Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-302/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AŽ, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama – iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-525/2024-46 od 19. lipnja 2024. podnio optuženi AŽ, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AŽ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog AŽ zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama – iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude i na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci te mu je primjenom članka 57 KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 10 (deset) mjeseci, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom AŽ je u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2024. godine do 29. svibnja 2024. godine.

1.2. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog AŽ oduzeta je droga marihuana, koja je od istog privremeno oduzeta po policijskim službenicima II. Policijske postaje Zagreb uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00233758 od 11. siječnja 2024. godine, koja droga se ima uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08) u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP optuženi AŽ obvezan je platiti troškove kaznenog postupka i to troškove toksikološkog vještačenja u iznosu 87,60 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu 533,40 eura, te paušal u iznosu 50,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AŽ po branitelju Igoru Skupnjaku, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže blaže kažnjavanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi AŽ, branitelj optuženika odvjetnik Igor Skupnjak te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten i državni odvjetnik, optuženi AŽ i branitelj optuženika odvjetnik Igor Skupnjak.

3. Žalba optuženog AŽ nije osnovana.

4. Optuženik u žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze, sadržajno ističući da je od inkriminirane količine konoplje namjeravao napraviti ulje koje mu je pomagalo prilikom odvikavanja od heroina, a dio ulja je namjeravao dati ocu koji boluje od karcinoma prostate, a koje njegove navode potvrđuju ispitani svjedoci ŽŽ, FŽ i GŽ. Ističe da ima dobro plaćen posao u Nizozemskoj i da mu je obitelj dobrog imovnog stanja pa nema potrebe prodavati drogu, te također navodi da pretragom njegovog doma i prostorija nije pronađeno ništa što bi upućivalo da se bavi prodajom droge, primjerice vaga, punila, PE vrećice, bilješke sa popisom kupaca i slično.

4.1. Iz naprijed navedenog proizlazi da optuženik u stvari polemizira sa analizom i ocjenom provedenih dokaza kako ih je to u svojoj odluci iznio prvostupanjski sud. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra doktora VŽ proizlazi da je optuženik politoksikomanski ovisnik, povišene tolerancije i osrednje kliničke slike. Toleranciju optuženika na preparate konoplje nije moguće točno odrediti no na temelju njegovih podataka moguće je da svakodnevno guta do 1 ml konopljinog ulja koje se dobije od oko 10 grama marihuane zbog čega je inkriminirana količina od 989,60 grama velika količina droge dostatna za 1000 do 2000 jointa ili preradom oko 100 ml ulja odnosno višemjesečnu potrošnju. Iz iskaza optuženikovog oca proizlazi da ulje za svoje zdravstvene tegobe ne koristi sedam do osam mjeseci pa je sud pravilno zaključio, imajući na umu kada je svjedok ispitivan i vrijeme počinjenja kaznenog djela, da iskaz optuženika, u dijelu kada ističe da je navedena količina konoplje bila namijenjena i za njegovog oca, nevjerodostojan. Nadalje optuženik niti jednim dokazom nije potkrijepio svoju tvrdnju o dobrom imovnom stanju u vrijeme počinjenja kazneno djela jer isprave koje je dostavio, a odnose se na njegova primanja, su iz 2020. i 2021. godine, dakle znatno prije inkriminiranog razdoblja. Također treba imati na umu da je optuženik u žalbi naveo da kod njega pretragom nije pronađeno ništa što bi upućivalo da se bavi preprodajom droge (vaga, bilješke o kupcima i slično), međutim, isto tako nije pronađeno ništa što bi upućivalo da je konoplju pretvarao u ulje . Naime, optuženik je naveo da je kao bivši ovisnik ulje koristio za smirenje i spavanje na način da ga je konzumirao dva do tri puta dnevno, pa da je tome doista tako onda je nelogično i neživotno da kod njega ulje niti u malenim količinama nije pronađeno , a potrebno mu je za svakodnevnu upotrebu, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, kao terapija. Sve navedeno upućuje da je optuženik drogu, osim dio i za vlastite potrebe nabavio i posjedovao i radi daljnje prodaje, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, te je optuženika ispravno proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže odnosno ne navodi razloge zašto smatra da kazna na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu, po svojoj vrsti i mjeri, nije primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo pa je ovaj drugostupanjski sud, imajući na umu odredbu članka 478. ZKP, razmotrio i odluku o kazni.

4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

4.4. Prvostupanjski sud je ispravno optuženiku kao olakotno cijenio korektno držanje pred sudom, zatim činjenicu da je otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je jednom osuđivan zbog istog kaznenog djela i da je posjedovao veću količinu droge. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o zapriječenoj kazni zatvora za inkriminirano kazneno djelo (od jedne do dvanaest godina) ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom i to kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci od koje kazne optuženik mora izvršiti kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, dok dio kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak