Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-385/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog VJ i dr., zbog kaznenog djela iznude iz članka 243. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. i 2. optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-251/2014 od 8. studenog 2024., na JAVNOJ sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe 1. optuženog VJ i 2. optuženog LJ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-251/2014 od 8. studenog 2024., 1. optuženi VJ i 2. optuženi LJ proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo iznude, opisano i kažnjivo po članku 243. stavku 1. KZ/11 u vezi sa člankom 36. stavak 2. KZ/11, pa su temeljem citiranih zakonskih odredbi 1. optuženi VJ i 2. optuženi LJ osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 1. optuženom VJ i 2. optuženom LJ je izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 1. i 2. optuženici u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo. Ukoliko 1. i 2. optuženici u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine počine kazneno djelo, na iste će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

1.1. Na temelju odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) utvrđuje se da je novčani iznos 5.200,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Novčani iznos 5.200,00 kuna (danas 690,16 eura, 1 euro = 7,53450 kuna ) vlasništvo je Republike Hrvatske. Naloženo je 1. i 2. okrivljenicima novčani iznos 690,16 eura uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju odredbe članka 68. KZ/11 optuženom VJ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Predmetna sigurnosna mjera izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. 1. optuženi VJ je upozoren sukladno odredbi članka 58. stavak 5. ZKP-a da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP -a 1. optuženi VJ i 2. optuženi LJ su dužni platiti paušalnu svotu 200,00 (dvjesto) eura svaki ponaosob u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana.

1.4. Na temelju odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP -a 1. optuženi VJ je dužan platiti stvarni trošak nastao njegovim psihijatrijskim vještačenjem u iznosu 530,89 eura (petstotrideset eura i osamdesetdevet centa) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana.

1.5. Na temelju odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP -a 1. optuženi VJ i 2. optuženi LJ su dužni solidarno platiti stvarni trošak nastao telekomunikacijskim vještačenjem te pristupom vještaka na raspravu u iznosu 750,30 eura (sedamstopedeset eura i trideset centa) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi VJ po branitelju Danu Marinoviću, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni, odluke o troškovima postupka, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi LJ po branitelju Milanu Petričiću, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredba kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni , s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, podredno preinači i predmet vrati na prvostupanjski postupak pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su 1. optuženi VJ i njegov branitelj odvjetnik Dan Marinović iz odvjetničkog društva Marinović i partneri, 2. optuženi LJ i njegov branitelj odvjetnik Milan Petričić te državni odvjetnik, međutim iako uredno pozvani, na javnu sjednicu nisu pristup ili, te je sjednica vijeća održana u njihovoj izočnosti.

6. Žalbe 1. i 2. optuženika su osnovane.

7. Prvenstveno valja naglasiti da iako se žalbom 1. optuženog VJ ističu sve žalbene osnove iz članka 467. ZKP-a, žalbom se u najvećem dijelu obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Kao poseban žalbeni navod ističe se da se prvostupanjska presuda temelji na iskazu oštećenika koju je dao tijekom prethodnog postupka, a koji iskaz je dan bez prisustva branitelja i optuženika dok je oštećenik na raspravi odbio odgovarati na pitanja optuženika i branitelja. Žalbom se ističe i pogrešna odluka o trošku za provedeno psihijatrijsko vještačenje koje on nije tražio već je isto provedeno na zahtjev državnog odvjetništva.

7.1. Suprotno žalbi 1. optuženog VJ, 2. optuženi LJ u svojoj žalbi obrazlaže povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a ističući da su razlozi prvostupanjske presude u proturječju sa njezinom izrekom , odnosno da je ista nerazumljiva i to iz razloga što nije opisana radnja supočiniteljstva i zajednički dogovor 1. i 2. optuženika, odnosno da iz izreke same presude nije razvidna uloga 2. optuženika LJ. Žalbom se obrazlaže također činjenica da svatko od počinitelja odgovara u okviru svoje namjere u odnosu na što u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni nikakvi razlozi zbog čega u prvostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama. Ponavlja se i argumentacija 1. optuženika da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu oštećenika koji se nakon proteka vremena više ne sjeća samog događaja, dok je na raspravi odbio odgovarati na pitanja obrane pod navodom da se ne sjeća i da je u međuvremenu imao zdravstvene tegobe. Povredu kaznenog zakona vidi u činjenici da je 2. optuženik oglašen krivim za kazneno djelo za koje nije opisana njegova uloga. Zaključno svojom žalbom 2. optuženik ukazuje i na neobrazloženu odluku o imovinskoj koristi čije je vraćanje kao solidarnim dužnicima, naloženo 1. i 2. optuženiku izrekom prvostupanjske presude.

8. U pravu su žalitelji kada ističu bitnu povredu kaznenog postupka koju vide u manjkavosti prvostupanjske presude u pogledu odlučnih činjenica. Naime, upravo kao što to posebno u svojoj žalbi ističe 2. optuženik, u obrazloženju prvostupanjske presude u potpunosti je izostalo obrazloženje subjektivnog elementa kaznenog djela za koje su 1. i 2. optuženici oglašeni krivima.

8.1. Isto tako, prvostupanjski sud samo dijelom obrazlaže činjenični supstrat kaznenog djela (točka 19. pisanog obrazloženja), odnosno, samo djelomično obrazlaže radnje činjenja 1. i 2. optuženika, izostavljajući obrazloženje na temelju kojih je okolnosti utvrdio da je svaki od pojedinih optuženika počinio točno određene radnje (za svakog od optuženika) opisane činjeničnim opisom, zadovoljavajući se tzv. „zajedničkim“ obrazloženjem individualno određenih radnji. Posebice pri tome prvostupanjskom presudom propušta obrazložiti na temelju kojih je okolnosti ustvrdio postojanje zajedničkog dogovora 1. i 2. optuženika kao i njihove zajedničke odluke da izvrše radnju kaznenoga djela, ali i na temelju kojih je činjenica utvrdio zajedničko pribavljanje imovinske koristi. Osim toga, u obrazloženju presude se ističe da je oštećenik „…njima predao novac…” (točka 19 pisanog obrazloženja), dok je činjeničnim opisom opisano predavanje novca samo 1. optuženiku, pa je prvostupanjska presuda u svom obrazloženju ne samo manjkava već je i proturječna izreci.

8.2. Nadalje, upravo kao što to u svojoj žalbi ističe 2. optuženi LJ , presuda je nerazumljiva i u odnosu na odluku o oduzetoj imovinskoj koristi pri čemu ostaje nejasno na temelju kojih činjenica je sud ustvrdio da je imovinska korist ostvarena kao i u kojem iznosu. Naime, prvostupanjski sud je u izreci presude naložio „optuženicima“ ukupno utvrđeni novčani iznos imovinske koristi uplatiti u državni proračun, ne obrazloživši pri tome na temelju kojih okolnosti je utvrdio da se ne radi o zajedničkom pribavljanju imovinske koristi. Predmetno posebice jer i iz samog činjeničnog supstrata proizlazi da je ukupan iznos novca (sukladno činjeničnom opisu) manji iznos od iznosa koji je od strane 1. i 2. optuženika tražen od oštećenika, a ukupno predani iznos je u čak dva navrata predan samo 1. optužen iku. Nejasno je stoga je li taj novac podijeljen sa 2. optuženikom i ako da u kojem iznosu. Dakle, osim što nije jasno iz izreke same presude tko je od optuženika dužan navedeni iznos uplatiti u državni proračun i u kojem iznosu, na tu se svoju odluku sud u obrazloženju presude samo paušalno osvrće, odnosno ne daje razloge za tu svoju odluku. Zbog navedenog prvostupanjska presuda je nerazumljiva, ali i manjkava i u odnosu na tu odlučnu činjenicu.

9. Međutim, nisu u pravu 1. i 2. optuženici kada ističu da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na svjedočkom iskazu oštećenika koji nije ispitan u kontradiktornom postupku. Naime, oštećenik je ispitan na raspravi pred prvostupanjskim sudom 30. kolovoza 2022. (list 146-148 spisa), kojom prilikom su i 1. i 2. optuženik kao i njihovi branitelji imali prilike postavljati pitanja oštećeniku pri čemu 2. optuženik (kao niti njegov branitelj) na oštećenika nije imao nikakvih pitanja kao niti primjedbi na dani iskaz. Okolnost da na pojedina pitanja oštećenik nije odgovorio jer se ne sjeća, nije ona okolnost koja bi ukazivala da se radi o svjedoku koji nije ispitan u kontradiktornom postupku, posebice kada se ima na umu odmak vremena između inkriminiranog događaja i vremena kada je isti iskazivao na raspravi. Osim toga, ne samo da se ne radi o svjedočkom iskazu koji je bio konfrontiran već je prvostupanjski sud ispravno iskaz oštećenika doveo u svezu i sa pročitanom SMS porukom, kao i sa provedenom „policijskom klopkom”, dakle i na drugim izvedenim dokazima, stoga nema govora da bi odluka prvostupanjskog suda bila utemeljena isključivo na iskazu oštećenika kako se to pokušava nametnuti žalbom.

9.1. U odnosu na žalbene navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje su isticali 1. i 2. optuženici, odnosno odluku o trošku kaznenog postupka, uslijed ostvarenih povreda zakona na koje je ukazano ovim rješenjem, za sada je bilo preuranjeno odlučivati.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a., imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. Ukoliko utvrdi da su oba optuženika (1. optuženik i 2. optuženik) počinili radnju kaznenoga djela zajedno i po prethodnom dogovoru obrazložiti će na temelju kojih je sve okolnosti utvrdio da su kao supočinitelji počinili radnju kaznenoga djela, odnosno u čemu se njihova zajednička odluka i radnje sastoje, jasno određujući da se radnja 2. optuženika ne sastoji u pomaganju 1. optuženiku. Pritom će naročito voditi računa o tome da obrazloženje presude mora biti jasno, razumljivo i bez proturječja, kako u postojanju objektivnih elemenata djela, tako i u postojanju subjektivnih elemenata djela za koje se 1. i 2. optuženici proglašeni krivima. U tom smislu voditi će računa i o vremenu izvršenja inkriminiranog kaznenog djela, te će obrazložiti na temelju kojih dokaza smatra da je vrijeme počinjenja ono koje je navedeno u izreci presude, vodeći računa o dokazima koje je izveo na te okolnosti. Ukoliko utvrdi da su oba optuženika kriva za radnju kaznenoga djela na način kako im je to stavljeno na teret utvrditi će i obrazložiti iz čega proizlazi da su navedeni iznos novca prisvojili zajedno, a sve kako bi valjano mogao donijeti odluku o protupravno stečenoj imovinskoj koristi, koju će potom i argumentirano obrazložiti vodeći pri tome računa i o rokovima za izradu prvostupanjske presude iz članka 458. ZKP -a. Ujedno će, ukoliko zaključi da su 1. i 2. optuženici ostvarili imovinsku korist voditi računa i da se imovinska korist ne može oduzeti „solidarno od optuženika“ kao što je to slučaj sa imovinskopravnim zahtjevom, već je potrebno naznačiti kolik i je iznos koji se od pojedinog optuženika takva korist oduzima, a zatim svoju odluku i argumentirano obrazložiti.

11. Kako je za sada prvostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, valjalo je prihvatiti žalbu 1. i 2. optuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu te uputiti predmet na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz ove odluke.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac