Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-240/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika pod 1. GR pok. Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vinko Ljubičić i Željko Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, pod 2. ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. OR pok. ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu i pod 4. SR pok. ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvooptuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-745/2025-6 od 05. prosinca 2025., u sjednici održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba prvotuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-745/2025-6 od 05. prosinca 2025;

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-745/2025-6 od 05. prosinca 2025., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 3992 m2, koja je prešla u novu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4001 m2, pa je ovlašten tužitelj na temelju ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istodobni upis brisanja toga prava s imena tuženika pod 1. ZR pok. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1000/3992 dijela u odnosu na nekretninu ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 3992 m2, odnosno za 1002/4001 dijela, odnosno u odnosu na novu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4001 m2 za 1002/4001 dijela.

II. Dužni su tuženici pod 1. ZR, pok. Č, pod 2. ŽR , pod 3. OR i pod 4. SR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 50.172,50 kn/ 6.659,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. prosinca 2022.god. do isplate, a tuženik pod 1. ZR, pok. Č, dužan je, u istom roku i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju i daljnji parbeni trošak u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. prosinca 2022. god. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena ".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio prvotuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ovlaštenje na uknjižbu i brisanje tog prava s imena tuženika.

6. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem kupoprodajnoga ugovora koji je njegov prednik (otac) zaključio s prednikom tuženika ad.2. TR. G, kojemu je nakon diobe s bratom IR, pok. G (prednikom tuženika ad.3., ad.4.) pripala predmetna nekretnina, kao i temeljem dosjelosti.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik ad.1. temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. svibnja 1989., kupio od tuženika (osim tuženika ad.2.) dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 1000m², a upisao se u zemljišnu knjigu kao suvlasnik za 1000/3992 dijela upisom od 20. studenog 1990. godine., a u vrijeme zaključenja ugovora OR pok. G (prednik tužene ad. 2.) je bio upisan kao suvlasnik za 1996/3992 dijela,

- da je po tužbi tužitelja od 22. svibnja 1999. protiv tuženika, radi nepačanja, pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem: IIP-2542/93 od 05. srpnja 1999. utvrđeno da je tužitelj kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari, dok je posjed prvotuženika jednako zakonit, istinit i savjestan, ali je stečen od nevlasnika, te je prihvaćen zahtjev i tuženicima naloženo da tužitelju predaju na slobodno raspolaganje predmetnu nekretninu, a tuženiku ad 1. LR pok. Ž je naloženo rušenje svega izgrađenog na zemljištu.

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Pst-897/2013 od 06. lipnja 2018., ispravljenoj rješenjem od 07. siječnja 2023., utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je ovlašten u zemljišnoj knjizi postići uknjižbu na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika ad.1. GR, pok. Č za 1000/3992 dijela, tužene pod 2. ŽR, odnosno njezinog pravnog prednika OR, pok. G za 1996/3992 dijela, tuženika ad.3. OR, pok. IR i tuženika ad.4. ĆR, pok. IR, jer je tužiteljev otac prema odredbama Općeg građanskog zakonika (OGZ) vlasništvo stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1952., koji je faktički izvršen, a tužitelj je vlasništvo stekao nasljeđivanjem i diobom poslije smrti oca kao i temeljem dosjelosti,

- da je navedena presuda drugostupanjskom odlukom ovog suda poslovni broj: Gž-423/2021 od 01. prosinca 2021. ukinuta u dijelu točke I . izreke koji se odnosi na utvrđenje vlasništva i ovlaštenja na uknjižbu u dijelu koji se odnosi na tuženika ad.1 GR, pok. Č za 1000/3992 dijela i u tom dijelu u odnosu na ovog tuženika predmet je vraćen na ponovno suđenje, dok je u odnosu na ostale tuženike presuda postala pravomoćna,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4374/2021 od 16. prosinca 2022., koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom ovog suda poslovni broj: Gž - 339/2023 od 17. svibnja 2023. prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ovlaštenje na uknjižbu i brisanje tog prava s imena prvotuženika za 1002/4001 dijela odnosno u odnosu na novu česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 4001 m² za 1002/4001 dijela, a koje odluke (prvostupanjska i drugostupanjska) su revizijskom odlukom poslovni broj: Rev- 1523/2024-2 od 25. rujna 2024., ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, budući je na tužitelju teret dokaza da tuženik prilikom stjecanja suvlasničkog dijela nekretnine na temelju povjerenja u zemljišne knjige nije postupao u dobroj vjeri,

- da su u zemljišnoj knjizi tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, a u katastarskom operatu je predmetna nekretnina upisana na ime OR, pok. G (prednik tužene ad.2.).

8. U ponovljenom postupku na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud u obrazloženju naveo da prvotuženiku u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nije bilo niti je moglo biti nepoznato posjedovno stanje, kao i da stvarno stanje u pogledu prava vlasništva ne odgovara upisu u zemljišnu knjigu, te budući da ni prvotuženik, a ni mjernik kojega je angažirao nije provjeravao stanje u katastru, proizlazi da je prvotuženik propustio dužnu pažnju kao kupac da bi utvrdio stvarno stanje vlasništva nekretnine, te suvlasnički dio predmetne nekretnine nije stekao u dobroj vjeri. Kako je tužitelj dokazao da prvotuženik kao naknadni stjecatelj kupljeni suvlasnički dio nije stekao u dobroj vjeri, jer je znao ili je morao znati da stvarno stanje glede posjeda i vlasništva ne odgovara upisu u zemljišnoj knjizi, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pa je tužitelj koji je stekao vlasništvo nekretnine ovlašten tražiti upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje vlasništva s imena tuženika ad .1., a temeljem odredbe članka 20. stavak 1. i članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine: 53/91, 9/92, 77/92 – u daljnjem tekstu ZOVO) i pravnih pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. (dalje pravna pravila ZZK).

9. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni one na koje ukazuje žalitelj.

10. U konkretnom slučaju prvotuženik se poziva na stečeno pravo vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 1989. Kako je riječ o pravnom poslu sklopljenom prije 01. srpnja 1997. primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – u daljnjem tekstu ZOVO) i to članak 20. stavak 1. i članak 33. ovog zakona i pravna pravila Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. U primjeni ovih pravila ustalila se sudska praksa prema kojoj se kod derivativnog stjecanja prava vlasništva na nekretninama kao jedna od pretpostavki stjecanja zahtijevalo vlasništvo prednika, dok se kod primjene načela povjerenja u zemljišne knjige (primjena samo kod derivativnog stjecanja prava vlasništva i kad su prava otuđivatelja u trenutku sklapanja pravnog posla bila upisana u zemljišnim knjigama) cijenilo da je savjestan kupac nekretnine osoba koja pored pouzdanja u zemljišne knjige utvrdi i stanje posjeda kupljene nekretnine. Samo pouzdanjem u zemljišne knjige i upisom prava vlasništva kupac se nije smatrao jačim u pravu nasuprot prijašnjem stjecatelju kojemu je nekretnina na temelju valjanog pravnog posla predana u posjed, a pravo vlasništva nije bilo upisano u zemljišne knjige ( tako i Vrhovni sud u odluci Rev-x 142/2016-2 od 11. prosinca 2019.).

11. Pravni učinci upisa u zemljišnu knjigu djelovali su isključivo u korist savjesnog i poštenog stjecatelja prava na nekretnini, dakle u korist onoga koji je bio u dobroj vjeri, jer nije znao niti mogao znati iz svih okolnosti da je zemljišnoknjižno stanje nepotpuno ili neistinito ili izvanknjižno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju.

12. I ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je tužitelj kao prvi stjecatelj dokazao da postupanje prvotuženika – drugog stjecatelja nema karakteristike postupanja u dobroj vjeri, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Naime, prvotuženik svoju savjest u stjecanju nije mogao opravdati samo povjerenjem u zemljišnu knjigu, nego je bio dužan provjeriti i posjedovno stanje nekretnine, a što je propustio učiniti, jer bi utvrdio da posjedovno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom. Prvotuženik nije suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao od upisanog posjednika jer je nekretnina u posjedovnom listu upisana na TR, pok. G, koji nije prednik tuženika (ad.3. i ad.4.) od kojih je kupio suvlasnički dio nekretnine.

13. Žalitelj prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze, međutim, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi sa člankom 8. ZPP ako provedene dokaze ocjenjuje drugačije nego što to smatra žalitelj. Osim toga, žalbeni navodi ne sadrže argumentirane tvrdnje koje bi činjenično stanje na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju, pa neosnovano žalitelj ustraje u tvrdnji da je suvlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju povjerenja u zemljišne knjige, budući je utvrđeno da nije postupao u dobroj vjeri.

14. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, pa žalba prvotužen ika ni zbog ovog razloga nije osnovana.

15. I odluka o parničnim troškovima je pravilno donesena temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a za poduzete radnje u postupku koje su odmjerene sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa) s time da je troškove koji su nastali u ponovnom suđenju nakon ukinute prvostupanjske odluke od 16. prosinca 2022., obvezan snositi samo prvotuženik, a kako je to i navedeno u odluci.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice, pa je odlučeno kao u točki II. izreke, a temeljem odredbe članka 166. stavak 1. i članka 155. ZPP.

U Dubrovniku, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović