Poslovni broj Kž-22/2024-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-22/2024-6

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog R. H. i II-optužnog D. H., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i II-optuženika D. H. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj K-40/2023-20 od 11. svibnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2024., u odsutnosti uredno pozvanih zamjenika ŽDO u O. Z. K., I-optuženika R. H., branitelja I-optuženika D. M., odvjetnika iz Z., II-optuženika D. H. i branitelja II-optuženika A. M., odvjetnika iz Z.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i II-optuženika D. H. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici I-optuženi R. H. i II-optuženi D. H. proglašeni su krivim da je I-optuženi R. H. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21– dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, a II-optuženi D. H. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

 

1.1. I-optuženi R. H. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 I-optuženom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci I-optuženiku R. H. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. siječnja 2023. godine do 8. svibnja 2023.

 

1.2. II-optuženi D. H. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 II-optuženom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci II-optuženiku D. H. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. siječnja 2023. godine do 8. svibnja 2023.

 

1.3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je I-optuženom R. H. i II-optuženom D. H. da u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude plate troškove ovoga kaznenog postupka u visini od 39,82 eura/ 300,00 kuna svaki, a što obuhvaća paušalnu svotu.

 

2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda na način da se I-optuženom R. H. i II-optuženom D. H. izrekne bezuvjetna kazna zatvora bez primjene instituta uvjetne osude.

 

3. Protiv pobijane presude žali se II-optuženi D. H., putem branitelja A. M., odvjetnika iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i presuda ukine, te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je I-optuženi R. H. putem branitelja D. M., odvjetnika iz Z., te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je II-optuženi D. H. putem branitelja A. M., odvjetnika iz Z., te predlaže da se usvoji žalba II-optuženog i pobijana presuda preinači na način da II-optuženog oslobodi optužbe podredno prvostupanjsku presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-optuženik R. H., branitelj I-opt. D. M., odvjetnik iz Z., II-optuženik D. H., branitelj II-opt. A. M., odvjetnik iz Z.

 

6.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio državni odvjetnik, I-optuženik R. H., branitelj I-opt. D. M., odvjetnik iz Z., II-optuženik D. H., branitelj II-opt. A. M., odvjetnik iz Z., te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

6.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, te potom žalbe II-optuženog D. H. i odgovora na I-optuženog R. H. i II-optuženog D. H.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. II-optuženi D. H. žalbom po branitelju žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama II-opt. D. H. ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje prema oštećenom I. V., I. V. i B. V. Navedeno vidi u tome što je svjedok I. V. iskazao da izgovoreni riječi II-optuženika smatra uvredljivim i ružnim, no on se II-optuženika ne boji, a B. V. nije ni podnijela kaznenu prijavu.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima II-optuženog D. H. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju pregledane DVD snimke live prijenosa sa audio zapisom u trajanju od 4:56 minuta da su I-opt. R. H. i II-opt. D. H. govorili kako će sve članove obitelji V. jebati, kako će ih jebati usta i odrasle i malu djecu, posebice B. V. i pozivali ih pri tome na fizičko obračunavanje, a I-opt. R. H. pri tome podizao metalnu šipku govoreći kako će ih sve pobiti i da će im željeznu šipku nabiti u šupak. Navedene izjave upućivala su oba optuženika tijekom trajanja prijenosa nalazeći se pri tome u različitim prostorijama i istovremeno prenoseći video na podijeljenom naslonu tako da su obojica bila vidljiva za vrijeme trajanja videa. Nastavno navedenom, II-opt. D. H. nakon reprodukcije navedene video snimke na raspravi ne osporava izrečene riječi, no on ih ocjenjuje kao uvredu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Izgovorene riječi kako su opisane u izreci prvostupanjske presude objektivno su podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti s kojim ciljem su upravo optuženici i postupali. Glede navoda II-opt. D. H. u odnosu na iskaz ispitanih svjedoka I. V. koji je iskazao da se ne boji optuženika razvidno je da je svjedok I. V. decidirano iskazao da ga je navedeno ponašanje uznemirilo, iznerviralo. Navedene riječi objektivno su podobne da svakog ustraše, a iskaz svjedoka I. V. je njegov subjektivni doživljaj, s obzirom na iskaz svjedoka I. V. koji je decidirano iskazao da su ga navedene riječi doista uplašile posebno uznemirile u odnosu na njegovu sestru B. V. II-optuženi D. H. zajedno s I-opt. R. H. prijetio je članovima obitelji V., dakle, većem broju osoba, a kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude s izravnom namjerom da ih ustraše i prijetnjom da će ih usmrtiti za što su imali motiv, s obzirom na prethodni verbalni sukob koji se dogodio pred bolnicom KBC R.

 

8.2. Glede žalbenih navoda II-optuženog D. H. da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje za istaći je da u žalbi ne upire u čemu bi se navedena žalbena osnova sastojala, a razvidno je da na raspravi održanoj 8. svibnja 2023. branitelj II-optuženog nije imao prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

9. II-optuženi D. H. žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer izgovorene riječi prema B. V. predstavljaju vulgarne izjave, a ne obilježje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima II-optuženog D. H. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su izgovorene riječi opisane u izreci prvostupanjske presude ozbiljne prijetnje koje su upućene članovima obitelji V., te se ozbiljnost prijetnje ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi već iz konteksta samog događaja. Stoga kada se cijeni činjenica trajanja naprijed navedene DVD snimke live prijenosa sa audio zapisom od skoro pet minuta, tada izgovorene riječi dobivaju svoju težinu i predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenima da će njih i članove njihove obitelji usmrtiti odnosno silovati (što predstavlja ozbiljnu prijetnju zlom s ciljem zastrašivanja).

 

10. S obzirom da je žalba II-opt. D. H. podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava sukladno članku 478. ZKP/08 i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu i glede odluke o uvjetnoj osudi II-opt. D. H. što se nastavno obrazlaže s obzirom na žalbu državnog odvjetnika na odluku o kazni odnosno uvjetnoj osudi.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

11. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi, te smatra da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao olakotne okolnosti na strani I-opt. R. H. i II-opt. D. H. no da je precijenio njihov značaj, a da pri tome zanemario značaj otegotnih okolnosti činjenicu kaznene i prekršajne osuđivanosti optuženika. Smatra da je prvostupanjski sud zanemario dostatnu vrednovati činjenicu da je I-opt. R. H. kazneno osuđivan u tri navrata, a II-opt. D. H. u četiri navrata, te da su I-opt. R. H. izricane uvjetne kazne zatvora, a II-opt. D. H. uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Sve navedeno smatra da ukazuje da su optuženici nekritični prema svojim postupcima jer unatoč izrečenim uvjetnim i bezuvjetnim kaznama zatvora nisu svoje ponašanje uskladili s društveno prihvatljivim normama. Napose, kazneno djelo počinili na način da su se snimali i putem live prijenosa omogućili da navedene prijetnje budu dostupne širem krugu ljudi.

 

11.1. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga naime prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I-opt. R. H. i II-opt. D. H. prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrsta i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 17.). Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ni precijenio niti utvrđene olakotne niti utvrđene otegotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje optuženika društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima u okviru zakonom propisane kazne za navedeno kazneno djelo I-opt. R. H. i II-opt. D. H. osudio za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su optuženici mlade osobe u dobi od .. odnosno .. godina, te su zbog svoje životne dobi i neiskustva lakomisleno pribjegli rješavanju sukoba koji su imali sa oštećenicima. Nastavno navedenom, I-opt. R. H. i II-opt. D. H. iako su kazneno i prekršajno osuđivani nisu osuđivani zbog kaznenih djela ili pak prekršaja s elementima nasilja.

 

11.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretne optuženike ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelje i sve druge da ne čini kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela te o pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključe u društvo (članak 41. KZ/11).

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i II-optuženika D. H. nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 12. travnja 2024.