Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-307/2026-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KP, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-491/2021 od 15. listopada 2025., na JAVNOJ sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026., u prisutnosti u.z. branitelja odvjetnika Marka Lisca,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog LP, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-491/2021 od 15. listopada 2025., pod točkom I., temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljena je izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru broj: K-491/2021 od 24. rujna 2021.
1.1. Istom presudom pod točkom II., optuženi KP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 3. i u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 3. KZ/11. Temeljem iste zakonske odredbe optuženi KP je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 prema optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Temeljem članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako optuženik za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako optuženiku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.
1.2. Temeljem članka 158. stavak 2.Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena VP se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.
1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženik je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP-a u ukupnom iznosu 1.833,44 eura, u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Andreju Korljanu, odvjetniku iz Zadra, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe. Ujedno je zatražio da se pozove na javnu sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je u.z. branitelja odvjetnik Marko Lisac prema zamjeničkoj punomoći koju je uložio u spis predmeta, dok nisu pristupili uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik. Na sjednici vijeća u.z. branitelja je u cijelosti ostao pri žalbenim navodima.
6. Žalba optuženika je osnovana.
7. Prvenstveno treba istaknuti da iako optuženik u svojoj žalbi ističe povredu zakona o kaznenom postupku, svoje žalbene navode obrazlaže prvenstveno pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, ističući da je prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio na iskazu svjedoka BP koji nije ispitan u kontradiktornom postupku jer je u međuvremenu umro. Navodi da iako postoji zakonska pretpostavka za čitanje navedenog iskaza da se na tom iskazu ne može temeljiti presuda - u isključivoj ili odlučujućoj mjeri. Pri tome ukazuje na točku 8.2. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude gdje prvostupanjski sud obrazlaže da je uz taj iskaz relevantnim cijenio nalaz medicinskog vještaka koji je međutim samo utvrdio vrstu ozljede. Nadalje, proturječnost prvostupanjske presude vidi u činjenici da je prvostupanjski sud temeljio svoju presudu na iskazu svjedoka BP koji međutim ne potvrđuje iskaz oštećenice da je pas optuženika skočio na nju. Osim toga, žalbom ističe i da se pas može smatrati „opasnim“ samo ukoliko isti podliježe odredbi članka 4. Pravilnika o opasnim psima dok u točki 12. svog obrazloženja prvostupanjski sud navodi da se radi o opasnom psu jer se radi o „velikom psu“, odnosno „snažnom psu“ ili „agresivnom psu“, koristeći različite izričaje za psa kojeg je šetao optuženik. Zaključno u svojoj žalbi obrazlaže izvedene dokaze iznoseći da je sud na temelju provedenog dokaznog postupka trebao izvesti drugačije zaključke.
8. Prvenstveno treba naglasiti da nije u pravu optuženik kada ukazuje na činjenicu da je sud svoju presudu utemeljio na pročitanom svjedočkom iskazu BP koji je u međuvremenu preminuo. Naime, suprotno tvrdnji da je sud utemeljio svoju presudu samo ili u isključivoj mjeri na tom svjedočkom iskazu, treba istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno, na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 2 ZKP-a, pročitao taj svjedočki iskaz, koji je potom doveo u svezu, ne samo sa nalazom i mišljenjem vještaka već i u svezu sa ostalim personalnim dokazima koje je izveo tijekom dokaznog postupka. Dakle, kada se žalbom ističe točka 8.2. obrazloženja prvostupanjske presude treba istaknuti da je u navedenom dijelu obrazloženja svoje presude prvostupanjski sud naveo i da je „svoj konačni zaključak i odluku utemeljio na ukupnosti svih izvedenih dokaza …“ dovodeći u daljnjem dijelu svog obrazloženja u svezu pojedine dijelove tog svjedočkog iskaza sa dijelovima pojedinih iskaza svjedoka. Osim toga nema proturječnost prvostupanjske presude u posebnoj analizi svjedočkog iskaza BP i iskaza oštećene VP koji se obrazlažu žalbom, već je iz tih žalbenih navoda vidljiv sadržajno drugačiji zaključak o utvrđenom činjeničnom stanju od onih koje je utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.
9. Nadalje, razmatrajući žalbene navode optuženika kao i obrazloženje prvostupanjske presude kojima je sud obrazložio utvrđenje opstojnosti konkretnog kaznenog djela, treba međutim istaknuti da je u pravu optuženik kada ukazuje da sud svojim obrazloženjem miješa pojmove kojima „definira“ psa optuženika . Naime, prvostupanjski sud utvrđuje pod točkom 12. pisanog obrazloženja, kada obrazlaže namjeru optuženika, da se radi o „ opasnom psu“ ili „velikom psu“, dok pod točkom 12.2. navodi da se radi o „snažnom psu“, „opasnom za okolinu“, odnosno pod točkom
12.3. da se radi o „psu sklonom konfliktima“. Dakle, predmetno pojmovno različito utvrđenje prvostupanjskog suda ostaje neobrazloženo jer isti ne utvrđuje niti ne obrazlaže na temelju kojih je činjenica utvrdio da je optuženik primjerice znao da se radi o „takvom psu“ (npr. – „psu sklonom konfliktima“), posebice jer se na nekoliko mjesta u obrazloženju prvostupanjske presude ističe činjenica da je pas „bio ostavljen na čuvanje“ optuženiku.
9.1. Osim toga, upravo kao što se to i ističe žalbom - sasvim se promašeno od strane prvostupanjskog suda koristi termin „opasnog psa“ koja kategorija je jasno definirana odredbom članka 4. Pravilnika o opasnim psima. Naime, činjeničnim opisom za psa se navodi da je „agresivan“, a ta činjenica nije ničim utvrđena. Osim toga, optuženiku se stavlja na teret da je optuženik bio dužan psa šetati na povodcu i pod nadzorom, ali se pri tome ne navodi na temelju kojih propisa ili odluke postoji obveza bilo vlasnika psa bilo onoga koji psa šeće – da to čini sa povodcem. Predmetno naročito jer prvostupanjski sud takav zaključak izvodi kao nesporan, dok iz samog obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je „samo neke“ , očito: „opasne, snažne ili velike pse“ - potrebno šetati na povodcu.
9.2. Slijedom navedenog, za sada nije razvidno na temelju kojih okolnosti prvostupanjski sud utvrđuje da je psa bilo potrebno šetati sa povodcem , odnosno je li na povodcu treba šetati samo „opasne, snažne ili velike pse“ kako bi to proizlazilo iz obrazloženja same presude, pa je stoga i preuranjen zaključak prvostupanjskoga suda o ostvarenju objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim, odnosno ostvareni su žalbeni navodi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve izvedene dokaze, ali i one kojima će utvrditi je li optuženik bio samo zadužen za „čuvanje psa“ ili je bio „vlasnikom psa“ jer ga je trajno preuzeo od dotadašnjeg vlasnika, odnosno na temelju kojih propisa je bilo kao vlasnik bilo kao netko zadužen za psa bio obvezan voditi psa na povodcu. Tek tada se može utvrditi je li nepoštivanjem nekog konkretnog propisa ili odluke prouzročena konkretna okolnost, odnosno je li takva konkretna opasnost predstavlja radnju kaznenoga djela na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude. U ponovljenom postupku posebno će se utvrditi i je li se radilo o „agresivnom psu“, kako je to navedeno u činjeničnom opisu, odnosno na temelju čega se može ili treba izvući zaključak da je konkretan pas „agresivan“. Za utvrđenje tih činjenica u slučaju da to ocijeni nužnim, angažirati će se i vještak kinolog. Nakon tako ponovno provedenog cjelovitog postupaka, prvostupanjski sud će ponovno preispitati je li se u navedenim radnjama optuženika stječu potrebna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. u svezi sa člankom 215. stavak 3. i stavka 1. KZ/11, kako mu je stavljeno na teret.
11. Slijedom navedenog, prihvaćajući žalbu optuženika, pobijanu presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a ponovljeni postupak provesti će se pred novim sucem pojedincem koji ni u čemu neće biti opterećen stavom iz prethodne prvostupanjske odluke.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
