REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: 11 K-7/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Brleković, predsjednice vijeća, sutkinje članice vijeća Tihane Cišper, te sudaca porotnika Miroslava Grahovca, Ivanke Vitez i Zlate Malbašić, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Šiškić, u kaznenom predmetu protiv I. optuženoga UH i II. optužene DH iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-11/2024 od 24. srpnja 2024. zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 4. i 5. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), koja je činjenično izmijenjena na raspravi 12. siječnja 2026. i 30. lipnja 2026., nakon javne rasprave, održane i zaključene dana 20. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Siniše Hlebića, I. optuženog UH, II. optužene DH, branitelja I. optuženoga RH, odvjetnika u [adresa], branitelja II. optužene BH, odvjetnika u [adresa], te punomoćnika ošt. Veljka Miljevića, u.z. Lucija Dorčić, odvjetnica u Zagrebu, dana 21. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika ŽDO, oštećenoga TH te I. i II. optuženih putem video veze sa Zatvorom u Zagrebu, a u odsutnosti ostalih objavio je, a 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. optuženi UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SH i LH, rođen **.**.1967. u [adresa] u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin SR Njemačke, stranac sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, pismen sa završenom VSS, djelatnik, nezaposlen, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, od imovine je vlasnik šume u RH, a ima i imovine u inozemstvu, vlasnik automobila, kamiona i građevinskih strojeva

II. optužena DH, rođ. ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer U i ŠH djevojački D, rođena **.**.1963. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], pismena sa završenom VŠS, škola primijenjene umjetnosti, nezaposlena, udana, majka dvoje punoljetne djece, vlasnica kuće, šume i zemljišta u Stinici, vrjednije pokretnine ne posjeduje

k r i v i  s u

što su:

1) dana 21. veljače 2022. u [adresa] u stanu vlasnice ĐH, a koji je II. opt. DH iznajmila za potrebe korištenja I. opt. UH, zajedno i po prethodnom dogovoru, a nakon što su s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi, temeljem neistinite dokumentacije koju je sačinila II. opt. DH, **.**.2022. i 11. veljače 2022., II. opt. DH lažno se prikazujući kao punomoćnica prodavatelja HH, te I. opt. UH lažno se prikazujući kao nećak inozemnog bankara zainteresiranog za kupnju nekretnine zbog čega je razgledavao nekretninu, prodali njegov poslovni prostor površine 40,48 m2, u prizemlju zgrade, zemljišnoknjižnoj čestici 1548 i 1550, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupcima ZH i PH, za iznos od 400.000,00 eura, koji novac su I. opt. UH i II. opt. DH podijelili u zajedničku korist, pa kako bi prikrili počinjenje istih kaznenih djela i zadržali tako protupravno stečenu imovinsku korist, zajedno i u dogovoru, a u namjeri da ubiju žrtvu HH, **.**.2022., s najmanje tri neovisna udarca nekim tupotvrdim sredstvom manje kontaktne površine udarili ga po glavi, zadavši mu osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukih prijeloma tjemenozatiljnog dijela glave i prijelome desne jagodične kosti s ozljedama mekotkivne i vaskularne strukture unutar lubanje, uslijed kojih ozljeda je preminuo, a kako bi isto prikrili, tijelo žrtve HH odbacili su u području Samobora u mjestu Domaslovec u predjelu obraslom drvećem i raslinjem, pa ustrajući u prikrivanju počinjenog, u dogovoru s II. opt. DH, I. opt. UH je 21. veljače 2024. kupio lopatu, rukavice i pvc vreću te 23. veljače 2024. dio posmrtnih ostataka žrtve HH i to bedrenu kost, više većih i manjih fragmenata lubanje i donju čeljust u Domaslovcu stavio u pvc vreću i dovezao osobnim automobilom marke Škoda tip Octavia reg. oznaka: [registarska oznaka] u Svetu Nedjelju, u mjesto Orešje, u predio listopadne šume u blizini istočne obale jezera Orešje, Orešje bb, gdje je posmrtne ostatke ubacio u prethodno iskopanu i pripremljenu rupu koju je potom zakopao i prekrio raslinjem, pa se automobilom odvezao do jezera Rakitje, u Svetoj Nedjelji, Zagrebačka bb, gdje je u metalnu kantu za otpad odbacio jednu gumeno-platnenu rukavicu, a u rukavac jezera Rakitje odbacio crnu putnu torbu, nakon čega se prodjenuo i odjeću u kojoj je bio odjeven osobnim automobilom odvezao u Dugo Selo, Ulica Bože Huzanića u blizini kbr. 3, gdje je istu odbacio u kontejner,

- dakle, drugoga ubili iz koristoljublja i prikrivanja drugog kaznenog djela,

2) u vremenu od sredine prosinca 2021. do 11. veljače 2022. u Dubrovniku, zajedno i po prethodnom dogovoru, a u nakani pribave protupravne imovinske koristi, II. opt. DH je sredinom prosinca 2021. izradila posebne punomoći u kojima je neistinito navela da ju je HH kao vlasnik nekretnina u [adresa] opunomoćio da u njegovo ime i za njegov račun zaključuje predugovore i ugovore o kupoprodaji nekretnina te da samostalno prima iznose kapara, predujmova i kupovnina, te je sačinila Ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem je neistinito navela da joj primatelj uzdržavanja HH, kao davateljici uzdržavanja, trenutkom svoje smrti daje u vlasništvo sve nekretnine u Dubrovniku i sav gotov novac koji se nađe kod njega ili na kojem računu, a na kojim pismenima je DH potpisala HH i umetnula neautentične javnobilježničke ovjere broj: Ov-14523/21 od 15. prosinca 2021., broj: Ov-429/2022 i Ov-428/2022 od 14. siječnja 2022., sve od javne bilježnice IH iz [adresa], pa su I. opt. UH i II. opt. DH, iako znajući da HH nije dao II. opt. DH takve punomoći niti s njom zaključio takav ugovor, početkom siječnja 2022. došli u Dubrovnik gdje je II. opt. DH potencijalnim kupcima predočila neistinitu punomoć za prodaju nekretnina vlasništvo HH, a I. opt. UH predstavila kao nećaka inozemnog bankara zainteresiranog za kupnju tih nekretnina, sve kako bi kupce nagnali na kupnju, a iako znajući da to nije istina, pa kada su PH i ZH u to povjerovali i odlučili kupiti poslovni prostor, u naravi restoran površine 40,48 m2, u prizemlju zgrade u [adresa], označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za iznos od 400.000,00 eura, I. opt. UH i II. opt. DH su 12. siječnja 2022. ponovno došli u Dubrovnik gdje je II. opt. DH s kupcima potpisala predugovor o kupoprodaji nekretnina i primila na ruke kaparu u iznosu od 40.000,00 eura, za koje vrijeme ju je I. opt. UH čekao u automobilu, a 11. veljače 2022. je II. opt. DH potpisala ugovor o kupoprodaji nekretnina i od kupaca preuzela na ruke ostatak kupovnine u iznosu od 360.000,00 eura, na koji način su I. opt. UH i II. opt. DH pribavili protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 400.000,00 eura, koji iznos su međusobno podijelili te za isti iznos oštetili PH i ZH,

dakle, I. opt. UH s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist, a II. opt. DH izradila lažne isprave radi uporabe i uporabila ih kao prave, a djelo je počinjeno glede javnih isprava, te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist,

čime su kaznenim djelom pod točkom 1/ počinili kazneno djelo protiv života i tijela - teškim ubojstvom – opisano i kažnjivo po članku 111. točka 4. i 5. KZ/11, a kaznenim djelom pod točkom 2/ kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a II. opt. DH i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 3. u svezi stavka 1. i u svezi članka 52. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11.

Stoga se temeljem članka 111. točke 4. i 5. KZ/11 za kazneno djelo iz točke

1/ I. optuženome UH

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU 30 (TRIDESET) GODINA

dok mu se na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 2/

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

pa se na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 I. optuženi UH

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU OD 32 (TRIDESET DVIJE) GODINE

Na temelju članka 111. točke 4. i 5. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 1/ II . optuženoj DH se

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU 30 (TRIDESET)

GODINA

dok joj se na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 za kazneno djelo prijevare iz točke 2/

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA

a temeljem članka 278. stavak 3. u vezi članka 52. KZ/11 za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz točke 2/ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

pa se na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 II. optužena DH

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA U TRAJANJU OD 35 (TRIDESET PET) GODINA

Na temelju članka 54. KZ/11 I. optuženome UH u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 32 (trideset dvije) godine uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. veljače 2024. nadalje, dok se II. optuženoj DH u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 35 (trideset pet) godina uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. travnja 2022. do 20. listopada 2022. te od 26. veljače 2024. nadalje.

Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u nastavku ZKP/08) oštećenom PH i oštećenom ZH dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200.000,00 eura – svakom, te se nalaže I. opt. UH i II. optuženoj DH da solidarno isplate oštećenom PH i oštećenom ZH svakome po 200.000,00 eura u roku od 15 dana.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom TH dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 40.000,00 eura te se nalaže I. opt. UH i II. optuženoj DH da solidarno isplate oštećenom TH iznos od 40.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećena FH za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućuju se u posebnu parnicu.

Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. optuženi UH i II. optužena DH oslobađaju se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret državnog proračuna, dok su temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužni solidarno podmiriti trošak zastupanja oštećenih TH i FH po odvjetniku Veljku Miljeviću u iznosu koji će biti utvrđen naknadno posebnim rješenjem .

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO-DO-11/2024 od 24. srpnja 2024. protiv I. optuženoga UH i II. optužene DH zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškim ubojstvom - opisano i kažnjivo po članku 111. točke 4. i 5. KZ/11 na štetu HH, kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11, a protiv II. optužene DH i zbog kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 3. u vezi članka 52. KZ/11. Na raspravi održanoj 12. siječnja 2026. temeljem članka 25. stavak 1. točka 1. i stavak 3. i 4. ZKP/08 na spis koji se vodio po ovoj optužnici spojen je spis Općinskog suda u Dubrovniku: K-139/2022 koji se vodio po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku KO-DO-142/2022 od 23. lipnja 2022. protiv optužene DH zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. KZ/11 i 278. stavak 3. KZ/11 nakon čega je ŽDO u Velikoj Gorici izmijenilo činjenični opis kaznenog djela pod točkom 2/.

2. Na raspravi održanoj 18. kolovoza 2025. branitelji II. optužene predlagali su isključenje javnosti s rasprave uz obrazloženje da se supruga II. optužene, ČH od strane nepoznatih osoba, a nakon što je održana prva rasprava sustavno uznemirava na način da mu se na vrata stana i na automobil lijepe novinski članci u kojima se izvještava o ovom predmetu i na kojima je nadopisano "ubojica", a kako se radi o starijoj osobi, lošijeg zdravstvenog stanja to značajno utječe na njegovo zdravlje. Ovo vijeće odbilo je prijedlog branitelja II. optužene jer razlozi izneseni po branitelju ne predstavljaju zakonske razloge za isključenje javnosti iz članka 388. stavak 2. ZKP/08. Naime, obrana ukazuje na štetu koju javnost rasprave ima na osobni ili obiteljski život II. optužene DH, odnosno njezinog supruga ČH, ali ta šteta po ocjeni ovoga vijeća nije takve prirode i intenziteta da bi prevladavala nad interesom javnosti i da bi isključenje javnosti s rasprave bilo prijeko potrebno za interese pravde. Nedvojbeno je da postoji interes javnosti za konkretan kazneni predmet. Neupitno je također, da taj kazneni postupak utječe na osobni i obiteljski život sudionika takvog postupka, pa i njegove najbliže srodnike. Međutim, osim interesa optuženika i članova njegove obitelji, postoje i drugi važni interesi među kojima je prvenstveno pravo javnosti da bude obaviještena o radu suda te s tim u vezi jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i ostvarenje generalne prevencije u smislu da kazneni postupak djeluje na javnost da se građani suzdrže od činjenja kaznenih djela. Kako se radi o suprotstavljenim interesima, potrebno je u svakom konkretnom predmetu ocijeniti koji od suprotstavljenih interesa ima prevagu. Stoga, polazeći od težine kaznenih djela za koja se II. opt. tereti, a kod kaznenog djela teškog ubojstva radi se o jednom od najtežih kaznenih djela te okolnosti pod kojima su inkriminirana kaznena djela počinjena, te količine poduzetih inkriminiranih radnji, stajalište je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju javni interes za informiranjem preteže nad zaštitom osobnog i obiteljskog života II. optužene i njene obitelji.

3. Očitujući se o osnovanosti optužnice, I. optuženi UH i II. optužena DH izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja su im izmijenjenom optužnicom stavljena na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitani su TH (l.1685-1689), FH (l.1689-1692), PH (l.1695-1697), ZH (l.1698), VH (l.1722-1723), IH (l.1723-1725), EH (l.1738-1740), ŽH (l.1754), ĐH (l.1755-1756), CH (l.1762), NH (l.1775-1776), JH (l.1819-1821), OH (l.1838-1840), ĆH (l.1840-1843), AH (l. 2006-2007), dok su UHA i ČH koristili blagodat nesvjedočenja (l.1775), ispitana je vještakinja Marija Baković (l.1807-1809), na suglasan prijedlog stranaka pročitan je iskaz svjedoka KH (l.735-737), reproducirane su video snimke posebnih dokaznih radnji od 16., 17., 21., 22., 23. i 26. veljače 2024., te snimka iz Pevexa od 21. veljače 2024., reproducirane su snimke razgovora proizašlih iz posebnih dokaznih radnji određenih nalogom suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-610/2024 od 12. srpnja 2024. i to razgovora od 4. listopada 2023., 31. listopada 2023., 15. studenog 2023., 19. studenog 2023., 28. studenog 2023., 1. prosinca 2023., 4. prosinca 2023. 8. prosinca 2023., 26. prosinca 2023., 28. prosinca 2023., 3. siječnja 2024., 13. siječnja 2024., 16. siječnja 2024., 16. siječnja 2024., 17. siječnja 2024., 18. siječnja 2024., 19. siječnja 2024., 20. siječnja 2024., 22. siječnja 2024., 23. siječnja 2024., 25. siječnja 2024. i 29. siječnja 2024., 30. siječnja 2024., 31. siječnja 2024., 2. veljače 2024., 6. veljače 2024., 8. veljače 2024., 20. veljače 2024 i 26. veljače 2024., pročitani su materijalni dokazi i to: službena zabilješka o dojavi i izvješće PUZ-a, V. PP Zagreb od 12. ožujka 2022. s izvješćem o postupanju (l.16), zapisnik o prijavi nestanka osobe HH od 12. ožujka 2022. (l.19-22), preslike posebnih punomoći od 15. prosinca 2021. i 14. siječnja 2022. (l.23-26), preslike ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. siječnja 2022. (l.27-32), preslika predugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. siječnja 2022. (l. 33-35a), preslika potvrde o primitku iznosa kapare od 12. siječnja 2022. (l.35b- 35c), preslika ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. veljače 2022. (l.36-39a), preslika tabularne izjave od 11. veljače 2022. (l.40-41a), podnesak javnog bilježnika IH s prilozima od 18. ožujka 2022. (l.42-45), službena zabilješka o pregledu mjesta pronalaska ljudskih kostiju PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 23. veljače 2024. s kriminalističko- tehničkim izvješćem (l. 61-62), fotodokumentacija pronalaska ljudskih kostiju u Sv. Nedjelji, Orešje bb od 27. veljače 2024. (l.63-81), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01177015 s zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta u trgovini Pevex u Sisku – snimka video nadzora i računa od 21. veljače 2024. s izvješćem o pregledu snimke nadzorne kamere od 26. veljače 2024 (l. 82- 87), zapisnik o očevidu s kriminalističko-tehničkim izvješćem PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 23. veljače 2024. u Rakitju, Zagrebačka ulica bb o pronalasku jedne gumeno platnene rukavice i jedne putne torbe, s fotodokumentacijom (l. 88-90 i 361-367), zapisnik o očevidu s kriminalističko-tehničkim izvješćem PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 23. veljače 2024. u Dugom Selu, Ul. Bože Huzanića kod kbr. 3 o pronalasku para muških tenisica, jakne s kapuljačom, donjeg dijela trenirke, majice dugih rukava i pulovera od 23. veljače 2024., s fotodokumentacijom (l.91-93 i 368-378), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora I. opt. UH u [adresa] (l.131- 134), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa I. opt. UH – osobnog vozila marke Škoda tip Octavia reg. oznake [registarska oznaka] (l.135-137), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora II. opt. DH u [adresa] (l.138-141), zapisnik o pretrazi osobnog vozila II. opt. DH marke Mercedes C 220 D, reg. oznake [registarska oznaka] (l.142-144), i marke Mercedes C 200 D, reg. oznake [registarska oznaka] (l.145-147), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od I. opt. UH od 26. veljače 2024. broj: 01177203, 01177201 i 00284955 – mobilni uređaji i dvije SIM kartice sa zapisnikom (l.148-149 i 151,154), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od II. opt. DH od 26. veljače 2024. broj: 00284813 od 26. veljače 2024. sa zapisnikom – mobilni uređaj sa SIM karticom (l.152-153), fotodokumentacija I. opt. UH i II. opt. DH od 26. veljače 2024. (l.158-166), službena zabilješka o pregledu mjesta pronalaska ljudskih kostiju u [adresa] po PUZ-u, Sektoru krim. policije, Službi za očevide i kriminalističku tehniku od 23. veljače 2024. (l.238-239), zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 23. veljače 2024. u [adresa] (l.240- 241), zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 29. veljače 2024. u mjestu Domaslovec, Domaslovečka ulica bb (l.270-273), službena zabilješka o pregledu mjesta pronalaska ljudskih kostiju u mjestu Domaslovec, Domaslovečka ulica bb s izvješćem te foto-elaboratom mjesta pronalaska (l. 274- 276, 379-383 i 975-992 spisa), posebno izvješće PUZ-a, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta od 12. travnja 2022. povodom prijave nestanka HH s prilozima (l. 287a-339), zapisnik Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" o provedenom biološkom vještačenju od 5. ožujka 2024. (l.342-346), izvješće PUZ-a, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta od 30. ožujka 2023. – analiza izlista telekomunikacijskih operatera za mobilni telefon korisnika HH (l.416), izvješća Ravnateljstva policije, Uprave krim. policije, kriminalističko-obavještajnog sektora, službe posebnih kriminalističkih poslova o provođenju posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP- a, s 41 optičkim medijem (l. 421-429, 434-442, 445-448, 452-490), zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku o pregledu koštanih ostataka od 27. svibnja 2024. (l. 802), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. med. Marije Baković od 20. lipnja 2024. (l.850-852), posebno izvješće PUZ-a, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta od 8. srpnja 2024. s prilozima – zapisnik o pretrazi mobilnog telefona i sim kartica I. opt. UH s analizom sadržaja, zapisnik o pretrazi mobilnog telefona i sim kartica II. opt. DH s analizom sadržaja (l.859-958), te podaci Ravnateljstva policije, Uprave za granicu od 26. ožujka 2026. i 29. travnja 2026. (l.1944, 1995-1996).

4.1. Na temelju stavka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka koji su ispitani pred Općinskim sudom u Dubrovniku u prisutnosti stranaka, u spisu K-139/2022 koji je spojen s ovosudnim spisom pa je tako pročitan iskaz svjedoka-oštećenika PH od 25. srpnja 2022. kao i njegov iskaz od 22. travnja 2022. kod ODO Dubrovnik, iskaz svjedoka CH od 29. kolovoza 2022., svjedoka MH i svjedoka GH od 29. rujna 2022., te kod ODO u Dubrovniku od 22. travnja 2022., svjedoka UF od 16. studenoga 2022. i od 12. travnja 2022. kod ODO u Dubrovniku, svjedoka VH **.**.2022. i od 5. svibnja 2022. kod ODO u Dubrovniku, svjedoka DF od 14. veljače 2023. i od 5. svibnja 2022. kod ODO u Dubrovniku, svjedoka DHA **.**.2023., te iskaz vještaka Darinke Tratnik od 14. listopada 2022.

4.2. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka-oštećenika ZH od 22. travnja 2022. pred ODO u Dubrovniku, svjedoka FH od 25. travnja 2022. pred ODO u Dubrovniku i svjedoka IH od 11. svibnja 2022. u PU Zagrebačkoj, Službi općeg kriminaliteta.

4.3. Pročitani su materijalni dokazi iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku K- 139/2022 koji nisu pročitani tijekom dokaznog postupka u spisu K-7/2025 i to prijedlog predlagateljice DH za zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini u vlasništvu HH, podnesem Općinskom sudu u Dubrovniku po punomoćniku RF od 10. veljače 2022., prijedlog DH za brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2022., prijedlog za upis prava vlasništva koji je PH podnio Općinskom sudu u Dubrovniku 18. veljače 2022. s prilozima, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija DH od 8. travnja 2022. i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 96591 od 8. travnja 2022., posebna punomoć od 15. prosinca 2021. i 14. siječnja 2022., ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. siječnja 2022., predugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. siječnja 2022., potvrde o primitku iznosa kapare od 12. siječnja 2022., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. veljače 2022., tabularne izjave od 11. veljače 2022., izjava-brisovno očitovanje radi brisanja zabilježbe o postojanju ugovora o uzdržavanju i izjava BF od 18. veljače 2022., dopisi Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine od 4. siječnja 2022, te zaključak Grada Dubrovnika od 17. ožujka 2022. vezano uz ponudu DH [adresa] i [adresa] za prvokup nekretnina, zapisnik o pretrazi pokretnih stvari – mobilnih telefona i SIM kartica korisnice DH, službene bilješke PU dubrovačko-neretvanske od 25. svibnja 2022. povodom ulaska u sadržaj mobilnog telefona DH Iphone 13 Pro koji je izdvojen prilikom pretrage, posebno izvješće PU dubrovačko- neretvanske od 3. svibnja 2022. vezano uz izuzimanja rukopisa od DH, te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za rukopise Darinke Tratnik od 10. lipnja 2022.

4.4. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije (l. 2024-2025) i izvadak iz kaznene evidencije (l. 183-184) za I. optuženoga UH, te izvadak iz prekršajne evidencije (l. 2026-2027) i izvadak iz kaznene evidencije (l. 185-186) za II. optuženu DH.

4.5. Odbijen je na prvoj raspravi dokazni prijedlog obrane II. opt. za ekshumacijom posmrtnih ostataka žrtve i za novo sudsko medicinsko vještačenje jer vještak koji je proveo vještačenje tijekom istrage u vrijeme ovog dokaznog prijedloga još nije bio ispitan, a nakon ispitivanja sudsko medicinskog vještaka na raspravi, ovaj dokazni prijedlog nije ponovno stavljen. Također je odbijen i dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita RHA na adresi [adresa] na okolnost da su I. opt. i oštećenik boravili kod nje krajem ožujka i prve polovice travnja 2021. kao nepotreban i odugovlačeći jer ovaj personalni dokaz ne bi mogao promijeniti utvrđeno činjenično stanje, odnosno okolnost da je 21. veljače 2022. zabilježena zadnja aktivnost mobitela žrtve u večernjim satima na području [adresa], te da nakon ovog datuma Uprava za granicu nema zabilježen prijelaz državne granice žrtve, a niti povratak, pri čemu je neupitno da je žrtva ubijen u Republici Hrvatskoj jer sigurno nije mrtav prevezen preko granice. Osim toga, početkom ožujka 2022. očekivao je dolazak sina iz Belgije pa nije životno niti logično da mu se ne bi javio iz Italije u slučaju da ga nije mogao dočekati u Zagrebu. Odbijen je i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka TF na okolnost da se oštećeni bavio preprodajom droge te da se svjedok bojao da će brodom koji su trebali kupiti krijumčariti drogu, kao i da ima saznanja da se spominjalo da bi se I. optuženome namjestilo ovo kazneno djelo iz određenih interesa ljudi iz tog miljea. Naime, da bi se oštećeni bavio i preprodajom droge bilo je poznato i njegovom sinu TH koji je o tome svjedočio, pa to za ovo vijeće nije upitno, niti je uopće relevantno, a saznanja o namještanju I. opt. ubojstva žrtve bi ionako bila nagađanja tj. prepričavanja neprovjerenih informacija koje se „spominju“ i koje ne mogu imati utjecaja na sadržaj izvedenih dokaza koji terete I. optuženoga, a koji su u presudi analizirani. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane I. opt. za ispitivanjem javnog bilježnika Vedrana Vujanovića, koji je pripremao dokumentaciju vezanu uz žrtvinu firmu u kojoj je I. opt. trebao biti direktor te da su zajedno investirali u brod, čime bi dokazao da nije imao motiv za ubojstvo žrtve. Naime, ovaj dokazni prijedlog o motivu za ubojstvo žrtve ocijenjen je kao nepotreban i odugovlačeći jer je taj motiv utvrđen drugim dokazima koji su u presudi obrazloženi.

4.6. Nadalje, odbijen je i dokazni prijedlog branitelja II. optužene da se u svojstvu svjedoka ispita odvjetnik Dragan Pištalo iz Dubrovnika na okolnost uzimanja uzoraka rukopisa okrivljene i komparacije s potpisom HH jer da se nisu niti jedan od vještaka očitovali da li je skriptor osoba koja piše lijevom ili desnom rukom, a da se na istu okolnost pozove i ispita vještak Marijan Krajna. Naime, vještak Darinka Tratnik vještačila je rukopis II. opt. i došla do zaključaka koje ovaj sud prihvaća te koja je izrazila mišljenje s najvišim stupnjem vjerojatnosti da je II. opt. DH skriptor potpisa HH na ugovoru o doživotnom uzdržavanju i na posebnim punomoćima, radi čega je bilo nepotrebno dodatno utvrđivati da li je skriptor lijevak ili dešnjak, a vještak Marijan Krajna nije imenovan vještakom u ovom kaznenom postupku da bi mogao biti ispitivan na iste okolnosti niti je nalaz i mišljenje koji je ovaj vještak sačinio privatno pročitan kao dokaz u postupku, već je taj prijedlog odbijen.

4.7. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se pribave video zapisi s kamera postavljenih na objektu koji je u optužnici naveden kao mjesto izvršenja kaznenog djela ubojstva da bi se utvrdilo da li je upravo 21. veljače 2022. oštećeni dolazio do predmetnog stana kao neprikladan jer je predsjednica vijeća u telefonskom kontaktu s predstavnicom društva Condita, kao ranijim upraviteljem naselja Hoto vila gđom. SF dobila informaciju da naselje Hoto vila od 2018. više nije zaštićen i čuvan prostor, te da je u naselju postojala samo jedna nadzorna kamera na ulazu u naselje dok na pojedinačne zgrade nisu bile postavljene nadzorne kamere. Sve navedeno konstatirano je u službenoj zabilješci od 1. srpnja 2026. (l.2056).

5. Iznoseći svoju obranu (l.2032-2037, 2039-2042) I. optuženi UH iskazao je da poznaje HH od 2002., kada se bavio prodajom teretnih vozila te su HH i njegov partner kupili neka vozila od njegove firme. U periodu od 2002. pa do 2021. povremeno su se sastajali, da bi se 2021. sreli i dogovorili da će ići u zajednički posao. HH mu je rekao da mu novac lagano nestaje pa da mora nešto pokrenuti kako bi zaradio, a to nešto mora biti veliko. Tada su se zajedno počeli baviti preprodajom i prodajom kamiona te posudbom novca uz kamatu. Krajem 2021. HH mu je ispričao da ima veću količinu kokaina u Italiji i da će poslati R iz [adresa] da proda 20 kg kokaina u Milanu. Tu je očigledno došlo do problema radi čega mu je HH predložio da se s R nađu u Splitu, gdje su se i našli oko Božića ili Nove godine te su kod B i prenoćili. HH i R su razgovarali o tom problemu, a on je razgovarao s kapetanom TF nakon čega su svi zajedno bili na večeri kojom prilikom je HH rekao T da će EH prodati restoran. Nakon nekoliko dana vratili su se u Zagreb i odmah otišli kod javnog bilježnika jer je HH htio aktivirati firmu jer su htjeli od TF kupiti brod. Bilježnik je trebao izdati potvrdu u ime direktora Tonyeve firme koji se nalazio u Italiji i koji nije htio doći u Hrvatsku. Trebao je na autu promijeniti ulje i napraviti servis te ga je HH odveo jednom automehaničaru koji je to učinio, a HH je sa svog automobila marke Peugeot skinuo tablice i stavio u gepek njegovog automobila. Tom prilikom HH je nekoga nazvao te je sugovorniku rekao da uzme ključeve od restorana, a da će njegova prijateljica DH doći da si to pogleda i da se proda. HH je sugovorniku rekao da bude na pomoći ukoliko bi se pojavio bilo kakav problem, te da mu je sugovornik bio EH. HH je nadalje rekao da on odvede DH u [adresa] kad EH donese ključeve. Pitao je HH zbog čega ne ode on u Dubrovnik, a on je rekao da se ljuti na te ljude u Dubrovniku jer je saznao da oni iskorištavaju njegove kontakte u Kolumbiji i da je u sporu s njima jer inzistiraju na smanjenju najamnine. HH je rekao i da se zbog svega toga boji i da bi najradije sve prodao. Jednog dana HH mu je rekao da su ključevi spremni te da s DH ode u Dubrovnik, što su slijedećeg dana i učinili, a dočekao ih je EH s kojim se DH pozdravila i za njega mu rekla da je S i da ne razumije hrvatski. EH se on predstavio imenom i prezimenom te su DH i EH išli ispred njega, a on je hodao iza njih. U starom gradu čekao ih je jedan stariji gospodin s kojim je EH upoznao DH te je i tom gospodinu rečeno da on ne razumije hrvatski. Stariji gospodin otključao je restoran i ušao unutra s EH i DH, a on je hodao iza njih kao mali psić. Nakon dvije ili tri minute stariji gospodin koji je otključao restoran pitao je DH da li će imati malo vremena nakon toga jer je potencijalni kupac koji je već bio u najmu restorana htio razgovarati s njom. DH je rekla da može pa su otišli u jedan kafić gdje je taj gospodin DH predstavio potencijalnog kupca, a za njega je rekao da je ionako S i da ništa ne razumije. U jednom trenutku zazvonio mu je mobitel a na liniji je bio HH koji ga je pitao kako ide. Odgovorio je da ne zna jer ne razumije budući da su oni rekli da on ne razumije hrvatski i da samo pije svoju kavu. HH je rekao neka mu se DH javi kad završe. Nakon što su se razišli, njih dvoje su otišli prema Zagrebu, a DH je rekla da oni zaista žele kupiti restoran. Rekao je DH da nazove HH jer je on to tražio, pa ga je i nazvala te su dogovorili da će se naći u Zagrebu. Nakon dva ili tri tjedna išao je u kafić Roselino gdje je već zatekao DH i HH koji mu je rekao da sutra DH odveze u Dubrovnik. Pristao je i sutradan su otišli u Dubrovnik gdje ga je DH vodila do parkirališta na kojem je izašla, a on je ostao čekati u autu. Vidio je DH da odlazi malo dalje gdje ju je čekalo više osoba koje ranije nije vidio. Svi zajedno su ušli u zgradu, a za 45 min do 1 sat DH se vratila u auto i rekla da je sve riješeno i završeno te su se vratili u Zagreb. DH je tada nazvala HH i rekla da se trebaju naći te je sve to vezano uz Dubrovnik bilo riješeno. HH mu je nakon toga rekao da su poslovni partneri iz inozemstva stigli u Split i da se treba naći s njima i s R, a on ga je trebao odvesti u Split jer u to vrijeme HH zbog alkohola i droge nije bio sposoban voziti. Slijedećeg dana krenuli su u [adresa] i HH je telefonom pitao R gdje da dođu te je HH odjednom počeo na telefon vikati na sugovornika govoreći mu da svakako mora prisustvovati tom sastanku jer se radi o ozbiljnoj stvari u kojoj padaju glave. Tada je HH rekao da je R pobjegao u Crnu Goru i da ga je ostavio na cjedilu. Dovezao je HH do kafića, a u oči su mu upala dva ekstravagantna automobila stranih tablica, pa je HH rekao da se sigurno radi o poslovnim partnerima na što je HH rekao da oni voze upravo takva specijalna vozila. Ušli su u kafić gdje ih je već čekalo 6 muških osoba te je HH sjeo s njima za stol, a on za drugi stol pored njih. U jednom trenutku njihovog razgovora došlo je do povišenih tonova te je netko od njih HH ošamario, te je HH skočio i rekao da će to riješiti. Na putu do auta HH je rekao da moraju ići do BHA a putem je nazvao R i rekao mu da se obavezno vrati u Hrvatsku ili ode u Italiju te da se to mora konačno riješiti i da ne bi završio kao BH. Htio je da mu HH objasni o čemu je riječ, pa je on rekao da je R poslao u Milano s 20 kg kokaina i da naplati taj kokain. Posebno mu je napomenuo da ne da robu dok kupac ne preda novac, a R je već bio primio avans i pobjegao u Crnu Goru jer se zaljubio u neku kurvu. HH je rekao da će na kraju otići sam u Italiju i to riješiti s R ili bez B. Otišli su u jedan kafić za koji je HH rekao da je IH, a HH je pitao BHA ima li novaca na što mu je odgovorila da posao ne ide dobro te da im je žena IH dečka sve blokirala. BHA je rekla da ima odvjetnika, a da će prvi novac dobiti za dva tjedna. HH je rekao da njega vjerojatno u to vrijeme neće biti tu jer ide na poslovni put te da u tom slučaju sve preuzme on jer je ionako jedan dio novca koji joj je HH posudio njegov te rekao BHA da uzme njegov broj mobitela pa joj ga je i dao. Pitao je BHA da li je sve dobro razumjela da se ne bi desili problemi ukoliko HH ne bi bilo tu, a ona je odgovorila da nikakvih problema neće biti. Kada je HH prethodni put posudio BHA novac pitao je njega ima li što novca pa mu je dao 20.000,00 eura koje je on dao BHA, ali i još više od toga te mu je rekao da se ne treba bojati jer će mu kamate platiti on. Svaki mjesec mu je HH doznačavao kamate na račun, a ova posudba 20.000,00 eura dogodila se u jesen 2021., moguće je bila i zima. Na račun mu je na ime kamate sjedalo 2.000,00 eura, a sjelo mu je četiri-pet rata. HH je rekao da poslovnim partnerima treba ostaviti nešto novaca prije nego se vrati u Zagreb, te da će oni prekosutra doći u Zagreb gdje će im predati gotovine koliko ima, ali da će to što je dobio od BF biti premalo jer je njegov dug veći. Pitao ga je koliko je još dužan a on je rekao 700.000,00 eura zbog čega ne može dati TF novac pa je molio njega da mu da svoj dio, a radilo se o 10.000,00 eura jer je svaki od njih trebao dati kapare po 10.000,00 eura jer je brod koštao 40.000,00 eura. Rekao je HH da su već toliko investirali u Italiji i u brod za ježince, kupio je mobilni hladnjak i vozilo hladnjak pa mu je zbog toga rekao da će mu dati 5.000,00 eura a ostatak da će dati za brod. Pitao je HH kada će konačno doći do novca da to može reći TF te kada će mu moći dati ostatak isplate. HH je rekao da prvo mora riješiti problem s poslovnim partnerima u Splitu, a nakon toga da će ići zajedno u Švicarsku, napuniti auto kokainom i prodati ga njegovim mušterijama u Zürichu. Rekao je da kaže TF da će doći slijedeći mjesec i napraviti cjelokupnu isplatu. HH je dao 5.000,00 eura, on je poslije toga nekoga nazvao i pitao gdje je, te da će navratiti nakon čega je rekao da ga treba voziti u Split kamo ga je i odvezao, HH je otišao u neki restoran, te se nakon dvadesetak minuta vratio a na njemu je primijetio da je načet, kao nečim omamljen, a na pitanje da li je nešto uzeo odgovarao je ''samo malo''. Vraćajući se prema Kaštelima, našli su se s TF u kafiću u kojem je HH popio svoje piće na eks i pao u nesvijest, zbog čega su se uplašili te ga je pokušao protresti, a on je samo govorio ''govori ti, govori ti''. HH je spavao za stolom, a on je razgovarao s TF i rekao mu da su u Splitu napravili jednu izvanrednu isplatu vezano za probleme između B i HH i da mu može dati dio novca, a ostatak za mjesec dana. Uzeo je iz džepa 5.000,00 eura od čega je njemu odbrojio 4.000,00 eura i rekao da mu 1.000,00 treba ostati za troškove. Nakon kraćeg razgovora pomogao mu je HH odnijeti do auta, te je u restoranu u kojem su imali sobe odnio HH do sobe, a on mu je rekao da ga ne smije smetati do sutra poslijepodne jer će se on sada drogirati. Slijedećeg popodneva ga je probudio, te je HH rekao da će putem u Zagreb navratiti u Gospić gdje je investirao u farmu kanabisa pa da vidi koliko može inkasirati novaca. Na izlaz Gospić izašao je s autoceste gdje je na jednom seljačkom imanju izašla gospođa koja je na pitanje gdje joj je sin i što je s kanabisom odgovorila da je sin sve spakirao i nekuda otišao, a nikakav novac nije ostavio. HH se počeo udarati po glavi i govorio ''prevarant''. Krenuli su u Zagreb a HH je govorio da je računao s tim novcem i da ga sada ima još manje. HH je u Zagrebu odveo do njegovog stana, ali u stan nije nikad ulazio niti je ikada u njemu bio, a tako niti HH u njegovom stanu. Dogovorili su da će ga HH nazvati sutradan nakon što završi sastanak sa svojim poslovnim partnerima. Slijedećeg dana HH ga je nazvao pred večer i tražio da brzo dođe po njega na [adresa] kod [adresa] L jer je bez jakne i cipela, jedva hoda i da ga sve boli. To je bilo dan prije nego što ga je vozio AH. Krenuo je na [adresa] po njega gledajući na mobitelu gdje bi se to nalazilo, a došavši tamo naišao je na jednu srušenu kuću te je HH ugledao blizu zida kako čuči, a imao je krvave ruke, otečenu desnu stranu lica, te je primijetio da u uhu ima sasušene krvi. Stavio je HH na zadnje sjedalo, a kada je htio uzeti prvu pomoć odbio je i tražio da krene. Na pitanje što mu se dogodilo rekao je da je ljudima koje je trebao isplatiti dao premalo novaca te su rekli da ukoliko isplata ne bude za mjesec dana ne zna što će se dogoditi, radi čega je bio u strahu. Rekao je HH da bi ga trebao odvesti u bolnicu, što je on odbio i rekao da bi u tom slučaju došla policija. Rekao je da ima privatnog doktora kojeg je već nazvao i koji će ga primiti sutradan te da ne želi ići u svoj stan jer se boji te da ima drugi stan, ali da u njega može ući tek slijedeći dan jer mora pribaviti ključ. Rekao je da im ne preostaje ništa drugo nego da prespavaju u autu što su češće znali raditi kada bi bili na putu. Izašli su s autoceste nakon Sesvetskog Kraljevca i otišli u McDonalds gdje je auto parkirao na mračnom mjestu, uzeo iz pretinca maramice i iz gepeka kutiju s prvom pomoći, pregledao je HH i vidio da ima masnice u predjelu rebara, na obje noge i otvorene rane na rukama koje je dezinficirao i sanirao, oprao ga po licu jer je bio blatnjav te mu rekao da se boji toga što odbija ići u bolnicu. Slijedećeg dana odvezao ga je u Zagreb te je dogovor bio da ga nakon što dobije ključ od stana vozi doktoru. Odveo ga je do jedne starije zgrade u blizini auto kuće Tomić, u koju je HH ušao šepajući. Poslijepodne je pokupio HH i odvezao ga do Čučerja i neke vile kamo je HH ušao, a on ga je najmanje dva sata čekao. Kada je izašao s jednim gospodinom i gospođom kojima ga je predstavio kao partnera, taj gospodin dao mu je ceduljicu na kojoj je pisalo što treba nabaviti u ljekarni i rekao da HH ponovo sutra dovede. Nakon što su krenuli HH je rekao da mora popiti alkohola, ali ne u Zagrebu nego negdje izvan, gdje ga nitko ne poznaje. Kod njega, u [adresa] kod Hoto centra nalazi se kafić iz kojeg se vidi tko sve ulazi i izlazi iz naselja Hoto vila te mu se to činilo najsigurnije jer sve poznaje, a tamo se nalazila i ljekarna u kojoj je kupio medikamente, iz svojeg vojničkog ruksaka uzeo liječnički pribor za šivanje i otišao u kafić gdje je zatekao HH koji je popio već nekoliko Heineken piva i telefonirao. Nakon toga odvezao je HH u taj drugi stan te se ovo isto ponavljalo pet do šest dana. Zadnji dan HH je rekao da je sposoban za putovanje, da neće dugo piti i da se ide u stan spakirati jer će ga netko pokupiti i da ide u Italiju riješiti stvar s ljudima u vezi novca za kokain. Odvezao ga je do njegovog pravog stana, izvadio je registarske pločice iz svog gepeka i dao mu ih, kao i sky telefon koji su koristili za kontakte s mušterijama. HH je rekao da će mu se za par dana javiti. Nakon nekoliko dana, a nalazio se u mjestu [adresa] pored Bologne u svom stanu, kada ga je nazvao HH, koji je rekao da je super što je u Italiji, da će navratiti do njega i da moraju pričati. Tražio je da ga idućeg dana pokupi na autobusnoj stanici u [adresa], što je učinio, sjeo je u auto, bio je živahan i govorio da mu treba žurka. Otišli su do kafića koji vodi LF gdje su bili i ranije i gdje HH poznaju te je HH rekao da je sve u redu te mu pokazao u ruksaku novac koji je bio vakumiran. Pitao ga je da li je poludio da hoda s tolikim novcem na što je rekao da je tako i ranije radio te da će o poslu govoriti sutra, a danas je samo party. HH je u kafiću odmah bacio jedan paket novca na šank te rekao UF da zatvori kafić i da imaju party. Ovo se događalo nakon 21. veljače 2022. koji datum mu se stavlja na teret da je ubio HH. HH je u jednom trenutku uzeo ruksak i tanjurić od kave, otišao u wc odakle se dugo nije vraćao radi čega je otišao s LF vidjeti što se događa te ga je zatekao kako stoji ispred prozora i ušmrkava drogu, a djelovao je kao hipnotiziran, govorio je da će doći, ali nije dolazio te je u wc-u ostao tri do četiri sata. Kada je RHA trebala zatvoriti uzeo je HH pod ruku, odveo ga do auta u vozio do hotela gdje je uzeo sobu i odveo HH te se vratio u svoj stan. Slijedeći dan oko podneva došao je po njega kada mu je rekao da mora ići isplatiti ljude s kojima su bili u Splitu, a on je rekao da ne može ići s njim jer čeka termin kod bilježnika u vezi firme. Pitao ga je što je s njegovim klijentima u Zürichu i robom koju je trebao isporučiti pa je rekao da je auto gotov, da su pločice namještene te da će trajati još sedam-osam dana da se završi izrada tajnog pretinca. HH je rekao da javi svojim klijentima da će za deset dana biti u Zürichu. Nakon ručka HH je odvezao do Bologne i ostavio pred hotelom. Dogovor je bio da nazove onaj koji bude prvi gotov, misleći pritom na njegov posao s bilježnikom i Tonyev s isplatom. Trebali su dogovoriti da onaj tko bude prvi gotov, ili dođe u Zagreb ili onaj drugi u [adresa] pa da idu zajedno u Zürich Tonyevim novim autom koji se nalazio u Rimu i koji je bio po broju šasije i svemu identičan autu koji je imao u Zagrebu i koji je ostao kod mehaničara. Novi auto za razliku od starog mogao je u tajnom pretincu prevoziti 50 kilograma kokaina, tako je rekao HH. Nakon toga HH nije više nikada vidio, otišao je u Zagreb te prvo što je učinio je otišao do njegovog stana i pozvonio. Nitko mu nije otvorio pa je nazvao R koji je rekao da niti on ne zna ništa o HH, a tada je bio već ožujak 2022. Vratio se u Italiju i kod ljudi kod kojih je bio s Š, raspitivao se o njemu, a oni su rekli da su ga zadnji puta vidjeli kad su bili zajedno u Centu. Kroz naredne dvije godine redovito je, svaki mjesec dolazio u Hrvatsku te se nije imao čega bojati, a dolazio je iz Italije ili Njemačke. Jednog dana policija ga je pozvala na informativni razgovor, a rekli su da se radi o HH. Bez oklijevanja je krenuo na policiju te su rekli da nitko nije tako brzo došao po pozivu kao on. Tamo je dao izjavu, ostavio broj mobitela i rekao da će biti dostupan. Toga dana kad je bio na policiji sreo se s R koji je bio u Zagrebu i pitao ga je što misli o tome da kokain koji se nalazi u Rimu koji je ostao od ranije prodaju za sebe. Odgovorio je da dok HH nema tu, da se droga neće niti pipnuti. R je rekao da mu je hitno potrebno 6.000,00 eura a tome je bila prisutna žena s kojom je on došao iz Crne Gore. Rekao mu je da nema 6.000,00 eura nego 3.000,00 i pitao kad će mu to vratiti na što je on rekao da će to obračunati kada HH dođe te mu je dao 3.000,00 eura.

5.1. U jesen 2023. kćerka je rekla da ima priliku prodati jednu nekretninu svoje majke, te molila da svoje poslovne partnere pita da li bi mogli uskočiti u kupnju te nekretnine. Pristao joj je pomoći, išli su kod II. optužene kao njegove bivše supruge, dokumenti su mu dostavljeni e-mailom, otišao je u Italiju te je jedan od njih rekao da bi volio nekretninu pogledati što je učinio u prosincu 2023. u dogovoru s BHA. optuženom te je rekao da će razmisliti i javiti se. Nakon toga otišli su do Kaštela gdje su se sreli s TF kojeg je pitao može li mu vratiti novac, a on je rekao da će mu vratiti čim proda brod. Pitao ga je zna li gdje je HH na što mu je odgovorio da je bio u Italiji te da ga i sam traži. Rekao mu je da bude oprezan s R te da ga je on blokirao jer ga je R prevario i da mora biti oprezan jer mu R namjerava pripisati ubojstvo. TF se čitava ta situacija činila nelogičnom jer je znao što su HH i on planirali i što su do tada postigli. Rekao mu je da ga to ništa ne brine. Slijedećeg dana otišao je u IH kafić i saznao da ga je dala u najam, a kada su se našli, odmah ga je pitala zna li gdje je HH, na što je rekao da su zadnji puta bili zajedno u Italiji. Pitao je BHA može li mu vratiti novac, na što je rekla da je pretrpjela pokušaj ubojstva u Bosni i Hercegovini prije dva dana te da si prvo mora kupiti novi auto jer su joj presjekli kablove, pa će nakon toga vratiti novac, za dva ili tri tjedna. Rekao je da tada neće biti u Hrvatskoj, a da mu je novac potreban za osnivanje firme i pitao može li taj novac prebaciti na račun njegovog odvjetnika. U siječnju 2024. kupili su u Njemačkoj dva kamiona i s njima došli do Freiburga gdje su čekali vlak kada ga je nazvala kćerka i rekla da sutra ili prekosutra obavezno mora biti u Hrvatskoj. Istoga dana ostavio je kamion i autom dobivenim od prijatelja vraćao se u Hrvatsku, a u mjestu Como desio se kvar na autu pa je uzeo taksi i dovezao se do Venecije pa autobusom do Ljubljane pa do Zagreba. Kćer ga je kada su se našli pitala da ja joj pomogne u otplati rata kredita za aute koje nije platila, a radilo se o 6.000,00 eura što joj je odmah htio dati na ruke, ali je ona tražila da odu u auto kuću Benussi gdje je na šalteru predao taj novac. To govori zbog toga što se u optužnici provlači tvrdnja da je bio bez novca. Pitao je kćerku treba li još novaca za kakve druge troškove i ona je rekla da treba pa joj je dao svu gotovinu koju je imao, a on je živio pomoću kreditne kartice koja se nalazi na pologu u Zatvoru. Nakon toga ga je odvezla do stana u [adresa] i rekla će mu nabaviti auto kako bi bio mobilan. Nakon par dana opet ga je nazvala kćerka i rekla mu da se jako boji jer su joj susjedi rekli da je na njenim vratima bila policija, da su jako vikali i lupali po vratima i pitala da li je to normalan način postupanja policije. Rekao joj je da nazove PP Črnomerec i pita o čemu se radi te da se ne vraća u stan dok se ta situacija ne razjasni. Nakon toga nazvala ga je II. optužena kojoj je ispričao slučaj s kćerkom te se i ona suglasila da kćer ne bude u svom stanu. Nakon dva do tri tjedna kćerka je rekla da je dobila poziv da se javi u policiju, nije znala o čemu se radi a on joj je sugerirao da ode s odvjetnikom. Nazvala ga je oko podne dva puta u razmaku od dvadeset minuta i pitala gdje je, a kada mu je rekla da izađe iz kafića vidio je u autu na parkiralištu kćer i II. optuženu koja ga je pitala da li zna zbog čega je kćer morala ići u policiju, pa kada je rekao da ne zna, rekla je da je policija tražila kćer zbog njega i da su ju pitali zna li gdje je on, a radilo se o Tonyevom nestanku. Policiji je bilo poznato gdje se on nalazi i imali su njegov broj telefona. Tada su se posvađali i on je izašao iz auta, nazvao odvjetnicu koja je rekla da sutradan dođe kod nje u ured. Primio ga je odvjetnik Valković, kojem je ispričao sve što je znao i on je rekao da dođe za nekoliko dana kada mu je rekao da ga ne traži nitko te da bi htio razgovarati s kćerkom i saznati što su točno htjeli od nje. Nakon tjedan ili dva nazvala ga je II. optužena i ponovno pitala za interes poslovnih partnera za kupnju nekretnine te dodala da je imala ili će imati termin rasprave pred sudom u Dubrovniku te da je rasprava koja je bila zakazana prebačena za drugi termin zbog njega. Naljutio se na nju jer mu je trebala ranije reći da treba ići na sud, a to nije učinila te se bojao da mu zbog izostanaka ne bi bila raspisna tjeralica. Tada je na spis poslao mail, a točno je da je bio u panici jer se bojao uhićenja.

5.2. Jedno vrijeme nakon toga nije se ništa događalo da bi jednog dana na autu ispod brisača zatekao ceduljicu na kojoj je pisalo ''pozdravljam te, otiđi u Westgate shopping centar, na zapadni ulaz gdje stoji autobus, odi u lijevo u muški wc i u košu za smeće ćeš naći vrećicu s mobitelom, uključi ga i ja ću se javiti''. Prema uputama je postupio i našao u vrećici mali mobitel s punjačom te ga uključio, stavio u džep i pijući kavu čekao poziv nadajući se da je to bio HH. Telefon nije zazvonio cijeli dan a navečer je na svom mobitelu bio na Tik Toku kada mu je JH upao u preglednik pa su dogovorili da se nađu slijedeći dan u kafiću ''Vlak koji nikad ne kasni'', iza glavnog kolodvora. Nakon toga zazvonio mu je mali mobitel te se javio a muški glas ga je pitao da li je on UH i da li ima kćerku s njenim imenom i adresom te da li ima auto kakav je imala. Pitao je kakva su to pitanja, a on je rekao da on nije za postavljanje pitanja već za odgovaranje. Rekao mu je da mora nešto učiniti, a što da će naknadno reći, a ako to ne učini ili javi policiji da će ubiti njegovu kćerku ili unuka. Rečeno mu je da će se oni javiti i neka ne radi nikakve gluposti. Slijedećeg dana otišao je odvjetniku i pitao što da učini jer je ucijenjen a on je rekao da ne zna kako bi mu pomogao te predložio da ode iz Hrvatske. Nije mu to dolazilo u obzir pa je otišao do kćerke i rekao da spakira sebe i unuka te da dođu k njemu u Italiju. Govorila je da to ne može učiniti jer ima poslovnog partnera i veliki broj automobila za prodaju, a on joj nije rekao da je njome ucijenjen jer se bojao njene reakcije i još većih problema. Budući da nije mogao otići iz Hrvatske i ostaviti kćerku odlučio je učiniti ono što traži ucjenjivač, te misli da bi svaki roditelj imao za to razumijevanja. Otišao se naći sa JH te je došao 15 minuta ranije i šetao okolo kada mu je zazvonio mali telefon, a na liniji je bio ucjenjivač koji mu je rekao da je njegov zadatak prevesti kosti i zakopati ih. Rekao mu je da ne zna gdje će naći kosti i gdje će ih iskopati. Odgovorio mu je da ne treba iskopati nego ukopati kosti. U tom trenutku netko ga je dodirivao po ramenu i to je bio JH. Rekao je osobi na mobitelu da mora prekinuti jer mu je došao prijatelj, a ovaj je odgovorio da znaju i da ga vide. Rekao je da ne radi gluposti jer će mu ubiti kćer i unuka te da će mu se ponovno javiti. Tada je ostao razgovarati sa JH ali se okretao i promatrao da li ih netko gleda pa ga je JH i pitao zašto se stalno okreće i da li ga netko slijedi. Rekao mu je da ne, ali da ima neki loš osjećaj. U kafiću su razgovarali da bi mu JH rekao da pored šanka stoji jedna osoba koja ih netremice promatra i da je na toj osobi primijetio pištolj. Nakon što su došli do šanka kako bi platili piće JH je rekao da je ta osoba jedno vrijeme tu stajala ali da je više nema. Tada su se oprostili i razišli. Navečer je ponovo zazvonio mali telefon, javio se a na pitanje da li je sve razumio odgovorio je da je te su mu rekli da ima par dana da nađe mjesto gdje će kosti zakopati. Pitao ga je i da li voli svoju kćerku što je potvrdio a on je rekao da kad se taj posao završi da će on i kćerka biti slobodni. Tada mu je ispričao gdje se kretala njegova kćerka, da je bila u Okrugljaku na večeri te da se nakon toga u kasinu opija cijelu noć. Razgovor između njega i osobe vodili su se na hrvatskom jeziku, na kajkavskom narječju. Rekao je da će se za par dana ponovo javiti i da telefon uvijek mora imati pored sebe i odmah se javiti. Budući da je sam trebao pronaći mjesto za zakapanje kostiju razmišljao je pa mu je palo na pamet jezero Orešje jer ima posinka kojeg je tamo učlanio u ribički klub, pa je tamo često odlazio. Zbog toga je to mjesto bolje od ostalih mjesta u Hrvatskoj poznavao pa je u više navrata odlazio do jezera, šetao i razgledavao gdje bi moglo biti to mjesto. Jedne večeri zazvonio je mobitel te ga je osoba pitala da li je našao mjesto i da li je spreman na što je odgovorio da je i da mora samo iskopati rupu. Rekao mu je da nema lopatu, a on je rekao da si nabavi jednu, ali izvan Zagreba. Opet mu je pričao o kćerki i da ju ne bi volio ubiti te da će ga prekosutra ponovo nazvati i dati konkretne upute nakon čega će sve završiti.

5.3. Ukucao je na tražilicu interneta trgovinu građevinskog materijala te mu je prvo izbacilo Pevex u Sisku, kamo je sutradan i otišao te kupio vrtnu lopatu, jedan par rukavica i jednu rolu vreća za građevinski otpad te se vratio u Zagreb. Otišao je do jezera Orešje i mjesta koje je pronašao gdje je iskopao rupu, lopatu je ostavio u grmlju i autom se vratio u [adresa]. Otišao je do trgovačkog centra u [adresa] i u NKD trgovini kupio najveću sportsku torbu koju su imali jer nije znao koliko mu treba prostora za to što treba nositi te da li su to dijelovi tijela ili što drugo. U Plodinama je kupio najveću bocu Jegermeistera a svako jutro i svaku večer prevezao se ispred stana svoj kćerke. Do slijedećeg dana nije bilo poziva, otišao je do jezera vidjeti da li je lopata u grmlju, našao ju je i ponovno se odvezao kući. Navečer je ponovo zazvonio mali telefon, na pitanje da li je spreman odgovorio je da je, te ga je glas pitao da li se još sjeća gdje je pokupio mali mobitel. Odgovorio je da zna te mu je rečeno da sutra ode tamo i da će u onom istom košu gdje je bio mobitel naći kosti koje treba uzeti i zakopati. Ponovljeno mu je da će kad to završi kćerka i on biti slobodni. Rekao je da će to učiniti a on da će se sutra ponovo javiti i da neka ne radi gluposti. Prije podne, ali kasnije, otišao je tamo, prvo u kafić te popio šest piva i šest Jegermeistera jer je bio u panici i strahu. Kada je platio otišao je do wc-a u kojem je bio dok nije čuo da nema drugih ljudi i dok je shvatio da je tišina. Vidio je dva koša koja je pregledao da vidi koliko toga ima kako bi znao da li će stati u torbu te je našao samo jednu najlonsku vrećicu koju je uzeo i odšetao do auta, otvorio vrata iza vozača, vrećicu stavio unutra, nakon toga uzeo rolu vreća za smeće koja se nalazila na strani suvozača iza zadnjih vrata koja je otvorio, istrgnuo jednu vreću iz role, a rolu vratio natrag. Raširio je tu vreću i sadržaj iz vrećice koju je donio iz koša presipao u tu vreću. Zatvorio je zadnja desna vrata, vratio se na stranu vozača, a zbog velike količine pića koju je popio morao je mokriti. Bojao se ostaviti kosti u autu radi čega se pomokrio ispred zadnjih vrata, pa ušao u auto, dezinficirao ruke i odvezao se direktno na jezero. Unatoč popijenom alkoholu nije imao problema s vožnjom zbog panike i straha, a došavši do jezera sa zapadne strane došao je do ribičke kućice gdje je parkirao auto, uzeo flašu jegera koju je imao sa sobom i počeo piti te je sjedeći u autu popio pola boce. Nakon toga odvezao se na istočnu stranu, parkirao pored nogometnog igrališta kada mu je već postalo loše, izašao je iz auta i zbog straha i panike počeo šetati, vratio se u auto, popio jeger do kraja te se odvezao u blizinu iskopane rupe. Otvorio je zadnja desna vrata, uzeo vreću s kostima, otišao do rupe i ispraznio vreću. Tek tada je vidio da se radi o dva-tri dijela odnosno kosti i to glave, donje vilice i još jedna kost. Stavio je to u rupu, uzeo lopatu kako bi još malo proširio rupu pri čemu je udario po lubanji koja se raspala, zatrpao rupu, sve uzeo sa sobom, lopatu, vreću i rukavice. Odvezao se do slijedećeg jezera koje je blizu ovog, bacio lopatu u jezero, rolu vreća za smeće u koš za smeće, u drugi koš je stavio vrećicu u kojoj su bile kosti i rukavice, a sportsku torbu koja je ostala nekorištena bacio je nešto dalje u grmlje. Otišao je nakon toga kući u [adresa], istuširao se i presvukao, a svu odjeću koju je imao na sebi i cipele spakirao je i odvezao se u Dugo Selo gdje je stvari ostavio u kontejneru za staru odjeću, a sam je odlučio da će to ostaviti u Dugom Selu. Vratio se kući a navečer je zazvonio mali telefon i glas ga je pitao ''I?'' na što je rekao da je sve riješeno. On je rekao da je dobro učinio i da oni znaju te da su kćerka i on slobodni te da uništi mali telefon. Slijedećeg dana odvezao se do Marije Bistrice gdje je tražio oprost grijeha, otišao u pizzeriju pokraj centra i parkirao, a pored auta vidio je šaht te uzeo mobitel, skinuo poklopac, izvadio SIM karticu i bateriju, SIM karticu poderao te nju i bateriju bacio u šaht. Poklopac mobitela na putu prema crkvi bacio je u koš za smeće, ušao u crkvu gdje je misa već završila pa je otišao do ispovjedaonice u kojoj nije bilo svećenika pa je otišao do kipa Majke Božje Bistričke te molio za oprost, uključio električnu svijeću i prilikom izlaska kupio dvije boce svete vode, otišao do auta gdje je otvorio svetu vodu i pošpricao po zadnjem sjedištu gdje su se nalazile kosti. Na putu prema kući otvorio je prozor na autu i mali mobitel bacio u šumu. Dovezao se do svoje kuće te u kontejner bacio punjač. Slijedećeg dana odvezao se u Samobor kako bi se našao s NH, a na putu prema tamo stao je pored jezera, došao do rupe da vidi da li je sve u redu. Primijetio je da je netko bio kod rupe jer je vidio da su dvije grančice koje je ostavio u određenom položaju sada u drugačijem položaju i pomislio da su ljudi koji ga ucjenjuju kontrolirali da li je sve napravio ili je bila neka životinja. Odvezao se do NH kojem je rekao da treba ići u Italiju po naplatu, otišli su u kafić gdje je uhapšen. Po dolasku u policijsku postaju, ali i putem do tamo pretučen je kao nikada do tada, bio je sav plav a njegove ozljede konstatirane su i prilikom pregleda liječnika koji je došao u policiju i rekao da bi trebao ići u bolnicu, ali djelatnici policije nisu dozvolili. Dok je tamo sjedio jedan od policajaca ga je pitao zna li što je učinio i koga je prenio. Rekao je da ne zna, a on mu je rekao da je to njegov prijatelj HH. U hodniku je čuo kako netko drugome kaže ''šefe, što da radim s ostatkom?'' na što mu je šef odgovorio da napravi jednu anonimnu prijavu i da nazove HGSS. Policija je pretražila njegov stan te nije našla nikakvih tragova niti dokaza vezanih uz smrt žrtve, a što potvrđuje njegovu obranu. Ispitani su i njegovi susjedi o tome da li je netko od njih vidio HH u njegovoj zgradi ili stanu. Osim toga, Hoto vile opskrbljene su kamerama. HH je imao vrlo čudno ponašanje i da je boravio u njegovom stanu to bi sigurno znali i susjedi, a njegovo ponašanje očituje se u naglom povišenju glasa, bacanju stvari i lonaca. Jednom prilikom bio je prisutan ispred Tonyevog stana kada je susjed upozorio HH i to više puta da će pozvati policiju ukoliko ne promijeni svoje ponašanje jer je on živio ispod HH i govorio da u svome stanu nema nikad mira jer je HH između ostalog priređivao kokain partije. Nakon toga HH se bojao dolaska policije te je dva tjedna živio u hotelu. Da je ubio HH u stanu u kojem je živio, suludo je da bi tamo nastavio živjeti, a u tom stanu kasnije je živjela i njegova kćerka s unukom što sigurno ne bi dozvolio da se tamo dogodilo ubojstvo. Da je netko u tom stanu umro sigurno ne mogao tamo boraviti.

6. Iznoseći svoju obranu (l.2050-2054), II. optužena DH iskazala je da izražava sućut obitelji žrtve, te nastavila da je s I. optuženim bila u braku od 2000. do 2013. te su za to vrijeme imali nekoliko zajedničkih firmi koje su se bavile programom teretnih vozila, a nakon rastave braka dijelili su imovinu i on je otišao u Njemačku. Između 2013. i 2020. baš i nisu kontaktirali. Sve ovo vrijeme bila je zaposlena i imala primanja od rada, a ne od prijevara ili bavljenja kriminalom. Žrtvu je upoznala još 2002. za vrijeme dok su se bavili teretnim vozilima te ga nije vidjela duži niz godina. Kada je 2020. boravila kod kćerke kojoj je trebala pomoć oko malog djeteta, u blizini Kvatrića, u jednom lokalu ponovno je srela HH, koji je na sebi svojstven način komunicirao i ponašao se. U to vrijeme zbog korone bio je ograničen u kretanju što ga je sputavalo, ali je kao i inače imao sa sobom svoj ruksak i bio je veseo što ju je vidio. Uvijek je sa sobom nosio novac te ga je znao imati u vrećici, a tom prilikom bio je u sređivanju stana, imao je puno dokumenata pa ju je molio da mu pomogne u slaganju toga. Inače mu je u takvim poslovima pomagao EH, njegov prijatelj. To druženje u kafiću trajalo je nekoliko mjeseci, a budući da se 2017. udala znao je doći i njen muž družiti se s njima. HH u [adresa] nije ništa radio a bavio se preprodajom droge iz Kolumbije. HH joj je rekao da je propao jedan njegov projekt s drogom jer se srušio avion pa je ostao bez novaca, a u Dubrovnik nije rado išao jer ga tamo ljudi baš i nisu voljeli, zvali su ga ŠF što on nije volio te je odlazio tamo samo kad je bilo nužno, a sve što je trebalo za njega je obavljao EH. Govorio je da mora otići do Belgije gdje mu je bio sin, a da na Tenerifima želi kupiti kuću pa treba ići i tamo te je tražio način kako da to sve obavi. Rekao je da će nakon što dođe s Tenerifa razgovarati jer je kanio rješavati poslovni prostor u Dubrovniku koji je bio u dugoročnom najmu kod CH, a koji je CH na kraju prepustio drugim osobama te on s tim nije bio previše zadovoljan budući da je zbog korone trebao smanjivati najam. HH je rekao da se radi o cijeloj zgradi koja osim poslovnog prostora i skladišta ima i dva stana. Pred kraj 2020. HH se vratio iz Belgije a potom i iz Tenerifa. Pokazivao joj je slike raznih lokala čijim je vlasnicima pomagao pa time stekao i određene uloge, međutim zbog korone u to vrijeme posao nije išao dobro. Savjetovala mu je da prilikom prodaje nekretnina kontaktira više agencija i usporedi cijene koje može ostvariti. HH je vidio njene poslovne partnere i bankare iz Austrije pa je radi toga stekao i povjerenje u nju, a inače je bio nepovjerljiv. MH upoznala je u travnju 2021. kada je došao u Zagreb, a nevoljko je zbog svojih obaveza prihvatila Tonyevu molbu da mu pomogne u prodaji nekretnine u Dubrovniku jer je imao namjeru sve tamo prodati i živjeti na nekakvom brodu koju bi kupio. EH je imao dokumente svih Tonyevih nekretnina i rekao joj da HH ima u njega bezgranično povjerenje. HH ju je nakon toga upoznao i sa CH koji je također došao u Zagreb, a EH joj je mailom poslao sve potrebne dokumente te je vidjela da je u tijeku postupak etažiranja zgrade o kojoj je riječ pa mu je rekla da bi to moglo i potrajati i da bi bilo bolje da s tom prodajom pričeka. CH je također imao nekih nekretnina koje je namjeravao prodati pa je pitao da li bi i u tome mogla sudjelovati, a odgovorila mu je da se prodajom nekretnina ne bavi već da je samo HH odlučila pomoći. Mislila je da bi se kao kupac te nekretnine mogao pojaviti netko od njenih klijenata iz Austrije dok osobno nije bila zainteresirana za kupovinu. HH ju je znao nazivati u različita, pa i noćna vremena što je znao komentirati i njen muž i uvijek je ponavljao da je njegova prijateljica. HH je volio ljude oko sebe počastiti ali nije posuđivao novac nikome, bojao se uvijek da ga netko prati radi čega je nosio i oružje, te je isključivo poslovao gotovinom dok mu je preostali novac stajao na računima. Nakon ljeta 2021. sreli su se ponovno u jednom autosalonu gdje je došla gledati auto a on je bio s jednim gospodinom za kojeg je rekao da je zainteresiran za njegovu nekretninu jer se bavi prometom nekretnina te je rekao da bi trebao ići u Dubrovnik da se nekretnina pogleda. Kada je HH vidio da gleda auto shvatio je da ima sredstava pa je pitao zbog čega ne uloži u njegovu nekretninu na što je odgovorila da nije zainteresirana. Nakon toga je pitao da li bi odgodila kupnju auta i rekao da želi odraditi jedan posao za što mu treba 500.000,00 eura na što mu je rekla da tolikim iznosom ne raspolaže. Nakon kraćeg vremena našla se s Š u restoranu u Teslinoj te ju je HH pitao može li mu dati 200.000,00 eura na tri mjeseca jer mu toliko fali za taj posao s drogom, a inače je samo takve poslove i radio. Rekla je da tolikim novcem ne raspolaže a određenih sredstava imao je njen muž kojem tada nije ništa niti rekla, ali kad ju je HH nakon nekog vremena tražio makar 100.000,00 eura jer mu je toliko nedostajalo razgovarala je s mužem kojom prilikom su se i posvađali te joj je rekao neka uzme novac ako želi, a radilo se o 91.000,00 eura. Nije imala problem s posudbom HH zbog dugogodišnjeg poznanstva jer je vjerovala da će novac vratiti, a taj iznos dala je HH na parkingu u Samoboru gdje je bila prisutna i njena kćerka. Misli da je HH došao Peugeotom dubrovačkih oznaka te je spomenuo da ne voli sam voziti, ali je ipak došao sam. Ovo je mogao biti listopad ili studeni 2021. HH je rekla da novac vrati čim bude mogao, a svakako u roku od tri mjeseca. Negdje u to vrijeme iz Njemačke se vratio i I. optuženi koji je trebao naći nekakav smještaj, pa ju je i kćerka molila da mu pomogne naći stan. On je ranije sa svojim ocem živio u [adresa] te je sam našao tu gospođu koja mu je stan iznajmila pa se njena pomoć svodila na garantiranje za njega da će najamninu plaćati te je ostavila polog koliko je bilo dogovoreno. Toj gospođi nije čak ni rekla da se radi o njenom bivšem suprugu. U taj kafić na Kvatriću je počeo dolaziti i I. optuženi te se sreo s Š koji je time bio oduševljen jer su se od ranije poznavali i surađivali. Nakon toga HH se s I. optuženim nalazio kod Đ dok se ona s Š najčešće nalazila u Oranžu. Nakon kraćeg vremena, mogao je biti studeni 2021. kada ju je HH pitao može li tim svojim poznanicima prodati nekretninu u Dubrovniku, a novac za vraćanje duga nije imao pa je njen suprug zbog te posudbe postajao sve nervozniji i predložio da ona ode tu nekretninu pogledati te je HH o tome obavijestio MH i CH. Isto tako rekao je da će se s nekim savjetovati i vidjeti što bi on mogao njoj dati u smislu nekog ugovora, a što bi umirilo njenog supruga, te da će joj dati punomoć s kojom će ići pogledati nekretninu a da ću ju temeljem te punomoći moći i prodati. Rekao je da on nikako ne želi ići u Dubrovnik. Nakon par dana pitao je ima li odvjetnika i da će joj dati svoje podatke, pa da odvjetnik napravi punomoć za prodaju. Njen odvjetnik na temelju tih podataka sačinio je punomoć koju je dala HH kako bi ju potpisao i ovjerio, te ju je vratio potpisanu i ovjerenu, a ona ju je dala odvjetniku da je pogleda te je odvjetnik rekao da je sve u redu. Odvjetnik je kontrolirao podatke o samoj nekretnini. Kada je prvi puta išla u Dubrovnik s punomoći još nije imala ugovor o doživotnom uzdržavanju koji joj je HH donio nešto kasnije. Na jednom ručku u Okrugljaku HH joj je rekao da ako to u Dubrovniku ne obavi da joj on još neko vrijeme neće moći vratiti novac. HH je rekao da surađuje s I. optuženim te ju pitao bi li joj bio problem da i on ide s njom. Rekla je da bi, zbog njenog muža, ali je HH govorio da to nije zbog toga što ne bi njoj vjerovao nego da bi tada bio još netko tko će sa strane promatrati situaciju. Otišli su zajedno u Dubrovnik gdje su se našli s MH i CH u jednom restoranu. Javili su se HH i ona i CH te su rekli da trebaju ključ kako bi otišli do nekretnine. Naime, EH je imao ključ od ostatka nekretnine, ali ne i od restorana. Čekali su da dođe jedan od ovih ljudi koji su bili u podnajmu, te je došao jedan čovjek koji je otključao prostor. Ne sjeća se da li je I. optuženi bio u tom kafiću koji je bio zatvoren ili je bio negdje iza jer se radilo o jednom vrlo uskom prostoru gdje je u 40 m2 natrpano puno stolova i stolaca, a bio je mrak. Išli su na kat drvenim stepenicama gdje se nalazio jedan apartman za koji joj je HH nešto govorio da je već prodan, a kada je vidjela tu nekretninu zaključila je da je dobro što nitko od H to nije vidio. Jedan od tih apartmana, a radilo se samo o jednoj sobi je HH sredio za sebe, dok su u drugoj sobi boravili zaposlenici restorana. HH je govorio da za taj objekt traži 1.700.000 eura, pa je EH pitala koliko to realno vrijedi, te koliko bi netko od njih dao po m2 na što su rekli da bi dali 10.000 eura za m2 poslovnog prostora. CH i taj koji je došao s ključem djelovali su zainteresirani za poslovni prostor. HH je odmah preko telefona rekla da njeni ljudi za to sigurno ne bi bili zainteresirani i da ne može računati da će ona prodati nekretninu a HH je rekao da ponudi za 10.000 eura po m2 ljudima koji su u najmu i samo za restoran. CH je rekao da bi oni bili zainteresirani te predložio da odu kod njihovog odvjetnika kamo su i otišli te je taj odvjetnik vidio punomoć, a ostavila mu je broj i mail svog odvjetnika. Oni su rekli da su zainteresirani jer su HH dali već 60.000 eura za najam kada je toga ljeta bio tamo. Odvjetnik je rekao da se zbog broja jedne čestice treba napraviti nova punomoć, pa su se vratili u Zagreb te je rekla HH što treba promijeniti na punomoći, a on joj je na taj susret donio ugovor o doživotnom uzdržavanju te je govorio u slučaju bilo kakvih problema može reći mužu da je njegova posudba time osigurana, odnosno ukoliko bi se HH što dogodilo. Naime, HH joj je dao podatke za ugovor o doživotnom uzdržavanju koje je predala svom odvjetniku koji je sačinio ugovor kao i novu punomoć s ispravnom česticom što je oboje predala HH koji je tražio da se ona potpiše na ugovor, a on je s punomoći i ugovorom otišao, tražio je da ga pričeka jer da ide na ovjeru kod svoje prijateljice, a radilo se o javnoj bilježnici. HH je nakon nekoliko sati donio natrag ugovor i novu punomoć koji su bili ovjereni kod javnog bilježnika. Predala je to drugi dan svom odvjetniku koji je nešto trebao proslijediti u Dubrovnik, a nešto u sud. HH je inzistirao da u Dubrovnik idu I. optuženi i ona jer se čula s CH koji je rekao da će oni dati 10 % kapare jer se drugi kupac još nije vratio iz Južne Amerike. U Dubrovniku su kod odvjetnika napravili predugovor u kojem je stajala i obaveza povrata kapare ukoliko bi grad Dubrovnik iskoristio pravo prvokupa koje je na toj nekretnini imao. Kod javnog bilježnika predana je kapara, zakazan je novi termin njenog dolaska te su se vratili u Zagreb gdje se našla s Š gdje mu je na njegovo inzistiranje predala tih 40.000 eura kapare jer je skupljao novac za taj svoj projekt. Rekla je HH da joj vrijeme odmiče, a odvjetniku je dala nalog da taj ugovor o doživotnom uzdržavanju povuče jer joj on nije ništa značio niti je išta s njim dobivala jer je HH bio osoba njenih godina. HH je u to vrijeme bio sve više pod utjecajem opijata i trošio velike svote novca, a što je bilo u isto vrijeme kada je njoj bio dužan i sakupljao novac za posao. Zbog novaca nervozno je čekala da se ovaj posao realizira, a HH je putovao, slao joj slike. CH joj je nudio i svoje nekretnine, te rekao da je znao da se Tonyeva nekretnina neće moći bolje prodati jer je potrebno veliko ulaganje. Tada je u Dubrovnik došla sama, odsjela u hotelu Excelsior, a nakon primitka ostatka novca trebala se s Š naći u Cavtatu u nekom restoranu. Po primitku novca koji je dobila u najlonskoj vrećici, a oni su rekli da se radi o 360.000 eura i da su ga u takvim buntovima dobili u banci taj novac nije niti brojala. Potpisala je potvrdu o preuzimanju novca koji je jedva stavila u torbu. Ovakva isplata nije joj se činila dobrom već je mislila da je to trebalo platiti preko računa ili bar dio tog iznosa, međutim HH je inzistirao da sve bude u gotovini. Ovima je rekla da se ide naći s Š koji je došao privatnim avionom. Iz hotela je nazvala HH, ali on se nije javio, pa je novac poslikala i poslala HH na mobitel da vidi da je novac dobila i pitala ga zašto se ne javlja. Kako se i dalje nije javljao nazvala je EH i pitala ga zna li on gdje je HH i zašto se ne javlja na što je rekao da ne zna i pitao može li s njim otići do Župe dubrovačke pogledati neke vile koje bi bile za prodaju. Otišli su zajedno tamo te je novac držala kod sebe i očekivala da će se HH javiti, ali on se niti do slijedećeg dana nije javljao pa je otišla u Samobor. Javio joj se drugi ili treći dan s mobitela neke konobarice, te rekao da se njegovom mobitelu nešto dogodilo, pa su se našli slijedećeg dana. On je biciklom došao do Borsalina gdje mu je predala novac a on je tražio da ga pričeka dok on ode kod nekog svog prijatelja koji ima mjenjačnicu i koji će provjeriti novčanice i spremiti ih. HH je tražila da joj javi da li je s novcem sve u redu jer mora to javiti ovima u Dubrovnik, a žurila se jer je s njom bila kćer i unuk koji je imao koronu. HH je javio da je sve u redu a od njega je samo tražila da se nađu i da joj vrati 91.000 eura. Našli su se na Okrugljaku gdje se on pojavio pijan i nadrogiran te je rekao da je napravio takvu situaciju od koje će ona pasti u nesvijest. Rekao je da mu fali još samo malo novaca za posao koji će obaviti i nakon kojeg će njoj dati 300.000,00 eura, te da će se prodati i ostatak te nekretnine, odnosno sve zajedno, a ona će vidjeti na koji način. Pitala je kako jer je restoran već prodan, a on je rekao da je napravio takvu stvar da će oni njemu morati prodati tu nekretninu natrag i to za manje novca nego što su kupili, pa kada on to otkupi i kada papiri za ostalo budu gotovi onda će sve prodati izvjesnom Z koji to želi, a u glavi je imao iznos od 1.700.000,00 eura. Bila je jako uznemirena i nije znala na što on to misli i tek joj je danas jasno. HH je objasnila da joj je bitan povrat posudbe jer je bila u pitanju kuća koja je služila kao zalog vraćanja nekog kredita svoje bivše firme. Nakon toga s Š se čula možda još dva puta, a kasnije se više nije javljao na dva broja koja su joj bila poznata. Dva puta je pitala za njega u kafiću na Kvatriću, ali joj je konobarica rekla da ga nije vidjela. Od HH je dobila u dva navrata, jednom video, a drugi puta sliku s crnkinjom, misli iz Italije. Nakon toga zvali su ju i EH i ovi koji su kupili lokal i rekli da ih je zvala Tonyeva sestra jer je vidjela da je proknjižena kupoprodaja. Otišla je u Dubrovnik gdje se našla s EH i donijela sa sobom dokumente Tonyevog stana u [adresa] te rekla da će ih ostaviti njemu jer joj se HH ne javlja, pa da te dokumente ne želi imati kod sebe. EH je rekao da ne može doći, pa mu je rekla da ga ti dokumenti čekaju na recepciji. Prokomentirali su i to da je HH očito negdje na putu i da će se kasnije javiti. EH također nije bio zabrinut jer je znao kako se HH javljao i putovao. Nakon nekoliko tjedana bila je pozvana u policiju na razgovor gdje je saznala da se radi o Tonyevom nestanku. Nazvao ju je i Tonyev sin koji se htio naći s njom, ali do toga nije došlo jer je ona što zna rekla u policiji, a i čuvala je unuka.

6.1. O uhićenju i pretrazi je obavijestila odvjetnika koji je bio šokiran, a koji je i radio sve te dokumente koje je predala na sud, a koji su provjereni od strane njenog odvjetnika, grada Dubrovnika, javnog bilježnika i odvjetnika od kupaca. U međuvremenu je kuća o kojoj je govorila prodana jer se nije moglo platiti dugovanje. U Dubrovniku u policiji prisiljavali su ju da potpisuje HH imenom i prezimenom što je i učinila, a njen odvjetnik rekao je da ju na to nisu smjeli prisiljavati. Obzirom na rezultat grafološkog vještačenja angažirala je drugog grafološkog vještaka, a nalaz i mišljenje je odvjetnik dostavio u spis.

6.2. U odnosu na drugo djelo koje joj se stavlja na teret nema ništa za reći, te se za isto ne smatra krivom. Nakon izlaska iz istražnog zatvora zbog duga i gubitka kuće podnijela je kaznenu prijavu protiv HH Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku kao i tužbu za povrat duga Općinskom sudu u Dubrovniku.

U odnosu na točku 2/

7. Zbog činjenice da inkriminacija pod točkom 2/ vremenski prethodi i predstavlja motiv za počinjenje kaznenog djela iz točke 1/ prvo će se analizirati točka 2/ izreke presude.

8. Nakon ovako iscrpno provedenog dokaznog postupka nesporno je da je II. optužena DH sredinom prosinca 2021. sačinila Ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem je navela da joj primatelj uzdržavanja HH, kao davateljici uzdržavanja, trenutkom svoje smrti daje u vlasništvo svoje nekretnine u Dubrovniku i sav gotov novac koji se nađe kod njega ili na kojem računu, a ovo nije sporno jer II. optužena u svojoj obrani navodi da joj je HH dao podatke za ugovor o doživotnom uzdržavanju koje je predala svom odvjetniku koji je sačinio ugovor koji je predala HH. Da li je osobno sastavila ugovor ili putem svog odvjetnika nije uopće bitno jer je posve nevažno tko je napisao tekst ugovora, već je bitno tko je taj tekst potpisao i ovjerio.

8.1. Nije sporno niti to da su početkom siječnja 2022. I. i II. optuženi došli u Dubrovnik gdje je II. opt. DH potencijalnim kupcima predočila punomoć za prodaju nekretnina vlasništvo HH, niti je sporno da su PH i ZH odlučili kupiti poslovni prostor, u naravi restoran površine 40,48 m2, u prizemlju zgrade u [adresa], označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za iznos od 400.000,00 eura. Također, nije sporno niti to da su I. opt. UH i II. opt. DH **.**.2022. ponovno došli u Dubrovnik gdje je II. opt. DH s kupcima potpisala predugovor o kupoprodaji nekretnina i primila na ruke kaparu u iznosu od 40.000,00 eura, za koje vrijeme ju je I. opt. UH čekao u automobilu. Isto tako nije sporno da je 11. veljače 2022. II. opt. DH potpisala ugovor o kupoprodaji nekretnina i od kupaca preuzela na ruke ostatak kupovnine u iznosu od 360.000,00 eura.

8.2. Sporno je da li je na ugovoru o doživotnom uzdržavanju II. optužena potpisala HH i umetnula neautentičnu javnobilježničku ovjeru broj: Ov- 429/2022 od 14. siječnja 2022. javne bilježnice IH iz [adresa]. Sporno je nadalje da li je sredinom prosinca 2021. II. optužena DH izradila posebne punomoći u kojima je neistinito navela da ju je HH kao vlasnik nekretnina u [adresa] opunomoćio da u njegovo ime i za njegov račun zaključuje predugovore i ugovore o kupoprodaji nekretnina te da samostalno prima iznose kapara, predujmova i kupovnina, na kojim pismenima je potpisala HH i umetnula neautentične javnobilježničke ovjere broj: Ov-14523/21 od 15. prosinca 2021., broj: i Ov-428/2022 od 14. siječnja 2022., sve od javne bilježnice IH iz [adresa]. Sporno je i to da li su I. opt. UH i II. opt. DH, postupajući zajednički i dogovorno, iako znajući da HH nije dao II. opt. DH takve punomoći, početkom siječnja 2022. došli u Dubrovnik gdje je II. opt. DH potencijalnim kupcima predočila neistinitu punomoć za prodaju nekretnina vlasništvo HH, a I. opt. UH predstavila kao nećaka inozemnog bankara zainteresiranog za kupnju tih nekretnina, sve kako bi kupce PH i ZH nagnali na kupnju nekretnina.

8.3. Sporno je i to da li su I. opt. UH i II. opt. DH pribavili protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 400.000,00 eura, koliko je dobiveno za prodane nekretnine te da li su navedeni iznos međusobno podijelili te za isti iznos oštetili PH i ZH.

9. Analizirajući dokaze izvedene u ovom iscrpno provedenom dokaznom postupku ovo vijeće je došlo do nedvojbenog zaključka da su I. i II. optuženi postupili na način kako im je izmijenjenom optužnicom pod točkom 2/ stavljeno na teret.

10. Naime, na okolnost ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ispitana je IH čiji je javnobilježnički ured naveden u ovjeri, na kojoj se nalazi pečat tog ureda i potpis. Međutim, ispitana u svojstvu svjedoka, IH iskazala je (l.1723-1725) da je provjerom utvrdila da tijekom 2021. i 2022. II. optužena DH nije bila stranka njenog javnobilježničkog ureda kao niti HH. Kada je svjedokinji predočen ugovor o doživotnom uzdržavanju na listovima spisa 27-32 od 14. siječnja 2022. iskazala je da broj OV-429/2022 nije ispravan jer bi se trebalo raditi o puno većem broju. Nadalje, potpis na ovjeri na stranici 31 nije njen potpis jer se potpisuje drugačije. Isto tako, forma ovjere je drugačija jer se radi o drugačijem tekstu koji je pisan računalom, a sadržaj ovjere i forma potpisani su Pravilnikom. Nadalje, svaki list mora biti označen brojem stranice, odnosno numeriran, što ovdje nije slučaj. Datum bi na ovjeri trebao biti napisan i brojkama i slovima, a prilikom solemnizacije ugovora nije bitan samo sadržaj nego i forma kao uvjet valjanosti. Općenito, svi brojevi kod solemnizacije moraju biti pisani i slovima, osim broja katastarske čestice. Nadalje, svaka stranica ovakvog ugovora mora biti parafirana s njene strane, što ovdje nije slučaj. Sadržaj pečata na stranici 31 odgovara njenom pečatu, ali je provjerom u svojim knjigama utvrdila da je u vrijeme spornih ovjera ovjeravano pečatom koji nosi broj 10, te joj se i na prvi pogled čini da je pečat na listu 31 malo veći nego što je njen pečat. Nije moguće da bi njen pečat koristio van radnog vremena bilo ona ili netko od njenih zaposlenika jer se isti zaključavaju u sef te se tako nešto u njenoj 30 godišnjoj karijeri nije dogodilo. Nije moguće da netko od zaposlenika zloupotrijebi pečat jer nije nikad taj netko sam te se radi o prethodnoj obradi, a solemnizacija traje. Osim nje, solemnizaciju obavljaju javnobilježnički prisjednici, a referenti pripremaju tehnički dio, dok prisjednik ili javni bilježnik strankama čita, objašnjava, te se uobičajeno piše da je isprava strankama pročitana. Potpis javnog bilježnika nikad nije ispod žiga već se žig stavlja do potpisa kako bi se vidio i bio čitljiv. U svakom slučaju, nitko u njenom javnobilježničkom uredu nije solemnizirao ovaj ugovor iako bi sadržaj teksta ovjere mogao bi biti u skladu s pravilom. Na stranici 42 spisa je dopis kojim se javnobilježnički ured, po prisjednici ĐF očitovao o sporim ovjerama, te je upravo na tom dopisu vidljivo kako treba stajati potpis u odnosu na pečat, a tako se radi i prilikom ovjera. Pečat vidljiv na listu 24 spisa nije pečat njenog ureda.

10.1. Dakle, ovo vijeće nema nikakvog razloga sumnjati u istinitost iskaza ove svjedokinje jer ista ni na koji način nije zainteresirana za ishod ovog postupka, a ne poznaje niti I. i II. optužene, niti je poznavala žrtvu. Iz njenog dopisa od 18. ožujka 2022. (l.42) proizlazi da je pod brojem ovjere 429/2022 dana 7. siječnja 2022. ovjeren potpis na Obrascu izjave o nepostojanju nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima HF iz [adresa]. U prilogu ovog dopisa dostavljena je preslika navedene isprave i preslika OV upisnika s potpisom HF čija je isprava ovjerena pod tim brojem, što potvrđuje istinitost iskaza ove svjedokinje. Dakle, stvarna ovjera pod brojem OV- 429/2022 izvršena je tjedan dana ranije od datuma na spornoj ovjeri. Iz obrane II. optužene proizlazi da je sastavljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju predala HH koji je tražio da se ona potpiše na ugovor, s kojim je on otišao, te je tražio da ga ona pričeka jer da ide na ovjeru kod svoje prijateljice, javne bilježnice. HH je nakon nekoliko sati donio natrag ugovor koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika, te koji je predala drugi dan svom odvjetniku koji ga je trebao proslijediti u Dubrovnik, u sud. Prema ovakvom iskazu, II. optužena se na ugovor potpisala prije nego što ga je HH odnio na ovjeru javnoj bilježnici. Međutim, II. optužena je znala da ovakve ugovore kod javnog bilježnika potpisuju obje stranke jer se radilo o dvostrano obvezujućem i solemniziranom ugovoru koji ona nikako nije mogla potpisati izvan javnobilježničkog ureda, kao što je znala da mora biti prisutna i prilikom ovjere predugovora, a potom i ugovora o kupoprodaji nekretnina koje je kao punomoćnica žrtve prodala ZH i PH. Stoga je njezina obrana ocijenjena neistinitom, tim više što na tekstu ovjere stoji da je istovjetnost stranaka utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu, da je sudionicima pravnog posla isprava pročitana i da su upozoreni da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, te da sudionici izjavljuju da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji, a II. optužena je znala da kod javnog bilježnika nije bila, niti je njezinu osobnu iskaznicu javni bilježnik vidio.

10.2. Dakle, ovo vijeće nalazi utvrđenim da je javnobilježnička ovjera od 14. siječnja 2022. krivotvorina jer ugovor nije ovjeren kod javne bilježnice IH budući da u njezinom javnobilježničkom uredu nije bio ni HH niti je bila II. optužena, te ovo vijeće zaključuje da je ovu krivotvorinu izradila II. optužena koja je osim svog potpisa na ugovor stavila i potpis žrtve. Naime, provedenim grafološkim vještačenjem (l.410-417 - original u spojenom spisu K- 139/22) utvrđeno je da potpis HH na ovom ugovoru nije ispisao HH te da je vrlo vjerojatno-gotovo sigurno sporni potpis HH ispisala II. optužena DH. Ispitana vještakinja Darinka Tratnik na raspravi pred Općinskim sudom u Dubrovniku koji je pročitan sukladno članku 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 iskazala je (l.507-508 u K-139/22) da je količina nespornog rukopisa II. optužene i njezinih vlastoručnih potpisa bila adekvatna za cjelovitu analizu i utvrđivanje značajki koje su bitne kod ocjene identiteta skriptora. U konkretnom slučaju, te su značajke uspoređene sa značajkama spornih potpisa i nađene su brojne podudarnosti, od kojih je vrlo velik broj izvan mogućnosti voljne kontrole, tj. do njihova oblikovanja dolazi spontano i bez htjenja skriptora. Tijela policije prilikom izuzimanja rukopisa postupaju u skladu s pisanim naputcima, izrađenim od Centra Ivan Vučetić, koji vrijede na području cijele RH, te smatra da je rukopis izuzet u skladu s pravilima struke i spomenutog naputka. Stupanj ispisanosti rukopisa okrivljene je visok, pun je zamki i zamčica, bogat krivuljama, pa niti traženje brzog pisanja imena HH, ne bi moglo dovesti do takvih tremora u jednostavnim dijelovima poteza, kao što je primjerice slovo T, kakvi postoje u svim tako pisanim izuzetim potpisima imena HH. U pogledu prijedloga da optužena dodatno daje svoj nesporni rukopis, vještakinja smatra da bi to predstavljalo zakašnjelu radnju jer su okrivljenoj poznati svi elementi kako spornih, tako i nespornih potpisa HH, poznato joj je i ono što je navedeno u pisanom nalazu, odnosno značajke koje bi u kasnijem davanju rukopisa okrivljena trebala izbjeći, pa drži da to ne bilo oportuno. Mišljenje da je rukopis izuzet lege artis temelji na rezultatima izuzimanja jer je imala na raspolaganju nesporni rukopis i nesporne potpise optužene koji su nastali izvan okolnosti ovog postupka. Ovome treba dodati i to da stupanj vjerojatnosti označen kao „vrlo vjerojatno-gotovo sigurno“ predstavlja najviši mogući stupanj vjerojatnosti da je upravo optužena skriptor spornog potpisa. Ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao jasan, stručan, te sačinjen po najboljem znanju i iskustvu vještaka, a zaključke vještaka podupire i iskaz javne bilježnice IH kod koje nisu ovjerene sporne punomoći niti ugovor o doživotnom uzdržavanju.

11. Potrebno se osvrnuti i na iskaze svjedoka vezano uz ugovor o doživotnom uzdržavanju koji bi žrtva zaključila s II. optuženom, pa je tako sin žrtve TH iskazao da o tome da bi zaključivao takav ugovor, s ocem nije bilo govora. Iako je o tome kasnije pitao II. optuženu, ona mu nije htjela ništa odgovoriti, a do razgovora s II. optuženom nakon što su dogovorili sastanak nije došlo jer je ona odbila doći. Sestra žrtve FH iskazala je da je u e-zemljišniku vidjela da postoji zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju što joj je bilo jako čudno jer on za tako nečim nije imao nikakve potrebe budući da je imao puno imovine i od čega živjeti, a da je doista zaključio takav ugovor, P i ona bi to sigurno znali. Dodala je da kada su P i ona s njenog mobitela nazvali DH uključili su razglas, te je nakon kraćeg razgovora II. optužene s P došlo do dogovora oko njihovog susreta na kavi, nakon čega se uključila ona i pitala DH zašto bi HH s njom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je tada razgovoru došao kraj jer ona nije htjela na to odgovoriti, pa više nije bilo govora čak niti o susretu na kavi. Na okolnost ovog dogovora II. optužena je potvrdila da ju je nazvao Tonyev sin koji se htio naći s njom, ali do toga nije došlo jer je ona sve što je znala rekla policiji, a i čuvala je unuka. Ovakvo objašnjenje doista nije prihvatljivo jer je prema navodima njene obrane ona s Š bila u iznimno dobrim odnosima, do te mjere da je s njom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, dao joj specijalne punomoći da može prodavati njegove nekretnine i uzimati novac pa bi bilo logično da nakon prijave njegovog nestanka ako nema što tajiti porazgovara s njegovim sinom kojega je svakako zanimalo što je njegov otac radio u periodu prije nego što mu se izgubio svaki trag. Navod da se nije mogla naći s TH jer je čuvala unuka nije životan jer je unuk postojao i u vrijeme kada se II. optužena aktivno bavila prodajom nekretnine žrtve i odlazila u Dubrovnik, nalazila se sa žrtvom po kafićima i restoranima pa je navedeno očito bila izlika za odbijanje susreta i razgovora zbog toga da izbjegne neugodna pitanja žrtvinog sina koji je znao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju i za prodan poslovni prostor.

11.1. Tonyev prijatelj EH iskazao je (l.1738-1740) da sumnja da bi HH zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s osobom koja je starija od njega, a da je odlučio drugačije, vjeruje da bi ga o tome obavijestio i da bi on to znao. Svjedok CH iskazao je da mu je bilo čudno da je II. optužena s ŠF sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je ona bila starija i od HH i od njega, te dodao da je „trebalo sklopit ugovor da on nju uzdržava a ne ona njega“.

11.2. Svjedok ĆH, također dugogodišnji prijatelj žrtve iskazao je (l.1840-1843) da je od Tonyjeve sestre saznao da je HH zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju u što nije povjerovao te je odmah pomislio da je u pitanju neka prijevara ili da HH više nije živ jer da ga je netko morao ubiti da bi došao do njegove imovine ili bi on morao ubiti nekoga jer nije bio kukavica. Poznavajući HH, on takav ugovor ne bi potpisao niti je imalo logike da zaključuje takav ugovor jer je bio situiran, imao je dosta novaca i nije bio u potrebi.

11.3. Dakle, ovo vijeće nalazi utvrđenim da se ovdje radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji žrtva nije uopće imala namjeru zaključiti s II. optuženom, niti ga je potpisao, niti bio kod javne bilježnice, a temeljem istoga je II. optužena trebala u trenutku njegove smrti postati vlasnicom njegove imovine naznačene u ugovoru. Stoga nije istinita obrana II. optužene da joj je HH vratio ovjereni ugovor jer je upravo ona na ugovoru potpisala i sebe i njega te na taj ugovor umetnula krivotvorenu javnobilježničku ovjeru. Neovisno o navedenom, nema niti logike da bi HH napravio ovu krivotvorinu jer je s II. optuženom bio u dobrim odnosima te bi podvaljivanjem krivotvorenog ugovora II. optuženoj naštetio, što sigurno nije želio obzirom da je u nju očito imao povjerenje.

11.4. Nadalje, neprihvatljiva je obrana II. optužene da je HH posudila novac te da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo bio Tonyeva garancija da će novac vratiti. Naime, svi svjedoci koji su poznavali žrtvu iskazali su da je on imao dovoljno novaca i da nije trebao posuđivati novac. Priča da mu je trebalo puno novaca za neki projekt, misleći pri tome na trgovanje drogom nije održiva tim više što II. optužena navodi da je HH posudila 91.000,00 eura, a vrijednost nekretnina obuhvaćenih ugovorom o doživotnom uzdržavanju je znatno veća. Osim toga, svjedok EH iskazao je da mu je II. optužena u hotelu Excelsior rekla da je prodala Tonyev restoran za 400.000,00 eura koji iznos ga je iznenadio kao i to da je HH pristao prodati restoran zasebno od ostatka nekretnine, a kada je DH rekao da mu je to čudno, DH mu je rekla da je HH posudila 700.000,00 eura. Iako je ovaj svjedok na raspravi prvo rekao da DH nije rekla koji mu je iznos posudila, pa nakon što mu je pročitano što je iskazao u istrazi potvrdio je da ostaje kod svega navedenog u istrazi pa tako i da je navela iznos od 700.000,00 eura. Svjedok je nadalje iskazao da se ne sjeća da li je DH rekla nešto o tome da li joj je posuđeni novac vraćen, a kada mu je predočeno da je u istrazi iskazao da mu je II. opt. rekla da joj HH nikad nije vratio taj novac, pa ona gleda kako vratiti svoj novac prodajom restorana, naveo je da kod tog iskaza ostaje. Ovom svjedoku nije poznato da bi HH bilo kome bio nešto dužan, te je znao da na svome računu ima preko 1.000.000,00 kuna jer je imao punomoć na njegovom računu. Ovakav iskaz ovog svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, unatoč zaboravljenim detaljima jer je posve logično i životno da se protekom vremena nešto zaboravi, te da se svjedok u svibnju 2022. kada je ispitivan u istrazi bolje sjećao događaja iz siječnja 2022. dakle pet mjeseci kasnije nego kada je ispitivan na raspravi u rujnu 2025., dakle tri i pol godine kasnije. Isto tako, svjedok CH na raspravi je iskazao da je II. optužena rekla da je ona pozajmila neke pare ŠF, nije se mogao sjetiti koji se iznos spominjao, a kada mu je predočeno da je u istrazi rekao da se radilo o iznosu od 700.000,00 eura, svjedok je rekao da ako je tada rekao neku cifru onda je tada to znao kroz neki razgovor.

11.5. Očito je stoga da se II. optužena kanila domoći nekretnina žrtve s čijim je načinom života bila upoznata, kao i s činjenicom da ne odlazi često u Dubrovnik jer joj je bilo poznato da EH za njega obavlja sve potrebne poslove. Ovaj ugovor, s krivotvorenim potpisom žrtve i krivotvorenom ovjerom javne bilježnice II. optužena je predala svojem odvjetniku koji je bio opunomoćen da isti proslijedi na Općinski sud u Dubrovniku radi zabilježbe, što je isti i učinio. Osim toga, u svojoj obrani II. optužena posudbu žrtvi spominje u kontekstu ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je ZF posudbu spomenula u kontekstu prodaje restorana i na taj način pribavljanja novca za vraćanje duga, što dodatno ukazuje na nelogičnosti i kontradiktornosti njene obrane i onoga što je rekla pred pojedinim svjedocima. Ovaj ugovor spomenuo je II. optuženoj i PH koji je iskazao (l.1695-1697) da ga je nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora, a prije predaje na sud radi uknjižbe nazvao odvjetnik i rekao da je vidio da se na nekretnini pojavilo doživotno uzdržavanje i da to treba biti riješeno prije uknjižbe. U vezi s ugovorom o doživotnom uzdržavanju pitao je DH i ona mu je rekla do to nema nikakve veze, da će se to izbrisati, a da je to bilo samo njeno osiguranje za dug koji je HH imao prema njoj. Kada je zaključen kupoprodajni ugovor II. optužena je shvatila da ista nekretnina više ne može biti predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju te da neće moći biti izvršena uknjižba prava vlasništva na kupce nekretnine radi čega je dala izjavu o brisovnom očitovanju (l.105 u spisu K-139/22) i zatražila brisanje zabilježbe, pa se njezina tvrdnja da je odvjetniku dala nalog da ugovor o doživotnom uzdržavanju povuče jer joj on nije ništa značio niti je išta s njim dobivala jer je HH bio osoba njenih godina ocjenjuje kao neistinita. Dakle, brisanje zabilježbe ovog ugovora bila je u ovoj situaciji nužnost, a ne njeno viđenje odnosa s Š i navodnim dugom koji ima prema njoj.

12. Osim ugovora o doživotnom uzdržavanju, II. optužena je u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi na štetu žrtve krivotvorila i posebne punomoći iz kojih proizlazi da ju žrtva ovlašćuje da proda njegove nekretnine u Dubrovniku na način da je potpisala žrtvu na tim punomoćima, koje nisu ovjerene kod javnog bilježnika, već je ovjera krivotvorena.

12.1. Na ove okolnosti ispitana je javna bilježnica IH koja je, nakon što joj je predočena posebna punomoć od 15. prosinca 2021. iskazala da se kod broja ovjere toga datuma nikako nije moglo raditi o brojci od 14.523 ovjere u toj godini jer je do 15. prosinca moglo biti i do 30.000 ovjera jer godina uobičajeno završava sa preko 30.000 ovjera. Isto tako, na štambilju ovjere ispod riječi "javni bilježnik" nema crte na koju se ona potpisuje kao što nema niti tri crte koje su vidljive na listu 24 spisa. U njenom uredu nitko se ne potpisuje potpisom koji se nalazi na ovom štambilju. Prilikom potpisa unose se podaci javnog bilježnika ili prisjednika koji vrši ovjeru u formi kakva je naznačena na listu 42. Ovdje se ne radi niti o njenom žigu. Osim toga, iznos javnobilježničke nagrade nije bio 40,00 kuna već 30,00 kuna plus PDV, dok je pristojba iznosila 10,00 kuna, a ne 11,00.

12.2. U odnosu na ove punomoći vještak grafolog Darinka Tratnik mišljenja je da potpise na posebnim punomoćima ovjerenima pod brojem OV-427/2022, 428/2022 i 14523/2021 nije ispisao HH, te da je II. optužena vrlo vjerojatno-gotovo sigurno ispisala sporne potpise žrtve na posebnim punomoćima na kojima su ovjereni potpisi pod brojem OV-427/2022 i OV-428/2022, dok je vjerojatno ispisala i sporni potpis žrtve na punomoći pod brojem ovjere OV- 14523/2021. Stoga nema nikakve dvojbe da žrtva HH nije potpisao sporne posebne punomoći, niti su one ovjerene kod javne bilježnice IH što dokazuje da uopće nije imao namjeru prodati poslovni prostor - restoran u Zlatarićevoj ulici, u Dubrovniku koji je bio u najmu ZH i PH, niti je imao namjeru svoje nekretnine nakon svoje smrti ostaviti BHA. optuženoj koja mu očito nikakav novac nije posudila.

12.3. Naime, svjedok EH, žrtvin dugogodišnji prijatelj iskazao je da je HH u zadnjih godinu i pol pričao o tome da bi prodao tu nekretninu u Zlatarićevoj ulici, ali cjelokupnu, dakle osim restorana i magazina, prodao bi i stanove. Spominjao je iznos od 1.700.000,00 eura, ali da bi pristao na 1.500.000,00 eura.

12.4. Da je HH imao namjeru prodati cijelu nekretninu poznato je i ĆH koji je iskazao da je za Božić 2021. bio u Zagrebu u Tonyevom društvu te je HH govorio o namjeri prodaje restorana i stana na prvom katu te se spominjao iznos od preko 1.200.000,00 eura, a spominjao je nekakvu ženu koja mu to rješava te da se zove DH koja ima nekakvog bogatog I zainteresiranog za kupnju i da se za prodaju čeka početak iduće godine zbog poreza. HH je htio prodati cijelu tu nekretninu u Dubrovniku jer je bio više vezan za Zagreb i za to dobiti puno više nego što bi dobio samo za restoran, a poznavajući HH misli da on nikada ne bi dao punomoć i nekoga ovlastio da u njegovo ime proda njegove nekretnine i da si uzme novac.

12.5. Dakle, temeljem ovako krivotvorenih posebnih punomoći na kojima je potpisala žrtvu i umetnula krivotvorenu ovjeru javne bilježnice BHA. optužena je s ZH i PH, lažno se predstavljajući kao punomoćnica žrtve zaključila prvo 12. siječnja 2022. predugovor, a potom i 11. veljače 2022. kupoprodajni ugovor te prvo primila 40.000,00 eura kapare, a nakon toga i preostalih 360.000,00 eura jer je poslovni prostor, u naravi restoran površine 40,48 m2, u prizemlju zgrade u [adresa], označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], prodala za iznos od 400.000,00 eura, što ona niti ne osporava.

12.6. Javna bilježnica VH iskazala je (l.1722-1723) da je njena prisjednica ovjerila potpise na kupoprodajnom ugovoru od 11. veljače 2022. a prilikom ovjere potpisa javni bilježnik ne pregledava sadržaj ugovora već samo ovjerava potpise ugovornih strana, uglavnom prodavatelja, a u konkretnom slučaju ovjerila je potpis prodavatelja, odnosno punomoćnika. Obaveza javnog bilježnika u takvim slučajevima je samo utvrditi identitet osobe koja dolazi ovjeriti potpis dok se eventualna punomoć uopće ne provjerava, te ona može biti donesena čak i kasnije, te može biti ovjerena bilo gdje drugdje.

12.7. Dakle, s krivotvorenim punomoćima II. optužena je došla u Dubrovnik, a dovezao ju je I. optuženi čija je uloga bila praviti se da je S koji ne razumije hrvatski i koji je nećak inozemnog bankara koji je zainteresiran za kupnju restorana. Na ove okolnosti I. optuženi je iskazao da je II. optužena pred potencijalnim kupcima rekla da on ne razumije hrvatski, na što I. optuženi ni na koji način nije reagirao nego je pio svoju kavu. Da I. i II. optuženi nisu bili u dogovoru oko dovođenja u zabludu osoba zainteresiranih za nekretninu, posve sigurno bi I. optuženi dao do znanja da razumije hrvatski te ne bi bilo ništa upitno i da se uključio u razgovor II. optužene s potencijalnim kupcima. Tako je svjedok PH iskazao da je od svog oca i CH čuo da je neki S bio s DH kad su razgledavali kuću. EH iskazao je da mu je II. optužena za njemu nepoznatog muškarca koji je došao s njom prilikom razgledavanja nekretnine rekla da je S te on nije pričao hrvatski, već su s njim pričali na engleskom. Imajući u vidu da se i sud uvjerio da I. optuženi razumije i govori hrvatski jezik jer je tijekom cijele rasprave slušao iskaze svjedoka i samo jednom tražio da mu sudski tumač nešto prevede na njemački jezik, jasno je da se radilo o manipulaciji i stvaranju uvjerenja da je on nećak inozemnog bankara, kao što je sam HH rekao CH kada su se sreli u Zagrebu. Naime, CH iskazao je da mu je HH rekao da ima jednu ženu koja „dobro prodava nekretnine“, da se bavi s tim, te da ta žena, misleći pri tome na II. optuženu radi za tog nekog bankara koji, da ne bi plaćao državi porez kupuje nekretnine, a ona je njegov posrednik. Na ove okolnosti ĆH iskazao je da je za Božić 2021. HH govoreći o namjeri prodaje restorana i stana na prvom katu spominjao nekakvu ženu koja mu to rješava i koja se zove DH te koja ima nekakvog bogatog I zainteresiranog za kupnju, a da se za prodaju čeka početak iduće godine zbog poreza. Svjedok EH iskazao je da su mu kasnije CH i otac PH za čovjeka koji je s DH razgledavao nekretninu, te koji je za vrijeme dok su bili u odvjetničkom uredu u vozilu čekao DH rekli da je to onaj S s kojim je DH ranije došla vidjeti nekretninu. Da je I. optuženi došao samo kao vozač II. optužene kako on navodi, nitko ne bi obraćao pažnju na njega niti bi bilo bitno ili bi itko spominjao to što je S. Međutim, s interesom za kupnju nekretnine od početka se povezivao i S, te su osobe iz Dubrovnika prisutne razgledavanju nekretnine, a kasnije i ovjeravanju predugovora, I. optuženika percipirale kao tog F koji je zainteresiran za nekretninu.

12.8. Očito je stoga žrtva, uvjeren od II. opt. da se bavi prodajom nekretnina i da ima inozemne klijente zainteresirane za njegovu nekretninu govorio svojim prijateljima o tome da će pomoću II. optužene prodati cijelu svoju nekretninu nekom strancu koji zbog poreza čeka početak iduće godine s kupnjom. Posve je logično da II. optužena kao osobu zainteresiranu za kupnju nekretnine povede sa sobom I. optuženoga čiji je materinji jezik njemački što se posve uklapalo u ono što su sudionici ove kupnje i pokazivanja prostora već unaprijed čuli od žrtve, pri čemu nitko od njih nije znao da su oni bivši supružnici.

12.9. Nadalje, II. optužena je iskazala da je HH tražio da I. optuženi ide s njom i vozi ju u Dubrovnik ali ne zbog toga što ne bi njoj vjerovao nego da bi tada bio još netko tko će sa strane promatrati situaciju. O tome je I. optuženi iskazao navodeći da mu je HH rekao da on odvede DH u [adresa] jer se on ljuti na te ljude u Dubrovniku koji iskorištavaju njegove kontakte u Kolumbiji i da je u sporu s njima jer inzistiraju na smanjenju najamnine. Dakle, I. optuženi ne navodi da je bilo što trebao promatrati ili paziti, a navod da HH nije bio dobar s najmoprimcima nije potvrdio niti jedan od njih, niti su potvrdili da bi bili u nekom sporu oko smanjenja najamnine. Očito je II. optužena znala da je CH zainteresiran za kupnju restorana, ali da HH želi prodati cijelu nekretninu koju je i razgledala pa je odlučila pomoću krivotvorene punomoći prodati samo restoran znajući da će ga lako moći prodati, osobito ispod cijene, a da bi ubrzala pregovore o cijeni i kupnji nekretnine dogovorila je s I. optuženim da ju on odveze i da glumi stranca zainteresiranog za restoran kojeg je HH već ranije svima spomenuo i koji ne zna hrvatski jezik. Izvan svake sumnje je da su I. i II. optuženi bili u dogovoru i ovo realizirali zajednički jer im je novac bio potreban i jer su vidjeli dobru priliku u tom poslu. HH je nazvao i CH i MH i najavio im dolazak II. optužene koja će pogledati nekretninu, a da će ići u Dubrovnik s tim ciljem II. optužena je znala jer je bila prisutna razgovoru između HH i CH u [adresa], te je imala dovoljno vremena krivotvoriti posebne punomoći kojima se legitimirala prilikom zaključivanja predugovora i ugovora o kupoprodaji. Iako su I. i II. optuženi bivši supružnici, u ovom poslu trebali su jedno drugoga i očito su dobro razradili plan kako doći do novca HH jer su znali da raspolaže brojnim nekretninama, te da spornu u Dubrovniku želi prodati. Obzirom na raniju kriminalnu prošlost oboje optuženih koja proizlazi iz njihove kaznene evidencije može se zaključiti da im prijevarno postupanje nije strano i da su bez problema iskoristili povjerenje koje je žrtva imala u oboje. Ovdje valja ukazati na poruku koja je pronađena pretragom mobitela I. opt. (l.893) u kojoj mu 10. prosinca 2023. II. opt. piše "Da imaš priliku da si pričao s ex ženom i da imamo super vinariju s hotelima i parcelom za gradnju", na koju I. opt. odgovara: "Da sve sam zapamtio. Vidit ću sad koliko diše. Javim ti sve ovi dana. Sutra idem s njim u D", a na ovo II. opt. odgovara: "i da je super prilika ima još kupaca ali bi ja pričekala tebe." Očito je da njih dvoje ponovno dogovaraju da će nekoga prevariti jer I. i II. opt. posve sigurno ne raspolažu vinarijom s hotelima i parcelom za gradnju budući da tako nešto ne proizlazi niti iz njihove obrane niti iz bilo kojeg drugog dokaza.

12.10. Iako je I. opt. u svojoj obrani u više navrata govorio o tome koliko je novca imao, na što je sve trošio, koliko je davao i pomagao kćerki, koliko je davao žrtvi za posudbu njegovoj prijateljici OH, želeći prikazati da je imao dosta novca, njegovu situaciju dobro opisuje svjedok NH (l.1775-1776) navodeći da mu je I. optuženi rekao da živi u hotelu u [adresa] i da ima u Njemačkoj firmu, ali ga je unatoč tome u nekoliko navrata molio za financijsku pomoć jer da se vratio iz Njemačke pa mu treba. Ovaj svjedok naveo je da je u nekoliko navrata I. opt. dao po 200,00 ili 300,00 eura, te mu je on svaki puta rekao da će novac vratiti, ali ga nikada nije vratio. Budući da je rekao i da treba auto na mjesec dana, posudio je od prijatelja bijelu Škodu Octaviju i predao njemu. Prijatelju je platio 600,00 eura za mjesec dana korištenja auta, ali se uhićenje I. opt. dogodilo prije toga, te je auto zaplijenjen pred kafićem u kojem su toga dana sjedili. Dug I. optuženoga je već zaboravio i prekrižio, a on bi iznosio ukupno 1.300,00 eura. Ovom svjedoku sud nema razloga ne vjerovati jer isti nema nikakav interes u ovom kaznenom postupku, od I. optuženoga ne potražuje ništa, a njegov iskaz potvrđuje i okolnost da se upravo automobil koji je svjedok naveo u iskazu nalazio ispred kafića u kojem je I. opt. uhićen te u kojemu je istoga dana izvršena pretraga (l.135-137). Stoga je zaključak ovoga suda da je I. opt. koristio svaku priliku da se novca domogne na bilo koji način, uključujući laži i prijevare, pa je tako postupio i prilikom prodaje nekretnine žrtve zajedno s II. optuženom, s kojom je i prije toga sudjelovao u počinjenju kaznenog djela, konkretno zlouporabe položaja i ovlasti, a što proizlazi iz izvadaka iz KE iz kojih je vidljivo da su oboje osuđeni presudom Županijskog suda u Varaždinu K-35/2012 od 27. siječnja 2020.

13. U svakom slučaju, II. optužena je odlučila iskoristiti prijateljski odnos sa žrtvom i uvjeriti ga da se bavi prometom nekretnina, te da ima inozemnog klijenta zainteresiranog za nekretnine pa da tako može i njemu pomoći u prodaji njegove nekretnine što je HH prenio i CH kojemu je također poznato da je HH namjeravao prodati nekretninu, ali u cjelini, a ne samo poslovni prostor jer je smatrao da tako može postići bolju cijenu. CH je iskazao da je s ŠF pričao o tom njegovom prostoru što je čula i BHA. optužena koja je bila s njima u društvu, pričali su o tome koliko vrijedi onaj prostor, da on proda sve jer ima gore u istoj zgradi stan, nudio je on i njemu, ali to je njemu bilo puno para, nije on to mogao sve kupiti, on je pametno razmišljao, ne isplati mu se prodavati poslovni prostor sam odvojeno, nego sve u kompletu, i stan i poslovni prostor, što je svima njima trebalo biti sumnjivo, ali u datom momentu nije. Njima taj moment nije palo na pamet da on nikada nije htio prodavati to odvojeno, a on mu je više puta nudio da proda samo prostor jer da proda auto i sve, ne bi skupio toliko para. Gospođa je skužila to da njega taj prostor interesira i nakon razgledavanja nekretnine nudila je njemu prvom. Kasnije je razmišljao da je to sve bilo njemu namješteno da to kupi.

14. Dakle, kad je II. optužena koja je početkom siječnja 2022. došla u Dubrovnik razgledati nekretninu rekla da prodaje samo poslovni prostor, a da će stambeni tijekom ljeta, te da je poslovni prostor već faktički njen i da ga kupuje za nekog njemačkog bankara CH joj je ponudio 10.000,00 eura po m2 na što je pristala, tražeći isključivo gotovinu, a on je o istome obavijestio PH koji je zajedno s ZH bio u najmu tog prostora. PH iskazao je da je II. optužena htjela isplatu na ruke te je spominjala da joj gotovina treba odmah jer s njom mora hitno izvršiti neku isplatu, spominjala je i Crnu Goru, a sve to njima nije bilo previše bitno, iako je bilo malo čudno. Očito je da su njih dvojica pristali na ovaj iznos jer im je bio povoljan, pa nisu previše razmišljali o nelogičnosti isplate i kapare i preostalog iznosa kupovnine u gotovini.

15. Nema nikakve logike niti obrana II. optužene kada kaže da joj je HH dugovao iznos od 91.000,00 eura, te da je tom posudbom dovela u pitanje i kuću koja je služila kao zalog vraćanja kredita njene bivše firme pa da nakon dobivanja prvo kapare a potom i ostatka, sveukupan iznos od 400.000,00 eura preda žrtvi, kao što tvrdi, a ne ostavi sebi posuđeni iznos koji joj je prijeko potreban. Osim toga, EH u svom iskazu ne potvrđuje da bi ga II. optužena nazvala i pitala ga zna li gdje je HH i zašto se ne javlja, niti spominje da je HH trebao doći privatnim avionom na Cavtat, a što bi ovaj svjedok sigurno znao da je to bio Tonyev plan. Isto tako, ovaj je svjedok iskazao da sumnja da bi HH bilo kome dao punomoć da primi novac u njegovo ime pa čak i njemu samome, iako je imao punomoć na njegovom računu. Stoga se nameće jedini mogući zaključak, a to je da je II. optužena trebala samo razgledati nekretninu, i to cijelu kao što je HH i želio, a svjedok EH potvrđuje da se prilikom razgledavanja obišla cijela nekretnina, što ni II. optužena ne osporava, te da je ključeve od sobe na drugom katu imao on, dok je CH imao ključeve od ostalih prostorija. Svakako II. optužena nije imala ovlaštenje prodati nekretninu, niti njen dio jer nije imala specijalnu punomoć budući da se radi o krivotvorini, pa posve sigurno nije imala namjeru od tako prijevarno prodane nekretnine novac predati žrtvi, već ga je željela zadržati za sebe. Važno je primijetiti da EH nakon 7. siječnja 2022. kada ga je HH tražio da BHA. optuženoj pokaže prostor više nije kontaktirao sa žrtvom tako da HH od njega nije mogao saznati da je poslovni prostor prodan. Potrebno je primijetiti i to da je HH, prema podacima Uprave za granicu, Ravnateljstva policije u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Bregana ušao 12. veljače 2022. u 9,48 sati a ugovor o kupoprodaji je zaključen 11. veljače 2022. u Dubrovniku, pa su posve neprihvatljivi navodi obrane II. optužene da je imala dogovor s Č da će toga dana privatnim avionom doći u Cavtat gdje bi mu ona predala novac. Na dan zaključenja ugovora HH se nalazio izvan RH u koju je ušao slijedećeg jutra na Bregani, što znači automobilom, a ne privatnim avionom. Stoga je ovo vijeće našlo utvrđenim da su I. i II. optuženi, postupajući zajednički i dogovorno oko prodaje žrtvine nekretnine podijelili iznos od ukupno 400.000,00 eura dobiven prodajom poslovnog prostora žrtve, nadajući se da žrtva u skorije vrijeme neće za to saznati, što se i pokazalo točno jer niti jedan svjedok ne potvrđuje da bi od žrtve čuo da bi on znao da je poslovni prostor prodan.

16. Na opisani način, dakle dovodeći u zabludu kupce nekretnine PH i ZH da je opunomoćena prodati poslovni prostor HH pri tome pokazujući krivotvorene specijalne punomoći II. optužena je zaključila s istima prvo predugovor a potom i ugovor te poslovni prostor prodala spomenutoj dvojici za iznos od 400.000,00 eura za koji iznos ih je oštetila budući da se u konačnici nisu upisali kao vlasnici te nekretnine čime je ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 jer se kod iznosa od 400.000,00 eura radi o znatnoj imovinskoj koristi. Potpisujući žrtvu na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, te na specijalnim punomoćima čije je ovjere također krivotvorila, II. optužena je ostvarila i obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. KZ/11 jer se kod ugovora o doživotnom uzdržavanju radi o javnoj ispravi. Sve ovo II. optužena je činila planski i svjesno, korak po korak, postupajući s izravnom namjerom kao oblikom krivnje jer je znala i što radi i koje će posljedice iz njezinih radnji proizaći, radi čega ju je sud proglasio krivom.

17. Budući da je I. optuženi aktivno sudjelovao u tome na način da je II. optuženu dva puta odvezao u Dubrovnik, da je zajedno s njom razgledavao nekretninu znajući da ju ona nije ovlaštena prodati i da je krivotvorila punomoći, da se pravio da ne razumije hrvatski jezik kako bi tada potencijalni kupci mislili da je S koji se spominjao kao nećak bankara koji kupuje nekretnine kako bi izbjegao plaćanje poreza, na koji način ih je doveo u zabludu i potaknuo na kupnju, ovo vijeće smatra dokazanim da je I. optuženi supočinitelj u ovoj prijevari te da je ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 budući da se kod pribavljene imovinske koristi od 400.000,00 eura radi o znatnoj imovinskoj koristi. Isti je također bio svjestan svojih radnji i postupaka, htio se domoći novca od prodane nekretnine, pa sud zaključuje da je i on postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, radi čega ga je proglasio krivim.

U odnosu na točku 1/

18. Nakon iznesenih obrana I. i II. optuženih nije sporno da je I. opt. UH **.**.2024. kupio lopatu, rukavice i PVC vreću te 23. veljače 2024. dio posmrtnih ostataka žrtve HH i to bedrenu kost, više većih i manjih fragmenata lubanje i donju čeljust stavio u pvc vreću i dovezao osobnim automobilom marke Škoda tip Octavia reg. oznaka: [registarska oznaka] u [adresa], u mjesto Orešje, u predio listopadne šume u blizini istočne obale jezera Orešje, Orešje bb, gdje je posmrtne ostatke ubacio u prethodno iskopanu i pripremljenu rupu koju je potom zakopao i prekrio raslinjem, pa se automobilom odvezao do jezera [adresa], u [adresa], gdje je u metalnu kantu za otpad odbacio jednu gumeno-platnenu rukavicu, a u rukavac jezera Rakitje odbacio crnu putnu torbu, nakon čega se prodjenuo i odjeću u kojoj je bio odjeven osobnim automobilom odvezao u Dugo Selo, Ulica Bože Huzanića u blizini kbr. 3, gdje je istu odbacio u kontejner. Ovo nije sporno jer I. optuženi priznaje ove radnje.

19. Sporno je da li su I. i II. optuženi dana 21. veljače 2022. u [adresa] u stanu vlasnice ĐH, a koji je II. opt. DH iznajmila za potrebe korištenja I. opt. UH, zajedno i po prethodnom dogovoru, a nakon počinjenja kaznenih djela pod točkom 2/ i kako bi prikrili počinjenje istih i zadržali tako protupravno stečenu imovinsku korist, u namjeri da ubiju žrtvu HH, s najmanje tri neovisna udarca nekim tupotvrdim sredstvom manje kontaktne površine udarili ga po glavi, zadavši mu osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukih prijeloma tjemenozatiljnog dijela glave i prijelome desne jagodične kosti s ozljedama mekotkivne i vaskularne strukture unutar lubanje, uslijed kojih ozljeda je preminuo, a kako bi isto prikrili, tijelo žrtve odbacili na području Samobora u mjestu Domaslovec, u predjelu obraslom drvećem i raslinjem.

20. Ovo je sporno jer II. optužena tvrdi da o tom kaznenom djelu nema što reći niti se smatra krivom, a u odnosu na iznajmljivanje stana od ĐH iskazala je da je I. optuženi ranije sa svojim ocem živio u Hoto [adresa] te je sam našao tu gospođu koja mu je stan iznajmila pa se njena pomoć svodila na garantiranje za njega da će najamninu plaćati te je ostavila polog koliko je bilo dogovoreno. Vezano uz ovu inkriminaciju I. optuženi poriče ubojstvo žrtve te navodi da nije znao da bi kosti koje je dovezao i zakopao u predjelu listopadne šume u blizini istočne obale jezera Orešje kod Samobora bili posmrtni ostaci žrtve, kao i to da bi te kosti uzeo iz predjela obraslog drvećem i raslinjem u Domaslovcu, već tvrdi da ih je uzeo u Westgate shopping centru, u WC-u u košu za smeće prema uputi ucjenjivača koji ga je ucjenjivao životom njegove kćerke i unuka.

21. Naime, obrana I. optuženoga o tome da je tek u policiji saznao da bi se kod kostiju koje je premještao radilo o kostima koje su pripadale žrtvi je apsolutno neprihvatljiva, nelogična, neživotna, čak bi se moglo reći apsurdna. Pri tome treba primijetiti da je ta obrana prilagođena dokazima koji su izvedeni i koji terete I. optuženoga. Naime, I. optuženi tvrdi da je jednog dana na vjetrobranskom staklu automobila zatekao ceduljicu na kojoj je pisalo ''pozdravljam te, otiđi u Westgate shopping centar, na zapadni ulaz gdje stoji autobus, odi u lijevo u muški wc i u košu za smeće ćeš naći vrećicu s mobitelom, uključi ga i ja ću se javiti'', te je prema uputama postupio i našao u vrećici mali mobitel s punjačom te ga uključio, stavio u džep i pijući kavu čekao poziv, a nadao se da je to bio HH i čekao je njegov poziv. Nije uopće logično da II. optuženi očekuje Tonyjev poziv jer s njim nije kontaktirao već barem dvije godine (zadnje krajem veljače 2022.), a znao je da je njegov nestanak prijavljen unatoč tome što je on govorio njegovim prijateljima da će se sigurno vratiti, da je negdje otputovao i da će se ljutiti kad sazna da su prijavili njegov nestanak. Također, I. optuženi je znao i da se protiv II. optužene vodi u Dubrovniku kazneni postupak zbog prijevare i krivotvorenja, u kojem postupku on kao svjedok izbjegava doći na raspravu. Osim toga, zašto mu se HH ne bi javio na uobičajen način, kako su komunicirali i ranije, a ne pomoću mobitela koji bi mu on ostavio u WC-u velikog shopping centra. Nadalje I. optuženi navodi da mu je glas koji ga je slijedeći dan nazvao rekao da mora nešto učiniti, a što da će naknadno reći, a ako to ne učini ili javi policiji da će ubiti njegovu kćerku ili unuka. Slijedećeg dana otišao je odvjetniku i pitao što da učini jer je ucijenjen a on je rekao da ne zna kako bi mu pomogao te predložio da ode iz Hrvatske. Međutim, na ove okolnosti I. optuženi nije predložio ispitivanje odvjetnika koji bi o tome mogao svjedočiti, osobito na prijedlog optuženika jer se ne radi o odvjetniku koji je njegov branitelj, a i taj bi mogao svjedočiti ako bi to optuženik zahtijevao. Osim toga, nema nikakvog smisla niti logike da onaj tko je ubio žrtvu i tko zna gdje se nalaze njegove kosti nakon dvije godine dio kosti uzme s tog mjesta i izloži se opasnosti da bude primijećen, da ih stavi u vrećicu, odnese u WC shopping centra i ucjenjuje I. optuženoga od kojega traži da te kosti odnese na neko mjesto koje će sam pronaći i da ih zakopa u rupu koju će prethodno sam iskopati. Razlog ucjene je najčešće obavljanje nekog posla od kojeg će ucjenjivač imati koristi ili ga iz nekog razloga ne može ili ne želi sam obaviti. Prema obrani I. opt. taj ucjenjivač je obavio niz radnji koje su prethodile odnošenju kostiju u rupu koju je iskopao I. optuženi. Tako je morao poruku i cedulju ostaviti na optuženikovom autu, potom ostaviti mobitel u košu za smeće u WC-u Westgatea, u žbunju prvo pronaći kosti, uzeti ih, dovesti u Westgate, ostaviti ih u WC-u. Nije uopće jasno zbog čega bi tako nešto itko radio dvije godine nakon ubojstva žrtve jer nitko nije mogao znati da se I. optuženoga prati i da će se vidjeti sve što on radi, pa da bi mu na taj način netko namještao krivnju za ubojstvo. Osim toga, ostavljanjem mobitela ili kostiju u košu za smeće na javnom mjestu u koje dolazi mnoštvo ljudi, postojala bi mogućnost da do dolaska I. optuženoga čistačica isprazni koševe i time osujeti plan.

22. Da obrana I. optuženoga nije istinita utvrđeno je i činjenicom da je tijekom mjera tajnog praćenja uočen u Domaslovcu, upravo u predjelu koji je kasnije pregledan pomoću potražnih pasa (l.274-276) koji su pronašli veći dio kostiju koji je prenesen u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku radi identifikacije. Da I. optuženi nije odlazio na to mjesto, gdje je očito odbacio mrtvo tijelo žrtve i da nije prenosio kosti odatle na područje jezera Orešje, vrlo je vjerojatno da te kosti ne bi nikada bile pronađene niti bi žrtva bila identificirana. Sud ne može nagađati zbog čega je I. optuženi odlučio premjestiti kosti i zakopati ih na drugo mjesto jer očito nitko osim njega nije znao gdje se ostaci žrtve nalaze, osim možda zbog veće sigurnosti da neće biti nađene ako su zakopane nego ako nisu, bez obzira što se nalaze u žbunju i raslinju koje nije dostupno svakom prolazniku. Za očekivati je da je I. optuženi mogao biti u brizi i strahu od otkrivanja kostiju žrtve znajući da policija provodi izvide i obavlja obavijesne razgovore jer je i njegova kćerka UHA tražena i pozivana u policiju, a što je utvrđeno iz preslušanih snimki njihovog telefonskog razgovora, a o tome je on govorio i u svojoj obrani. Svakako je I. optuženi znao da bi sumnja u slučaju pronalaska kostiju i identifikacije žrtve mogla pasti na njega jer je lako utvrditi da su se u vrijeme prije žrtvinog nestanka njih dvojica intenzivno družili, ali znajući i da su on i II. optužena prijevarom došli do novca od prodaje njegove nekretnine, te da osim što se vodi kazneni postupak protiv II. optužene, znao je da policija intenzivno istražuje Tonyjev nestanak. Da I. i II. optuženi nemaju veze s nestankom žrtve, ne bi bilo nikakvog razloga za paniku svih troje zbog dolaska policije do stana THA i kucanja na njena vrata.

23. Dakle, sud ocjenjuje neuvjerljivom i neistinitom obranu I. opt. kada govori o ucjeni kao razlogu za prijenos kostiju u rupu koju je iskopao na području jezera Orešje, što nije sporno. Na raspravi su reproducirane snimke tajnog praćenja I. optuženika, između ostaloga, parkirališnog prostora ispred Westgate shopping centra gdje se nalazio njegov automobil. Optuženik u svojoj obrani navodi da je u košu u WC-u našao samo jednu najlonsku vrećicu koju je uzeo i odšetao do auta, otvorio vrata iza vozača, vrećicu stavio unutra, nakon toga je uzeo rolu vreća za smeće koja se nalazila na strani suvozača iza zadnjih vrata koja je otvorio, istrgnuo jednu vreću iz role, a rolu vratio natrag. Raširio je tu vreću i sadržaj iz vrećice koju je donio iz koša presipao u tu vreću. Zatvorio je zadnja desna vrata, vratio se na stranu vozača, a zbog velike količine pića koju je popio morao je mokriti. Bojao se ostaviti kosti u autu radi čega se pomokrio ispred zadnjih vrata, pa ušao u auto, dezinficirao ruke i odvezao se direktno na jezero. Međutim, na reproduciranoj snimci vidi se da je I. optuženi iz shopping centra izašao dva puta. Prvi puta izlazi bez ičega, praznih ruku, dolazi do zadnjih desnih vrata, sa sjedišta uzima paket s bijelim vrećicama, odvaja jednu, raširi ju i presavine gornji dio, nagne se na kratko u auto i nakon kraćeg vremena zatvara ta vrata a u ruci drži malu bijelu najlon vrećicu, odlazi do vrata vozača, otvara ih i naginje se prema unutrašnjosti, potom zatvara vrata i zaključava auto, te odlazi do koša za smeće u koji baca vrećicu te se vraća u shopping centar. Nakon nekog vremena, optuženik iz shopping centra izlazi s papirnatom vrećicom trgovine CCC, otvara zadnja lijeva vrata, ubacuje tu vrećicu na zadnje sjedište, nakon toga mokri između dvojih vrata, ulazi u auto i odlazi. Očito je optuženik svoju obranu prilagodio sadržaju reproduciranih snimki jer tvrdi da je njegov nesporni boravak u Westgateu povezan s preuzimanjem kostiju iz WC-a što je od njega tražio ucjenjivač. Međutim, optuženik nije kao što tvrdi iz shopping centra izašao s bijelom vrećicom u kojoj bi se nalazile kosti jer prvi puta izlazi praznih ruku, a drugi puta s papirnatom vrećicom, s logom trgovine CCC koju u obrani uopće ne spominje. U toj vrećici je istoga dana kasnije, u Dugom selu, u Ulici Bože Huzanića kod kbr.3, pored kontejnera za odjeću (l.369-378) pronađena odjeća i tenisice, iste one u kojima je I. optuženi bio na parkiralištu Westgatea, a što se vidjelo na snimkama nadzornih kamera, te u kojima je bio kad je nosio kosti prema rupi koju je iskopao. Budući da je I. optuženi u Westgate ušao bez ičega u rukama, a izašao je s papirnatom vrećicom trgovine CCC za zaključiti je da je u toj trgovini kupio obuću koju je obuo nakon što je bacio tenisice u smeće u Dugom Selu. Na fotografiji 26, na listu 70 spisa vidljive su kosti pronađene u rupi pored jezera Orešje, dakle one koje I. optuženi priznaje da ih je prenosio i zakopao te se radi o kostima koje nikako ne bi stale u malu najlon vrećicu kakvu opisuje I. optuženi i kakvu je doista izvadio iz svog auta i stavio u džep, a potom bacio u koš, pa se može zaključiti da optuženikov boravak u Westgateu nije povezan s kostima, osim veće bijele vreće koja se na snimci vidjela i koja je poslužila za prijenos kostiju pri čemu I. opt. uopće ne osporava da je u toj vreći kosti odnio do jezera Orešje. Treba ovdje naglasiti da je desna bedrena kost koju je I. opt. nesporno zakopao prema sudsko-medicinskom vještačenju (l.850-851) dugačka 47,3 cm, što je svakako veće od obične tanke najlon vrećice kakvu je zgužvanu držao u ruci. Osim toga, nije istinita njegova obrana kada kaže da je nakon zakapanja kostiju i nakon što je kod drugog jezera odbacio rukavice, vrećicu u kojoj je nosio kosti, preostale 4 vrećice iz pakovanja, lopatu i torbu otišao kući u [adresa] gdje se istuširao i presvukao te nakon toga otišao u Dugo Selo gdje je odbacio odjeću i obuću jer je iz Izvješća o tajnom praćenju od 23. veljače 2024. (l.469-471) razvidno da se nakon jezera Rakitje kreće Ljubljanskom avenijom u smjeru istoka, pa nešto kasnije Malobunskom cestom, pa zagrebačkom obilaznicom do Rugvice gdje je točio gorivo, nakon čega se Dugoselskom ulicom oko 15,00 sati dovezao do ulice Bože Huzanića, kbr. 3 u Dugom selu, a u [adresa] došao je tek u poslijepodnevnim satima. To znači da se I. opt. nije kod kuće u [adresa] presvlačio već negdje drugdje, te da je tenisice koje je imao prilikom prijenosa kostiju zamijenio obućom koju je kupio u trgovini CCC, čiju je vrećicu i nosio u ruci.

24. Nadalje, I. optuženi navodi da je u NKD trgovini kupio najveću sportsku torbu koju su imali jer nije znao koliko mu treba prostora za to što treba nositi te da li su to dijelovi tijela ili što drugo. Ovo vijeće zaključuje da on u košu za smeće, na javnom mjestu punom kupaca nikako nije mogao očekivati dijelove tijela kao što tvrdi, ali je činjenica da nije mogao znati što će zateći od ostataka žrtve koje je kanio prenijeti pa je kupio dovoljno veliku torbu da mu sve stane. Međutim, iz nekog razloga, da li zbog žurbe ili gnušanja I. optuženi je uzeo samo lubanju, donju čeljust i bedrenu kost, pa kako je sve što je ponio stalo u bijelu vreću, očito nije imao potrebe torbu koristiti. Očito je I. optuženi uzeo upravo lubanju i donju čeljust znajući da je identifikacija putem DNK najpouzdanija kada se analiziraju zubi, što je očito htio osujetiti, ali znajući i to da su žrtvu usmrtili udarcima po glavi te da se u konkretnom slučaju samo pregledom lubanje može utvrditi na koji način je žrtva usmrćena i da je smrt nasilna, dok na ostalim kostima nije bilo znakova nasilja, pa time niti dokaza o nasilnoj smrti.

25. Nakon što je I. opt. napustio parkiralište Westgatea, točno je, kao što tvrdi da je krenuo prema jezeru pored kojeg je u prethodno iskopanu rupu zakopao kosti. Međutim, kosti nije imao sa sobom na parkiralištu Westgatea već ih je uzeo iz predjela obraslog drvećem i raslinjem, na makadamskom putu na koji je, krećući se prema jezeru Orešje, skrenuo iz Domaslovečke ulice, na koordinatama 45°8092800, 15°7670002 gdje je u 11:07 parkirao automobil i gdje se zadržao šest minuta, a što proizlazi iz izvješća Službe posebnih kriminalističkih poslova Ravnateljstva policije od 23. veljače 2024. (l.468) koja je vršila posebnu dokaznu radnju tajnog praćenja. Prema parkiralištu nogometnog kluba Bestovje I. opt. je otišao nakon toga i tu se zadržao do 12:11 sati kada odlazi prema mjestu gdje će zakopati kosti. Iako je I. opt. u svojoj obrani detaljno opisivao gotovo svaki korak na putu od Westgatea do jezera Orešje, pa nakon toga postupke vezane uz odbacivanje odjeće, obuće i pribora koji je toga dana koristio, propustio je reći da je zaustavio auto i šest minuta se zadržao na makadamskom putu u koji je skrenuo iz Domaslovečke ulice, u predjelu obraslom drvećem i raslinjem.

26. Upravo na tom je mjestu I. optuženi uzeo samo lubanju, donju čeljust i desnu bedrenu kost jer se očito nije želio tu dugo zadržavati, dok su ostale kosti koje nije pokupio pronađene po djelatnicima policije koji su pomoću potražnih pasa, pretragom tog terena, u roku od pola sata ušli u trag kostima (l.374). Da djelatnici policije tijekom tajnog praćenja nisu vidjeli da je I. optuženi parkirao automobil na makadamskom putu na koji je skrenuo iz Domaslovečke ulice, na ranije spomenutim koordinatama gdje se zadržao šest minuta ne bi niti mogli znati gdje trebaju tražiti preostale kosti.

27. Optuženik je vodio računa da, ukoliko ga netko prati, u što je očito sumnjao, na različitim mjestima kupuje stvari i alate koji će mu biti potrebni, te da nakon što je premjestio kosti, na različitim mjestima odbaci pribor koji je koristio za prijenos i ukapanje kostiju i odjeću u kojoj je bio kako ga se ne bi povezalo sa žrtvom. Navodni ucjenjivač bi znao što on radi te zbog njega ne bi bilo potrebe da sakrije svoje tragove i da sve odbaci na različitim mjestima, čak u drugom gradu. Budući da je I. opt. znao gdje se nalaze kosti žrtve, te da je jedan dio tih kosti prenio do jezera Orešje i zakopao nameće se jedini mogući zaključak, a to je da ga je upravo on mrtvog dovezao i ostavio na tom mjestu.

27.1. Ovo mjesto nalazi se 70 m od ruba kolnika Domaslovečke ulice, što nije bila baš velika udaljenost od automobila, međutim, to je i logično jer mrtvo tijelo nije lako nositi ili vući na neku veću udaljenost po takvom terenu. Očito je tijelo na ovom mjestu ipak bilo dobro sakriveno jer ga pune dvije godine nitko nije našao.

28. Da se ovdje neupitno radilo o kostima žrtve HH čiji je nestanak prijavio njegov sin TH dana 12. ožujka 2022. (l.16) utvrđeno je provedenim biološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 5. ožujka 2024. (l.342-346) iz kojeg proizlazi da rezultati molekularno genetske analize uzoraka zubi pronađenih s južne strane jezera Orešje i zuba pronađenog na području Domaslovca pokazuju da se radi o istom DNA profilu muške osobe. Taj DNA profil podudara se s DNA profilom utvrđenom na predmetima koje je koristio HH, te rezultati molekularno genetske analize iznimno snažno podupiru hipotezu da taj DNA profil potječe od biološkog oca TH, a to je svakako žrtva HH.

29. Na mjestu na kojem su po policiji pronađene kosti u Domaslovcu pronađena je i jedna lijeva natikača (l.990-991) koja se nalazila ispod kostiju. Vrijeme prijavljenog nestanka žrtve je druga polovina veljače 2022., dakle zimski mjesec u kojem nije za očekivati kretanje ljudi izvan stambenog prostora u natikačama što dovodi do zaključka da je HH ubijen u zatvorenom prostoru i to stambenom. Taj prostor očito je stan koji je koristio I. optuženi, pri čemu on niti ne osporava da je imao iznajmljeni stan na adresi [adresa], ali navodi da HH nikada u njegovom stanu nije bio, niti u njega ušao. Ovakva njegova obrana nije prihvatljiva jer je posve nelogično i neživotno da bi se HH tako intenzivno družio s I. optuženim i to na području na kojem se nalazi njegov stan, a da nikada ne bi u njega ušao. Osobito je neuvjerljiva njegova obrana kada kaže da je više dana s Š boravio u kafiću preko puta ulaza u Hoto naselje gdje on sve ljude pozna jer HH nije htio ići u kafiće u Zagrebu, već negdje gdje ga ne poznaju. Ovakvim iskazom I. opt. želi povezati lokaciju žrtve utvrđenu prema signalu njegovog mobitela s boravkom na području [adresa] zbog navodnog straha od ljudi koji bi ga mogli poznati u Zagrebu. Da je HH u vremenu koje je prethodilo njegovom nestanku gotovo stalno bio u društvu I. optuženoga vidljivo je iz analitičke obavijesti od 7. studenoga 2022. (l.310) i Izvješća od 30. ožujka 2023. (l.416) jer je njegov broj mobitela [broj telefona] zadnju zabilježenu komunikaciju imao 21. veljače 2022. u 20:03:23 sata u trajanju od 5:26 min sa sinom TH koji se koristio brojem +32479121593, a kao lokacija na kojoj se nalazio HH očitana je lokacija Zag. Kipišće 13, što bi odgovaralo lokaciji u [adresa]. Ova lokacija na mobitelu žrtve očitana je u periodu od 19. do 22. veljače 2022. u 00:56:59 sati ukupno 25 puta što znači da je tih dana HH boravio na području [adresa]. Dana 22. veljače 2022. od 12,56 do 18,56 na podatkovnom prometu njegovog mobitela također je očitana lokacija ZA_Strmec, što također odgovara lokaciji u [adresa] što bi značilo da je do tog trenutka mobitel žrtve sigurno bio u stanu koji je koristio I. opt. Budući da je zadnja lokacija mobitela žrtve u noći 22/23. veljače 2022. od 19,10 do 04,01 očitana ZG_Grawe, Heinzelova, što bi odgovaralo lokaciji adrese žrtve u Vrbanićevoj 58 može se zaključiti da je I. opt. s mobitelom žrtve došao do njegovog stana.

29.1. Potrebno se osvrnuti i na lokacije mobitela I. i II. opt. u isto vrijeme. Tako je na mobitelu I. opt. od 19. veljače 2022. u 15,00 do 24.veljače 2022. u 7,13 ukupno 25 puta očitana lokacija [adresa]. Ova lokacija očitana je i u noći 21./22. veljače 2022. od 18,25 do 9,46 sati što znači da je boravio u svom stanu u vrijeme ubojstva žrtve. U to isto vrijeme II. optužena DH također je boravila na istoj lokaciji jer je za njen mobitel broja [broj telefona] dana 20.2.2022. u 12,29 i 12,32 sati, dana 21.2.2022. u 19,28, 19,29 i 19,30 sati, te dana 22.2.2022. u 13,56 u kontaktima s brojem mobitela I. optuženoga očitana lokacija [adresa], što odgovara lokaciji u [adresa]. Budući da je prebivalište II. opt. u to vrijeme bilo u [adresa], gdje se nalazi njezin stan koji je bio i predmetom pretrage (l.138-140), posve je jasno da se na području [adresa] nalazila kod I. optuženoga, kod kojega je bio i HH, koji je po svemu sudeći nagovijestio svoj odlazak u Dubrovnik sa sinom, kojega je te večeri i nazvao kako bi dogovorio njegov dolazak iz Belgije. Treba primijetiti i to da je iz analize izlista TK prometa telefonskih brojeva I. i II. opt. (l.335) utvrđeno da su isti međusobno uspostavljali elektroničku komunikaciju u vremenskom periodu od 19. do 24. veljače 2022., dakle u vrijeme nestanka žrtve. Takva njihova, vrlo intenzivna komunikacija dovodi do zaključka da su u navedeno vrijeme imali zajedničkog posla i interesa što su dogovarali u telefonskim razgovorima, iako iz njihovih obrana ne proizlazi da bi u ovo vrijeme imali potrebe za komunikacijom.

