REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5576/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Crveni križ, OIB 72527253659, sa sjedištem u Zagrebu, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-54/2025-3 od 3. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-112/2024-24 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-54/2025-3 od 3. rujna 2025. zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-54/2025-3 od 3. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-112/2024-24 od 30. travnja 2025. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Naime, tuženik u prijedlogu naznačuje dva pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu. Pritom tuženik nalazi da su pitanja koja u prijedlogu naznačuje važna, iako o njima nema prakse revizijskog suda, ali bi im obilježje važnosti valjalo pridati zbog brojnosti migracija izazvanih ratovima, nepogodama i drugim izvanrednim prilikama koje imaju za posljedicu veliki broj migranata u prihvatnim centrima slijedom čega je potrebno i na razini sudova početi zauzimati shvaćanja o dopuštenim okvirima ponašanja i postupanja zaposlenih u humanitarnim organizacijama koje sudjeluju u zbrinjavanju i brizi oko migranata u prihvatilišnim centrima kako bi se utjecalo na poštivanje međunarodnim propisima zaštićenih prava migranata kao posebno ranjive socijalne skupine. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

1) Polazeći od presumpcije da sud poznaje pravo i da se ne treba posebno upućivati na odredbe materijalnog prava (iako je i odlukom o otkazu i žalbom tijekom postupka izričito ukazivao na postupanje tužiteljice suprotno temeljima postupanja tuženika propisanih zakonom) postavlja se pitanje je li sud u konkretnom slučaju kada nije razmotrio ponašanje tužiteljice u predmetnom slučaju kroz odredbe Zakona o Hrvatskom Crvenom križu (“Narodne novine“ broj 71/10 i 136/20 – dalje: ZHCK), iako je odlukom o otkazu obrazloženo navedeno da je postupanjem tužiteljice prekršeno postupanje nje kao radnice HCK u zaštiti ljudskih prava u odnosu prema migrantu, povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje i u vezi s tim njegovo pravo da se predmet razmotri pred sudom i da odluka bude valjano obrazložena (povreda članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda)?

2) Predstavlja li postupanje radnika zaposlenog u humanitarnoj organizaciji u čijim je temeljima zakonom i međunarodnim propisima propisana, kao jedan od temeljnih postulata postupanja, dužnost zaštite ljudskih prava, a time i prava na zaštitu dostojanstva skupina kojima se pruža pomoć, a koje je postupanje suprotno tom temeljnom postulatu, dopušteni razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu?

2. Pored toga, a u slučaju da Vrhovni sud ne ocijeni da su naznačena pravna pitanja važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, tuženik predlaže reviziju dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu na obrazloženu sudsku odluku.

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 2. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da je u okolnostima konkretnog slučaja reviziju potrebno dopustiti zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje i to u aspektu prava na obrazloženu odluku.

5. U vezi s tvrdnjama o povredi ovoga ljudskog prava, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

5.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

5.2. U konkretnom je slučaju predmet spora ocjena pravilnosti Odluke tuženika od 4. prosinca 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, inače zaposlenoj na radnom mjestu stručne suradnice u Hrvatskom Crvenom križu Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Službi za zaštitu migranata. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, na tom je radnom mjestu tužiteljica, među ostalim, obavljala poslove psihosocijalnih, socijalnih i edukativnih aktivnosti namijenjenih tražiteljima međunarodne zaštite te je pružala psihosocijalnu podršku ranjivim skupinama migranata i korisnicima, sudjelovala u provedbi programa prevencije, diskriminacije i ksenofobije, surađivala s državnim tijelima i partnerskim organizacijama u brojnim aktivnostima i edukacijama te obavljala druge poslove sukladno svom radnom mjestu i nalogu poslodavca.

5.3. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja se povreda sastoji u njezinu neprimjerenom ponašanju na radnom mjestu koje je u potpunoj u suprotnosti s temeljnim ciljevima i načelima rada Hrvatskoga Crvenog križa, zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu.

5.4. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i njegovih priloga, osobito prvostupanjske i drugostupanjske presude, ukazuju da je neposredan povod za odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u okolnosti da je tuženik 28. studenoga 2023. obaviješten kako je tužiteljica 23. studenoga 2023. na svom radnom mjestu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin, zajedno s još jednom radnicom sudjelovala u nagovaranju jednog od korisnika, tražitelja međunarodne zaštite, da protrči hodnikom u crnom plaštu glumeći „G“ i dala mu plašt, što je korisnik i učinio dok je tužiteljica to pratila držeći mobitel u ruci s namjerom da snimi tu situaciju, nakon čega je sudjelovala u davanju novca korisniku smještaja za takvo ponašanje. Ovakvo postupanje tuženik ocjenjuje ponižavajućim za tražitelje međunarodne zaštite kao ranjive kategorije građana od kakvih postupanja bi tužiteljica u okviru svog radnog mjesta trebala štititi tražitelje zaštite, a ne ih poticati. Time je ocijenjeno da je tužiteljica postupila protivno temeljnim načelima Hrvatskoga Crvenog križa jer je povrijedila dostojanstvo samog korisnika, posebno s obzirom na svoje radno mjesto i važnost uloge koju je imala u odnosu s korisnicima. Ujedno je naštetila i ugledu Hrvatskoga Crvenog križa jer se cijeli događaj zbio u prisutnosti belgijske delegacije koja je bila u posjeti tuženiku u cilju upoznavanja s aktivnostima tuženika.

5.5. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, u bitnom, zbog toga što su ocijenili da tužiteljica nije postupala s namjerom omalovažavanja korisnika i „pravljenjem budale“ od istoga, već zbog pronalaska neke volje za životom kod korisnika“, pa da takvo ponašanje nije moglo dovesti do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu u smislu članka 62. Pravilnika o radu te da je tuženik mogao primijeniti blažu kaznu (upozorenje ili opomenu).

6. Iz naprijed navedenog proizlazi da se odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici stavlja na teret neprimjereno ponašanje na radnom mjestu koje je u suprotnosti s temeljnim ciljevima i načelima rada Hrvatskoga Crvenog križa, a ti su ciljevi propisani Zakonom o Hrvatskom Crvenom križu („Narodne novine“ broj 71/10 i 136/10). Sadržaj pobijane odluke, međutim, ne ukazuje da su sudovi ponašanje tužiteljice sagledavali u kontekstu humanitarne uloge Hrvatskog Crvenog križa u zaštiti ljudskih prava u smislu naprijed spomenutog Zakona niti razlozi pobijane presude ukazuju da je primjena odredbe članka 62. stavka 1. Pravilnika o radu dana u kontekstu humanitarne uloge koju tuženik ima u društvu, poglavito u vezi s dužnošću zaštite ljudskih prava, konkretno ljudskih prava migranata. Time postoji vjerojatnost da sudovi pobijanom presudom nisu uzeli u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, pa razloz i pobijane presude ne udovoljavaju kriteriju dostatnosti jer nisu obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli biti od utjecaja na konačnu odluku.

7. Zbog toga revizijski sud ocjenjuje da pobijana presuda ne zadovoljava kriterije dostatnosti u obrazlaganju sudske odluke, pa je time tuženik učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku. Stoga je tuženiku valjalo dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 385.b stavka 3. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP i riješiti kao u izreci.

7.1. U odnosu na naznačena pitanja, vrijedi presumpcija iz članka 389.b stavka 3. ZPP („smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen.“).

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil