Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-336/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog JN, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama privatnog tužitelja, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-876/2021 od 16. prosinca 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026., u prisutnosti privatnog tužitelja i njegovog punomoćnika odvjetnika Damira Blaževića,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe privatnog tužitelja ĐN kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-876/2021 od 16. prosinca 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi JN je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja te je naloženo privatnom tužite lju ĐN u roku 30 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 500,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbe je podnio privatni tužitelj osobno i po punomoćniku Damiru Blaževiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači i optuženika proglasi krivim. Ujedno je zatražio da se privatnog tužitelja i opunomoćenika izvijesti o javnoj sjednici, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je privatni tužitelj i njegov punomoćnik odvjetnik Damir Blažević, dok nije pristupio optuženik kao niti njegov branitelj Antun Šestanović, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti.
5. Žalbe privatnog tužitelja nisu osnovane.
6. U svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu, u dvije odvojene žalbe, podnesene putem punomoćnika kao i osobno, privatni tužitelj ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje pri čemu navodi da kada je prvostupanjski sud kao nesporno utvrdio da je optuženik objavio navedeni tekst i da je kaznena prijava koju je optuženik podnio protiv privatnog tužitelja za kazneno djelo krađe odbačena od strane državnog odvjetnika, izveo pogrešne zaključke o nepostojanju kaznenog djela klevete na način kako je to opisano privatnom tužbom. U prilog svom zaključku ističe i da optuženik nije preuzeo kazneni progon nakon što je njegova kaznena prijava zbog kaznenog djela krađe (koju je podnio protiv privatnog tužitelja) – odbačena. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje, prema navodu žalitelja i u pogledu činjeničnog navoda da privatni tužitelj nije prijavljivao svoje radnike ističući da taj dio činjeničnih tvrdnji prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da je optuženik vjerovao u istinitost svojih tvrdnji na temelju iskaza samo jednog svjedoka.
6.1. Žalbenim navodima, na temelju ukazanih „pogrešnih činjeničnih utvrđenja“, privatni tužitelj ističe i proturječnost prvostupanjske presude (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a) koju žalitelj vidi u prihvaćanju svjedočkih iskaza TN i BN od strane prvostupanjskog suda koji su iskazivali o pozitivnom iskustvu u poslovanju sa privatnim tužiteljem, a što je zapravo suprotno stavu - da radnja kaznenog djela nije dokazana u pogledu činjeničnih navoda koji se odnose na poslovanje privatnog tužitelja. Nadalje, žalba ukazuje na proturječnost dijela obrazloženja (točka 22. pisanog obrazloženja) prema kojem za opstojnost kaznenog djela klevete – „nije nužna namjera klevetanja već namjera da se iznese nešto neistinito…“ u odnosu na daljnji navod u presudi gdje se navodi da je optuženik bio „svjestan sadržaja odbačaja njegove kaznene prijave“.
7. Razmatrajući istaknute žalbene navode, prvenstveno treba istaknuti da nije u pravu privatni tužitelj kada u dijelu svojih žalbenih navoda - ”proturječnost prvostupanjske presude” vidi u činjenici svijesti odbačaja kaznene prijave koju je optuženik podnio u odnosu na privatnog tužitelja za kazneno djelo krađe glazbene opreme.
7.1. Naime, pod točkom 25. pisanog obrazloženja svoje presude, prvostupanjski sud obrazlažući da nije dokazna namjera da optuženik u odnosu na privatnog tužitelja iznese neistine u dijelu objave koja je predmetnom privatne tužbe („…ne kluba nego njegovog skladišta u kojem vjerojatno drži opremu koju mi je ukrao…meni je osobno ukrao opremu isključivo radi povrijeđenog ega…ucjenjiva me mojom opremom da mu platim izmišljene dugove…), detaljno obrazlaže sadržaj odbačaja kaznene prijave u odnosu na glazbenu opremu koju je u svom posjedu zadržao privatni tužitelj. U tom dijelu svoga obrazloženja prvostupanjski sud ističe da je do odbačaja kaznene prijave od strane državnog odvjetništva došlo ne zato što privatni tužitelj nije tu opremu doista i zadržao u svom posjedu, već zato što nije dokazano da bi istu zadržao sa namjerom protupravnog prisvajanja. Tu okolnost ispravno prvostupanjski sud dovodi u svezu sa nespornom činjenicom da je nakon odbačaja kaznene prijave za kazneno djelo krađe koju je optuženik podnio u odnosu na privatnog tužitelja, optuženik svoja prava nastavio ostvarivati u građanskom postupku, tražeći povrat svojih stvari. Nadalje, takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud dovodi u svezu i sa svjedočkim iskazima članova glazbenog benda: ĆN, SN i DN koji su suglasno iskazali da je upravo privatni tužitelj zadržao glazbenu opremu koja je bila vlasništvo optuženika nakon što je prestao biti članom benda, odnosno da nije bilo ”zajedničkog ulaganja” od strane glazbenog benda u tu opremu, kao i da „bend“ nema dugovanja prema privatnom tužitelju, iz čega bi i proizlazilo prisvajanje glazbene opreme bez osnove, odnosno prijepor oko „dugovanja“ između sada bivših članova glazbenog benda. Osim toga, te je izvedene dokaze sud doveo u svezu i sa obranom optuženika koji je iskazivao da privatni tužitelj od njega potražuje „nepostojeće dugove“ (na račun kojih je zadržao glazbenu opremu).
7.2. Dakle, uvažavajući tu analizu prvostupanjskog suda, u kojoj on pod točkom 25. pisanog obrazloženja svoje presude dovodi u svezu odbačaj kaznene prijave prethodno podnesene po optuženiku, sa ostalim izvedenim dokazima koji ukazuju na istinitost navoda da je privatni tužitelj zadržao glazbenu opremu vlasništvo optuženika, ispravan je zaključak koji prvostupanjski sud potom ističe u točki 26. pisanog obrazloženja presude, da upravo iz razloga što optuženik vjeruje u istinitost svojih navoda – odnosno da nije „dužan“ privatnom tužitelju - nije dokazan jedan od sastavnih elementa inkriminiranog kaznenog djela – namjera klevetanja na strani optuženika, odnosno da optuženik (u tom dijelu svoje objave - sadržajno navedenoj u privatnoj tužbi) - „iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju“. Predmetno posebice i što sam privatni tužitelj ne osporava da je zadržao glazbenu opremu, bez obzira na njegove razloge zbog kojih je to učinio. Pri tome je sasvim irelevantno je li optuženik nastavio ili ne kazneni progon u odnosu na privatnog tužitelja kako se to ističe žalbom, jer nije sporno da je isti odlučio svoje pravo zatražiti u građanskom postupku. Naime, upravo kao što se to i naglašava prvostupanjskom presudom - kazneno djelo klevete je počinjeno ako je počinitelj „tempore criminis“ znao za neistinitost činjenične tvrdnje koju je iznosio ili prenosio kao i ako je (iznoseći takve neistinite tvrdnje) imao namjeru da se takvim iznošenjem tvrdnji drugome nanese šteta. Međutim, objava optuženika pa tako i ona koja se na prethodno obrazloženi dio odnosi - uslijedila je – unutar zatvorene grupe na facebook profilu - nakon što se započela organizacija za prikupljanje sredstva kako bi privatno trgovačko društvo u vlasništvu privatnog tužitelja izašlo iz blokade.
8. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada proturječnost prvostupanjske presude vidi u činjenici prihvaćanja kao istinitih svjedočkih iskaza TN i BN koji su iskazivali o pozitivnom iskustvu u poslovanju sa privatnim tužiteljem. Naime, iako prvostupanjski sud te iskaze prihvaća i ocjenjuje kao istinite (ocjenjuje ih pod točkom 30. pisanog obrazloženja), isti obrazlaže zašto ih ne smatra relevantnim za utvrđenje istinitosti ostalog dijela činjeničnih navoda iz privatne tužbe. Naime, pod točkom 27. i 28. pisanog obrazloženja svoje presude, prvostupanjski sud analizira izvode sa stranice Poslovna Hrvatska (koja ukazuje na neplaćanje radnika od strane trgovačkog društva privatnog tužitelja) koju je optuženik uložio u spis predmeta, a iz koje je razvidno sa koje osnove postoje dugovanja trgovačkog društva privatnog tužitelja. Isto tako tu svoju analizu dovodi u svezu i sa svjedočkim iskazom VN koji je iskazivao o neredovitom plaćanju najamnine privatnog tužitelja kao i o postojanju duga sa te iste osnove, ustvrđujući ujedno u svom obrazloženju pisani dokaz iz kojeg proizlazi da je sam privatni tužitelj priznao dugovanje svog trgovačkog društva sa osnove najamnine poslovnog prostora. Nadalje, u svom obrazloženju prvostupanjski sud te činjenice dovodi u svezu i sa iskazom svjedoka ĆN koji je iskazivao o neizdavanju računa od strane privatnog tužitelja.
8.1. Dakle, upravo kao što je to prvostupanjski sud i zaključio pod točkom 29. pisanog obrazloženja svoje presude optuženik koji ima saznanja o takvim „neposlovnim postupanjima“ privatnog tužitelja, osnovano ima i namjeru vjerovati u istinitost svojih tvrdnji naznačenih u samoj privatnoj tužbi – da trgovačko društvo privatnog tužitelja („privatna firma“) „godinama nije prijavljivala svoje radnike, plaćao ih na crno, nije izdavao račune… kršio pravila poslovanja…“. Predmetno posebice stoga što taj navod optuženika predstavlja subjektivni sud optuženika o postojanju sumnje na počinjenje kaznenih djela sa osnove neplaćanja poreza privatnog tužitelja i neprijavljivanja radnika, odnosno na uvjerenju optuženika da privatni tužitelj pokušava prikupljanjem novca riješiti dugove svog trgovačkog društva koje je zapravo sam skrivio svojim načinom poslovanja (”kršeći pravila poslovanja”).
9. Uvažavajući navedena činjenična utvrđenja koja su od strane prvostupanjskog suda valjano i argumentirano obrazložena, nisu osnovani istaknuti žalbeni navodi kojima se u analizi činjeničnih utvrđenja od strane prvostupanjskog suda ukazuje na proturječnost prvostupanjske presude. Naime, kao što je već i prethodno navedeno ovom, ali i obrazloženo prvostupanjskom presudom, optuženik je u svojoj objavi (iznesenoj kao reakcija na objavu kojom se traži prikupljanje novčanih sredstava za „spas“ trgovačkog društva u vlasništvu privatnog tužitelja), iznio tvrdnje za koje drži da su istinite. Pri tome treba imati na umu da optuženik nije pravnik i da se s jedne strane radilo o dugovanju koje prema njemu ima privatni tužitelj sa osnove protupravnog zadržavanja glazbene opreme koja je njegovo vlasništvo, odnosno da se radi o postupanju privatnog tužitelja u okviru njegova poslovanja koje se sada prema osobnom stavu optuženika pokušava sanirati „nepravedenim prikupljanjem novca” od drugih ljudi. Slijedom svega prethodno iznesenog, budući kazneno djelo klevete iz članka 149. KZ/11 postoji samo ako privatni tužitelj uspije dokazati da je riječ o klevetničkoj izjavi i da je počinitelj u trenutku njezina iznošenja ili prenošenja znao da je ona neistinita, suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.
10. Slijedom navedenog, a budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP- a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