30. Ovo vijeće stoga nalazi utvrđenim da se HH nalazio u stanu I. optuženoga u vrijeme razgovora sa svojim sinom, koji razgovor je I. optuženi čuo i shvatio da TH uskoro dolazi u Zagreb te da će s ocem otići u Dubrovnik. Posve je sigurno da bi u [adresa] HH saznao da je njegov restoran prodan i da je to učinila II. optužena zajedno s I. optuženim, te da su prisvojili novac dobiven prodajom što oni nisu mogli dopustiti i odlučili su HH usmrtiti. Da je I. opt. s Š boravio na području [adresa] isključivo u kafićima kako to on navodi u svojoj obrani, HH posve sigurno ne bi bio u laganim i otvorenim, ljetnim natikačama nego u tenisicama ili cipelama, obzirom na zimsko vrijeme, odnosno veljaču kada se to dogodilo. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem po dr. Mariji Baković (l.850-851) utvrđeno je da je HH zadobio višestruke prijelome tjemenozatiljnog dijela glave i prijelome desne jagodične kosti, a ove ozljede nastale su zadavanjem najmanje tri udarca tupotvrdim sredstvom manje kontaktne površine, silom jakog intenziteta po tjemenozatiljnom dijelu glave, pri čemu je žrtva mogao biti u uspravnom, ali i nižem ili čak ležećem položaju, te vještak zaključuje da ove ozljede nisu mogle nastati padom. Po svemu sudeći, isti je ubijen na krevetu, na što upućuje okolnost da je krevet dimenzija 170x200 cm u spavaćoj sobi, u stanu ĐH prilikom provođenja očevida (l.109) zatečen bez madraca, a prema iskazu ĐH nije ga bilo niti u vrijeme kada joj je kćerka I. i II. opt. vratila ključeve stana. Svjedok ĐH, vlasnica stana iskazala je da je tijekom očevida u njenom stanu vidjela da nema madraca, što je i prokomentirala, te je mislila da je madrac spremljen u šupu. DH je odlučila nazvati i pitati za madrac jer je nju smatrala odgovornom osobom budući da je s njom potpisala ugovor, a i najamninu joj je većinom, u gotovini predavala DH. S UH nije razgovarala osim prvog dana kada su došli vidjeti stan i kada je nešto rekao, a ona je zaključila da je strani radnik. Misli da je madrac bračnog kreveta bio dimenzija 160x200 cm.

30.1. Koji bi razlog imali I. i II. optuženi koji su praktički zajednički uzeli stan u najam i zajedno donosili najamninu da madrac odnesu i krevet ostave prazan, znajući da su madrac imali kada su stan preuzeli i da će se sigurno to pitanje postaviti. Zbog čega bi se izložili traženju mjesta pogodnog za odlaganje madraca, za koji zbog njegove veličine treba i veće vozilo da nisu imali prijeku potrebu madrac maknuti iz stana kako se ne bi vidjelo što se dogodilo. Ukloniti iz stana mrtvo tijelo, staviti ga u auto i prevesti do mjesta gdje su pronađene kosti, iznijeti iz stana madrac te veličine te ga ukloniti teško je mogla učiniti jedna osoba, što dodatno ukazuje na zaključak da su u ubojstvu žrtve sudjelovali oboje optuženih. Iako se ubojstvo dogodilo u stanu koji je koristio I. optuženi, sud smatra dokazanim da se dogodilo zbog prijevare koju su počinili oboje optuženih i time žrtvu lišili vlasništva nad svojom nekretninom te su oboje imali itekakav interes riješiti ga se i nadati se da se tijelo ili kosti nikada neće pronaći. Pri takvom stanju stvari posve je nebitno tko je držao u ruci tupotvrdi predmet i žrtvu barem tri puta udario po stražnjem dijelu glave, što nije niti moguće utvrditi jer je njihova namjera bila zajednička, interes im je bio zajednički, ostale radnje uklanjanja tijela iz stana kao i madraca s kreveta bile su zajedničke radi čega su u ovom kaznenom djelu supočinitelji jer je utvrđen bitan doprinos svakoga od njih. Nestanak žrtve očito je optuženicima bio jedina nada da se ne sazna što su učinili, a u to vrijeme nisu mogli pretpostaviti da će se ionako otkriti da su punomoći krivotvorene kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ovome treba dodati i ponašanje II. optužene koja je odbila naći se sa sinom žrtve koji je s njom želio razgovarati o očevom nejavljanju i nestanku znajući da je njegov otac bio s njom u komunikaciji i mislio da ima neka saznanja gdje bi mogao biti. Osim toga, ĐH iskazala je da je II. optužena kada ju je nazvala i pitala u vezi s madracem koji nije zatečen u stanu djelovala frustrirano.

31. Kako bi ubojstvo žrtve ostalo i dalje neotkriveno, I. optuženi je premještao njegove kosti te je razmišljao i o napuštanju Republike Hrvatske i odlasku u BiH ili R Srbiju koje nisu članice EU i koje svoje državljane ne izručuju. To proizlazi iz iskaza svjedoka PF koji se s I. opt. poznaje iz vremena kada su zajedno boravili u Kaznionici u Glini koji je iskazao da se s I. optuženim našao 14. veljače 2024. u kafiću "Cug koji nikad ne kasni", a prilazeći optuženiku koji je razgovarao na mobitel čuo je da nekome govori da ne zna kako da to riješi ili kako da premjesti, više se ne sjeća, te nije spominjao tijelo. Kada je svjedoku predočeno da je tijekom istrage rekao da je čuo riječi "ne znam di da iskopam" naveo je da je bilo tako kako je iskazao u istrazi jer se tada toga bolje sjećao. Nakon tih riječi optuženik ga je ugledao i završio razgovor sa sugovornikom. Tijekom razgovora u kafiću pitao ga je optuženik da li bi mu on mogao srediti bosanske papire, odnosno da bi želio bosansko državljanstvo a pretpostavlja da je to tražio njega jer ima državljanstvo BiH. Rekao mu je da je to vjerojatno moguće jer je tamo sve moguće i da bi ga to koštalo nekoliko tisuća eura na što je optuženik rekao da bi to mogao sutradan platiti, pa mu je on rekao da će se o toj mogućnosti raspitati. Isto tako, optuženik ga je pitao da li je spreman ubiti za dobre pare, očito znatiželjan u vezi toga. Iako se kod ovog svjedoka radi o osobi s kriminalnom prošlosti, što on i sam priznaje navodeći da je zbog neimaštine činio imovinska kaznena djela ovo vijeće nije imalo razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza imajući u vidu da je s optuženikom bio u dobrim odnosima te da on od ovakvog svjedočenja nije imao nikakve koristi niti interesa, a svoja saznanja iznio je nakon što je u novinama vidio inicijale I. optuženoga uz članak o pronalasku ŠF nakon dužeg vremena, a sjetio se i da ga je I. optuženi pitao za bosanske papire. Osim toga, ovaj svjedok primijetio je da je I. opt. nervozan, da se stalno nekuda okretao, lupkao nogom, djelovalo mu je kao da se boji da bi ga netko mogao pratiti. Ovakvom je iskazu I. optuženi prilagodio svoju obranu navodeći da mu je ucjenjivač dok su na mobitel razgovarali rekao da zna da je u kafiću i da mu je došao prijatelj jer ga vidi. Posve je neuvjerljiva optuženikova obrana jer nije logično da bi optuženika ucjenjivač pratio u vrijeme dok mu još nije ni rekao što hoće od njega, niti je logično da bi ga u slučaju da ga je pratio i vidio nazvao baš u vrijeme kada se nalazi u kafiću i kada valjda zna i da mu dolazi društvo.

32. Osim toga, I. optuženi je i nakon Tonyevog ubojstva na sve načine nastojao doći do novca, osobito od OH, Tonyeve prijateljice koja je ispitana kao svjedok iskazala da ju je u studenom 2023. I. optuženi, kojeg je upoznala u veljači 2022. kada je bio s Š koji ju je posjetio u Trogiru i kojega je tada posljednji put vidjela nazvao i pitao da bi se našli i da ju treba nešto vezano uz HH, na što je pristala kojom prilikom joj je I. opt. rekao da je HH živ i da je dobro, da joj ne može reći gdje je, govorio je da je pao s drogom, da on skuplja novac za odvjetnika kao i za Tonyev povratak u Hrvatsku, za što treba sakupiti 50.000,00 eura. Pokazao joj je jednu sliku na kojoj se nalazila muška osoba fotografirana s profila te je odmah vidjela da to nije HH, a i znala je da on ne bi nikada na takav način sakupljao novac već bi se obratio svojim prijateljima sam. U tom razgovoru nije izrazila nikakvu sumnju jer je u autu imala dijete, te je rekla da pozdravi HH, a njemu da će se javiti kada će moći dati nešto novca jer ga trenutno nema. Prilikom ovog susreta I. optuženi je bio jako ljubazan, izgrlio ju je i ponašao se kao da su prijatelji. Nakon tog susreta I. optuženi joj je u više navrata slao poruke i pitao da li je što novca skupila. Poruke koje I. optuženi šalje OH vidljive su na listovima 904-913, a do njih se došlo pretragom optuženikovog mobitela. Optuženik je u svojoj obrani iskazao da je s Š otišao u jedan kafić za koji je rekao da je IH, te da je HH pitao BHA ima li novaca na što mu je odgovorila da trenutno nema i da će ga možda imati za dva tjedna. HH je rekao da njega vjerojatno tada neće biti tu jer ide na poslovni put te da u tom slučaju sve preuzme on jer je ionako jedan dio novca koji joj je HH posudio njegov te rekao BHA da uzme njegov broj mobitela pa joj ga je i dao. Dodao je i da je HH kada je prethodni put posudio BHA novac pitao njega ima li što novca pa mu je on dao 20.000,00 eura koje je on dao BHA, ali i još više od toga te mu je rekao da se ne treba bojati jer će mu kamate platiti on radi čega mu je svaki mjesec HH doznačavao kamate na račun. Ova posudba 20.000,00 eura dogodila se u jesen 2021., moguće je bila i zima. Dakle, ovakva obrana I. opt. posve je neprihvatljiva jer OH ne spominje nikakve posudbe od HH osim 50.000,00 eura u vrijeme kada je ona u Trogiru otvorila restoran, od čega mu je ostala dužna 18.000,00 eura. Ova svjedokinja ne potvrđuje navode I. optuženoga da bi joj HH rekao da I. optuženi može od nje preuzeti novac koji ona kroz neko vrijeme sakupi na ime povrata duga već je iskazala da se toga dana pitanja duga ona i HH nisu niti dotakli. Tvrdnja I. opt. da je ionako jedan dio novca koji je HH posudio BHA njegov te da je HH rekao BHA da uzme njegov broj mobitela pa joj ga je on i dao je osobito neprihvatljiv. Naime, očito je HH značajno ranije posudio BHA novac za otvaranje restorana jer mu je BHA do siječnja 2022. vratila 32.000,00 eura, vraćajući mu tijekom više godina, pa nema nikakvog smisla tvrdnja I. opt. da je tih 20.000,00 eura dao HH u jesen ili zimu 2021. jer je to vrijeme kada BHA vraća HH novac, a ne posuđuje ga. Ovakvom obranom I. opt. očito želi opravdati svoja nastojanja da dođe do novca od BHA znajući odavno na HH nema, te da ne sakuplja novac za njegov povratak u RH niti za odvjetnika kao što je rekao BHA jer je HH već odavno mrtav. Doista je bešćutno od Tonyeve prijateljice tražiti novac i lagati da je to za odvjetnika i za Tonyev povratak u Hrvatsku, te joj pokazivati nečiju sliku iz profila i tvrditi da je to HH, da je živ i da je dobro, ali da je pao s drogom. U iskaz ove svjedokinje, koja u ovo što je čula od I. optuženoga nije povjerovala sud nema razloga sumnjati jer ista ne taji da je HH ostala dužna 18.000,00 eura koji je bila spremna vratiti njegovom sinu s kojim je u vezi toga razgovarala, ali je on rekao da je to bio očev novac i neka ga ona slobodno uloži u svoje dijete. Osim toga, ovdje se radi o Tonyevoj prijateljici koja nema nikakav interes iskazivati bilo što na štetu I. opt. kojega do siječnja 2022. nije niti poznavala i kojega je doživjela kao Tonyevog prijatelja. Da je I. opt. doista trebao preuzeti novac od BHA umjesto HH sigurno bi mu HH dao i IH broj pa ne bi morao preko vlasnika kafića koji se nalazio pored restorana koji je BHA vodila tražiti njen broj i to čitavih godinu i pol kasnije. Treba primijetiti i to da I. opt. želi prikazati da je HH bio živ nakon 21. veljače 2022. i da je boravio u [adresa] gdje ga je on posljednji puta vidio. Posve je nelogično da bi par dana nakon spomenutog 21. veljače 2022. i I. opt. i žrtva boravili u [adresa] gdje su se slučajno zatekli u istom gradu kamo su otišli ne znajući jedan za drugoga u situaciji kada su tijekom siječnja, a osobito veljače gotovo stalno bili zajedno.

33. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da su upravo I. i II. opt. ubili žrtvu iz koristoljublja jer su htjeli zadržati novac za koji su znali da im ne pripada, jer da je HH saznao što su učinili sigurno bi taj novac tražio od njih ali i zbog prikrivanja prijevare koju su počinili na štetu kupaca nekretnine ZH i PH, koji su u konačnici ostali i bez restorana i bez novaca jer se zbog otkrivanja krivotvorene punomoći nisu mogli upisati kao vlasnici restorana. Ovo vijeće nalazi da su optuženici bili svjesni svojih postupaka i da su postupali u namjeri da usmrte žrtvu, te su ustrajali u namjeri da to ubojstvo prikriju jer I. optuženi nakon dvije godine poduzima radnje premještanja kostiju žrtve koje zakapa kako ne bi bile pronađene i kako žrtva ne bi bila identificirana, u koje vrijeme intenzivno komunicira s II. optuženom, a što proizlazi iz preslušanih snimki njihovih razgovora. Njihova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Opisanim postupanjem optuženici su ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. i 5. KZ/11.

34. Stoga je sud I. i II. optužene proglasio krivima i osudio. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženike sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njihovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

35. Olakotne okolnosti na strani I. i II. optuženih sud nije utvrdio.

36. Od otegotnih okolnosti na strani I. optuženika sud je cijenio raniju osuđivanost za nekoliko različitih kaznenih djela što ukazuje na njegovu sklonost kršenju zakona, a osobito stjecanju imovinske koristi na nedopušten način jer se radilo o imovinskim kaznenim djelima. Otegotnim je cijenio i okolnost da je prema žrtvi postupao praveći se da mu je prijatelj i time stekao njegovo povjerenje što mu je uvelike pomoglo u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela. Otegotnim je sud cijenio i činjenicu da je dvije godine nakon ubojstva premještao kosti žrtve kako bi spriječio njihov pronalazak i identifikaciju čime je pokazao iznimnu upornost u protupravnom ponašanju, vrlo visok stupanj kriminalne volje kao i iznimnu bešćutnost jer se radi o radnjama koje uobičajeno ne prate kazneno djelo ubojstva.

36.1. U odnosu na II. optuženu također postoji niz otegotnih okolnosti koje su cijenjene prilikom odmjeravanja kazne. Prije svega, radi se o ranijoj kaznenoj osuđivanosti i činjenici da je njezino protupravno ponašanje progrediralo obzirom da je ovdje proglašena krivom za kazneno djelo teškog ubojstva što je jedno od najtežih kaznenih djela. Osim toga, već je ranije suđena za kazneno djelo prijevare što znači da je i u specijalnom povratu. Otegotno su cijenjene i okolnosti počinjenja utuženih kaznenih djela i činjenica da je II. optužena iskoristila povjerenje žrtve prikazujući se kao da mu je prijateljica i da mu pomaže, a gledala je samo svoje financijske interese. Također, cijenjena je i okolnost da je prilikom kaznenog djela krivotvorenja II. optužena počinila više radnji te da se radi o produljenom kaznenom djelu za koje joj nije utvrđena kazna veća od gornje mjere kazne propisane za to kazneno djelo, radi čega joj je ova okolnost cijenjena otegotnom.

37. Uvažavajući ukupnost otegotnih okolnosti na strani I. optuženika, uz izostanak olakotnih okolnosti, za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. i 5. KZ/11 I. optuženom UH utvrđena je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina dok mu je na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo prijevare utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, pa je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 I. opt. izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 32 godine.

37.1.Cijeneći otegotne okolnosti na strani II. optužene, također uz izostanak olakotnih okolnosti, na temelju članka 111. točke 4. i 5. KZ/11 za kazneno djelo teškog ubojstva utvrđena je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od 5 godina, dok joj je temeljem članka 278. stavak 3. u vezi članka 52. KZ/11 za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, pa je II. opt. na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 35 godina.

37.2. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da će se upravo ovakvim kaznama dugotrajnog zatvora postići svrha kažnjavanja, da će u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenih kaznenih djela sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednost kažnjavanja. Jednako tako, ovakvim će se kaznama utjecati na I. i II. optužene da shvate krajnju neprihvatljivost svojih postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što su počinili te će ih potaknuti da poštuju pravni poredak i ubuduće ne čine kaznena djela. Izrečena će kazna postići i svrhu generalne prevencije, odnosno drugima biti poticaj da se suzdrže od činjenja ovakvih ili sličnih, ali i kaznenih djela općenito, a ujedno će se ovakvom kaznom pružiti određena satisfakcija članovima žrtvine obitelji.

38. Na temelju članka 54. KZ/11 I. optuženome UH u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 (trideset dvije) godine uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. veljače 2024. nadalje, dok je II. optuženoj DH u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 (trideset pet) godina uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. travnja 2022. do 20. listopada 2022. te od 26. veljače 2024. nadalje.

39. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom PH i oštećenom ZH dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200.000,00 eura – svakom, te je naloženo I. opt. UH i II. optuženoj DH da solidarno isplate oštećenom PH i oštećenom ZH svakome po 200.000,00 eura u roku od 15 dana. Naime, iznos štete za oštećenike nesporno je utvrđen jer iznos od 400.000,00 eura danih za kupljeni poslovni prostor od II. optužene proizlazi iz iskaza oštećenih, iz materijalnih dokaza, prije svega predugovora i ugovora o kupoprodaji, a II. optužena kao prodavateljica isti iznos niti ne osporava. Da su PH i ZH oštećeni radnjama I. i II. optuženih proizlazi iz činjenice da su II. optuženoj predali iznos od 400.000,00 eura te da se nisu upisali kao vlasnici kupljene nekretnine što znači da su ostali i bez novca i bez vlasništva nad poslovnim prostorom. Budući da su oboje optuženih proglašeni krivima za kazneno djelo prijevare na njihovu štetu, obvezani su da ju solidarno isplate oštećenicima.

40. Oštećeni TH i FH postavili su imovinskopravne zahtjeve, TH u iznosu 40.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a FH u iznosu 30.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

40.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku TH, kao sinu žrtve HH, dosuđen je imovinskopravni zahtjev s osnove neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u smislu članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju smrti pravo na novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Neimovinska šteta dosuđena je u zatraženom iznosu od 40.000,00 eura jer je taj iznos u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

40.2. Na ovaj iznos dosuđene su zatezne kamate uz primjenu članka 1103. ZOO-a i u granicama postavljanog zahtjeva tekuće od presuđenja 20. srpnja 2026., a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

40.3. Dosuđeni iznos neimovinske štete sa zateznim kamatama naloženo je solidarno platiti I. i II. optuženima budući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da su postupali zajedno i po prethodnom dogovoru u cilju usmrćenja žrtve HH, dakle zajedno prouzročili neimovinsku štetu koju trpi oštećeni TH, a sve to u smislu članka 1107. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

41. U odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećene FH - sestre žrtve HH primjenjuje se članak 1101. stavak 2. ZOO-a kojim je propisano da se naknada neimovinske štete može dosuditi i sestri, ako je između nje i umrlog postojala trajnija zajednica života. Kako podaci iz ovog kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da je između žrtve HH i oštećene FH postojala trajnija zajednica života, to je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećena FH upućena na parnicu s imovinskopravnim zahtjevom radi naknade neimovinske štete u iznosu 30.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

42. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. optuženi UH i II. optužena DH oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret državnog proračuna, obzirom da se radi o osobama bez mjesečnih primanja i bez imovine iz koje bi ovi troškovi mogli biti prisilno naplaćeni. Međutim, temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužni su solidarno podmiriti trošak zastupanja oštećenih TH HH i FH po odvjetniku Veljku Miljeviću u iznosu koji će biti utvrđen naknadno posebnim rješenjem, a imajući u vidu da troškova zastupanja oštećenika po punomoćniku ne mogu biti oslobođeni.

43. Slijedom iznijetoga presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje u ovaj sud, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.