Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-331/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene RM, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenice podnesene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj: K-41/2024 od 27. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene RM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) utvrđeno je da je okrivljena RM u stanju neubrojivosti počinila protupravna djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa joj se na temelju odredbe članka 5547. stavak 1. i članka 51. stavak 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama određuje psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju 6 (šest) mjeseci. Psihijatrijsko liječenje na slobodi bit će zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijskoj ustanovi ako okrivljenica do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. u vezi sa člankom 549. stavak 1. ZKP- a okrivljenica je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP-a.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela okrivljenica putem branitelja Roberta Mikca, odvjetnika iz Pule zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe. Branitelj okrivljenice je zatražio obavijest o sjednici vijeća, ali istoj nije pristupio.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenice Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, predložilo je da se žalba okrivljenice odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
3.1. Odgovor na žalbu okrivljenice podnijeli su i oštećenici po punomoćniku Davoru Štorgu, odvjetniku iz Pule s prijedlogom da se žalba okrivljenice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenica kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a jer da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, odnosno da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, proturječni.
6.2. Ističe se da prvostupanjski sud nije valjano i argumentirano izložio razloge temeljem kojih nalazi nedvojbeno utvrđenim da bi okrivljenica u stanju neubrojivosti počinila protupravna djela zakonskih obilježja kaznen ih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kamoli da bi potpuno i određeno bile izložene činjenice i dokazi iz kojih s izvjesnom sigurnošću proizlazi da je tempore criminis svojim manifestiranim radnjama okrivljenica ostvarila bitna obilježja protupravnih djela koja joj se stavljaju na teret, a koja su činjenično i pravno pobliže opisani u izreci pobijane presude.
6.3. Međutim, suprotno navodima okrivljenice prvostupanjski sud je valjano i detaljno izložio sve razloge temeljem kojih nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenica u stanju neubrojivosti ostvarila protupravna djela prvenstveno temeljeći pobijanu presudu na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra te iskazima ispitanih svjedoka, te je o toj odlučnoj činjenici prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega izreka pobijane presude nije proturječna razlozima te su u obrazloženju presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koje nisu proturječni. Nadalje, nije ostvarena niti daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP -a. Ističe se da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP-a jer da nije primijenio odredbu članka 9. ZKP-a, odnosno da nije sa jednakom pažnjom cijenio činjenice koje terete okrivljenicu i koje joj idu u korist, te nadalje da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP-a jer da je preslušao DVD snimku ispitivanja svjedoka NM i zapisnik s dokaznog ročišta od 15. studenog 2023. iako za to nije bio ispunjen uvjet.
6.4. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP -a jer sud u tijeku rasprave i pri donošenju presude nije nepravilno primijenio odredbu članka 9. ZKP -a, a što bi utjecalo ili je moglo utjecati na presudu obzirom da je sa jednakom pažnjom cijenio i dokaze koji okrivljenici idu u korist, a i koji terete okrivljenicu. Osim toga, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 431. stavak 1. točka 1. do 8. ZKP-a jer je sud tijekom rasprave u dokaznom postupku ispitao svjedoka NM te je i pročitao zapisnik o ispitivanju tog svjedoka sastavljenog pred Županijskim sudom u Puli-Pola 15. studenog 2023. i preslušao DVD snimku ispitivanja svjedoka NM.
6.5. Zbog navedenog nije u pravu okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavka 3. ZKP-a.
7. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenica kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenica u neubrojivom stanju počinila protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 upravo na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.2. Ispravno prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. med. Helene Marčinko iz kojeg proizlazi da okrivljenica boluje od sumanutog poremećaja proganjajućeg tipa u svojoj karakternoj strukturi od mladenačke dobi, te pokazuje karakteristike paranoidnog poremećaja ličnosti. Prilikom činjenja kaznenih djela ukoliko ih je počinila, vještak je naveo da je bila neubrojiva. Naime, u svom nalazu je naveo da zbog svoje karakteropatije i duševne bolesti iskrivljeno percipira realitet, doživljava mnoge osobe i situacije ugrožavajućim, pa sukladno tome i djeluje. Ukoliko se ne bi liječila vrlo vjerojatno će počinit slična pa i teža kaznena djela, a njezino liječenje se može provoditi ambulantno, a po preporuci vještaka neophodno je da liječenje bude redovito, konzistentno, te da se osigura konstabilnost farmakoterapije o čemu brigu treba voditi skrbnica. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka ČM i AM, roditelja okrivljenice, brata okrivljenice NM, jasno i nedvojbeno proizlazi da se okrivljenica nasilno ponašala prema njima, navodeći da je takovih događaja s okrivljenicom bilo puno, te je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da navedeni svjedoci nemaju razloga teretiti okrivljenicu već iskazuju upravo na osnovu događaja koji su se i zbili. Osim toga, iskazi svjedoka u suglasju su sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka psihijatra, a koji nalaz je sačinjen temeljem pravila struke i vještine, a temeljen i na medicinskoj dokumentaciji za okrivljenicu. Stoga nije prihvaćena obrana okrivljenice u kojoj ona navodi da nije nikada fizički nasrnula ni na koga i da je uvijek svjesna, te da nema sumanuti poremećaj, te da ju njezini majka, brat i otac lažno svjedoče jer je takova obrana proturječna dokazima koji su provedeni tijekom ovog postupka, a koje je ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne.
7.3. Zbog navedenog pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenica u stanju neubrojivosti počinila protupravna djela zakonskih obilježja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 zbog čega joj je ispravno na temelju odredbe članka 554. stavak 1. u vezi članka 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju 6 mjeseci, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, te je prvostupanjski sud o tome u cijelosti iznio valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.4. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenica kada se žali zbog odluke o psihijatrijskom liječenju na slobodi.
8.1. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je okrivljenica svojim radnjama ostvarila protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. med. Helene Marčinko proizlazi da postoje uvjeti za određivanjem ambulantnog liječenja na slobodi jer je okrivljenica nakon izlaska iz istražnog zatvora pod terapijom koju uzima i pod kontrolom skrbnice, pa je stoga ispravno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je predložio da se liječenje okrivljenice može provoditi ambulantno, pa ukoliko se ne bi liječila postoji mogućnost da počini slično ili teže kazneno djelo, zbog čega je okrivljenici ispravno odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju 6 mjeseci, a sve temeljem citiranih zakonskih normi u izreci pobijane presude.
8.2. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenice niti zbog odluke o određivanju psihijatrijskog liječenja na slobodi.
9. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP-a na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci. na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
