Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1263/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Eroru , odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 773/2021-11 od 11. srpnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-773/2021-11 od 11. srpnja 2025. godine.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) utvrđeno je da je ništetna odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2019/01-03.01-1 tuženika iz članka H.2.1.2. koja propisuje obvezu osiguranika/vlasnika i korisnika vozila nakon nastanka osiguranog slučaja fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje četiri fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika i iste dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja, te da ista ne stvara pravne učinke.

2. U točki II izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2019/01-03.01-1 tuženika iz članka H.2.1.6. koja propisuje obvezu osiguranika/vlasnika i korisnika vozila nakon nastanka osiguranog slučaja, osigurane štete nastale krađom, oštećenjem parkiranog vozila, vandalizmom, osobno ili preko vozača odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji, te da se potvrda o prijavi policiji prilaže uz prijavu osiguranog slučaja, te da ista ne stvara pravne učinke.

3. U točki III izreke utvrđeno je da je ništetna odredba Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2019/01-03.01-1 tuženika iz članka H.2.3. koja propisuje da se u slučaju povrede dužnosti iz stavka 1. tuženik/osiguratelj Euroherc osiguranje d. d. ima pravo pozvati na ugovoreno oslobođenje od izvršenja činidbe , te da ista ne stvara pravne učinke.

4. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 3.934,10 eura na ime isplate osigurnine po polici kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8309004656, sa zateznim kamatama tekućima od 10. prosinca 2020. godine pa do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

5. U točki V izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 792,90 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 11. srpnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

6. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine, ili da se ta odluka preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnima odredbi iz članaka H.2.1.2., H.2.1.6., H.2.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2019/01-03.01-1 (u nastavku teksta: Uvjeti), kao i zahtjev radi isplate novčanog iznosa od 3.934,10 eura sa zateznim kamatama na ime osigurnine po polici kasko osiguranja cestovnih vozila br. 8309004656.

10. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj kod tuženika imao zaključenu Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8309004656 za cestovno vozilo Infiniti Q50, broj šasije [broj šasije] za razdoblje od 23. listopada 2020. godine u 11:34 sati do 23. listopada 2021. godine u 24:00 sata (u nastavku teksta: Polica), te da je osigurani rizik, između ostalog bio i udar u vozilo, a da iz Obvezujuće ponude kasko osiguranja osobnih vozila broj 8309004656 proizlazi da su sastavni dio ponude (ugovora o osiguranju) i predmetni Uvjeti, te da je tužitelj kao ugovaratelj svojim potpisom potvrdio njihov primitak, te Informacije ugovaratelju osiguranja/osiguraniku, kao i Informacije o obradi podataka.

11. Nadalje utvrđuje da je tužitelj dana 25. studenoga 2020. godine prijavio tuženiku nastanak štete na gore navedenom vozilu za događaj od tog dana kada je ujutro uočio oštećenja na navedenom (osiguranom) automobilu koji je bio parkiran, te da je u prijavi i zahtjevu za naknadu štete naveo da je prilikom dolaska do svojeg vozila vizualnim pregledom utvrdio da je nepoznato vozilo naletom na desni prednji kraj njegovog vozila napravilo štetu u vidu puknutog prednjeg branika, oštećenih parking senzora, te unutarnjih obloga prednjeg desnog blatobrana, pri čemu utvrđuje da nije bilo drugih vozila u blizini, kao niti svjedoka, niti je bilo drugih oštećenih vozila, a da tužitelj u vezi opisanog štetnog događaja nije zvao policiju, niti je fotografirao navedeno (oštećeno) vozilo, te da je tuženik u povodu prijave opisanog štetnog događaja sačinio izvid štete i fotografirao oštećeno vozilo, na kojem su vidljiva oštećenja, broj šasije i prijeđeni kilometri.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odlukom od 09. prosinca 2020. godine utvrdio da je navedeni odštetni zahtjev tužitelja pravno neosnovan, jer da isti nije u skladu s odredbom članka H.2.1.6. Uvjeta o štetnom događaju obavijestio policiju, čime je onemogućen prijelaz njegovih prava prema odgovornoj osobi na njih kao osiguratelja, te da je tuženik u dopisu od 22. siječnja 2021. godine otklonio kao neosnovan prigovor tužitelja protiv potonje odluke, navodeći da nisu ispunjene dužnosti osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja temeljem kojeg se traži isplata osigurnine, a u cilju objektivizacije okolnosti nastanka osiguranog slučaja, i to dužnosti iz članka H.2.1.6. Uvjeta koje se odnose na obvezu da se osigurane štete nastale oštećenjem parkiranog vozila odmah prijave najbližoj policijskoj postaji, te dužnosti navedene u članku H.2.1.2. navedenih uvjeta koje se odnose na obvezu fotografiranja mjesta prometne nesreće s najmanje četiri fotografije, iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto nastanka prometne nesreće i oštećenja na vozilu.

13. Nadalje utvrđuje da je u članku H.2.1.2. Uvjeta navedeno da je osiguranik/vlasnik i korisnik vozila nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojega se traži isplata osigurnine dužan fotografirati mjesto prometne nesreće s najmanje četiri fotografije, iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika i iste dostaviti uz prijavu osiguranog slučaja, a da je odredbom članka H.2.1.6. Uvjeta propisano da je osiguranik/vlasnik i korisnik vozila nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojega se traži isplata osigurnine dužan osigurane štete nastale krađom, oštećenjem parkiranog vozila, vandalizmom, osobno ili preko vozača odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji, te da se potvrda o prijavi policiji prilaže uz prijavu osiguranog slučaja.

14. Osim toga, utvrđuje da iz odredbe članka H.2.3. Uvjeta proizlazi da se tuženik u slučaju povrede iz stavka 1. ima pravo pozvati na oslobođenje od izvršenja činidbe.

15. Sud prvog stupnja utvrđuje da gubitak prava iz osiguranja može predstavljati sankciju samo za slučaj povrede propisanih ili ugovorenih obveza do kojih je došlo prije nastupa osiguranog slučaja, a ne za slučaj kada osiguranik povrijedi takve odredbe nakon nastupa osiguranog slučaja, te da su odredbama članaka 174-182. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) propisane dužnosti u slučaju nastanka prometne nesreće, iz kojih da proizlazi kako u slučaju prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima ne postoji zakonska obveza obavještavanja policije o nesreći, kao niti čekanja na dolazak policije.

15.1. Stoga utvrđuje kako nije postojala zakonska obveza tužitelja da obavijesti policiju o navedenoj šteti koja je nastala na gore navedenom parkiranom automobilu u vlasništvu tužitelja i kod koje nije bilo drugih sudionika štetnog događaja na mjestu nastanka štete, pa da tuženik nije mogao obvezati tužitelja da nakon nastanka opisanog osiguranog slučaja pozove policiju i fotografira mjesto nastanka štete i vozilo, te da se ugovori da se tuženik kao osiguratelj u slučaju neispunjenja te obveze oslobađa ispunjenja svojih ugovornih obveza.

16. Slijedom navedenoga, a s obzirom na utvrđenje da u predmetnoj prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, te da nije došlo do štete na imovini trećih osoba, već samo do oštećenja navedenog vozila tužitelja, a pozivom na odredbu članka 942. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), utvrđuje ništetnima spomenute odredbe članaka H.2.1.2., H.2.1.6. i H.2.3 Uvjeta, slijedom čega odlučuje kao u točkama I, II i III izreke pobijane presude.

17. Prethodno tome, utvrđuje kako okolnost da bi tužitelj primio navedene Uvjete ne utječe na činjenicu da su odredbe članaka H.2.1.2., H.2.1.6. i H.2.3 Uvjeta ništetne, jer da te odredbe sukladno odredbi članka 942. ZOO-a ne mogu postati valjane činjenicom da su tužitelju dostavljeni predmetni Uvjeti.

18. Osim toga, utvrđuje neosnovanim i pozivanje tuženika na odredbu čl. 941 ZOO- a kojom je propisano da je osiguranik dužan, osim u slučaju osiguranja života, obavijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja u roku od tri dana od kada je saznao, te da je ako ne ispuni svoju obvezu u određeno vrijeme dužan naknaditi osiguratelju štetu koju bi ovaj zbog toga imao, a to stoga jer utvrđuje da je tužitelj predmetnu štetu prijavio tuženiku dana 25. studenoga 2020. godine, tvrdeći da je za štetu saznao toga dana, a da je tuženik u slučaju da je smatrao da su to neistiniti navodi mogao dokazivati suprotno, što nije učinio. Isto tako, utvrđuje kako regresno pravo tuženika nije razlog zbog kojega bi navedene ništetne odredbe Uvjeta stvarale obveze za tužitelja prema kojima bi u konkretnom slučaju bio dužan pozvati policiju i fotografirati navedeno vozilo, kao i mjesto nastanka štete.

19. Sud prvog stupnja utvrđuje da je na vozilu tužitelja Infiniti Q50, broj šasije [broj šasije] uslijed navedenog štetnog događaja nastala šteta u iznosu od 3.934,07 eura koja se odnosi na popravak tog vozila, te da je tužitelj platio taj trošak, pa pozivom na odredbu članka 921. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 943. tog Zakona, obvezuje tuženika u točki IV izreke pobijane presude na isplatu tog novčanog iznosa tužitelju, a pozivom na odredbu članka 943. stavak 4. ZOO-a, kao i na odredbu članka 29. stavak 1. i 2. tog Zakona i na isplatu pripadajućih zateznih kamata na navedeni iznos počev od 10. prosinca 2020. godine do isplate.

20. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

21. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

22. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može ispitati.

22.1. Naime, netočni su navodi žalitelja da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke nije utvrdio koji se osigurani slučaj kao posljedica osiguranog rizika dogodio, jer iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da se radi o šteti koja je posljedica udara u vozilo tužitelja Infiniti Q50, broj šasije [broj šasije], koji štetni događaj je nastao dana 25. studenoga 2020. godine na parkiralištu, a za koji rizik (udar u vozilo) je navedeni automobil bio osiguran Policom (list 12 i 13 spisa), pa neosnovano tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao nastup osiguranog rizika, kao niti uzročnu vezu između tog rizika i nastanka utužene štete.

23. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnima spomenute (sporne) odredbe članaka H.2.1.2., H.2.1.6. i H.2.3 tuženikovih Uvjeta, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZOO-a usvojio zahtjev tužitelja opisan u točkama I, II i III izreke pobijane presude, kao i zahtjev radi isplate iznosa od 3.934,10 eura na ime osigurnine po Polici, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 10. prosinca 2020. godine do isplate.

23.1. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi te stranke kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

24. Pri tome na tvrdnje tuženika kako se iz obrazloženja pobijane presude ne može utvrditi zašto je sporna odredba Uvjeta koja propisuje obvezu osiguranika da nakon nastanka osiguranog slučaja krađe to odmah prijavi najbližoj policijskoj postaji protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o odredbi članka H.2.1.6. Uvjeta koja je ništetna, jer je posljedica nepostupanja po obvezi propisanoj potonjom odredbom Uvjeta pravo tuženika da se u skladu s odredbom članka H.2.3. Uvjeta pozove na ugovoreno oslobođenje od izvršenja činidbe, pa su sporne odredbe Uvjeta pravno nevaljane (ništetne) u smislu odredbe članka 942. ZOO-a.

25. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

26. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Budući da tuženik nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP -a).

U Rijeci, 15. srpnja 2026. godine.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar