječnja 2005., na vjenčanju je bio njezin brat IP bez supruge SP. IP se te večeri nije napio a i inače ne pije a sa svadbe je otišao oko 2,00 sata poslije ponoći. Nema saznanja da je SP 2005. bila trudna kao niti da bi optuženik imao kakve psihičke probleme.

11. Iz iskaza svjedokinje EP u bitnome proizlazi da se njezina kćer SP od optuženika razvela oko 2013., a još dok je bila u braku rekla joj je da ju je optuženik silovao i da je podnijela tužbu. Čini joj se da je to silovanje bilo u Raštevićima, općina Benkovac. Poznato joj je i da je odnos između njezine kćerke i optuženika bio izuzetno narušen a po njenom mišljenju optuženik nije bio dobar, nije bio dobar suprug niti čovjek.

12. Iz iskaza svjedoka ĐP u bitnome proizlazi da je njegova sestra SP bila u braku s optuženikom. Nema puno saznanja o njihovom odnosu , odselili su iz [adresa] u [adresa] a kasnije se optuženik vratio u [adresa] i rekao da su se razveli. Imali su četvero djece. Poznato mu je da je SP imala spontani pobačaj i da je završila u bolnici u Pakracu jer ga je nazvala i rekla da je u bolnici i da ima krvarenje pa je kontaktirao prijatelja čija supruga radi u bolnici kako bi SP pomogla prilikom njezinog boravka u bolnici.

13. Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Dubravka Habeka, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije od 29. siječnja 2004. proizlazi da je SP prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu imala mjesečnicu 8. siječnja 2005., da je spontano pobacila sredinom ožujka uz krvarenje i bolove, tjedan dana prije prijema u bolnicu, dakle oko 9. ožujka 2005. a 16. ožujka 2005. se javila u bolnicu u Pakracu gdje joj je učinjen zahvat dilatacije i kiretaže zbog nepotpunog pobačaja a dobiveni materijal iz maternice je ukazao na postojanje tkiva specifičnog za ranu trudnoću. Uzrok spontanog pobačaja nije poznat. Iz medicinske dokumentacije se ne može sa sigurnošću razaznati da li se radilo o trudnoći koja je začeta 30. siječnja ali se sigurno radi o ranoj trudnoći s obzirom na vrijednosti hormona specifičnog za trudnoću te nalaza ultrazvuka koji je ukazao na praznu gestacijsku vrećicu bez ploda s podatkom trudnoće oko 8 tjedana. Dakle, začeće je moglo biti u siječnju, kako je navedeno, za vrijeme ovulacije, negdje oko 22. siječnja s dozvoljenim odstupanjem od nekoliko dana s krajnjim rokom do 30. siječnja. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi nikakav medicinski razlog zbog čega SP nije smjela zatrudnjeti, imala je prethodna četiri porođaja a njezin pobol zbog čega je dolazila kod liječnika obiteljske medicine nije kontraindiciran za možebitne trudnoće a koji nalaz i mišljenje je suglasan medicinskoj dokumentaciji Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana iz ožujka 2005. na ime SP a koja prileži spisu na listovima 74 do 79 te medicinskom kartonu liječnika opće prakse za SP koji prileži na listovima 206 do 277.

14. Na raspravi vještak prof. dr. sc. Dubravko Habek, dr. med. je naveo da zaključak da je žrtva imala redovit menstruacijski ciklus temelji na medicinskoj dokumentaciji Bolnice hrvatskih veterana u Pakracu i Opće županijske bolnice u kojoj je navedeno: Menstruacija-ciklus: redovit, trajanje 28-30/6-7 dana, obilno srednje, bolnost srednja jer on nije razgovarao sa žrtvom niti ju pregledao. Nadalje, u pogledu točnosti izračuna koji je dan menstruacijskog ciklusa kod žrtve bio 30. siječnja 2005. vještak je naveo da ako je posljednja redovita mjesečnica bila 8. siječnja, kod ginekološki zdravih žena ovulacija nastupa za 14 dana, dakle 22. siječnja 2005. Životni vijek spermija iznosi do 72 sata nakon ejakulacije što je individualno jer kod starijih i bolesnih muškaraca te alkoholičara i pušača život spermija je značajno kraćeg vijeka pa se ne može u konkretnom slučaju ničim potvrditi oplodna moć spermija. Nadalje, moć oplodnje izvan ovulacije, plus, minus dva dana je iznimno rijetka. Uz to, jajna stanica, ukoliko je bila normalna ovulacija 14. dana ciklusa živi svega nekoliko dana i spontano propada s prvom mjesečnicom. Postoje iznimno rijetke situacije da se ovulacija desi kasnije a to su najčešće kod poremećaja menstruacijskog ciklusa žena koje imaju policistični ovarijski sindrom, bolesti štitnjače, šećernu bolest i druge metaboličke i endokrinološke bolesti što iz anamneze oštećenice ne proizlazi. Na izričito pitanje predsjednice vijeća da li ostaje kod zaključka iznesenog u osnovnom nalazu da je začeće moglo biti u siječnju 2005., negdje oko 22. siječnja s dozvoljenim odstupanjem od nekoliko dana s krajnjim rokom do 30. siječnja 2005., vještak je odgovorio da ostaje kod tog zaključka. Na pitanje branitelja vještak je pojasnio da je životni vijek jajne stanice u normalnim okolnostima 24 sata, dan do dva, iznimno rijetko još nekoliko sati ali više od šest dana nemoguće. Ukoliko je žrtva raniju mjesečnicu imala 8. siječnja 2005. i ako je menstruacijski ciklus trajao 30 dana mogućnost da zatrudni 30. siječnja 2005. je iznimno rijetka i gotovo nemoguća ali ne i isključena. Naime, da je žrtva zatrudnila 30. siječnja 2005. oko 02,00 sata ujutro je gotovo nemoguće jer ako je ovulacija bila 14. dan ciklusa (8+14=22. siječnja) a uzimajući u obzir životnu dob jajne stanice od 2 dana po ovulaciji i životnu dob spermija od 72 sata i podatak spolnog odnosa od 30. siječnja 2005. oplodni spolni odnos je gotov nemoguć. Međutim, napominje da je ovulacija možda bila i par dana kasnije a retrogradno se to ne može utvrditi i ničim nije dokazivo pa zbog toga nitko egzaktno ne može reći da je oplodni spolni odnos nemoguć već samo gotovo nemoguć. U medicinskoj dokumentaciji za žrtvu nije našao podatak o njezinim neredovitim menstruacijskim ciklusima. Što se tiče posljednje mjesečnice žrtve 8. siječnja 2005., taj podatak je žrtva sama dala u bolnici prilikom pregleda. Što se tiče davanja takvog podatka u bolnici kod žene koja se javlja na pregled zbog krvarenja i koja je u stresu pa u odnosu na mogućnost da takva žena ne zna točan datum posljednje menstruacije vještak je naveo da većina žena zna taj podatak. Što se tiče nepodudarnosti krvnih grupa i RH faktora taj problem je u ovom stoljeću izlječiv pod kontrolom subspecijalista fetalne medicine a što može izazvati fetalnu hemolitičku bolest pa i fetalnu smrt, međutim takvim ženama se daje tzv. zaštitna injekcija (Rhogam) radi sprječavanja možebitnih posljedica u sljedećoj trudnoći kao posljedice suprotnih Rh faktora majke i fetusa. U konkretnom slučaju ultrazvučno je dokazana gestacijska vrećica, hormon za trudnoću specifični beta hcg je bio povišen, dakle nesporno je da se radilo o ranoj trudnoći. U gestacijskoj vrećici tijekom ultrazvuka u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i Bolnici hrvatskih veterana nije pronađen embrij pa su ginekolozi tu trudnoću proglasili spontanim pobačajem i učinili evakuaciju i kiretažu. Na pitanje da pojasni da li dio ranijeg nalaza u kojem je citirao nalaz ultrazvuka tijekom kojeg je utvrđena kod žrtve prazna gestacijska vrećica i da li taj nalaz odgovara iskazu žrtve koja je navela da je jedno popodne osjetila jaku bol u predjelu stomaka, da je počela krvariti, tresti se i gubiti krv, da se dovukla do WC-a gdje je vidjela da iz nje izlazi jedan mjehur vještak je pojasnio da iskaz žrtve ne korelira sa ultrazvučnim nalazom u kojem se jasno navodi vidljiva gestacijska vrećica. Dakle, ona nije ispala iz maternice već je viđena na ultrazvuku zbog čega je i učinjena kiretaža. Nije mogao ispasti plod u situaciji kada cjelovita gestacijska vrećica ostaje u maternici što je bio slučaj kod žrtve. Gotovo do 50% trudnica iz raznih razloga može neznatno, oskudnije ili obilnije prokrvariti u ranoj trudnoći. Najčešće se radi o implantacijskom krvarenju, ali isto tako i o raznim zbivanjima koje mogu dovesti do spontanog pobačaja. Većina tzv. prijetećih pobačaja razvije se u urednu trudnoću i ta su krvarenja prolazna i anegdotalna, međutim jedan dio njih završava „propalom trudnoćom“ kao što je u konkretnom slučaju ili cjelovitim spontanim pobačajem koji uključuje pobačaj i ploda i gestacijske vrećice i posteljice. Tada se govori o kompletnom spontanom pobačaju. Na pitanje da li podatak da žrtva nakon 30. siječnja 2005. oko 02,00 sata više nije imala spolnih odnošaja mijenja ranije zaključke vještak je odgovorio da ta činjenica ne mijenja njegove zaključke.

15. Iz vjenčanog lista koji prileži na listu 292 spisa proizlazi da su se ženik MP i nevjesta IPO vjenčali 29. siječnja 2005. u Lipovljanima.

16. Sud vjeruje žrtvi SP jer je iskazivala dosljedno, životno i uvjerljivo tijekom cijelog iskaza. Dakle, ne samo da je prilikom ispitivanja opisala slijed događaja iz kojih proizlaze obilježja kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim nego je njezin iskaz potkrijepljen iskazom svjedokinje EP, vjenčanim listom, medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem vještaka prof. dr. sc. Dubravka Habeka, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije. Uz to, tijekom ispitivanja žrtva ne ostavlja dojam da želi teretiti optuženika za nešto što on nije počinio a da je tomu tako proizlazi i iz činjenice da žrtva nije prijavila optuženika za kazneno djelo nego je prijavu podnio ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan dr. sc. HP kojem se žrtva obratila radi problema u obitelji, neučinkovitosti liječenja i neprimjerenog ponašanja optuženika budući je optuženik liječen u toj ustanovi.

17. Žrtva u svom iskazu opisuje da nije željela prijaviti optuženika jer brak smatra velikom i svetom stvari ali kada je shvatila da njihov odnos ne ide na bolje obratila se liječniku nadajući se pomoći, poboljšanju odnosa i opstanku bračne zajednice. Ovakvo postupanje žrtve je životno uvjerljivo i prihvatljivo ovom sudu. Isto tako, žrtva životno uvjerljivo pojašnjava da s optuženikom ubrzo nakon rođenja četvrtog djeteta kćeri Z više nije imala spolne odnose s optuženikom jer je bio agresivan. Isto tako, stavljajući u kontekst inkriminirani događaj s činjenicom koja proizlazi iz iskaza žrtve ali i optuženika, da žrtva nije željela ići s optuženikom na vjenčanje njegovog nećaka što je kod optuženika izazvalo neugodu i nezadovoljstvo, uvjerljivim se ukazuje i dio iskaza žrtve u kojem pojašnjava da je optuženik u nju svršio i da joj je rekao da joj je to kazna. Potonje posebno iz razloga jer žrtva i optuženik imaju različite Rh faktore krvne grupe što ona doživljava opasnim i zaprekom za novu trudnoću.

18. Dodatno pojašnjavajući razlog zbog čega silovanje nije odmah prijavila žrtva navodi da se nakon pobačaja osjećala loše, psihički i fizički, da nije htjela da se optuženiku dogodi nešto loše, da su se preselili u Raštević gdje se htjela okrenuti novom životu pa tek 2014. piše ravnatelju bolnice u kojoj je optuženik liječio i to zbog promjena raspoloženja optuženika te činjenice da je lijekove konzumirao s alkoholom.

19. Iskaz žrtve potvrđuje njezina majka EP kojoj se žrtva povjerila da ju je optuženik silovao a poznato joj je i da je odnos između žrtve i optuženika bio izuzetno narušen a optuženik po njenom mišljenju nije bio dobar suprug niti čovjek. Iskaz žrtve potvrđuje i medicinska dokumentacija Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana na njezino ime a na temelju koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje. Tako iz te dokumentacije ali i nalaza i mišljenja vještaka nesporno proizlazi da je žrtva imala spontani pobačaj oko 9. ožujka 2005., da se 16. ožujka 2005. javila u bolnicu gdje joj je učinjen zahvat dilatacije i kiretaže zbog nepotpunog pobačaja a dobiveni materijal iz maternice je ukazao na postojanje specifičnog tkiva za ranu trudnoću. Iz dokumentacije vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li se radi o trudnoći koja je začeta u inkriminiranom događaju 30. siječnja 2005. ali je mogao utvrditi da se radi o ranoj trudnoći s obzirom na razinu vrijednosti hormona na trudnoću i nalazu ultrazvuka koji je pokazao praznu gestacijsku vrećicu bez ploda s podatkom trudnoće od oko 8 tjedana. Iz ovako utvrđenih činjenica u ovom postupku je nesporno utvrđeno da je žrtva bila trudna i da je pobacila plod tijekom prve polovice ožujka 2024., otprilike tjedan dana prije nego je zaprimljena u bolnicu 16. ožujka 2005.

20. Obrana je tijekom postupka osporavala da je trudnoća posljedica nasilnog spolnog odnosa koji bi se dogodio inkriminiranog dana 30. siječnja 2005. G lavni argument takvog osporavanja, uz poricanje da je došlo do nasilnog spolnog odnosa obrana se oslanja na dijelove nalaza i mišljenja vještaka koji zaključuje da je oplodni odnos 30. siječnja 2005. gotovo nemoguć. Do takvog zaključka vještak dolazi na temelju dvije činjenice, prva je podatak koji je žrtva navela prilikom pregleda u bolnici da je posljednju menstruaciju imala 8. siječnja 2005. te druge koja proizlazi također iz navoda žrtve prilikom pregleda u bolnici kada je navela da ima redovite menstruacijske cikluse. Matematičkim izračunom na temelju nastupanja ovulacije kod žena koje imaju redoviti menstruacijski ciklus, životne dobi jajne stanice od dva dana po ovulaciji te životnom dobu spermija od oko 72 sata. Prema takvom izračunu ovulacija kod žrtve je trebala biti 22. siječnja 2005 . a kada se tome pridoda životni vijek jajne stanice i spermija oplodni spolni odnos 30. siječnja 2005. je gotovo nemoguć ali ne i isključen.

21. Osim što vještak nije isključio mogućnost oplodnog spolnog odnosa u inkriminiranom događaju, ovaj sud se rukovodio činjenicom da podatak o zadnjoj menstruaciji žrtve nije i ne može biti isključivi razlog za otklanjanje trudnoće žrtve iz inkriminiranog događaja i da taj podatak ne može dezavuirati iskaz žrtve koja jasno navodi da s optuženikom nije imala spolne odnose gotovo odmah nakon rođenja kćeri Z (rođena 2002.), odnosno da je nasilan spolni odnos iz inkriminiranog događaja bio i posljednji jer nakon njega s optuženikom više nije imala spolne odnose i da je tijekom tog odnosa optuženik svršio u nju jer ju je želio kazniti zbog neodlaska na vjenčanje pa ovaj sud smatra izvan svake sumnje utvrđenim da je trudnoća žrtve posljedica inkriminiranog događaja. Da je tomu tako proizlazi i iz obrane optuženika s prvog ispitivanja koji navodi da je imao spolni odnos sa žrtvom u proljeće 2005. kada mu je pobjegla „prva kap“ jer je kasno stavio kondom a nakon desetak dana žrtva mu je rekla da je nešto izašlo iz nje dok je bila na WC -u i da treba ići doktoru a nekoliko dana kasnije su išli i u bolnicu. Iz ovakvih navoda optuženika proizlazi da on opisuje isti događaj kao i žrtva, kada je u WC-u žrtva vidjela da iz nje izlazi jedan mjehur a nakon čega je krvarila pa se kasnije javila u bolnicu gdje je na liječenju provela tri dana. Upravo tijekom tog liječenja utvrđeno je da je žrtva spontano pobacila a tada je nastala medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu i na temelju koje je vještak izradio nalaz i mišljenje. S obzirom na objektivnost medicinske dokumentacije, odnosno činjenice da se žrtva javila u bolnicu 16. ožujka 2005. jasno je da je događaj kada je optuženik u spolnom odnosu pustio „prvu kap“ i kada se bojao pete trudnoće žrtve, bio prije proljeća 2005., odnosno da se radi o događaju koji žrtva opisuje da se dogodio 30. siječnja 2005. Drugim riječima događaj se nije mogao dogoditi u proljeće 2005. kako to pokušava prikazati optuženik jer je žrtva pobacila otprilike 8 dana prije 16. ožujka 2005. kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana na njezino ime.

22. Nadalje, činjenice koje također proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka koji tvrdi da iskaz žrtve koja navodi da je vidjela da iz nje izlazi jedan mjehur ne kolerira s nalazom ultrazvuka tijekom kojeg je kod žrtve pronađena gestacijska vrećica kao i da negativni Rh faktori žrtve i optuženika nisu zapreka za nove trudnoće jer se opasnost od fetalne hemolitičke bolesti i fetalne smrti može uspješno prevenirati tzv. zaštitnom injekcijom (Rhogam) koja se takvim ženama daje nakon poroda radi zaštite slijedeće trudnoće. Međutim, i ovi navodi vještaka nisu od utjecaja na vjerodostojnost iskaza žrtve jer je žrtva medicinski neuka žena koja očigledno opasnost od fetalne hemolitičke bolesti i fetalne smrti smatra opasnošću i zaprekom za slijedeću trudnoću a što se tiče opisa mjehura koji izlazi iz nje je nebitan budući nije sporno da je žrtva spontano pobacila i da se zbog toga liječila u bolnici u koju se javila 16. ožujka 2005. kada je utvrđeno da je bila trudna, da se radilo o ranoj trudnoći i da je spontano pobacila. Drugim riječima, nije ni od kakvog značaja na koji način žrtva opisuje da je pobacila kraj nesporne činjenice da je bila trudna i da je spontano pobacila.

23. Dakle, nakon što je sud prihvatio iskaz žrtve kao vjerodostojan jer je potkrijepljen iskazom svjedokinje EP, medicinskom dokumentacijom, u odlučujućem dijelu nalazom i mišljenjem vještaka ali i obranom optuženika s prvog ispitivanja sud je nesporno utvrdio da je optuženik 30. siječnja 2005., nakon povratka s vjenčanja nećaka oko 02,00 sata dolaskom kući probudio žrtvu i rekao da želi seks, da se žrtva tome protivila ali joj je unatoč tomu skinuo donji dio pidžame i gaćice, rukama ju uhvatio za ruke i cijelim tijelom legao na nju a potom penetrirao svojim spolovilom u njeno i ejakulirao te joj potom rekao da ju je sada kaznio. Isto tako, iz iskaza žrtve proizlazi da je optuženiku govorila da prestane, da ga je pokušala odgurnuti dok je ležao na njoj ali to nije uspjela jer je optuženik bio jači i teži od nje. Dakle, iz ovako utvrđenih činjenica proizlazi da je optuženik žrtvu uporabom sile prisilio na spolni odnošaj kojom prilikom je žrtva ostala trudna.

24. Optuženik je pri tom bio svjestan zabranjenosti svoga djela, radi se o punoljetnoj osobi koja je u braku, ima djecu, odnosno ima iskustva u seksualnim odnosima te je svjestan da žrtva ne želi s njim spolni odnošaj jer mu je to izrijekom rekla. Uz to je svjestan svoje fizičke nadmoći nad žrtvom budući je tjelesno jači od nje kao i da ejakulacijom u njezinu rodnicu žrtva može ostati trudna. Optuženik je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera a njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, dakle svjestan je izostanka pristanka žrtve kao i da držanjem njezinih ruku i lijeganjem svojim tijelom na njezino slama njezin otpor ali je unatoč tome htio njegovo ostvarenje. Stoga su se u ponašanju optuženika ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97) koje ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 7. i u vezi članaka 153. stavak 1. i 152. stavak 1. KZ/11, pa ga je sud za to kazneno djelo oglasio krivim.

25. Naime, od počinjenja kaznenog djela pa do donošenja presude Kazneni zakon se više puta mijenja. Kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavka 1. i 3. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točka 7. u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim jer oba propisuju isto protupravno ponašanje, odnosno prisilu na spolni odnošaj uz uporabu sile a silovana ženska osoba je ostala trudna. Nadalje, odredbom članka 188. KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela za kvalificirani oblik kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ/97, ako je silovana žena ostala trudna (članak 188. stavak 3.) bila je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina. Kaznenim zakonom koji je na snazi u vrijeme donošenja presude za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. u vezi stavak 1. točka 7. i u vezi članaka 153. stavak 1. i 152. stavak 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od pet do dvanaest godina. Međutim, unatoč blažoj propisanoj kazni prema zakonu iz vremena počinjenja kaznenog djela i to u zakonskom minimumu, ovaj sud smatra da je KZ/11 blaži za počinitelja jer propisuje mogućnost izricanja djelomične uvjetne osude koju sud u konkretnom slučaju smatra primjernom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, uz ograničenje propisane kazne u vrijeme počinjenja kaznenog djela (tri do dvanaest godina).

26. Sud prihvaća iskaz žrtve kao što je ranije navedeno te prihvaća iskaze ispitanih svjedoka ZP, UP, EP i ĐP pri čemu ispitani svjedoci, osim EP nemaju neposredna ni posredna saznanja o inkriminiranom događaju. Njihove iskaze sud prihvaća jer su iskazivali uvjerljivo i jasno pri čemu jasno naglašavaju o kojim činjenicama imaju saznanja dok o inkriminiranom događaju nemaju nikakva saznanja. Što se tiče iskaza svjedokinje EP, bez obzira što je majka žrtve sud njezin iskaz ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskazivala vrlo kratko, samo o činjenici da joj je žrtva rekla da ju je optuženik silovao pri čemu nije imala konkretnih saznanja o tom događaju niti je ostavila dojam da želi teretiti optuženika za nešto o čemu ona nema neposrednih saznanja.

27. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Dubravka Habeka, dr. med. specijalista ginekologije i opstetricije, subspecijalista fetalne medicine i opstetricije jer je dan objektivno i nepristrano te na temelju pravila znanosti, struke i iskustva.

28. Sud prihvaća materijalnu dokumentaciju i to dopis psihijatrijske bolnice Ugljan od 24. srpnja 2014. s e-mail porukom SP od 21. srpnja 2014., medicinsku dokumentaciju Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana za SP, karton pacijenta SP kod liječnika Opće obiteljske medicine i vjenčani list Sisačko-moslavačke županije, Matičnog ureda Novska od 8. siječnja 2024. koju je razgledao i pročitao tijekom dokaznog postupka jer je izdana od ovlaštenih osoba a tijekom postupka se nije pojavila sumnja u njihovu vjerodostojnost.

29. Sud ne prihvaća obranu optuženika jer je u proturječju s iskazom žrtve te medicinskom dokumentacijom Opće županijske bolnice Pakrac i Bolnice hrvatskih veterana za SP, vjenčanim listom Sisačko-moslavačke županije, Matičnog ureda Novska od 8. siječnja 2024. i dopisom Psihijatrijske bolnice Ugljan od 24. srpnja 2014. s e-mail porukom SP od 21. srpnja 2014., pa ju sud ocjenjuje da je isključivo usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti za počinjeno kazneno djelo.

30. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, njegovu stariju životnu dob i protek vremena od počinjenja kaznenog djela i to 21 godina.

31. Osim što je sud imao u vidu naprijed izložene olakotne uz izostanak otegotnih okolnosti, u konkretnom slučaju se radi o osobito izraženim olakotnim okolnostima koje opravdavaju ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Osim osobito olakotnih okolnosti sud je prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije imao u vidu i težinu počinjenog djela, a koji pojam težine obuhvaća njegovo vremensko trajanje, stupanj krivnje s kojim je kazneno djelo počinio a radi se o najtežem obliku krivnje – izravnoj namjeri kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra.

32. Cijeneći naprijed navedene osobito olakotne okolnosti uz izostanak otegotnih okolnosti sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude a u koji rok provjeravanja se ne uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne smatrajući da će se takvom kaznom kod optuženika postići svrha kažnjavanja te da će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati štetnost i neprihvatljivost svojeg ponašanja te da više ne čini kaznena djela, te da će se istom u dovoljnoj mjeri ukazati i svima ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

33. Ovakvom kaznom će se u dovoljnoj mjeri izraziti zakonom predviđena osuda, moralni prijekor za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio žrtvi i društvu u cjelini i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

34. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, sud je optuženog IP oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih mu branitelja jer ostvaruje mjesečne prihode od svega 500,00 eura na ime mirovine i vlasnik je samo kuće u kojoj prebiva pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje

Sisak, 28. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivančica Cvitanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, u tri istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. ŽDO Sisak na broj KO-DO-1/2024

2. Optuženi IP

3. Braniteljica optuženika Sonja Marković, odvjetnica u Sisku

4. Oštećena SP

5. Opunomoćenica oštećene SP Lana Kostanjšek, odvjetnica u [adresa]

6. U spis