Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-507/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog DV i dr., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi 1. optuženog DV i 2. optuženog DVSE, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-151/2026-66 od 21. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. optuženog DV i 2. optuženog FVSE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-151/2026-66 od 21. travnja 2026., pod točkom I. presude 1. optuženi DV i 2. optuženi DVSE proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano u članku 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024 i 136/2025. – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11. Na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 1. optuženi DV i 2. optuženi DVSE osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine - svaki.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, 1. optuženom DV i 2. optuženom AVSE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 10. siječnja 2026., pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 79. KZ/11, od 1. optuženog DV se oduzima putna isprava i vozačka dozvola na ime DV koji su oduzeti od 1. optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijski broj [serijski broj] od 10. siječnja 2026., koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.3. Na temelju članka 79. KZ/11, od 2. optuženog FVSE se oduzima osobna iskaznica, vozačka dozvola i kartica vozača na ime FV, koji su oduzeti od 2. optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijski broj [serijski broj] od 10. siječnja 2026., koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP), optuženici se oslobađaju obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi DV po branitelju Tomislavu Horačkom, odvjetniku iz Karlovca, zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da mu izrekne blažu kaznu. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i 2. optuženi DVSE po branitelju Andreju Bolfeku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, odnosno da ju preinači u odluci o kazni na način da mu izrekne blažu kaznu. Žalbu je podnio i 2. optuženi DVSE osobno s prijedlogom da sud preinači prvostupanjsku presudu u kazni i izrekne mu uvjetnu osudu.
3. Odgovor na žalbu 1. i 2. optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da sud odbije žalbe 1. i 2. optuženika kao neosnovane.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe 1. optuženog DV i 2. optuženog FVSE nisu osnovane.
6. Prvenstveno treba istaknuti da nije u pravu 2. optuženik kada povredu zakona o kaznenom postupku vidi u činjenici da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. med. Vinke Tomić Pignar dostavljen samo jedan dan prije rasprave pa da je zbog toga bio onemogućen u pripremanju obrane jer nije imao dovoljno vremena za pripremu iste. Naime, odredba članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP izrijekom propisuje da navedena povreda zakona postoji ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Suprotno tome, uvidom u sam nalaz i mišljenje (list 408-421 spisa) razvidno je da je predmetnim nalazom i mišljenjem ocjenjivana ubrojivost 2. optuženog FVSE kojim je utvrđeno da je optuženik osoba urednog duševnog razvitka, koji nema duševnu bolest nego eventualno dekompenzaciju u sklopu poremećaja ličnosti i koji je tempore criminis bio ubrojiv. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je optuženik, kao i njegov branitelj, zaprimio pisani nalaz dan prije same rasprave, ali i bio nazočan neposrednom ispitivanju vještaka na raspravi 21. travnja 2026. (list 458- 465 spisa) za koju je primio poziv 1. travnja 2026. i na kojoj raspravi je aktivno sudjelovao postavljajući pitanja vještaku, kao i da nije imao dodatnih pitanja za vještaka niti primjedbi na sam provedeni dokazni postupka. Uvažavajući takvo utvrđenje, ne može biti riječi da bi bilo povrijeđeno pravo na obranu 2. optuženog ČVSE, odnosno da bi utvrđenim postupanjem suda bila ostvarena povreda citiranih članka 65. Ustava ili članka 6. stavak 3. točka b) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako se to žalbom paušalno ističe. Zbog navedenog neosnovan je i žalbeni prigovor o nedostatku medicinske dokumentacije, jer je sukladno nalazu i mišljenju dr. med Vinke Tomić Pignar ubrojivost 2. optuženika ocjenjivana na temelju kliničkog intervjua provedenog s 2. optuženikom.
6.1. Nije u pravu 2. optuženik niti kada paušalno iznosi žalbeni navod povrede zakona u vidu proturječnosti ili izostanka razloga u prvostupanjskoj presudi. Naime, iz raspravnog zapisnika 21. travnja 2026. nakon što je proveden dokazni postupak, kao što je već i prethodno navedeno, sam optuženik (kao niti prisutan branitelj) nije imao daljnjih dokaznih prijedloga. Uvažavajući tu činjenicu, kao i nespornu okolnost da se 2. optuženi DVSE na navode optužbe očitovao krivim, a to znači i da nije osporavao činjenice koje su navedene u optužnici, nema mjesta žalbenom navodu koji bitnu povredu zakona o kaznenom postupku vidi u propustu suda da svoje razloge odbijanja dokaznog prijedloga za neposrednim ispitivanjem policijskih službenika obrazloži i u pisanom otpravku presude. Pri tome je potrebno istaknuti i odredbu članka 464. stavak 7. ZKP koja određuje da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se o optužbi očitovao na način da se smatra krivim, stoga nema niti mjesta tom žalbenom navodu 2. optuženika. Uvažavajući prethodno navedenu zakonsku odredbu, kao i odredbu članka 459. stavak 6. i 7. ZKP na koju se, osim toga, poziva i prvostupanjski sud pod točkom 9. pisanog obrazloženja svoje presude i prema kojoj je prvostupanjski sud ograničen u svom obrazloženju ako se optuženik očitovao krivim, nema mjesta žalbenom navodu iz kojeg bi proizlazila i nedovoljna argumentacija u pogledu bitnih činjenica. Osim toga, prvostupanjski je sud ne samo u bitnom citirao već i analizirao te pravilno ocijenio obrane 1. i 2. optuženika, kao i sve ostale izvedene dokaze i na temelju tako provedenog postupka zaključio da su 1. i 2. optuženici počinili kazneno djelo iz izreke pobijane presude i tu argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Nadalje, 1. optuženi DV i 2. optuženi DVSE ističu žalbene navode u pogledu vrste i visine izrečene kazne pri čemu svaki od optuženika iznosi svoje žalbene argumente.
7.1. Međutim, prvostupanjski je sud ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani 1. optuženog DV, cijeneći tako kao olakotne njegove osobne prilike poput loših materijalnih prilika, priznanje za učin kaznenog djela i izraženog kajanja kojim utvrđenim okolnostima je suprotstavio utvrđene otegotne okolnosti. Cijenio je olakotnim posebice težinu samog kaznenog djela i u svezi s tom činjenicom društvenu opasnost koja je izražena kroz visinu zapriječene kazne za samo kazneno djelo. Prihvaćajući sve utvrđene okolnosti na strani 1. optuženika za zaključiti je da je izrečena kazna u cijelosti primjerena da bi se njom ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena, kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije, koju ista mora ostvarivati.
7.2. Ispravno su i prema mišljenju ovoga suda cijenjene sve utvrđene okolnosti na strani 2. optuženika. Naime, iako nije sporno da je na strani istog utvrđeno postojanje eventualne dekompenzacije u sklopu poremećaja ličnosti, nije sporno da je sukladno nalazu i mišljenju 2. optuženik bio ubrojiv pa se ne može govoriti o smanjenoj ubrojivosti 2. optuženika kako se to pokušava nametnuti žalbom. Uvažavajući utvrđene od strane prvostupanjskog suda okolnosti na strani 2. optuženika koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, izrečena kazna zatvora predstavlja onu kaznu koja će djelovati i spram 2. optuženika ne samo kao osuda, već i preventivno usmjeravajući i ovog optuženika da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvatljivim. Ujedno će po svojoj vrsti i visini djelovati i na sve druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da se suspregnu od takvog ponašanja.
7.3. Dakle, izrečena kazna zatvora prema kojoj je svaki od optuženika (1. i 2. optuženik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.
8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
