REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-240/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Tomislavu Kovačiću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupana po OD Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11.06.2026. godine održane u nazočnosti punomoćnika tžitelja i tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 23. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu br.311787 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod brojem OU-1854/06 dana 27.12.2006.godine kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te kojima je ugovoreno plaćanje naknada i to:

u članku 4. koje glase:

„po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora“ te „Kamatna stopa je promjenjiva“;

u članku 5. i 5.1. koje glase:

„Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a naročito sljedeće naknade:

Administrativna naknada:1,00% (slovima:jedan posto) jednokratno na iznos odobrenog kredita“;

u članku 7.2. koje glase:

„U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obavezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

te u članku 9.5. koje glase:

„Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita“,

te se utvrđuje da iste odredbe ne proizvode pravne učinke među ugovornim stranama.

II Nalaže se tuženoj banci da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 7.640,52 eura (slovima:sedam tisuća šesto četrdeset eura i pedeset dva centa) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,32 eura počevši od 23.5.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,01 eura počevši od 23.6.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,71 eura počevši od 22.7.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,00 eura počevši od 22.8.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,99 eura počevši od 22.9.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,99 eura počevši od 22.10.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,98 eura počevši od 22.11.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,98 eura počevši od 22.12.2008.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 42,66 eura počevši od 22.1.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 44,06 eura počevši od 23.2.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 42,63 eura počevši od 23.3.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 41,19 eura počevši od 22.4.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 42,57 eura počevši od 22.5.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 43,96 eura počevši od 23.6.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 41,11 eura počevši od 22.7.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,57 eura počevši od 22.8.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,53 eura počevši od 22.9.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,49 eura počevši od 22.10.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 93,47 eura počevši od 23.11.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,43 eura počevši od 22.12.2009.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,36 eura počevši od 22.1.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,32 eura počevši od 22.2.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,27 eura počevši od 22.3.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,22 eura počevši od 22.4.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 90,17 eura počevši od 22.5.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 93,13 eura počevši od 23.6.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,10 eura počevši od 22.7.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 93,02 eura počevši od 23.8.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,00 eura počevši od 22.9.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,91 eura počevši od 22.10.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,85 eura počevši od 22.11.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,79 eura počevši od 22.12.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,73 eura počevši od 22.1.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,67 eura počevši od 22.2.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,60 eura počevši od 22.3.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,54 eura počevši od 22.4.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 92,45 eura počevši od 23.5.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 92,41 eura počevši od 24.6.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 83,44 eura počevši od 22.7.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,26 eura počevši od 22.8.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,19 eura počevši od 22.9.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,11 eura počevši od 22.10.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,04 eura počevši od 22.11.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 88,96 eura počevši od 22.12.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 91,84 eura počevši od 23.1.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 85,87 eura počevši od 22.2.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 88,71 eura počevši od 22.3.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 91,58 eura počevši od 23.4.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 85,62 eura počevši od 22.5.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 91,40 eura počevši od 23.6.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 88,40 eura počevši od 23.7.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 85,36 eura počevši od 22.8.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 88,18 eura počevši od 22.9.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 88,09 eura počevši od 22.10.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,99 eura počevši od 22.11.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,89 eura počevši od 22.12.2012.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,79 eura počevši od 22.1.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,69 eura počevši od 22.2.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,58 eura počevši od 22.3.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,47 eura počevši od 22.4.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,37 eura počevši od 22.5.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 93,07 eura počevši od 24.6.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 81,39 eura počevši od 22.7.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 87,03 eura počevši od 22.8.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,81 eura počevši od 23.9.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 83,93 eura počevši od 22.10.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 86,68 eura počevši od 22.11.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 89,44 eura počevši od 23.12.2013.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 83,58 eura počevši od 22.1.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 86,30 eura počevši od 22.2.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 86,17 eura počevši od 22.3.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 75,84 eura počevši od 22.4.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 71,37 eura počevši od 22.5.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 73,63 eura počevši od 23.6.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 68,79 eura počevši od 22.7.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 71,01 eura počevši od 22.8.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 70,88 eura počevši od 22.9.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 68,91 eura počevši od 22.10.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 68,00 eura počevši od 22.11.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 67,87 eura počevši od 22.12.2014.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 67,74 eura počevši od 22.1.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 69,86 eura počevši od 23.2.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 67,50 eura počevši od 23.3.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 60,47 eura počevši od 22.4.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 60,58 eura počevši od 22.5.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 62,47 eura počevši od 23.6.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 58,33 eura počevši od 22.7.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 60,19 eura počevši od 22.8.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 60,05 eura počevši od 22.9.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 56,63 eura počevši od 22.10.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 56,94 eura počevši od 23.11.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 53,16 eura počevši od 22.12.2015.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 54,84 eura počevši od 22.1.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 54,70 eura počevši od 22.2.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 54,56 eura počevši od 22.3.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 50,97 eura počevši od 22.4.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 51,01 eura počevši od 23.5.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 49,25 eura počevši od 23.6.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 47,47 eura počevši od 22.7.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 48,96 eura počevši od 22.8.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 48,82 eura počevši od 22.9.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 46,03 eura počevši od 22.10.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,04 eura počevši od 22.12.2016.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 19,56 eura počevši od 23.1.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 18,22 eura počevši od 22.2.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 18,75 eura počevši od 22.3.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 17,11 eura počevši od 22.4.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,38 eura počevši od 22.5.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,86 eura počevši od 23.6.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 15,71 eura počevši od 22.7.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,17 eura počevši od 22.8.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,10 eura počevši od 22.9.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 14,79 eura počevši od 23.10.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 13,10 eura počevši od 22.11.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 13,48 eura počevši od 22.12.2017.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 13,42 eura počevši od 22.1.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 13,36 eura počevši od 22.2.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 13,29 eura počevši od 22.3.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 10,90 eura počevši od 23.4.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,10 eura počevši od 22.5.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,67 eura počevši od 23.6.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,31 eura počevši od 23.7.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 8,95 eura počevši od 22.8.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 9,21 eura počevši od 22.9.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,95 eura počevši od 22.10.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,39 eura počevši od 22.11.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,35 eura počevši od 22.12.2018.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,31 eura počevši od 22.1.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,27 eura počevši od 22.2.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 7,22 eura počevši od 22.3.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 6,33 eura počevši od 23.4.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 5,47 eura počevši od 22.5.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 6,00 eura počevši od 24.6.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 5,21 eura počevši od 22.7.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 5,55 eura počevši od 22.8.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 5,70 eura počevši od 23.9.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 4,08 eura počevši od 22.10.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 3,72 eura počevši od 22.11.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 3,82 eura počevši od 23.12.2019.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 3,55 eura počevši od 22.1.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 3,65 eura počevši od 22.2.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 3,74 eura počevši od 23.3.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 2,12 eura počevši od 22.4.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 1,64 eura počevši od 22.5.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 1,69 eura počevši od 23.6.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 1,57 eura počevši od 22.7.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 1,61 eura počevši od 22.8.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 1,60 eura počevši od 22.9.2020.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 0,25 eura počevši od 22.10.2020.godine pa do konačne isplate,

zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedene iznose teče od dospijeća pa do 31.7.2015.godine koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati novčani iznos od 667,30 eura (slovima: šesto šezdeset sedam eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 557,17 eura teku od 22.1.2007.godine pa do 31.7.2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , dok na iznos od 110,13 eura teku od 27.6.2023.godine, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a sve to u roku od 15 dana .

IV Odbija se tužiteljica prema tuženoj u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tražila da se naloži tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 1.011,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27.6.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 2.224, 89 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.7.2026.godine pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to roku od 15 dana.

VI Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa parničnog troška iz stavka V izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tužene glede mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je kao korisnica kredita s prednicom Naslova, Volksbank d.d. kao Kreditorom dana 20.12.2006.godine sklopila Ugovor o kreditu br.311787 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod brojem OU-1854/06 dana 27.12.2006.godine. Predmetni je kredit kunski kredit, na iznos od 419.800,00 kuna, a namjena kredita je kupovina stana tužiteljice, u kojem ista i danas živi. Dakle, predmetni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor jer tužiteljica je imala te ima status potrošača. Ugovoren je rok otplate 22 godine, dakle radilo se o dugoročnom kreditu. Kredit je tužiteljici isplaćen 22.1.2007.godine, a uručen joj je početni otplatni plan, odnosno Plan otplate u jednakim anuitetima. Temeljem članka 9.6. Ugovora, tužiteljica je ostvarila umanjenje kamatne stope za 0,30 postotna poena jer je preusmjerila svoja primanja na Kreditora. Dakle, stvarno je ugovorena kamatna stopa u visini 5,79%. Ugovoren je anuitet u iznosu od 2.815,69 kuna. Tužiteljica je krajnjim naporima dana 18.10.2016.godine izvršila djelomičnu prijevremenu otplatu u iznosu od 220.000,00 kuna, nakon čega se znatno smanjila rata, a 27.6.2023.godine je drugom prijevremenom uplatom u iznosu od 5.267,59 eura u cijelosti zatvorila predmetni kredit. Navodi da je Predmetni ugovor o kreditu je potrošački ugovor, a tužiteljica ima status potrošača. Tužena banka je u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu s kojom je sklopila predmetni Ugovor o kreditu povrijedila interese i prava tužiteljice kao potrošača s obzirom na to da predmetni Ugovor o kreditu sadrži naprijed citirane nepoštene ugovorne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te koje su ništetne. Predmetne ugovorne odredbe su tužiteljici kao potrošaču potpuno nerazumljive, jer obveza nije određena niti odrediva. Tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla niti predvidjeti kolika će kamatna stopa, a time i njena obveza faktički i biti. Time je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice kao potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem predmetnih ugovornih odredbi tužena banka je potpuno izbjegla utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na cijenu koja je praktički tužiteljici ostala i nepoznata u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Naprijed navedene ugovorne odredbe su nepoštene i protivne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očitu i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica kao prosječni potrošač nije u razumnoj vjeri dobro obaviještena te ni uz razumnu pažnju i oprez nije mogla razumjeti, a niti sada razumije sporne citirane ugovorne odredbe i nije mogla donijeti prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Tužiteljica se poziva na sva činjenična i pravna utvrđenja iz spora koji se vodio po kolektivnoj parnici u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, koja se ne mogu direktno primijeniti, ali i na utvrđenja i stajališta Suda EU koje su donesene u korist potrošača. Konkretno, nepoštene ugovorne odredbe koje sadrži predmetni Ugovor o kreditu su citirane u uvodu ove tužbe, o njima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su zato ništetne. Predmetne ugovorne odredbe su potpuno nerazumljive, jer obveza nije određena niti odrediva. Tužiteljica je ugovorila da će njen anuitet biti 2815,69 kuna. To je tako pisalo i u otplatnom planu koji joj je uručen. Sve preplaćeno preko tog kunskog iznosa po pojedinom anuitetu predstavlja neosnovano bogaćenje u korist banke, odnosno stjecanje bez osnove temeljem naprijed opisanih ništetnih odredbi. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužiteljica traži isplatu svih iznosa koje je preplatila u korist tužene banke zbog nezakonitog povećavanja anuiteta odnosno zbog povećavanja kamatne stope, i to računajući samo pozitivne razlike. Prema slobodnoj procjeni tužiteljice, s tog je osnova ona preplatila predmetni kredit za iznos od 5.550,00 eura. Nadalje, tužiteljica dodatno ističe da je ništetna i odredba članka 10. ugovora koja se tiče mjesne nadležnosti. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev kako ga je specificirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 18.0.22026. godine listovi 158-165 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost osnove i visinu tužbeno zahtjeva te tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti kao i prigovor zastare. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, pogrešno tužitelj smatra da osnovu tužbenog zahtjeva ne treba dokazivati, nego u svojoj tužbi naprosto navodi da je ugovorna odredba ništetna u skladu s utvrđenjima iz presude VTSRH broj Pž-7129/13. Tužitelj pogrešno drži da se može pozivati naprosto pozvati na utvrđenja iz Presude broj Pž -7129/13 bez dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. Suprotno ovoj tezi, tuženik drži da je u ovom je predmetu tužitelj dužan dokazati kako visinu, tako i osnovu svog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik drži da tužitelj neće biti u mogućnosti dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva, i to iz sljedećih razloga. Naime, da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da se je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te naposljetku, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Ni jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjenja, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 1111. st. 3. ZOO-a. Nadalje, Ugovorom o kreditu nije ugovoreno samo da je kamatna stopa redovna koja tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Nadalje, osporavan odredba Ugovora je i jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. Naime, razvidno je da je isti solemniziran – u kojem se slučaju razumljivost predmnijeva s obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe. Navodi da su Tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu prasku su neosnovane i neutemeljene, da Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 10-64 spisa, 93-96 spisa, 106-134 spisa-nalaz i mišljenje, specificirani tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka iz podnesak od 18.2.2026. u kojoj specifikaciji tužiteljica u cijelosti ustraje, zapisnik od 12.3.2026. listovi 166-168 spisa- iskaz tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku osnovan je u pretežitom dijelu.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 20.12.2006. godine zaključile Ugovor o kreditu koji prileži na listovima 10 do 17 spisa, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelj ici kao korisnici kredita iznos od 419.800,00 kuna. Nije sporna činjenica da je predmetni kredit isplaćen od strane tužene tužiteljici. Nesporna je dakle činjenica da se radi o kunskom kreditu a ne o kreditu u stranoj valuti CHF.

6. Nije sporna činjenica da je temeljem čl. 2 namjena kredita bila za kupnju stana u [adresa] te da je i sama tužiteljica na ročištu od 12.3.2026. godine iskazala da je taj kredit i utrošen za njezino stambeno zbrinjavanje.

7. Nije sporna činjenica da predmetni ugovor o kreditu nije konvertiran u neku drugu valutu.

8. Nije sporna činjenica da je temeljem čl. 10 predmetnog ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

9. Nije sporna činjenica koja je vidljiva i iz sadržaja predmetnog ugovora na strani 10 do 17 spisa, da je predmetni ugovor pisala banka što je potvrđeno i iskazom same tužiteljice saslušane kao parnične stranke na ročištu od 12.03.2026. godine.

10. Nije sporna činjenica da je predmetni ugovor o kreditu zaključen na razdoblje od 22 godina te da je po iskazu same tužiteljice s ročišta od 12.03.2026. godine taj kredit ranije otplaćen budući je sam tužiteljica iskazala da je išla u mirovinu 2016. godine a što je bilo i u suglasju s naknadom za zatvaranje kredita na listu 61 spisa u iznosu od 110,13 eura.

11. Nije sporna činjenica da na listovima 21 do 26 spisa prileži plan otplate kredita u jednakim anuitetima, da na listovima 27 do 46 spisa prileži prometna kartica po predmetnom kreditu, da na listovima 45 do 50 spisa prileži otplatna tablica po kreditu te da na listu 61 spisa prileži dopis tuženika od 02.04.2024. iz kojeg dopisa proizlazi da je tužiteljici od strane tuženika naplaćena administrativna naknada a 22.01.2007. u iznosu od 4.198,00 kuna te naknada za zatvaranje kredita u iznosu od 110,13 eura koja je naplaćena dana 27.6.2023. godine.

12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Sporna je i mjesna nadležnost ovoga suda. Sporno je nadalje pitanje da li je nepoštena ugovorna odredba vezano za promjenjivu kamatnu stopu skladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, zatim da li je je nepoštena ugovorna odredba vezano za administrativnu naknadu u visini od 1% a vezano za kondemnaciju i odredba o naknadi za zatvaranje kredita. U svezi s tim sporno je pitanje da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti budući tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi koje su sadržane u kunskom kreditu a ne u kreditu koji je isplaćen u valuti CHF. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare.

14. U odnosu na istaknuti od strane tužene prigovor mjesne nenadležnosti vezano za navode tužene o sporazumno ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u zagrebu takav prigovor je valjalo odbiti kao neosnovan. Naime iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je isti doista sklopljen u Zagrebu. Međutim sukladno recentnoj sudskoj praksi izraženo je vrlo jasno stajalište (primjerice Gž-2099/15-2 od 3.6.2016. odluka Općinskog suda u Puli ) da odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoj sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno smanji troškove, a uzimajući u obzir udaljenost od mjesta prebivalište tužitelja do suda čija je nadležnost ugovorena za tužitelja bi to izazivalo visoke troškove dolaska na sud a time i znatnu neravnotežu u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka zbog čega viši suda zaključuje da u tom smislu nije zaključena valjana prorogacijska klauzula upućujući da se radi o ništetnoj odredbi, zbog čega je viši sud odbio istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, a opisano pravno stajalište prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Na tom stajalištu je i recentna sudska praksa primjerice rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-3216/19- 2 od 17.9.2019.godine. Putovanje tužitelja u Rijeku izazvalo bi uzimajući u obzir prebivalište tužitelja visoke troškove dolaska na sud a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka. U ovom slučaju troškovi putovanja tužiteljice u Zagreb bili bi još veći. Stoga je valjalo odbiti tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan. Isto tako prema čl. 19.l ZPK-a (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) dalje u tekstu ZPK u stavku 1. propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica imala prebivalište pred općinskim sudom u [adresa] to je i pozivom na taj članak valjalo prihvatiti mjesnu nadležnost ovoga suda te odbiti tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan te utvrditi ništetnom i tu ugovornu odredbu, stav I izreke presude, te isto tako rješenjem odbiti tuženičin prigovor glede mjesne nenadležnosti ovoga suda.

15. Nadalje vezano za istaknuti prigovor tužene, listovi 69 do 70 spisa da se tužiteljica neosnovano poziva na utvrđenja iz tih parnica taj prigovor tužene je bio o u pravnom smislu snovan, ali isti tuženu ne dovodi u pravno povoljniji položaj, već naprotiv u odnosu na prigovor zastare u još nepovoljniji položaj o čemu će se izlagati u nastavku. Naime sukladno recentnoj sudskoj praksi navedene presude u parnici potrošač odnose se isključivo na ugovore o kredu u valuti u CHF, zbog čega sud nije vezan za presudu i rješenje Trgovačkog suda suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. i presudu i rješenje Visokog Trgovačkog suda RH Pž-2129/13 od 13.6.2014.godine ( u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-827/2018-2 od 10.6.2020.godine. Međutim opisano ne znači da ovaj sud stoga nije smio u ovoj parnici utvrđivati da li je ništetna ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja u sebi sadržava neodređenu formulaciju glede promjenjive kamatne stope suprotno načelima obveznom prava ako je time tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao banku cijeneći pri tome da je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju iste tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, ali temeljem samo tog podatka nije mogla ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom trajanja kreditnog odnosa kamatna stopa kretati o čemu će biti riječi u nastavku.

16. Vezano za istaknuti prigovor zastare od strane tužene isti nije bio osnovan upravo zbog ispravnog pozivanja tužene da se navedene odluke u parnici potrošač ne mogu primjenjivati na predmetni kunski kredit. Naime, vezano za kredite u valuti CHF (ovdje o tome nije riječ ali će se isto obrazlagati radi shvaćanja konteksta) recentna sudska praksa zauzela je pravno stajalište da u tim postupcima nema zastare iz slijedećih razloga. Naime i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine. Dakle presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , zatim presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine) zbog čega se zastarni rok računao od 13.6.2014. odnosno od prvog slijedeće dana 14.6.2014. kada počinje ponovo teći zastara , te se primjenivao opći zastarni rok primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji opći zastarni rok). Nadalje vezano za preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (kao i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno) valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare uzimati datum 14.6.2018. godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ( u tom smislu ide i presuda Žapanijskog suda u Zagrebu Gž-3850/2022-2 od 15.11.2022.godine itd.), što znači da od 14.6.2018. godine (zastara je ponovo počela teći prvi slijedeći dan tj. 15.6.2018.godine). Međutim kako se u ovom predmetu ne mogu primjenjivati navedene odluke to se sukladno recentnoj sudskoj praksi (primjerice presuda Županijskog suda u Rijeci Gž-827/2018-2 od 10.6.2020., presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-281/2019-2 od 21.5.2020.godine itd.) budući je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti sporni ugovornih odredbi a kao posljedica je nastao njezin zahtjev za isplatom rok tj. tijek zastare se ima računati tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.godine) dakle o tome se odlučuje ovo presudom zbog čega do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina za isplatu navedenih iznosa koje tužiteljica potražuje , pa je valjalo odbiti istaknuti prigovor zastare kao neosnovan.

17. Tužiteljica je tijekom ove parnice podneskom od 18.2.2026.godine preinačila svoj tužbeni zahtjeva (uvijek po istom osnovu zbog čega prigovor zastare nije bio osnovan niti u odnosu na to sukladno prethodno obrazloženom) a nakon zaprmljenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, pa je primjenom članka 190 ZPP-a istu valjalo dopustiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja. U odnosu na pravni interes tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP -a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.Štoviše pravni interes za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu imaju čak i oni potrošači koji su zaključili i dodatke tim ugovorima o kreditu (primjerice Rev - 809/21 od 21.12.2022.godine).

18. Radi shvaćanja cjelokupnog konteksta sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž - 7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za valutu CHF pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača doduše u odnosu na valutu CHF u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, naglašava se opet u odnosu na valutu CHF propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu radi analogije koja postoji. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste, te kako je već navedeno opisano se odnosi na ugovore zaključene u valuti CHF, što međutim ne znači da se isto ne može primijeniti i na predmetni ugovor u kunama ako su ispunjene istovjetne pretpostavke navedene u tim odlukama o kojima će u nastavku biti riječi.

19. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da nije točno da nisu postojali egzaktni parametri prilikom promjena kamatne stope, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati zatim tvrdnji da se radi o odredbama koje su jasne, uočljive i razumljive te da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također bila jasno uočljiva te da nije postojala neravnoteža u prav ima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su postojale odluke banke te drugi opći akti temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope proveden je dokaz i saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

20. Iz životnog i objektivnog iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke na ročištu od 12.03.2026. godine potvrđeno je u bitnom da se radi o predmetnom ugovoru o kreditu na listu, da joj je novac trebao za rješavanje stambenog pitanja jer je živjela u iznajmljenom, neuvjetnom stanu. Banka je sačinila ovaj ugovor. Nije imala mogućnosti pregovarati ni za jednu točku ovog ugovora. Ovaj novac iz kredita je utrošen za stambeno zbrinjavanje. U vrijeme dobivanja kredita je radila. Navela je da nikad prije ovog ugovora nije imala ugovor, ovo joj je bio prvi i jedini stambeni kredit te da je bila ženska bankarica. Na upit da li joj je bankarska službenica nešto objasnila kako će se mijenjati na koji način odgovorila je da nije. Navela je da je u početku mjesečna rata iznosila oko 2.800,00 kuna, nakon godinu dana je postupno počela rasti (očitom omaškom se u zapisniku navodi raditi) rata da bi došla na nekih 3.300,00 kuna. Nije očekivala ovakvu promjenu. Bankarska službenica joj je rekla da će kamatna stopa biti promjenjiva međutim dala joj je otplatni plan i rekli su joj da da će tako biti cijelo vrijeme te joj je rečeno da će rata ostati ista. Ništa joj od strane bankarske službenice nije objašnjeno ako dođe do promjene kako će se to mijenjati, na koji način i zbog čega. Na upit suca navodi da su poslije dolazile obavijesti banke vezano za povećanje kamatne stope s novim otplatnim planom. U tom novom otplatnom planu rate su bile veće. Na upit suca da li joj je bankarska službenica objasnila na što se odnosi ta administrativna naknada od 4.198,00 kuna, zašto u tolikom iznosu te od kojih troškova se ona sastoji odgovorila je da joj nisu ni spomenuli naknadu. Na upit ovaj kredit je ranije otplatila jer je išla u prijevremenu mirovinu 2016.g. i dobila je otpremninu od oko 220.000,00 kuna i to je sve uplatila u kredit i s tim cijelim iznosom je smanjila ratu i rok otplate na 900 i nešto kuna koje rata je tada iznosila mjesečno uslijed te otplate. Radila je u Arenaturistu. Kao što je rekla nitko joj nije spomenuo tu administrativnu naknadu. Na upit suca kad je u potpunosti otplatila kredit platila je i naknadu za zatvaranje kredita od 110,13 eura. Ništa joj nije rečeno niti kad je razgovarala s bankarskom službenicom da će platiti naknadu za zatvaranje kredita niti od kojih se eventualnih troškova sastoji ta naknada. Na upit pun. tužitelja taj stan koji je kupila temeljem kredita nikad nije iznajmljivala, u tom stanu od 38 m2 živi još i sin. Nikad prije nije imala ni u vrijeme dobivanja kredita niti kasnije niti firmu niti obrt. Na upit kad je dolazila u banku banka je spremila ugovor koji ju je je dočekao i kojeg je morala ići ovjeriti kod bilježnika. Na upit suca niti tada kad je banka spremila ugovor ništa od ovoga što ju je sudac ranije pitao banka joj nije objasnila. Taj treći put kad je došla samo je preuzela u banci ugovore i rekli su joj da ih odnese kod bilježnika, bilježnik joj nije objašnjavao ništa od ovoga iz ugovora. Ne sjeća se ni da je bilježnica čitala taj ugovor.

21. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice jer je isti bio životan, spontan i iskren (blagodat načela neposrednosti), te u suglasju sa postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a tužena suprotno nije dokazala. Razvidno je da je tužitelj ica trebala kredit isključivo za stambene potrebe što proizlazi i iz njezinog iskaza ali i iz same namjene predmetnog ugovora o kreditu. Sukladno postojećim dokazima u spisu potvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu na listovima 10 do 17 spisa sastavila banka (što je potvrđeno i iskazom tužiteljice te se vidi i iz obrasca ugovora) te da je novac iz kredita koristila isključivo za rješavanje stambenog prostora (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03), pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tužene.

22. Na temelju analize iskaza tužitelja kao i postojećih pisanih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od 16.6.2006.godine a vezano za ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi . Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev zasniva, a što je predmet ovog spora, u bitnom na tvrdnji da je tužena kao banka njoj kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj ica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj, a njezina je ugovorna obveza zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužiteljica stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu nje kao potrošača. Tužiteljica je stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je glede kondemnacije specificirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatražila između ostalog da se utvrde i ništetnim dijelova ugovora o predmetnom kreditu kako je i navedeno u deklaratornom petitu, a vezano i za prethodno iznesenu problematiku promjenjive kamatne stope. Postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena "servirala" tužiteljici predmetni ugovor o kreditu doduše ne u valuti CHF već u valuti u kunama kroz jasno danu joj ponudu i to na unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tog ugovora i to kako na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Opisano je uostalom potvrđeno kroz objektivan iskaz tužitelj ice kao parnične stranke. Postojeći dokazi u spisu naročito financijsko vještačenje, o kojem će kasnije biti riječi, potvrđuje da je došlo od strane banke do jednostranih i netransparentnih izmjena kamatnih stopa po predmetnom ugovoru o kreditu što je rezultiralo pretplatom i u tom dijelu od strane tužiteljice što je razvidno i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke list 134 spisa kao. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama o kamatnim stopama banke koje je tužiteljica unaprijed prihvatila i s kojima se nije suglasila, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između tužiteljice i tužene, kao ugovornih strana, ali isključivo na štetu tužiteljice kao potrošača na koju je u biti prevaljen sav teret utvrđene razlike, zbog čega su te odredbe nepoštene.

24. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke s obzirom da je u takvoj situaciji prepušteno banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope a da pri tom, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice da joj nisu predočeni nikakvi jasno vidljivi i konkretni elementi u vidu parametara o kojima će ovisiti promjena te kamatne stope. Štoviše iskaz tužiteljice jasno upućuje na zaključak da je njoj upravo od strane banke nije ništa bilo objašnjeno niti glede parametara temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa.

25. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc , unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava HČS i ŽČS protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO-a (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora.

26. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva glede ništetnosti ugovornih odredbi koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama tužene.

27. Nadalje vezano za ugovorne odredbe koje se odnose na tzv. Administrativnu naknadu ukazuje se na slijedeće. Naime tužiteljica u tom dijelu svoj zahtjev zasniva i na tvrdnji da je tužena kao banka njoj kao potrošaču nametnula spornu ugovornu odredbu (i) o jednokratnoj administrativnoj naknadi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornim stranaka, zbog čega je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj, jer njezina je ugovorna obveza bila nejasna i nerazumljiva, nisu joj na transparentan način dane informacije o vrsti troškova, a tuženik nije dokazao da je imao stvarne troškove obrade kredita u tom iznosu.

28. Po ocjeni ovog suda temeljem priležećih dokaza u spisu postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena, ponudila ciljano tužiteljici zaključenje predmetnog ugovora i to na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca ugovora predloženom od strane banke te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tog ugovora (što se odnosi i na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) , a naročito nije mogla utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe vezano za administrativnu naknadu budući se niti o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Naime vezano za to pravno pitanje Vrhovni sud Rh je u revizijskog odluci -presudi broj Rev-673/2023-2 od 13.2.2024.godine između ostalog izrazio jasno pravno stajalište citira se:

"24. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora odnosno, da se radi o stambenom kreditu, pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima iz Posebne ponude, ostale ugovorne odredbe a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli (a i naknadi za prijevremenu otplatu kredita), za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. 25. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje: "Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP " završen citat.

25. U takvom kontekstu (i) navedena odredba ugovora o kreditu koju je tužiteljica unaprijed prihvatila i s kojima se suglasila a glede koje se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tužene kao ugovornih strana ali na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je (i op.a.) po ocjeni ovog suda (i) ta odredbe nepoštena. Upravo zbog navedenog tužena se kao banka nije pridržavala niti u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužiteljice kao potrošača budući joj nije dala što je bitno naglasiti na transparentan način osnovne i nužne informacije iz kojih bi potrošač mogao dobiti saznanja kakvu i koju vrstu usluge plaća te od čega se sastoji ta usluga, koji je konkretno troškovi čine i zašto baš u tom iznosu. Takvo stajalište izraženo je i u presudama Europskog suda primjerice u spojenim predmetima C-84/19, C-222/19 i C-252/19 od 03.09.2020. godine gdje je između ostalog navedeno citira se: " doduše, prodavatelj robe ili pružatelj usluge nije obvezan detaljno navesti prirodu svake usluge koju pruža u obliku protučinidbe za troškove koje na temelju ugovornih odredbi snosi potrošač, kao što su to provizija ili početna naknada. Međutim, kako bi se ispunila obveza transparentnosti, važno je da se priroda usluga koje su stvarno pružene može razumno shvatiti ili izvesti iz cjelokupnog ugovora. Osim toga, potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju (presuda od 03. listopada 2019., Kiss i CIB bank, C-621/17 EU:C:2019:820, t.43",završen citat. U istoj toj presudi zauzeto je nadalje također jasno pravno stajalište citira se: "s obzirom na prethodna razmatranja, na drugo i treće pitanje u predmetu C-84/19 valja odgovoriti da čl. 4 stavak 2 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima se na teret potrošača stavljaju troškovi različiti od povrata kredita u obliku glavnice i kamata nisu obuhvaćene iznimkama predviđenim tom odredbom ako se tim odredbama ne predviđen ni priroda tih troškova ni usluga koje se njima plaćaju te ako su sastavljene na način da kod potrošač stvaraju zabunu kad je riječ o njegovim obvezama i ekonomskim posljedicama tih odredbi što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev…Kad je riječ o ispitivanju postojanja znatnije neravnoteže stvorene odredbama kojima se na teret potrošača prebacuju troškovi različiti od kamata, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane i troškova koje na temelju te odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, sud je već presudio da znatnija neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora imali ograničenja u njihovu korištenju ili pak u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (presuda od 03.10.2019., Kiss i CIB bank, C-621/17, EU:C:2019:820, t.51."., završen citat. Štoviše u istoj odluci jasno je ukazano da potrošačevi nekamatni troškovi kredita koje su na temelju nacionalnog zakonodavstva utvrđeni u najvišem iznosu ipak mogu dovesti do znatnije neravnoteže u smislu sudske prakse Suda iako su određeni u iznosu manjim od te gornje granice ako usluge koje se pružaju u obliku protučinidbe ne proizlaze razumno iz usluga koje se pružaju u okviru sklapanja ili upravljanja ugovorom o kreditu ili ako se iznosi stavljeni na teret potrošača u okviru troškova odobravanja i upravljanja zajmom pokažu očito neproporcionalnim u odnosu na iznos zajma. Stoga sud zaključuje da čl. 3 st. 1 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba koja se odnosi na ne kamatne troškove kredita kojom se taj trošak određuje ispod zakonske gornje granice može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma. Stoga sud u navedenoj presudi iznosi pravno jasan zaključak citira se: "članak 5 stavak 2 Direktive 93/13, kako je izmijenjana Direktivom 2011/83, treba tumačiti na način da odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima se na teret potrošača stavljaju troškovi različiti od povrata kredita u obliku glavnice i kamata koje nisu obuhvaćene iznimkama predviđenima tom odredbom ako se tim odredbama ne predviđa ni priroda tih troškova ni usluge koje se njima plaćaju te ako su sastavljanje na način da kod potrošača stvaraju zabunu kad je riječ o njegovim obvezama i ekonomskim posljedicama tih odredbi, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.", završen citat. Nadalje u istoj toj presudi zauzeto je također jasno pravno stajalište citira se: "članak 3. stavak 1. Direktive 93/13, kako je izmijenjena Direktivo 2011/83, treba tumačiti na način da ugovorna odredba koje se odnosi na ne kamatne troškove kredita kojom se taj trošak određuje ispod zakonske gornje granice može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.", završen citat.

29. Sva opisana pravna stajališta prihvaća i ovaj sud cijeneći i njezin iskaz vezano za navedenu ugovornu odredbu. Naime tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedenu odredbu kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, pa se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih strana, ali na štetu tužiteljice kao potrošača jer načelo savjesnosti i poštenja znači da svi sudionici obveznih odnosa su dužni postupati međusobno obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa a ne jednostrano nametnuti dodatne obveze tužiteljici. Povratno radi se o odredbi koja je unaprijed formulirana od strane tužene, na čiju formulaciju tužiteljica nije imala niti je mogla imati utjecaj, o istima nije pregovarano , tužiteljici nisu dane nikakve informacije , te ta ugovorna odredba nije sročena jasno i razumljivo jer se ne može izvesti zaključak na što se ista odnosi i zašto je naplaćuje i to upravo u navedenim postocima, dakle radi se o odredbi koja nije transparentna budući tužiteljica nije o istoj ni na koji način valjano informirana već je ista dana kao uvjet za dobivanje kredita , što je suprotno načelu dobre vjere te je uzrokovala i značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača. Povratno tužena nije dokazala da opisane naknade u toj visini odgovaraju stvarno pruženim uslugama ( u tom smislu i recentna sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Puli gž-19/2023-2 od 16.1.2023.godine itd.). Sve opisano analogno se odnosi i na odredbu vezano za naknadu za zatvaranje kredita, koja je također pod istim uvjetima "ispregovarana" i naplaćena, list 61 spisa, da se sve ne ponavlja.

30. Stoga i u odnosu i na tu odredbu u pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava HČS i ŽČS protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi.

31. Proglašenjem i te ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno (i) o navedenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora.

32. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 81. st 1. i 87 ZZP/03 i prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorna odredba iz predmetnog ugovora o kreditu od 20.12.2006.godine, a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

33. Poradi utvrđivanja visine tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke iz tvrtke MARIMAR-FIN d.o.o. pa je provedeno vještvo od 20.01.2026. godine listovi 106 do 134 spisa. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 20.01.2026. godine vještakinja je navela da po predmetnom ugovoru o kreditu tijekom otplate kredita se mijenjala kamatna stopa, da preplata koja predstavlja više plaćenu razliku nastalu između plaćene kamate i kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom početne kamatne stope prema početnom otplatnom planu ukupno iznosi *7.640,52 EUR kako je specificirano u stupcu 11 Tabele br. 5 te da je tužiteljica je tuženiku podmirila jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobrenje kredita u iznosu od *557,17 EUR dana 22.01.2007. godine.

34. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje imenovane budući je isti izrađen sukladno pravilima struke, ali i postojećim dokazima u spisu, to tim više što tužena unatoč pozivu suda u rješenju od 11.2.2026.godine, listovi 151 do 152 nije dostavila nikakve primjedbe na predmetni nalaz i mišljenje niti do zaključenja glavne rasprave.

35. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je stoga tužiteljici dosuditi s osnova razlike na ime pretplaćene kamate iznos od 7.640,52 eura stav II izreke ove presude zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos kako je to vještak naveo u stupcu 11 Tabele broj 5 listovi 127 do 131 spisa počev od dospijeća pa do isplate budući je tužena bila nesavjestan stjecatelj (članak 1115 ZOO-a), stav I izreke ove presude. Nadalje valjalo je tužiteljici dosuditi s osnova jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 557,17 eura list 134 zaključak vještak sa propisanom zakonskom zateznom kamatom od 22.1.2007.godine pa do isplate ali i daljnji iznos od 110,13 eura na ime naknade za zatvaranje kredita, list 61 spisa, sa zakonskom zateznom kamatom od 27.6.2023. pa do isplate stav III izreke ove presude, sve sa kamatom kao je to opisano da se ne ponavlja.

36. Povratno valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tražila da se naloži tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 1.011,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27.6.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan, na ime tzv. "nedospjele glavnice" stav IV izreke ove presude. Naime u tom dijelu navodi tužiteljice nisu potkrijepljeni zaključkom vještaka list 134 spisa već isključivo tumačenjem nalaza od strane tužiteljice koja za ovaj sud nisu bila prihvatljiva jer su bila što je bitno navesti izdvojena iz cjelokupnog konteksta, a tužiteljica na izričit upit suda u skladu s načelom otvornog pravosuđenja nije željela predlagati daljnje dokaze, list 173 spisa, pa niti dopunu vještva.

37. Tužiteljici kako je već navedeno sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. prema datumima kako je to specificirano u stavcima II i III izreke ove presude sukladno članku 29 st. 2 ZOO-a dospijeća pa do isplate a sve sukladno čl. 1115 ZOO-a budući je tužena bila nepošteni stjecatelj i to po kamatnoj stopi kako je to opisano.

38. Vezano za pravno pitanje da li je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11 a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž-755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli doduše glede ugovora u valuti CHF citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-1616/2019-2 od 18.6.2020.godine). Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga i iz tih razloga ovaj sud ne prihvaća stajalište glede negativne preplate tj.negativne tečajne razlike , te smatra da su se morali uzeti u obzir samo iznosi tzv. pozitivnih razlika na ime pretplate.

39. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja, a na izričit upit suca u skladu otvorenog pravosuđenja tužiteljica se na ročištu od 11.6.2026.godine izričito suglasila da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 20.7.2026.godine. godine, ali je isto prezakazano zbog spriječenosti rješenjem za dan 23.7.2026. godine.

40. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5 ZPP -a. Naime, kvalitativno gledano tužiteljica je uspjela glede osnovanosti osnove u cijelosti, odbijena je samo glede manjeg kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva pa je glede kondemnacije i deklaracije tužiteljica uspjela u omjeru od 94,5% (ili samo glede kondemnacije odbijena je za iznos od 1.011,85 eura x 100 : 9.319,67 eura koliko je ukupno tražila = 11% : 2 = 5,5% ukupnog uspjeha tužene). Stoga je valjalo uz kvantitativan uspjeh tužiteljice u parnici valjalo cijeniti i kvalitativan uspjeh tj. činjenici da je sveukupno gledajući sa svojim tužbenim zahtjevima usp jela gotovo u cijelosti.

41. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu cijeneći vrijednost predmeta spora i to za: sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih podnesaka po Tbr 8 točka 1 i to: 1.7.2024., i 18.2.2026.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak Tbr 8/1, za sastav neobrazloženog podneska od 28.3.2025. 25 bodova kako je i traženo tbr. 8/3 Tarife, za zastupanje na ročištima od: 10.3.2025., 12.3.2026. i 11.6.2026.godine po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, ili ukupno 625 bodova ili 1.250,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 312,50 eura odnosno po toj osnovi zbrojeno 1.562,50 eura. Tužiteljici nadalje pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 162,39 eura kao je traženo po tar. br. 1 st. 1 i tar. br. 2 st. 1 Tarife, te troškovi za vještačenje u iznosu od 500,00 eura sukladno računu na str. 138 spisa, što s iznosom od 1.62,50 eura daje na ime ukupnog parničnog troška 2.224,89 eura, koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici stav V izreke ove presude zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos počinje teći od dana objave presude tj. od 23.7.2026.godine pa do isplate stav V izreke ove presude.

42. Budući je tužena izgubila ovu parnicu valjalo ju je odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška prema tužiteljici kao neosnovan stav VI izreke dok je tužiteljicu valjalo odbiti preko iznosa parničnog troška prema tuženoj priznatog u stavku V izreke ove presude s kamatom na isti kao neosnovan stav VI izreke presude.

43. Sukladno čl. 155 ZPP-a spisa tužiteljici nije bio priznat trošak za sastav dopisa od 8.3.2024.godine kojom se obratila tuženoj prije tužbe jer isti nije bio sukladno recentnoj sudskoj praksi nužna procesna pretpostavka za podnošenjem tužbe, kao niti dopis od 25.3.2024.godine.Isto tako valjalo je odbiti tužiteljicu glede naknade za ročište za objavu presude od 20.7.2026.godine budući je isto rješenjem preodgođeno za dan 23.7.2026.godine,a tužiteljica na isto nije pristupila.

U Puli, 23. srpnja 2026. godine

S u d a c :

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.