Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1219/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FFK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici iz Delnica, protiv tuženika FF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1581/2020-87 od 6. prosinca 2024. i protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1581/2020-96 od 07. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1581/2020-87 od 06. prosinca 2024. pod I izreke i pod II izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.048,65 eur.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1581/2020-96 od 07. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se da je FFK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 14 m² upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen točkama A - B-C-A prema nalazu i mišljenju vještaka Božene Germanis iz Rijeke od dana 14. veljače 2023. na prilogu broj 3 (podnesak-očitovanje na podneske tužitelja i tuženika) slijedom čega je tuženik dužan trpjeti ispis njegovog prava vlasništva te istodobno upis prava vlasništva tužiteljice temeljem izrađenog geodetskog elaborata koji se tužiteljica ovlašćuje izraditi sukladno presudi. Konačno, pod II se nalaže tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.048,65 eur, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbija.

2. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, 146/2025. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Rješenjem od 07. veljače 2025. odbija se prigovor tuženika protiv rješenja Posl.br. P-1581/2020-93 od 23. siječnja 2025. kojim je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude te se pobijano rješenje potvrđuje.

4. I protiv navedene odluke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Svaka pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] površine 354 čhv upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženik upisan kao vlasnik, a u posjedovnom listu broj 457 također je tuženik upisan kao posjednik. Tužiteljica u [adresa] ima kuću koja se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] te stari sjenik na k. č. br. [katastarska čestica]. Nekretnina se proteže uz sjenik s njegove lijeve strane te ide ravnom linijom cca nekih 50 -tak m prema šumi. Iza tog starog sjenika nalazi se betonirani zidić, te izvor vode, i to čini jednu jedinstvenu cjelinu sa nekretninom tužiteljice na kojoj se sjenik nalazi, zapravo predstavlja i njezinu okućnicu, prolaz do iza kuće, na tom dijelu se nalaze i voćke koje su zasadili njezini prednici i koje ista i ubire. Sam kut sjenika po tvrdnji tužiteljice nalazi se na međi sa nekretninom tuženika oznake k. č. br. [katastarska čestica], dok sve preostalo nalazi na tuženikovoj nekretnini iako se radi o dijelu nekretnine koji je u posjedu i vanknjižnom vlasništvu tužiteljice. Taj dio nekretnine uživa sada tužiteljica, prije njezina majka, a prije njezini roditelji, dakle taj je dio nekretnine u posjedu tužiteljice i njezinih prednika već više od sto godina. Tuženik, a prije i njegovi prednici, nikada nisu niti tužiteljici a niti njezinim prednicima osporavali pravo na posjed navedenog djela zemljišta. Za potrebe ovog parničnog postupka tužiteljica da je dala izraditi prijavni list o uvjetnom cijepanju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (očito se misli na kč. br. [katastarska čestica]) upisane kao vlasništvo tuženika kojim se ista cijepa na k. č. br. [katastarska čestica] površine 16 hvati i 59 m2 a na kojoj se nalazi sam ugao sjenika, zemljište iza sa betoniranom ogradom, izvod, zemljište na kojem su zasađene voćke te okućnica tužiteljice i na k. č. br. [katastarska čestica] površine 88 hvati i 315 m2 koji pripada u naravi tuženiku. Tužiteljica sa svojim prednicima dakle tvrdi dakvalificirano posjeduje predmetnu uvjetno cijepanu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] . tuženik pak se protivi tužbi tvrdeći kako je upravo on temeljem rješenja Općinskog suda u Delnicama, zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-178/05 od 28. veljače 2007. i Rješenja posl. br. Z-1346/05 od 30. ožujka 2007. te Rješenja Državne geodetske uprave od 14. siječnja 2009. i 22. listopada 2009. jedini vlasnik i posjednik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanih i u posjedovnom listu br. 457 k. o. [katastarska općina]. Na osnovi tada izmjerenih i uspostavljenih granica k. č. br. [katastarska čestica] tuženik tvrdi kako nije bilo primjedbi od strane pravnih prednika tužiteljice osim što su nakon par godina njemu nepoznati počinitelji uklonili mjerne oznake između njegovih k. č. br. [katastarska čestica] sa k. č. br. [katastarska čestica] koje su sada u vlasništvu tužiteljice. Dana 23. svibnja 2020. da je povodom zahtjeva tužiteljice prisustvovao omeđivanju i uspostavi granica između nekretnina u vlasništvu tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] sa nekretninama u njegovom vlasništvu i posjedu k. č. br. [katastarska čestica] koje je izvršeno od strane geodeta RF. Na napravljenu izmjeru sukladno kopiji katastarskog plana klasa: 935 - 06/04-01/1 od 27. srpnja 2004. da nije bilo primjedbi ali dana 13. lipnja 2020. kada je on ponovno došao na [adresa] radi sklapanja dogovora o čišćenju i uređenju ovih njegovih čestica te je utvrdio da su iz zemlje uklonjena dva kolčića koji određuju granicu na k. č. br. [katastarska čestica] o čemu da je izvijes tio geodetu RF.

8. U žalbi na usvajajuću odluku tuženik ističe kako je promijenjena istovjetnost zahtjeva, da je OIB tužiteljice nepotpun, da nije solemnizirana punomoć u postupku. zahtjev da je preinačen obzirom na vještačenje, jer je od kč [katastarska čestica] nastale uvjetnim cijepanjem sada su predmet spora dvije čestice – [katastarska čestica] koje da se dodiruju u poziciji koju je vještak označio sa E, a nakon njegovih primjedbi slovom A, tako da nije jasno koju površinu tužiteljica u stvari traži. Vještak je suprotno zadatku, ucrtao sjenik, studenac i svinjac, te nije prihvaćen prijedlog za novo vještačenje, pa je spis valjalo uputiti Državnom odvjetništvu. Tužba je dakle neuredna, te je istu trebalo odbaciti, a druga preinaka obuhvatila je kč [katastarska čestica] te [katastarska čestica], te je tužiteljica lažno iskazala kako su na studencu stoku pojile i obitelji OF i F, a nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem OF te ZF.

9. U žalbi pak na rješenje o pristojbi tuženik tvrdi kako se radi o drugom prezimenu tužiteljice, te da mi je neosnovano naloženo i plaćanje pristojbi iz zemljišnoknjižnog postupka i predmeta P-284/23.

10. I ovaj sud prihvaća utvrđenja koja je u svojoj odluci iznio sud prvog stupnja, te ista navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, a napose to što iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Božene Germanis od 24. siječnja 2021. proizlazi da je na očevidu tužiteljica pokazala svoju nekretninu koja se sastoji od kuće i sjenika, stedenca kao i kućice koja je nekada bila svinjac a sada se koristi kao drvarnica. Nalazu su priložene fotografije nekretnine. Na prilogu broj 3 nalaza vještak prikazuje prijeporne površine te se dio objekta koji se koristio kao svinjac nalazi na utuženoj kč. br. [katastarska čestica] (14 m2), dok se dio stedenca nalazi na kč. br. [katastarska čestica] (33 m2), koja čestica nije predmet tužbenog zahtjeva.

11. Tuženik je prigovarao kako vještak navodi pogrešnu oznaku katastarske općine u kojoj se nalazi nekretnina koja je predmet postupka te da dio kč. br. [katastarska čestica] nije predmet postupka dok su netočno izmjereni položaji predmetnih objekata kuće, sjenika i stedenca.

12. Nasuprot tome, vještakinja je u usmenom očitovanju istaknula kako je identificirala sve što joj je na terenu pokazano i što je na osnovu pokazivanja izmjerila. Greškom da je umjesto k. o. [katastarska općina] napisala k. o. [katastarska općina] što ispravlja, ali je prikazala sve što joj je pokazano na terenu jer se prilikom mjerenja na terenu ne zna do kuda je granica koje čestice dok se nakon izmjere ne izvrši preklop sa službenim planom. Pri tome plan nije točan i ne prikazuje stvarno stanje na terenu (zelena linija) i zato se mora vršiti izmjera te je dozvoljeno odstupanje +/- 20 % a smatrala je da je prikazani otvor izvor vode.

13. Tuženik je naknadno podnio zahtjev za izuzeće vještaka smatrajući kako nisu točno izmjerene udaljenosti između mjernih točaka na sjeniku i studencu i prijeporne površine u odnosu na mjernu točku br 37. i predložio je novo vještačenje, da bi sud rješenjem od 15. studenog 2024. odbio zahtjev tuženika za izuzeće vještakinje Božene Garmanis kao neosnovan.

14. Naknadno je vještakinja navela kako je geodet RF formirao česticu koju je označio novim brojem [katastarska čestica], koju je formirao od dvije čestice i to [katastarska čestica], ona je prikazala dio svake čestice odvojeno. Do razlike u površini je došlo jer je izvršila preklop službenog plana na izmjereno stanje pa je onda i točka 43 kao i sve ostale točke pomaknuta, a tuženik je osporavao izmjeru objekata u blizini k. č. [katastarska čestica] iako se prethodno žalio da to nije predmet postupka no ovdje se radi o staroj izmjeri koja je prvobitno izvršena krajem 19. stoljeća i to u izvornom mjerilu 1:2880 te je zbog toga je kod starih izmjera dozvoljeno odstupanje u površini parcele +/- 20 % (to za površinu k. č. [katastarska čestica] iznosi 255 m2, pa je onda površina od 14 m2 zaista minimalna i za to nije potrebno raditi parcelaciju nego samo usklađenje međa).

15. Vještak utvrđuje kako se za k. č. [katastarska čestica] nikad nije vršila službena izmjera niti su se definirale međne linije sa potpisima međaša pa ili se stranke moraju dogovoriti o međi ili prihvatiti geodetsku izmjeru, a konačno je sporni dio nekretnine na prilogu br. 3 označila slovima A-B-C-A. I za [katastarska općina] koja je susjedna predmetnoj i koja je površine 155 m2 dozvoljeno odstupanje iznosi 31 m2, dakle sporan dio od 14 m2 je i dalje u granicama dozvoljenog odstupanja pri čemu sjenik niti studenac se ne nalaze na k. č. br. [katastarska čestica].

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u smislu čl. 190. ZPP kao svrsishodnu dopustio preinaku nakon vještačkog nalaza i to na utvrđenje prava vlasništva na uvjetno cijepanoj kč. br. [katastarska čestica] površine 14 m2 nastale iz kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Stoga pravilno sud utvrđuje kako time nije promijenjena istovjetnost zahtjeva, jer tužiteljica niti je povećala svoj zahtjev niti je istaknula drugi zahtjev uz postojeći već je svoj zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke.

18. Konačno, pravilno sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) prema kojoj se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari pri čemu samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

19. Tužiteljica konačno traži utvrđenje vlasništva za dio kč. br. [katastarska čestica] koji je vještakinja geodetske struke prema pokazivanju tužiteljice na očevidu u svom nalazu i mišljenju prikazala i označila slovnim oznakama 37-A-B-C-A a konačno ispušta oznaku 37 budući da se radi o mjernoj točki tako da se na dijelu utužene nekretnine nalazi jedan objekt koji su ranije prednici tužiteljice koristili kao svinjac, a danas tužiteljica u njemu drži drva, te o zemljištu oko tog objekta

20. I ovaj sud konačno prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja o tome kako iz provedenih dokaza proizlazi da su tužiteljičini prednici i sama tužiteljica koristili utuženi dio nekretnine, te im se kuća nalazi do spornog dijela nekretnine i to na način da je na tom dijelu prvo bio jedan objekt koji se koristio kao drvarnica koja se urušavala i koju su srušili djed tužiteljice i njen ujak te na tom istom dijelu nekretnine sagradili novi objekt koji se koristio kao svinjac a koji je bio u istim gabaritima kao i prethodni objekt. Ovo uživanje po provedenim dokazima nikada nitko nije osporavao jer i sam tuženik tvrdi kako su baka i djed tužiteljice koristili ovaj svinjac. Vještakinja je mjerenja vršila i na očevidu i kasnije pri dodatnim mjerenjima a i sam tuženik tvrdi kako njegovi prednici niti on nisu nikada koristili svinjac ali da su koristili zemlju oko njega, što je tuženik izričito izjavio na ročištu 29. studenoga 2024 . I sam tuženik tvrdi da kada je mjerenja vršio geodeta RF da on nije imao primjedbi na postavljene kolčiće dok su na fotografijama u spisu vidljivi kolčići postavljeni na određenoj udaljenosti od objekata i to kako sjenika tako predmetnog objekta nekada svinjca, a ne uz same zidove te je dakle pravilno sud kao osnovanu utvrdio tvrdnju tužiteljice o tome da je predmet njihova posjeda bio i prostor oko objekta pri čemu tužiteljica ukupno potražuje površinu od 14 m2, koliko je i pokazala i vještaku, a na toj površini nalazi se i dio objekta odnosno nekadašnjeg svinjca. Time je uz dokazanu činjenicu savjesnog posjedovanja tužiteljica po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja dokazala pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću stoga je tužbeni zahtjev usvojen i odlučeno kao u toč. I izreke.

21. Posebno, u pogledu pobijanog rješenja i određene pristojbe valja reći kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da Ukazuje da je tužiteljica platila pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eur. Ističe da sud nije postupio po čl. 28. st.1. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga predlaže da sud preinači ili ukine osporavano rješenje.

3. Prigovor nije osnovan. 4. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 1.327,23 eur. Tar.br.3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi propisano je da se za žalbu protiv presude plaća iznos pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. uvećan za 100%. Pristojba po Tar.br. 1 iznosi 53,09 eur, a uvećana za 100% 106,18 eur, na koji iznos je tuženik i pozvan. 22. Kako je tuženik propustio istovremeno s podnošenjem žalbe platiti sudsku pristojbu što je obveza po čl. 4. st.1. Zakona o sudskim pristojbama, sud je istog pozvao na plaćanje pa kako je visina u skladu s Tarifom sudskih pristojbi prigovor tuženika je valjalo odbiti, a rješenje potvrditi, temeljem čl. 29. a ZSP i čl. 380. toč. 2. ZPP.

23. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, odbiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić