Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-98/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AO, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-108/2024-75 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog AO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi AO za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te se optuženom AO na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom AO će se u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 10. svibnja 2024. do 12. rujna 2024.
II. U preostalom dijelu, žalba optuženog AO odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-108/2024-75 od 19. studenog 2025., optuženi AO proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju, opisano u članku 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11, kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, a činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 optuženi AO osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme u kojem je bio lišen slobode i to od 10. svibnja 2024. do 12. rujna 2024.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP) određeno je da je optuženi AO oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Optuženik je u žalbi predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i oslobodi ga od optužbe za terećeno kazneno djelo te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP optuženik je zatražio da ga drugostupanjski sud obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća te su o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika. Na zakazanu javnu sjednicu pristupio je branitelj optuženika osobno, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik te je branitelj predložio da se sjednica održi bez nazočnosti optuženika. Branitelj optuženika u cijelosti je ostao kod svih navoda i prijedloga iznesenih u žalbi.
6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
7. Prvenstveno treba istaknuti da iako u svojoj žalbi optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o visini kazne zatvora, žalbenim navodima optuženik obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok povredu zakona o kaznenom postupku vidi u činjenici da nije neposredno ispitan sudski vještak dr. med. Berislav Pašalić.
8. Nije u pravu optuženik kada ističe da je do povrede zakona o kaznenom postupku došlo jer nije neposredno ispitan sudski vještak dr. med., specijalist psihijatar Berislav Pašalić. Naime, uvidom u raspravni zapisnik od 22. listopada 2025. i 14. studenog 2025., razvidno je da optuženik (kao niti njegov branitelj) nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su bili suglasni sa čitanjem pisanih dokaza, pa tako i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra. Isto tako uvidom u navedene zapisnike razvidno je da na sadržaj zapisnika, kao i na izvedene dokaze, nije bilo primjedbi. Slijedom takvog utvrđenja nema mjesta istaknutom žalbenom navodu prema kojem je čitanjem navedenog nalaza i mišljenja povrijeđeno „načelo jednakosti oružja“.
8.1. Isto tako, iako se samo paušalno navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nije ostvaren niti taj žalbeni navod. Suprotno toj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud savjesnom i dostatnom analizom, kao i ocjenom dokazne građe, osnovano utvrdio da izvedeni dokazi daju osnova za pouzdan i siguran zaključak da je optuženik počinio radnju kaznenoga djela na način kako je to i opisano u izreci prvostupanjske presude.
9. Naime, pravilnost činjeničnog stanja, a time i otklon postupanja optuženika u nužnoj obrani, prvostupanjski je sud dao u svom pisanom obrazloženju pod točkom 15. presude. Prvostupanjski sud je ispravno obranu optuženika doveo u vezu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka koji je utvrdio da ozljede na strani optuženika u vidu prijeloma palčane kosti nisu nastale kao obrambene ozljede uslijed napada oštećenika na optuženika, kako to pokušava prikazati u svojoj obrani sam optuženik. Predmetno stoga što sukladno vještvu sudskomedicinskog vještaka, obrambene ozljede u pravilu nastaju na strani nadlanice i podlaktice kada se ruka nalazi ispred tijela, a u toj je situaciji palac okrenut prema prednjoj površini tijela. Tu okolnost podredno potvrđuje analiza iskaza oštećenog BO, koji govori o mjestu na kojem je optuženik udario šakom oštećenika – hodnik, kao i da je pri padu udario u mali ormar koji se nalazio u hodniku, što zapravo ukazuje na uži prostor kao mjesto fizičkog napada. Nadalje, svjedok ĆO izrijekom navodi da je optuženik vjerojatno zadobio ozljedu kada je udarao oštećenika, ali i da nije bilo nasrtaja oštećenika na optuženika. Stoga, uvažavajući prethodno istaknuti nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, razvidno je da ozljeda na strani optuženika nije u svezi s eventualnim napadom oštećenika na njega, već upravo u svezi s njegovim vlastitim nasrtajem na oštećenika. Dakle, suprotno žalbenim navodima, ispravno je otklonjeno postupanje optuženika u nužnoj obrani kako se to pokušava ponovno žalbom nametnuti, pa time i nije žalbenim prigovorima dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Slijedom takvog utvrđenja, valjalo je i taj žalbeni navod otkloniti kao neosnovan.
10. Međutim, u pravu je optuženik kada prigovara visini izrečene kaznene sankcije. Naime, sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda optuženik do sada nije osuđivan za istovrsna kaznena djela, dok je kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 ostalo u pokušaju. Nadalje, uvažavajući sve okolnosti kaznenog djela koje je sud naveo u obrazloženju svoje presude, kao i visinu zapriječene kazne za konkretno kazneno djelo, ovaj je sud bio mišljenja da je sama kazna ispravno odmjerena, ali i da nije nužno izvršiti kaznu zatvora (8 mjeseci) koja je izrečena prvostupanjskom presudom. Naime, prema mišljenju ovoga suda, uvažavajući sve okolnosti na strani optuženika pa tako i njegov invaliditet, specijalna prevencija spram konkretnog optuženika ostvariva je i uz primjenu roka kušnje s duljim trajanjem, odnosno primjenom uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 4 (četiri) godine. To ujedno znači da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u danom roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Navedena vrsta i visina kazne na koju je ovaj optuženik osuđen u svojoj ukupnosti zadovoljava obavezu suda za individualnim odmjeravanjem kaznene sankcije poštujući određena i jasno utvrđena pravila iz članka 47 KZ/11. Naime, iako kazna mora predstavljati društveni prijekor za počinjeno kazneno djelo, ista ne smije biti svojevrsna odmazda za počinjeno kazneno djelo, već ona, u svojoj ukupnosti, osim specijalne prevencije mora ostvarivati i generalnu prevenciju, odnosno utjecati preventivno na konkretnog počinitelja, ali i biti od utjecaja na ostale potencijalne počinitelje da ne vrše ova ili istovrsna kaznena djela. Određeno je pri tome i da se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru.
11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je podnesenu žalbu na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
