Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5008/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SL, zbog prekršaja iz članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 50. i dr. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-1250/2024-4 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki III. izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni EL (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

da bi u obavljenom inspekcijskim nadzorom od dana 18.09. 2024. točkom 1. zapisnika Klasa:320-02/24-18/574, Urbroj:443-02-03-20-24-3, na zapisnik izjavio da ima štand koji se nalazi na lokaciji zvanoj Sutikla, u Podgori i da je ovaj štand bio u funkciji trgovine voćem i povrćem u periodu od dana 16.07. 2024. do 05.09.2024. i da je na štandu prodavao samo voće i povrće bez bilo kakvih prerađevina od voća i povrća, a da je naknadno od strane ove inspekcije utvrđeno da u tom periodu OPG Lovre Ujdur nije bio upisan u Upisnik trgovaca voćem i povrćem kojeg vodi Ministarstvo poljoprivrede,

čime bi počinio prekršaj iz članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 10. Zakona o poljoprivredi.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se okrivljenom SL, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 50. Zakona o poljoprivredi, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 550,00 eura (petstopedeset eura) koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, u preostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj iz članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 50. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanim u točki I. izreke pobijane presude, te je kažnjen ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 330,00 eura, dok je temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 10. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanim u točki III. izreke pobijane presude, uz obrazloženje da činjenični opis djela sadržan u optužnom prijedlogu ne sadrži bitna obilježja djela.

1.2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi kako nisu postojale osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo propisano člankom 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 10. Zakona o poljoprivredi, dok u odnosu na kaznu izrečenu okrivljeniku u odnosu na drugo terećeno djelo ističe da je ista preblaga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući o žalbi tužitelja te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo iz točke III. izreke pobijane presude, za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe uslijed nedostatka dokaza, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, odredbom članka 172.b stavak 4. u svezi sa stavkom 1. točka 10. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“ broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.) propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.320,00 eura kazniti za prekršaj fizička osoba ako obavlja trgovinu voćem i povrćem za koje su utvrđeni tržišni standardi u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 1308/2013 i njezinim provedbenim propisima, a nije upisana u Upisnik trgovaca voćem i povrćem u skladu s odredbama članka 131. stavak 2. ovoga Zakona, dok je odredbom članka 131. stavak 2. istog Zakona propisano: „U Upisnik iz stavka 1. ovoga članka upisuju se pravne i fizičke osobe koje obavljaju trgovinu voćem i povrćem za koje su utvrđeni tržišni standardi u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 1308/2013 i njezinih provedbenih propisa“.

4.2. S obzirom da je u točki 2. izreke optužnog prijedloga naveden činjenični opis djela iz kojeg ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer u istom nije navedeno da je okrivljenik kritične zgode prodavao voće i povrće za koje su utvrđeni tržišni standardi u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (Prilog I. Dio IX) i njezinim provedbenim propisima, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da takav činjenični opis djela ne sadržava sva bitna obilježja prekršaja, međutim istog je oslobodio od optužbe pogrešnim pozivanjem na osnovu članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, umjesto temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

4.3. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona te je okrivljenika od optužbe za to djelo oslobodio primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

4.4. Iz navedenih razloga, žalba tužitelja je u tom dijelu neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni izrečenoj okrivljeniku za djelo iz članka 172b. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 50. Zakona o poljoprivredi, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, okrivljeniku izrekao preblagu novčanu kaznu.

5.1. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, no prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, prilikom odmjeravanja visine kazne precijenio značaj tih okolnosti.

5.2. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljeniku, uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u nešto višem iznosu od kazne koju je izrekao prvostupanjski sud. Takvu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.