Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2081/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe JUNIOR TRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DĐ, zastupanih po braniteljici Tei Cabadaj Cafuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Pp-520/2024-10 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 2.) izreke te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljene pravne osobe JUNIOR TRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DĐ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

2) što je inspekcijskim nadzorom trgovačkog društva JUNIOR TRANS d.o.o. za prijevoz i usluge, Virovitica, Ivana Gundulića 44 A, poslovnog prostora [obrt], rh, trj, obavljenim u dane 08. veljače i 16. veljače 2024. utvrđeno da okrivljenici nisu radnicu ŽĐ koja radi na poslovima konobara počev od 08.02.2024. god. u propisanom roku najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, prijavili nadležnom tijelu obveznog mirovinskoga osiguranja, već su prijavljivanje izvršili dana 09.02.2024. god. sa datumom početka rada 09.02.2024., dakle nisu za osiguranika podnijeli prijavu tijelu nadležnom mirovinskom osiguranju u propisanom roku i sa prvim danom početka rada,

čime su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 3. izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenu pravnu osobu JUNIOR TRANS d.o.o. i okrivljenu odgovornu osobu DĐ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

3. što je inspekcijskim nadzorom trgovačkog društva JUNIOR TRANS d.o.o. za prijevoz i usluge, Virovitica, Ivana Gundulića 44 A, poslovnog prostora h5, rh, rh, obavljenim u dane 08. veljače i 16. veljače 2024. utvrđeno da okrivljenici ne vode evidenciju o radnom vremenu radnice AĐ za siječanj 2024. god. sa točnim i potpunim podacima o radnom vremenu radnice, budući je temeljem izjave imenovane radnice danoj dana 08.02.2024. god. na zapisnik u svojstvu svjedoka utvrđeno da radnik radi 48 sati tjedno prema rasporedu radnog vremena 6 dana u tjednu, jedan dan slobodan sa tjednom izmjenom smjena I. od 07,00 do 15,00 od ponedjeljka do petka, od 08,00 do 16,00 sati subota, II. od 15,00 do 23,00 sata od ponedjeljka do petka, od 16,00 do 24,00 sata subota, dok je u evidenciji o radnom vremenu evidentiran rad radnika 40 sati tjedno prema rasporedu u I. smjeni od 07,00 do 15,00 sati od ponedjeljka do petka, u II. smjeni od 15,00 do 22,00 sata od ponedjeljka do petka, od 08,00 do 13,00 sati subota, dakle ne vode evidenciju o radnom vremenu radnice na propisan način,

dakle, nisu na propisani način vodili evidenciju o radnicima i o radnom vremenu,

čime su postupili suprotno članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.

III. Uslijed odluke iz točke I. i točke II. izreke ove presude, žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek u tom je dijelu bespredmetna.

IV. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 4. izreke u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika iz točke 4. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu.

V. Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, te se pobijana presuda preinačava u točkama 1., 4. i 5. izreke u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi JUNIOR TRANS, za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 1. izreke, na temelju članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 3.500,00 eura (tritisućepetsto eura) te se za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 4. i 5. izreke, na temelju članka 228. stavka 1. točke 16. i 18. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuju novčane kazne u iznosima od po 2.000,00 eura (dvijetisuće eura) za svako djelo.

VI. Uslijed odluke pod točkom I., II. i V. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi JUNIOR TRANS d.o.o. na način da mu se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 7.500‬,00 eura (sedamtisućapetsto eura) koju kaznu je okrivljena pravna osoba obvezna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VII. Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, te se pobijana presuda preinačava u točkama 1., 4. i 5. izreke u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj odgovornoj osobi DĐ, za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 1. izreke, na temelju članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 450,00 eura (četristopedeset eura) te se za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama 4. i 5. izreke, na temelju članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 16. i točke 18. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuju novčane kazne u iznosima od po 250,00 eura (dvjestopedeset eura) za svako djelo.

VIII. Uslijed odluke pod točkom I., II. i VII. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi DĐ na način da mu se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 950‬,00 eura (devetstopedeset eura) koju kaznu je okrivljena odgovorna osoba obvezna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici JUNIOR TRANS d.o.o. kao pravna osoba te DĐ kao odgovorna osoba proglašeni su krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 1.320,00 eura (pravna osoba) te 480,00 eura (odgovorna osoba) zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 3. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točkama 1. i 3. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 13. i 18. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točkama 4. i 5. izreke prvostupanjske presude, te zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava te odluke o kazni, u bitnome navodeći kako su okrivljenicima izrečene preblage novčane kazne s obzirom na težinu počinjenih djela te raspon propisanih kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba tužitelja je bespredmetna u odnosu na prekršaje opisane u točki 2. i točki 3. izreke pobijane presude, dok je u preostalom dijelu osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika u odnosu na djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude (prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju), s obzirom da je okrivljenike za navedeno djelo proglasio krivima, umjesto da je primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.

- 4.1. Naime, u konkretnom slučaju okrivljenicima je za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske od 16. veljače 2024., klasa: UP/I-116-02/24-01/86, Ur. broj: 443-02-01-20-24-1, pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isto djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju D (D v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju Ž v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

4.3. Iz stanja spisa te činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenicima rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske od 16. veljače 2024., klasa: UP/I-116-02/24-01/86, Ur. broj: 443-02-01-20-24-1 naloženo da u korist Državnog proračuna za neprijavljenu radnicu uplate iznos od 2.650,00 eura u roku od tri dana od dana primitka rješenja. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici dana 19. veljače 2024. navedeni iznos uplatili u korist Državnog proračuna, to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.

4.4. Kako je predmetno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga dana 20. veljače 2024., to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je optužbu protiv okrivljenika za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbio, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.

5. Nadalje, ovaj Sud je, rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, utvrdio da je u odnosu na djelo opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

5.1. N aime, točkom 3. izreke okrivljenici su proglašeni krivima za prekršaj počinjen na način da, u bitnome, nisu na propisani način vodili evidenciju radnice AĐ za siječanj 2024. god. s točnim i potpunim podacima o radnom vremenu radnice, čime su postupili suprotno članku 5. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu.

5.2. Međutim, odredbom članka 5. Zakona o radu koja je sankcionirana odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni (stavak 1.), da evidencija iz stavka 1. tog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (stavak 2.), da je poslodavac dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. tog članka (stavak 3.) te da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. tog članka (stavak 4.).

5.3. Prema članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu novčanom kaznom kaznit će za prekršaj poslodavac ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.).

5.4. Iz navedenog slijedi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu utvrđuje na temelju posebnog propisa, pa se, dakle, radi o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o kršenju Pravilnika o vođenju evidencije o radnicima, a što je izostalo u činjeničnom opisu djela prekršaja opisanog u izreci presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu.

5.5. Kako u činjeničnom opisu prekršaja iz točke 3. izreke prvostupanjske presude nije naveden propis kojim se određuje biće prekršajnog djela, Pravilnik o vođenju evidencije o radnicima, okrivljenici su proglašeni krivima za djelo koje po činjeničnom opisu djela, sadržanom u izreci osporavane presude, nije prekršaj, slijedom čega je ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika navedena i opisana u članku 196. stavku 1. Prekršajnog zakona,

5.6. Iz navedenih razloga, ovaj Sud je, postupajući po službenoj dužnosti uz pravilnu primjenu zakona, pobijanu presudu u tom dijelu preinačio u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona te je okrivljenike za navedeno djelo oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

6. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke ove presude, žalba tužitelja je u tom dijelu postala bespredmetna.

7. Nadalje, ovaj Sud je utvrdio da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika činjenično opisano u točki 4. izreke pobijane presude pravno označeno kao prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu, umjesto kao prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2. istog Zakona, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u točki IV. izreke ove presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, okrivljenicima utvrdio preblage novčane kazne za prekršaje opisane u točkama 1., 4. i 5. izreke pobijane presude, a posebno s obzirom na propisane raspone kazne za ta djela.

8.1. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, no prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, prilikom odmjeravanja visine kazne za spomenuta djela ipak precijenio značaj tih okolnosti.

8.2. Stoga je ovaj Sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, okrivljenicima za prekršaje opisane u točki 1., 4. i 5. izreke pobijane presude utvrdio ublažene novčane kazne u nešto višim iznosima od kazni koju za ta djela utvrdio prvostupanjski sud, te je potom po službenoj dužnosti, uslijed odbijanja optužbe za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude te oslobađanja okrivljenika od optužbe za djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, preinačio pobijanu presudu u odluci o ukupnoj kazni izrečenoj okrivljenicima. Takvu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.