REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-4152/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČV, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika ČV podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-2074/2025-6 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ČV i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČV se oslobađa plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik VV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 (petsto) eura, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je propisno upozoren na odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, kojeg čini paušalni trošak postupka.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer je kao vlasnik vozila dostavio podatke o identitetu osoba koja su mogle upravljati njegovim vozilom i počiniti prometni prekršaj. Naime, on prekršaj nije počinio jer je u to vrijeme bio radio na brodu u Šibenskom akvatoriju. Dostavio je podatke o tri člana njegove obitelji koji su mogli upravljati njegovim vozilom i počiniti prekršaj. Nije zaposlen i kaznu nije u mogućnosti platiti.

Žalba je neosnovana.

5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je tokom postupka isticao da je dao podatke o mogućim počiniteljima, jer prekršaj on nije počinio. Iste tvrdnje okrivljenik ponavlja i u svojoj žalbi. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret da u svojstvu vlasnika vozila nije dostavio vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je vozilo dao na upravljanje, a kojim vozilom je počinjen prometni prekršaj. Okrivljenik je na zahtjev policije dostavio podatak o identitetu tri osobe koje su mogle upravljati vozilom, i to podatke članova njegove obitelji, što je u suprotnosti sa odredbom članka 229. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ista odredba jasno propisuje: „Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.“ Kao vlasnik vozila, koje predstavlja opasnu stvar, dužan je u svakom trenutku znati i voditi brigu kome vozilo daje na upravljanje, a što je u konkretnom slučaju očigledno propustio učiniti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u iznosu manjem od zakonom propisanog. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne.

8. Ovaj sud je utvrdio da su se na strani okrivljenika ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, te ga je temeljem navedenog propisa oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.

9. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.