Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-283/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZB, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 1164/2023 od 22. siječnja 2026., na javnoj sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026., u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Damira Pokupca,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ZB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1164/2023 od 22. siječnja 2026., pod točkom I., temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv optuženog ZB od 15. rujna 2023.
1.1. Istom presudom pod točkom II., optuženi ZB proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 optuženi ZB osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom UB izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP-a optuženi ZB dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 889,24 eura (osamstoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) na ime provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos 513,71 eura (petstotrinaest eura i sedamdesetjedan cent) na ime provedenog prometnog v ještačenja, te paušalni iznos 200,00 (dvjesto) eura, koji je trošak dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, te troškove opunomoćenika oštećen ice u iznosu koji će se utvrditi posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Damiru Pokupcu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osloboditi od optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno je zatražio da se pozove na javnu sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj Damir Pokupec odvjetnik iz Zagreba, te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu. Na sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvan optuženik i njegov branitelj, koji je iznoseći žalbene razloge u bitnom je ponovio navode iz pisano podnesene žalbe, te predložio da sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe , odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Prvenstveno valja istaknuti da optuženik u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu ističe bitnu povredu kaznenog postupka, koju povredu prvenstveno obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Predmetno stoga što u navedenom dijelu žalbenih navoda ukazuje, a potom i analizira dijelove nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša iznoseći svoj krajnji zaključak da je nejasno na temelju čega je vještak zaključio mogućnost izbjegavanja prometne nesreće, a potom analizira obranu optuženika, kako onu danu u prethodnom postupku tako i onu danu pred sudom iznoseći kao svoj krajnji zaključak o nedokazanosti samog kaznenog djela. Nadalje, u svojoj žalbi ukazuje na nemogućnost donošenja presude isključivo na temelju ne kontradiktornog iskaza u međuvremenu preminule oštećen ice, koji iskaz pak dovodi u svezu sa nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka i u toj se svojoj analizi osvrće i na po žalitelju relevantnu praksu Vrhovnog suda donesenu u građanskom postupku. U svojoj žalbi na visinu kazne i troškove kaznenog postupka u bitnom ukazuje na nedovoljno cijenjene okolnosti koje su dovele do prometne nesreće, odnosno uzročno posljedičnu vezu između prometne nesreće i ponašanja oštećenice.
7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, prometni vještak dipl. ing. Neven Ereš jasno ukazuje na činjenicu da je optuženik mogao izbjeći nalet na oštećenicu da je pogledao u oba retrovizora i okrenuo glavu , a što jasno ukazuje i da optuženik nije postupio u skladu sa odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, u daljnjem tekstu ZOSPC). Naime, iako optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio dijelove nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji se zapravo temelje na hipotetskoj pretpostavci da je optuženik mogao uočiti kretanje oštećenice dok na kolniku nisu utvrđeni tragovi, treba navesti slijedeće. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da se radilo o maloj naletnoj brzini pri kojoj tragovi niti ne ostaju. Osim toga, naletnu brzinu od oko pet kilometara na sat koju u svom nalazu spominje prometni vještak, a koja se osporava žalbom (navodeći da se radi o „hipotetskoj“ pretpostavci jer materijalni tragovi nisu utvrđeni), prvostupanjski sud vrlo razložno pod točkom 8.1. pisanog obrazloženja svoje presude, dovodi u svezu sa ostalim izvedenim dokazima. Predmetno stoga što navedeni dio prometnog vještva prvostupanjski sud dovodi u svezu sa nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka koji je u svom pisanom i potom usmenom nalazu potvrdio mogućnost da je do navedene ozljede, odnosno pada oštećenice - došlo upravo uslijed kontakta vozila kojim je upravljao optuženik i tijela oštećenice, dovodeći ta utvrđenja potom i sa dijelom obrane optuženika koju je isti dao tijekom prethodnog postupka iz kojeg proizlazi da zapravo ne osporava „minimalni kontakt“ vozila kojim se kretao unatrag i tijela oštećenice. Dakle, sasvim suprotno žalbenim navodima, učin konkretnog kaznenog djela nije temeljen isključivo na nalazu i mišljenju prometnog vještaka, pa da bi zbog toga bio „nedostatan standard u kaznenom postupku“.
8. Uvažavajući upravo obrazloženje prvostupanjskog suda pod točkom 8.1. pisanog obrazloženja, nije osnovan niti žalbeni navod prema kojem je prvostupanjski sud neosnovano temeljio svoju odluku na iskazu oštećenice koja je u međuvremenu preminula. Naime, suprotno toj tvrdnji, treba istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno, na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 2 ZKP -a, pročitao taj svjedočki iskaz, koji je potom doveo u svezu, ne samo sa nalazom i mišljenjem oba vještaka već i u svezu sa ostalim dokazima koje je izveo tijekom dokaznog postupka , a kao što je to već i navedeno pod točkom 7. pisanog obrazloženja ove presude.
9. Optuženik se žali i na visinu izrečene kazne te trošak kaznenog postupka. Međutim, suprotno navedenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Ispravno je stoga cijenjena ne samo visina zapriječene kazne za kazneno djelo za koje je optuženik i oglašen krivim već je ispravno cijenjena i društvena opasnost počinjenog kaznenog djela. Osim toga, cijeneći i osobne okolnosti na strani optuženika, odnosno navedena neosuđivanost optuženika koja uvažavajući njegovu životnu dob utječe da počinjena kaznena djela budu cijenjena kao incident u postupanju optuženika. Slijedom tih činjenica, izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci koja je izrečena po prvostupanjskom sudu, a uvjetovana rokom kušnje u trajanju 2 (dvije) godine, u cijelosti će ostvariti potrebnu individualizaciju kazne u odnosu na optuženika. Ujedno će navedenom kaznom biti ostvarena i generalna prevencija koja je zakonom predviđena.
10. U pogledu visine troška koji je također istaknut kao žalbeni osnov, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pod točkom 11. pisanog obrazloženja svoje presude istaknuo razloge koje su bili od utjecaja na pojedinačne stavke određenog troška, pa je zbog nepotrebnog ponavljanja na navedeno potrebno uputiti žalitelja.
11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je podnesenu žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
