Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-240/2023

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Vuke Adžića Katalinića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VR, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 4. rujna 2023. br. K-1429/2020, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1429/2020 od 4. rujna 2023. temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda toga suda broj K-1429/2020 od 8. siječnja 2021. kojom je izdan kazneni nalog.

2. Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-1429/2020 od 4. rujna 2023. optuženi VR je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavaka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 235. stavku 2. KZ/11.

3. Temeljem članka 158. stavka 3. ZKP/08 određeno je da se oštećeni BR upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u pranicu.

4. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik „ zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku, zbog bitne povrede odredbe iz članka 468. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku“ s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu.

6. Na žalbu nije podnesen odgovor.

7. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Žalba nije osnovana.

9. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik oslobođen da bi počinio terećeno kazneno djelo jer nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, a da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da „nije dokazana namjera optuženika u tom pravcu“ te da je u konkretnom slučaju riječ o nerazjašnjenim imovinskopravnim odnosima između optuženika i oštećenika pa da je izreka pobijane presude proturječna s obrazloženjem te je obrazloženje proturječno samom sebi zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je u izreci pobijane presude izrekao da optuženika oslobađa od optužbe da bi počinio inkriminirano kazneno djelo na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. Zatim je u obrazloženju pobijane presude pravilno zaključio da konstitutivni element predmetnog kaznenog djela, namjera optuženika da ošteti tuđu stvar, u konkretnom slučaju nije dokazana i da se radi o nerazriješenim imovinskopravnim odnosima. Prema tome, izreka pobijane presude nije proturječna obrazloženju te obrazloženje pobijane presude nije proturječno samom sebi pa se prvostupanjska presuda može ispitati.

9.2. Nadalje, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud propustio ocjeniti iskaz oštećenika BR pa da je zbog toga pobijana presuda nerazumljiva i ne može se ispitati zakonitost i pravilnost pobijane presude čime državni odvjetnik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Iako je državni odvjetnik u ovom djelu izjavljene žalbe djelomično u pravu, budući da u razlozima pobijane presude nije izrijekom cijenjen iskaz oštećenika, navedeni nedostatak odnosno nepreciznost u obrazlaganju nije takvog karaktera i značaja da se iz onih razloga koji su dani ne može na nedvosmisleni način zaključivati da li prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenika. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik oslobođen od optužbe da bi počinio predmetno kazneno djelo na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 (nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje). Kada se navedena činjenica dovede u vezu s razlozima koji su dani u obrazloženju pobijane presude, a iz kojih proizlazi da je „sud cijenio sve izvedene dokaze“ (točka 10. obrazloženja pobijane presude), pa i iskaz oštećenika BR (točka 12.1. obrazloženja pobijane presude) zatim da „sud vjeruje ovakvoj obrani okrivljenika koju su potvrdili ispitani svjedoci ER i KR čijim iskazima je sud poklonio vjeru tada, iako to nije izričito rečeno, iz ovako danih razloga također nedvojbeno proizlazi da prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz oštećenika. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda, propust što u razlozima prvostupanjske presude nije izrijekom cijenjen iskaz oštećenika, nije takav da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, a što je suštinski preduvjet da bi se radilo o ovoj postupovnoj povredi.

9.3. Nadalje, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 441. stavka 6. ZKP/08 trebao optuženiku omogućiti da se očituje o izmjeni optužnice, koju je izmijenio na raspravi na kojoj nije bio prisutan optuženik, iako je optužnica izmijenjena samo u pogledu pravne oznake djela i to u korist optuženika, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, odredbom članka 441. stavka 1. ZKP/08 propisano je da ako tužitelj u tijeku rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u potvrđenoj optužnici, on može do završetka dokaznog postupka usmeno izmijeniti optužnicu, a člankom 441. stavkom 6. ZKP/08 propisano je da nakon izmjene ili podnošenja nove optužnice, da će se optuženik očitovati o njezinoj osnovanosti. Prema tome, kako prvostupanjski sud nije mijenjao činjenični opis u optužnici već pravnu oznaku djela, tada sukladno odredbi članka 441. ZKP/08 nije ni imao zakonsku obvezu pozvati optuženika da se očituje o izmjenjenoj optužnici, tim više što je u konkretnom slučaju optužnica izmijenjena u korist optuženiku.

9.4. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, odnosno iskazima policijskih službenika koji su iskazivali o tome kakve su obavijesti prikupili od građana, a zatim i od optuženika i oštećenika u odnosu na inkriminirani događaj, čime državni odvjetnik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Iz raspravnog zapisnika od 5. lipnja 2023. vidljivo je da su svjedoci policijski službenici IR i ĐR iskazivali o svojim osobnim zapažanjima inkriminirane prilike, a ne o činjenicama što su im građani kazali vezano za inkriminirani događaj. Prema tome, s obzirom da ne postoji zakonska odredba koja onemogućava policijskim službenicima da u kaznenom postupku iskazuju o svojim osobnim zapažanjima vezano za inkriminirani događaj, to je neosnovan i žalbeni navod državnog odvjetnika da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

9.5. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 383. stavka 3. ZKP/08 jer iz zapisnika s rasprave od 13. travnja 2023. nije vidljivo je li optuženik koji je pristupio na raspravu uredno pozvan budući da je branitelj optuženika zatražio odgodu rasprave jer je optuženik saznao za raspravu dan prije. Međutim, iako je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 383. stavka 3. ZKP/08 u konkretnom slučaju se ne radi o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka jer naprijed spomenuta povreda odredbe članka 383. stavka 3. ZKP/08 nije utjecala niti je mogla utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

9.6. Slijedom navedenog neosnovana je žalba državnog odvjetnika izjavljena iz ovog žalbenog osnova, pa je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, utvrdio da niti jedna povreda kako materijalno pravne tako i postupovne prirode nije počinjena.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o imovini optuženika. U prilog tome ističe da je oštećenik prema rješenju o nasljeđivanju od svog brata HR nasljednik predmetne nekretnine. Tvrdi da je nelogična obrana optuženika iz koje proizlazi da je kupio predmetnu nekretninu od optuženikovog pokojnog brata, a pri tome da nema nikakav dokaz o toj kupoprodaji. Suviše toga ukazuje da je optuženik pokrenuo postupak radi utvrđivanja prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu tek nakon što je započela rasprava u ovom kaznenom postupku.

10.1. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

10.2. Naime, suprotno stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, prihvatio obranu optuženika, a koja je u skladu s iskazima svjedoka ER i KR, a koje je pravilno prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, životnim i logičnim. Naime, nesporno je da je predmetna nekretnina u posjedu optuženika dugi niz godina. Iz obrane optuženika proizlazi da je predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo od oštećenikovog brata na temelju ugovora o kupoprodaji kojeg je ukrao oštećenik. Naprijed navedeno potvrđuju svjedok ER koji iskazuje da mu je optuženik pokazao predmetni ugovor o kupoprodaji, dok svjedok KR iskazuje da je pokojni HR, oštećenikov brat, govorio da će predmetnu nekretninu prodati optuženiku. Uz sve navedeno, iz espisa proizlazi da je, nakon što je donesena pobijana presuda, donesena nepravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu br. P-1722/2023 od 29. travnja 2025. kojom se utvrđuje da je optuženik vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazno da bi bilo počinjeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari jer nije dokazana namjera optuženika da ošteti tuđu stvar.

10.3. Slijedom navedenog, kako za ostvarenje bića kaznenog djela oštećenje tuđe stvari optuženik treba postupati s namjerom da ošteti tuđu stvar, a s obzirom da optuženik tvrdi da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, a što potvrđuju i svjedoci TR i KR, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i utemeljeno sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe da bi inkriminirane prilike počinio kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. i 2. KZ/11.

11. Kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 23. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vuko Adžić Katalinić