Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-313/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RP, zbog kaznenog djela zlouporabe osiguranja iz članka 238. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-627/2019 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog RP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljeni RP zbog kaznenog djela zlouporabe osiguranja iz članka 238. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 238. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 1 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6.Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 926,18 eura u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, od čega se iznos 106,18 eura odnosi na trošak prometno-tehničkog vještačenja sačinjenog od strane stalnog sudskog prometnog vještaka Tonča Stanića, iznos 750,00 eura na pisani nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja, a iznos 70,00 eura na paušalni trošak postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Maria Vukovića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka . U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje , podredno, da se preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe. Ujedno je branitelj okrivljenika zatražio obavijest o sjednici vijeća o kojoj je uredno obaviješten, ali na istu nije pristupio.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka.

6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i potpuno proturječni. Nadalje, navodi da u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije dovoljno jasno i razumljivo objasnio i naveo činjenice i dokaze na temelju kojih je donio odluku u ovom predmetu, zbog čega da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika pobijana presuda nije niti nerazumljiva niti proturječna, niti su u pobijanoj presudi izneseni nedostatni razlozi o odlučnim činjenica koji bi bili proturječni. Isto tako prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi potpuno jasno i razumljivo iznio sve razloge o odlučnim činjenicama te naveo na kojim dokazima je temeljio odluku o krivnji okrivljenika analizirajući svaki dokaz sam za sebe, te u njihovoj ukupnosti. Osim toga, niti sam okrivljenik u žalbi ne ističe u čemu bi se sastojala nerazumljivost i proturječnost pobijane presude, niti koje bi to razloge o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi prvostupanjski sud trebao analizirati, zbog čega je pobijana presuda ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, te ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U žalbi se ističe da provedeno prometno-tehničko vještačenje u ovom postupku nije cjelovito i jasno niti je provedeno na način kako bi se omogućilo donošenje sigurnog i nedvojbenog zaključka o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Osim toga, ističe da je ovaj kazneni postupak pokrenut isključivo na temelju kaznene prijave osiguravajućeg društva, a ne na temelju postupanja ili saznanja policijskih službenika koji su neposredno obavljali očevid na mjestu nesreće, a da je ta okolnost značajna imajući u vidu da su policijski službenici ovlaštene osobe koje su neposredno i bez vremenskog odmaka utvrđivale činjenice i okolnosti nastanka prometne nesreće. Izostanak njihove kaznene prijave ističe da jasno upućuje na zaključak da već u početnoj fazi postupanja nije postojala indicija koja bi upućivala na postojanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo zlouporabe osiguranja iz članka 238. stavak 1. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

7.3. Iako okrivljenik u svojoj obrani navodi da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da se ne osjeća krivim, da je oženjen i da ima dvoje maloljetne djece, takova obrana okrivljenika i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, u ovom postupku izdan je kazneni nalog u odnosu na okrivljenog FP koji je priznao počinjenje kaznenog djela na način da je zajedno sa okrivljenim RP vozila postavio u sudarni položaj na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude iako do prometne nesreće nije došlo na način kako je to navedeno u prijavi Croatia osiguranju, a sve s ciljem isplate štete u iznosu 95.000,00 kuna, do koje isplate međutim nije došlo jer je tvrtka Croatia osiguranje utvrdila da stvarni nastanak prometne nezgode ne odgovara navodima okrivljenog RP i FP. Osim toga, iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da se mjesto prometne nezgode nalazi na raskrižju u mjestu Plano i to na raskrižju ulice Put Karanušića i ŽC broj 6091, te da se neposredno prije primarnog sraza osobno vozilo marke Mercedes CLS kretao zapadnom prometnom trakom ŽC 6091 iz pravca sjevera u smjeru juga i samom primarnom srazu i neposredno prije njega kretalo se brzinom od oko 20,23 km/h te da je do sraza došlo između prednjeg dijela osobnog vozila Mercedes E, reg oznake broja ST218 TF i Mercedesa CLS koji se kretao cestom s prednošću prolaska i u odnosu na putanju kretanja osobnog vozila Mercedes E, koji se kretao okomito u odnosu na njegovu putanju kretanja. Nakon primarnog sraza prema skici lica mjesta osobno vozilo Mercedes E ostalo je u svom položaju, dok je osobno vozilo CLS nastavilo kretanje u pravcu juga sve do mjesta sekundarnog sraza. Ako se analizira primarni sraz, oštećenja na bočnom desnom dijelu osobnog vozila CLS ne odgovaraju po karakteru i intenzitetu, jednako kao niti konačni položaj sudionika nakon sraza, niti tragovi na kolničkom površini nakon sraza. Slijedom navedenog, vještak je naveo da se predmetni događaj nije dogodio na način kako ga opisuju sudionici.

7.4. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet kao i ostale provedene dokaze pravilno utvrdio da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje od odgovornosti, s time da okrivljenik samo navodi da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da se ne osjeća krivim. Stoga, imajući u vidu sve provedene dokaze, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi osiguraninu oštetio stvar koja je osigurana protiv oštećenja i takvim svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela zlouporabe osiguranja iz članka 238. stavak 1. KZ/11, te je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud o tome iznio u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je pravilno stoga okrivljenika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

7.5. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

8. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio da okrivljenik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Okrivljenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni nije dovoljno cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, te činjenicu da je obiteljski čovjek, otac dvoje malodobne djece, da je stalno zaposlen, što upućuje da se radi o stabilnoj, odgovornoj i socijalno integriranoj osobi.

8.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, iako prvostupanjski sud kod odluke o kazni i kod utvrđivanja olakotnih okolnosti na strani okrivljenika nije cijenio činjenicu da je okrivljenik otac dvoje djece, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda i to kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci, potom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, primjerena kazna.

8.3. Naime, takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

9. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

9.1. Okrivljenik u žalbi ističe da su mu troškovi kaznenog postupka nepotrebno i visoko određeni jer su u nesrazmjeru sa njegovim imovinskim prilikama.

9.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika ispravno je prvostupanjski sud okrivljenika obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka kako je to navedeno u i izreci i obrazloženju pobijane presude. Naime, okrivljenik je prilikom davanja svojih osobnih podataka naveo da je zaposlen i da je srednjeg imovnog stanja, pa shodno navedenom po ocjeni ovog drugostupanjskog suda plaćanjem troškova kaznenog postupka u iznosu na koji je obvezan, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede odredaba iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše