Ovr-1292/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Jermini Dujmović-Živković, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Elvira Cerića, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja MANEO d.o.o. Bjelovar, Augusta Šenoe 7, OIB: 68737438754, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, Antuna Bauera 2, protiv ovršenika DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, dana 20. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, u pravnoj stvari koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenom kod Financijske agencije dana 27. studenog 2025. godine, a na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Helene Dragun pod brojem OV-1389/2025 od 17. travnja 2025. godine.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda dana 27. svibnja 2026. godine zaprimljen je prijedlog ovršenika u svezi donošenja rješenja kojim bi se naložilo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u pravnoj stvari koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenom kod Financijske agencije dana 27. studenog 2025. godine budući je ovršenik istovremeno s potonjim prijedlogom podnio tužbu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

2.U podnesenom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelj protiv ovršenika pred Financijskom agencijom dana 27. studenog 2025. godine zatražio izravnu naplatu tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Helene Dragun pod brojem OV-1389/2025 od 17. travnja 2025. godine temeljem koje su ovršeniku blokirani svi računi. Ovršenik u svom prijedlogu ističe da potraživanje iz zadužnice ne postoji jer je ugovor raskinut te usluga nije izvršena. Nadalje navodi da je zadužnica uzeta na prijevaru, a iznos na zadužnici nije istinit. S tim u svezi da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer bi ovršenik bio potpuno financijski ugrožen i onemogućen u podmirivanju osnovnih životnih potreba, uzdržavanju obitelji dok bi povrat novčanih sredstava nakon završetka parnice bio izrazito otežan odnosno nemoguć. Slijedom iznesenog, ovršenik je predložio sudu donijeti rješenje kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga svim bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenom kod Financijske agencije dana 27. studenog 2025. godine, a na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Helene Dragun pod brojem OV-1389/2025 od 17. travnja 2025. godine.

3.Sud je zaključkom od 29. svibnja 2026. godine dostavio ovrhovoditelju na očitovanje prijedlog ovršenika, a na koji zaključak se ovrhovoditelj očitovao na način da je istaknuo da se u cijelosti protivi prijedlogu ovršenika za odgodu budući nije ispunjena ni jedna od potrebnih pretpostavki propisanih čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ-a). Slijedom navedenog, predlaže odbiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4.Odredbom, članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4.1.Napominje se da je sud uvidom u eSpis aplikaciju utvrdio da je ovršenik dana 27. svibnja 2026. godine podnio tužbu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (pod poslovnim brojem P-2094/2026) te da u tom smislu nije bilo svrhovito donositi zaključak o upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5.Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

6.Odredbom članka 65. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene stavkom 1. tog članka, i to: ako postoji zakonski razlog za odgodu i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

7. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem tužbe radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom ispunio pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. stavka 1. OZ-a.

8. Međutim, u ovom konkretnom slučaju ovršenik nije ničim dokazao da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti je sudu pokazao u čemu bi se i na koji način ta šteta manifestirala. Sama činjenica da je ovršenik blokiran zbog provedbe ovrhe, sama po sebi, ne ukazuje na ispunjenost pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete na strani ovršenika, a koja je prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a kumulativno potrebna za odgodu. Za napomenuti je da se ovrha provodi u korist ovrhovoditelja i njenu bi provedbu trebalo spriječiti samo ako bi se njome ovršeniku prouzorčila šteta koju ovršenik restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, a što u konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao. Naime, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpi predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onog koji je na tu isplatu obavezan. Ukoliko bi, pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi, konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja članka 65. stavka 1. OZ- a. Ovršeniku se na koncu ukazuje da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne dobiva mogućnost da istim sredstvima raspolaže već bi ona ostala i dalje zaplijenjena sve do okončanja parničnog postupka u predmetu pod poslovnim brojem P-2094/2026.

9. Stoga je, držeći da nisu kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, pozivom na odredbu čl. 65. OZ-a, sud odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 20. srpnja 2026.

S U D A C

Jermina Dujmović-Živković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od prijama. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-pun. ovrhovoditelja

-ovršeniku