Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-392/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog VT i drugih, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-79/2023-59 od 14. ožujka 2025., podnijeli 1. optuženi VT i 2. optuženi RT, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. optuženog VT i 2. optuženog RT, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U ostalom dijelu žalbe1. optuženog VT i 2. optuženog RT odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru proglasio je krivima 1. optuženog VT i 2. optuženog RT zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavka 2. KZ/11 i 1. optuženog VT i zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, u odnosu na tog optuženika, i u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 i članka 136. stavka 2. KZ/11 1. optuženom VT utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci za svako djelo i primjenom članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 136. stavka 2. KZ/11 2. optuženi RT osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženom RT će se u izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunati vrijeme lišenje slobode po policijskim službenicima u trajanju 1 (jedan) dan, 12. rujna 2024. u 12,40 sati, kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 13. rujna 2024. do 12. ožujka 2025.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) žrtva PT se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP 1. optuženi VT i 2. optuženi RT su dužni platiti sudu na ime troškova kaznenog postupka solidarno iznos 588,75 eura na ime troškova provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku psihijatru, iznos 1.004,54 eura na ime troškova provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku psihologu i paušalnu svotu u iznosu svaki 50,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a 2. optuženi RT i trošak branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi VT po branitelju Filipu Miličiću, odvjetniku iz Vukovara, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sadržajno zbog troškova kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žali se i 2. optuženi RT po branitelju Stjepanu Šporčiću, odvjetniku iz Vukovara, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba 2. optuženog RT odbije kao neosnovana.
2.3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.4. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su 1. optuženi VT i njegov branitelj odvjetnik Filip Miličić te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni 1. optuženi VT, njegov branitelj odvjetnik Filip Miličić te državni odvjetnik.
3. Žalbe 1. optuženog VT i 2. optuženog RT su djelomično osnovane.
4. Uvodno treba istaknuti da se žalbe 1. optuženog VT i 2. optuženog RT sadržajno međusobno podudaraju i nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba. Optuženici se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP, međutim, osim što parafraziraju navedenu zakonsku odredbu sadržajno ne navode u čemu se ta povreda sastoji, s time što 2. optuženi RT kao žalbenu osnovu navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona koju zakonsku osnovu također u žalbi ne obrazlaže. Usprkos navedenom, treba istaknuti da je, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena nit i bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, žalbe optuženika nisu osnovane.
4.1. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe proizlazi da se optuženici žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što, u bitnome, obrazlažu na način da navode da iskaz ošećenika, koji tvrdi da su mu optuženici protupravno oduzeli slobodu kretanja na način da su ga, kako bi ga spriječili da ih prijavi voditelju terapijske zajednice, odvukli u podrum gdje su ga srušili na tlo, vezali gdje je bio bez hrane i vode sve do pred kraj dana, nije potkrijepljen niti jednim provedenim dokazom jer ispitani svjedoci i to u prvom redu BT, za kojega se tvrdi da je oštećenika oslobodio, a niti svjedoci OT, ŽT, V R i DT ne potvrđuju navedenu dinamiku događaja, s time što treba imati na umu da oštećenik prilikom hospitalizacije nije bio ozlijeđen. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženici ispuštaju iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da su počinili inkriminirana im kaznena djela. Iz suglasnih iskaza djelatnica trgovačke radnje koja se nalazi u blizini terapijske zajednice, proizlazi da su optuženici učestalo kupovali kod njih alkoholna pića i da su dolazili u alkoholiziranom stanju. Također su istaknule da je kod njih dolazila i starija muška osoba koja je rekla da ju šalje VT da od svojih novaca kupi alkoholna pića i koja im se povjerila da ako im to ne donese da je prema njemu agresivan da ga tuče i prijeti mu, a da im je rekao da to zlostavljanje ne želi prijaviti policiji jer se boji VT čiji otac je službenik policije. Iz iskaza oštećenika proizlazi da su ga optuženici ponižavali i zlostavljali na način da su ga šamarali i udarali po tijelu kada nije htio ići kupovati alkohol, da mu je 1. optuženi VT prijet io da će ga ubiti ako ga prijavi policiji. Te prijetnje su trajale od mjeseca veljače do rujna 2022. Prijetio mu je i 2. optuženi RT da će ga ubiti, a prijetnje nije prijavljivao policiji zato što se bojao jer je otac 1. optuženog VT službenik policije. Događaj kada su ga zatočili u podrumu zajednice bio je u rujnu 2022., a razlog je bio taj jer je rekao da će obojicu optuženika prijaviti voditelju zajednice jer nisu nahranili životinje. Tvrdi da su optuženici bili u alkoholiziranom stanju da su ga odveli u podrum gdje su ga vezali, a 1. optuženi VT je rekao da će ga ubiti ako će vikati. Bio je zavezan do večernjih sati kada ga je odvezao BT. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. dr. sc. Ivana Požgaina proizlazi da je oštećenik višekratno liječen od alkoholne ovisnosti, da nema teži duševni poremećaj koji bi utjecao na njegovu sposobnost vjerodostojnog iskazivanja. Prema tome iskaz oštećenika o postupanju optuženika prema njemu je potvrđen posrednim dokazima i to iskazima djelatnica trgovačke radnje koje su potvrdile da im je oštećenik rekao da se boji 1. optuženog VT i da za njega mora kupovati alkoholna pića. Oštećenik nije imao nikakvog razloga djelatnicama trgovačke radnje neistinito prikazivati svoj odnos sa 1. optuženim VT, a i njima je naveo isti razlog kao i u svom iskazu zašto se boji događaj prijaviti službenicima policije. Iz iskaza optuženika i svjedoka BT proizlazi da oni (optuženici) ne konzumiraju alkohol, a optuženici su naveli da oštećenik neistinito navodi da je on za njih kupovao alkohol, međutim, suprotno proizlazi iz iskaza djelatnica trgovačke radnje koje su navele da su optuženici kod njih kupovali alkoholna pića i da su dolazili u alkoholiziranom stanju, pa je sud ispravno kao nevjerodostojan ocijenio iskaz svjedoka BT koji tvrdi suprotno, odnosno da optuženici nisu konzumirali alkoholna pića i koji osporava iskaz oštećenika u dijelu kada tvrdi da ga je on odvezao u podrumu. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su 1. optuženi VT i 2. optuženi RT počinili kazneno djelo iz članka 136. stavaka 2. KZ/11 jer su protupravno oduzeli slobodu kretanja oštećeniku kako bi ga spriječili da ih prijavi voditelju terapijske zajednice, a 1. optuženi VT je počinio i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 jer je oštećeniku prijetio da će ga ubiti i te prijetnje, koje su kod ošećenika izazvale osjećaj straha je ponavljao kroz period od sedam mjeseci pa je oštećenik stavljen u težak položaj. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.2. Optuženici se žale i zbog odluke o kazni smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti i to činjenicu da su iznijeli svoj iskaz i odgovarali na pitanja, te također da utvrđene olakotne okolnosti sud nije na pravilan način vrednovao. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Prije svega optuženici moraju imati na umu da činjenica što su u postupku iznijeli svoj iskaz nije okolnost koja utječe na odluku. To bi bilo cijenjeno kao olakotna okolnost da su priznali počinjenje kaznenih djela jer bi time doprinijeli bržem i jednostavnijem okončanju kaznenog postupka. Ostale okolnosti i to činjenicu da se radi o mlađim, neosuđivanim osobama, da su bez zaposlenja i imovine i da je 2. optuženi RT otac maloljetnog djeteta prvostupanjski sud je pravilno vrednovao, pa kada se imaju na umu zaprijećene kazne zatvora za inkriminirana kaznena djela i duljina vremenskog perioda protupravnog postupanja 1. optuženog VT kod počinjenja kaznenog djela prijetnje, pravilno je prvostupanjski sud 1. optuženom VT za svako počinjeno kazneno djelo utvrdio kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a 2. optuženog RT je osudio na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te je potom optuženicima izrekao uvjetne osude na način da je 1. optuženom P odredio rok provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, a 2. optuženom RT u trajanju 1 (jedne) godine. Tako izrečenim kaznenim sankcijama u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja i te kaznene sankcije će ispuniti sve zahtjeve specijalne i generalne prevencije, odnosno iste će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.3. Međutim, u pravu su optuženici kada se žale zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, sud je optuženike obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka koji se sastoje od provedenih vještačenja te paušalne svote obrazlažući tu njihovu obvezu duljinom trajanja i složenošću postupka i njihovim materijalnim prilikama, iako sud uopće ne navodi kakve su njihove materijalne prilike i jesu li u mogućnosti naknaditi troškove kaznenog postupka. Naime, sud treba imati na umu da iz osobnih podataka optuženika proizlazi da su nezaposleni i bez imovine. Uz navedeno i izreke presude proizlazi da je sud 2. optuženog RT obvezao i na naknadu troškova postavljenog branitelja što sud u razlozima presude uopće ne obrazlaže. Imajući na umu da presuda u tom dijelu ne sadrži razloge prihvaćenjem žalbe optuženika ukinuta je odluka o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, shodno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP, dok je u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana i na temelju članka 482. ZKP, potvrđena je prvostupanjska presuda.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
