Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-432/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog BS, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja, podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj: K-121/2021 od 14. siječnja 2026., na JAVNOJ sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika Marina Hraina te braniteljice optuženika odvjetnice Željke Mance,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja DS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: K-121/2021 od 14. siječnja 2026., temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi BS oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP-a, privatni tužitelj DS, obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP- a, nužne izdatke optuženika, te nužne izdatke i nagradu braniteljice, a o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem, te paušalnu svotu sudu u iznosu 50,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj DS po punomoćniku Marinu Hrainu, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem pojedincem. Ujedno je punomoćnik privatnog tužitelja zatražio da se njega i privatnog tužitelja pozove na sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po braniteljici Željki Mance, odvjetnici iz Varaždina, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu privatnog tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetnik Marino Hrain te braniteljica optuženika odvjetnica Željka Mance, dok nisu pristupili uredno pozvani optuženik i privatni tužitelj te je sjednica vijeća održana u njihovoj izočnosti. U svom usmenom obraćanju na sjednici vijeća punomoćnik privatnog tužitelja ponovio je žalbene navode, dok je braniteljica optuženika ponovno izn ijela navede iz odgovora na žalbu.
5. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
6. Privatni tužitelj u žalbi na prvostupanjsku presudu ističe bitnu povredu Zakona o kaznenom postupku paušalnim navodom da se prvostupanjska presuda ne može ispitati pri čemu se ta povreda zakona obrazlaže ne dovoljno jasnim i argumentiranim zaključkom prvostupanjskog suda da optuženik nije skriptor teksta sadržajno označenog u privatnoj tužbi, dok se žalbenim navodom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja analizira obrana optuženika te pojedini od izvedenih dokaza.
7. Međutim suprotno žalbenim navodima privatnog tužitelja, nije ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, a svi izneseni zaključci obuhvaćaju cjelovitu analizu izvedenih dokaza, koji su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni, te je uslijed navedenoga i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak da kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. nije dokazano.
7.1. Naime, iako se žalbom ističe točka 25. prvostupanjske presude u kojoj prvostupanjski sud iznosi svoj zaključak da nije dokazano da je optuženik autor spornog dijela teksta koji je sadržaj privatne tužbe i da iznesene tvrdnje u tekstu privatne tužbe predstavljaju istinite navode, treba istaknuti da su navedeni zaključci prvostupanjskog suda izneseni nakon zasebnih i cjelovitih obrazloženja istaknutih pod točkama 19-24. pisanog obrazloženja, a zbog čega se niti ne može kao samostalna promatrati istaknuta žalbom navedena točka obrazloženja prvostupanjske presude.
8. Naime, prvostupanjski sud pod točkom 19. pisanog obrazloženja presude, svoje obrazloženje u pogledu ocjene istinitosti navoda sadržajno obuhvaćenih privatnom tužbom, koja u osnovi predstavlja dio letka kao produkta izborne kampanje za načelnika Općine Koprivničkog Ivanca, obrazlaže analizom svjedočkih iskaza; JS, RS i ĆS, svi zaposlenici Općine Koprivničkog Ivanca koju analizu u cijelosti prihvaća kao ispravnu i ovaj sud kao drugostupanjski. Naime, ti svjedoci su okolnosno i u relevantnim dijelovima suglasno iskazivali o postupanjima privatnog tužitelja za vrijeme dok je obnašao dužnost Općinskog načelnika. Predmetno stoga što iz iskaza JS proizlazi da je privatni tužitelj za vrijeme dok je bio načelnik općine, „prijetio opomenama pred otkaz“, i „ucjenjivao ljude na način da im je davao kratke rokove“ da se izvrše pojedini zadaci. Navedeno ponašanje potvrđuje svojim iskazom i RS koji je upravo „nerealne rokove za izvršenje radnih zadaka“ istaknuo kao postupanje privatnog tužitelja dodajući i da je na prigovore ljudi da se „to“ u danim rokovima „ne može odraditi“ govorio: „da ga to ne zanima“. Ujedno iz iskaza tog svjedoka proizlazi i da mu je privatni tužitelj prijetio otkazom. Svjedokinja ĆS, koja upravo na istovjetan način opisuje ponašanje privatnog tužitelja prema njoj kao zaposlenici Općine, također potvrđuje svjedočke iskaze JS i RS. Dakle, ispravno prvostupanjski sud na temelju tih svjedočkih iskaza utvrđuje istinitost navoda obuhvaćenih privatnom tužbom koji se odnosi na „prijetnje i ucjene“ privatnog tužitelja upućene zaposlenicima Općine . U odnosu na navod obuhvaćen također privatnom tužbom, a sadržan je također u dijelu inkriminiranog letka dijeljenog u okviru izborne kampanje i odnosi se na – „obmanjivanje“, treba istaknuti da je obrazloženje prvostupanjskog suda i u odnosu na taj izričaj u cijelosti prihvaćen i po ovom sudu. Naime, istinitost tih inkriminirajućih navoda sud objašnjava činjenicom istaknutom po optuženiku da se privatni tužitelj nakon što je izašao iz Općinske organizacije HSS-a uoči samih izbora, kandidirao kao član novoosnovane stranke pod nazivom Demokratski HSS, svjedok VS činjenicu „sličnosti imena stranke“, u kojoj je privatni tužitelj bio – HSS – i one pod čijim se članstvom kandidirao na ponovnim izborima za načelnika Općine Koprivnički Ivanec, kao novoosnovane stranke – Demokratski HSS - istaknuo je kao onu koja je mogla dovesti do obmanjivanja članova HSS-a. Svoj je stav taj svjedok obrazložio notornom činjenicom da se radi o ljudima koji su mahom stariji, pa sličnost u imenu političkih stranaka u tim okolnostima može biti „zbunjujuća“ za glasače.
9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio zašto smatra da optuženik nije skriptor spornog teksta naznačenog privatnom tužbom treba navesti slijedeće. Pod točkom 24. svog pisanog obrazloženja ističe se sadržaj letka, razlučujući tako da sam optuženik navodi da, prvi dio letka koji nije naveden u samoj privatnoj tužbi predstavlja ono što je on naveo, odnosno njegov tekst i njegove riječi, dok je inkriminirajući dio teksta rezultat odluke o predizbornom partnerstvu više političkih stranaka pozivajući se pri tome na iskaz JS koji potvrđuje u tom dijelu obranu optuženika. Naime, upravo je svjedok ĐS iskazao da su autori dva letka jedan sa naslovom „Tko je Mario DS“ (privatni tužitelj) i drugi pod nazivom „BSO“ bili: HSS, HDZ, Mreža i Nezavisni kandidati. Navedenu činjenicu okolnosno potvrđuje i svjedočki iskaz RS koji je također naveo da su ti leci, prema pričanju drugih ljudi, bili izrađeni i dijeljeni od strane koalicije nekoliko stranaka. Nadalje, svoje zaključke je prvostupanjski sud, ispravno doveo u svezu i sa preslušanim audio zapisom koji se sadržajno odnosi na razgovor između optuženika, JS i nepoznate ženske osobe. Predmetno stoga što iz istog proizlazi da mu je sam tekst u cjelini dan na pregled od strane kolegica. Dakle, suprotno stavu žalitelja ne radi se o paušalnom zaključku prvostupanjskog suda da optuženik nije isključivi autor cijelog teksta letka koji se inkriminira samo u jednom njegovom dijelu, već o zaključku koji je sud donio nakon što je argumentirano izložio dokaze koji su i bili temelj za taj zaključak.
10. U odnosu pak na paušalno iznesen žalbeni navod da je upravo motiv za difamaciju imao sam optuženik, a što se obrazlaže činjenicom da je isti bio kandidatom za načelnika Općine Koprivnički Ivanec treba istaknuti i činjenicu na čijoj je listi optuženik bio kandidatom na lokalnim izborima. Naime, optuženik nije na izborima nastupao kao nezavisan kandidat, već kao kandidat koalicije političkih stranaka, kao što je to već navedeno u analizi prvostupanjskog suda što i potvrđuje zaključak da optuženik nije jedini skriptor cijelog letka, odnosno i da njegov osobni interes nije moguće promatrati kao njegov „izorani interes“ (motiv) kako se to nameće žalbom, već taj „motiv optuženika“ predstavlja „zajednički cilj“ svih članova Koalicije stranaka, koja je kao konkretna Koalicija - nastupala na izborima sa namjerom da „njihov kandidat“ (optuženik u konkretnom predmetu) na tim izborima i ostvari „pobjedu“. Navedene zaključke potvrđuje i Odluka o postizbornom partnerstvu o osnivanju Kluba članova Općinskog vijeća Općine Korivnički Ivanec (točka 15. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude). Dakle, budući da u postupku nije bilo sporno da se radilo o letcima objavljenim u okviru izborne kampanje, ispravno je tu činjenicu prvostupanjski sud razmatrao i kroz ocjenu razmjernosti (točka 23. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude) ustvrđujući da u takvim okolnostima tolerancija političara treba biti veća od one koja postoji u redovitim životnim situacijama.
10.1. Nadalje, sasvim se neosnovano u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud propustio analizirati činjenicu da su prije izbora dijeljena dva letka. Naime, privatnom tužbom optuženiku su stavljene na teret konkretne riječi, dijelovi samo jednog od dva letka, koji dio letka se i inkriminira kao radnja kaznenoga djela klevete iz članka 149. KZ/11. Stoga, suprotno navodima žalitelja, nije na sudu da analizira sadržaje „oba letka“, već samo navode za koje se tvrdi da je njima počinjena radnja kaznenog djela , odnosno letak u kojem se nalaze dijelovi teksta koji se inkriminira - u cjelini – i to samo ukoliko je to nužnim za utvrđenje činjeničnih navoda iz privatne tužbe , upravo kako je to i učinio prvostupanjski sud u svojoj presudi.
11. Slijedom navedenog, budući da nije ostvarena povreda zakona o kaznenom postupku na koju se ukazuje žalbom, a prema zaključku ovoga suda kao drugostupanjskog je savjesnom analizom i ocjenom dokazne građe osnovano utvrđeno da izvedeni dokazi ne daju osnova za pouzdan i siguran zaključak da bi optuženik počinio radnju kaznenoga djela, odnosno da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba privatnog tužitelja je neosnovana.
12. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom ža lbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je žalbu privatnog tužitelja na temelju članka 482. ZKP-a, odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
