Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-655/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ZUC zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.-dalje u tekstu: KZ/11.), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja Županijska lučka uprava Crikvenica od 24. kolovoza 2020., uređene 23. siječnja 2023., nakon javne rasprave održane 15. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja ZU, odvjetnika iz [adresa], okrivljenice ZUC i braniteljice iste Anamarije Kvaternik, odvjetnice iz Rijeke, a u odsutnosti privatnog tužitelja Županijske lučke uprave Crikvenica, 15. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenica ZUC, bez nadimka, kći Z i L, rođene Đ, rođena u [adresa], RH, s mjestom stanovanja u [adresa], rođena **.**.1960., državljanka RH, po zanimanju dipl. ing. biologije s ekologijom, po zvanju muzejska savjetnica, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlena u Prirodoslovnom muzeju Rijeka, s mjesečnim primanjima od 11.400,00 kuna, s dodatnim primanjima od iznajmljivanja prostora u iznosu od 300,00 eura mjesečno, VSS, udata, majka dvoje punoljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovana, srednjeg imovnog stanja, vlasnica obiteljske kuće na adresi u [adresa], stana u [adresa], te poslovnog prostora u Rijeci, Strossmayerova 21, vlasnica osobnog automobila Renault Twingo 2021. godište, kazneno neosuđivana, protiv narečene se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. -dalje u tekstu: ZKP/08.)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

2. kolovoza 2020. sastavila email klevetničkog sadržaja protiv privatnog tužitelja i zatražila da se isti objavi putem medija, Radia Rijeke, a u kojem tekstu stoje neistinite tvrdnje o privatnom tužitelju, kao što su: "Osnovom intervjua na Radio Rijeci o projektu LU i svečanog otvaranja upozoravam da je u realizaciji ovog projekta uništeno naselje periske oko 12 primjeraka, da su mještani potpisali peticiju zbog uzurpiranja šetnice i obalnog prostora bez izvedene infrastrukture, dodjeljivanja lošijih pozicija vezove mještana, a u korist komercijalnih vezova, odnosno realizacijom projekta došlo je do narušavanja kvalitete življenja mještana čije su kuće udaljene svega 3-4 metra od same "marine", a koja to nije, ali se tako predstavlja. Uz samu obalnu šetnicu postavljeni su kiosci i toaleti kao dodatna oprema, što narušava vizuru Jadranova, a postupak dobivanja koncesije ima zakonskih propusta, te je uporabna dozvola vrlo upitna. Upravo se čekaju odgovori na niz pitanja županijskih vijećnika, mještana i udruga o ovom vrlo zakonski upitnom projektu. Također smo u posjedu dokumentacije onečišćenja morskog okoliša zbog pranja brodica, bacanja smeća u privatne spremnike, kao i čestoj pojavi fekalija na samoj površini mora uz šetnicu. Ovaj projekt sigurno nije primjer koji se može predstavljati kao unapređenje uređenja mjesta. Naprotiv to je devastacija prostora u korist privatnog investitora, s EU sredstvima koja su i sredstva samih građana. Molimo za objavu ovog priopćenja.",

19. lipnja 2020. putem medija, interneta, na stranicama svog Facebook profila, u više navrata, sastavila i objavila tekst, a koji se osobno tiču privatnog tužitelja, u kojem tekstu svoje neistinite tvrdnje o privatnom tužitelju, kao što su: "U Jadranovu zatrpana populacija od 50 jedinki u Grabrovi i manja populacija u uvali Perčin. Investitori Grad Crikvenica i Županijska lučka uprava Crikvenica ... Nitko nije kažnjen

.. "

18. srpnja 2020. putem medija, interneta, na stranicama svog Facebook profila, u više navrata, sastavila i objavila tekst, a koji se osobno tiču privatnog tužitelja, u kojem tekstu stoje neistinite tvrdnje o privatnom tužitelju, kao što su: "Ovo je turizam u Jadranovu!? Najprije se kao uređuje obala i mještanima daju loše pozicije vezova, poploči se obala najjeftinijim kulir pločama, a ne kamenom kako je bilo obećano, na samoj obalnoj šetnici stave 3 kontejnera (toalet, recepcija i ?), postavi se ograda da se spriječi pristup na pasarele. S druge strane korisnici komercijalnih vezova ispuštaju fekalije u more koje nerijetko plivaju po površini, parkiraju ispred kuća mještana. Malo se treba prisjetiti o peticiji protiv marine, koja to i nije, a ostvarilo se sve ono na što su potpisnici peticije upozoravali. Nepustivo ... nije ih briga za mještane ako sve krene zbog "dobrobiti" lokalnog stanovništva. I čovjek koji dođe sa strane zarađuje na štetu onih koji tu oduvijek žive ... ovo je čista korupcija, naprave s našim novcima, EU novci su naši novci, i onda zarađuju, a onima koji su platili ograniče pristup. Ipak smo mi izvan, a oni u, naravno korupciji.".

19. kolovoza 2020. putem medija, interneta, na stranicama svog Facebook profila, u više navrata, sastavila i objavila tekst, a koji se osobno tiču privatnog tužitelja, u kojem tekstu stoje neistinite tvrdnje o privatnom tužitelju, kao što su: "Moram ponoviti, osuđujem svaku štetu okoliša i prirode, no ispada da se moramo direktno obratiti policiji, jer nadležno Ministarstvo (sada Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) i Državni inspektora ne reagiraju kad se prijavi uništavanje populacija periski (ukupno 60 primjeraka). Dokaz da se prema svima ne postupa na isti način, pojedinci se prijavljuju i platit će kaznu, a investitori koji unište populaciju periski, za njih se zatvaraju oči i nikom ništa. Konkretno radi se o O i uništavanju naselja periski u uvali Grabrova (cca. 50 primjeraka) i luci Perčin (cca. 8 primjeraka), investitori Grad Crikvenica i Županijska lučka uprava Crikvenica. Nije u redu da spomenuta osoba plati ikakvu kaznu.",

dakle, kojim postupcima je okrivljenica protiv privatnog tužitelja iznijela niz neistina koje škode njegov časti i ugledu i to putem medija, Radia Rijeke, interneta, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,

pa da bi time počinila jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. u vezi članka 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatni tužitelj Županijska lučka uprava Crikvenica dužna je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 i to paušalnu svotu od 1.500,00 eura (jednu tisuću pet stotina eura) nužne izdatke okrivljenice, te nužne izdatke i nagradu njene braniteljice Anamarije Kavaternik, odvjetnice iz Rijeke, o visini kojih će se sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08, donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1.Privatni tužitelj Županijska lučka uprava Crikvenica, putem svog opunomoćenika, podnio je privatnu tužbu ovome sudu 24. kolovoza 2020., koja je privatna tužba uređena 23. siječnja 2023. (stranica 134-142).

1.1. Ovaj je sud precizirao pravnu kvalifikaciju djela koje je okrivljenici privatnom tužbom stavljeno na teret, na način da bi ista na temelju članka 52. KZ/11 počinila jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, što je privatni tužitelj u privatnoj tužbi propustio učiniti, iako je sam naveo da bi okrivljenica svojim postupanjem počinila kazneno djelo, a ne kaznena djela iz cit. članka. Naime, u konkretnom bi se slučaju u odnosu na činjenično optuženje radilo o istom dolusnom ponašanju same okrivljenice, kao i o više odvojenih radnji vezano za različite datume počinjenja koje čine biće istog kaznenog djela, a koje radnje zbog njihove prostorne i vremenske povezanosti u pravnom smislu čine jedinstvenu cjelinu. Sve navedeno ne dirajući u identitet same privatne tužbe.

2. Pozvana da se očituje u odnosu na optužbu okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je privatnom tužbom stavljeno na teret.

3. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi ispitivanjem privatnog tužitelja kao svjedoka ĐU (stranica 126-130), te svjedoka LUC (stranica 148- 151), OU (stranica 161-164), EU (stranica 175-177), ŽU (stranica 177-178 i 188-190), PU (stranica 192-194), IU (stranica 202-204), te se čita e-mail korespondencija, zapisnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskog nadzora i zaštite okoliša, Službe inspekcijskog nadzora-PJ Rijeka od 18. ožujka 2019., građevinska dozvola izdana od PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 16. svibnja 2018., Rješenje izdano od PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 15. prosinca 2019., Zapisnik iznad od PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica, Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje od 19. siječnja 2018., Privremena uporabna dozvola izdana od PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Crikvenica od 15. srpnja 2020., ispis iz aplikacije Plavo oko, prijava o početku izvođenja radova, Zapisnik od 16. siječnja 2019. (stranica 11-92), odnosno (206-218), izreka pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-2035/2024-9 od 4. veljače 2026., preslušana je audio snimka dijela kada se okrivljenica javlja u eter u emisiju Radio Rijeke 3. kolovoza 2020., a priloženo spisu od strane obrane. (usb-stick uz stranicu 219-220), dokumentacija vezana za ovosudni spis, priložena od strane okrivljenice (stranica 250-830), te dokumentacija priložena spisu od strane tužitelja, te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenice pročitan izvadak iz kaznene evidencije za istu (stranica 198-199).

3.1 Iz iskaza privatnog tužitelja ĐU ispitanog kao svjedoka proizlazi da se cijela priča vodi na temelju projekta rekonstrukcije i dogradnje luke otvorene za javni promet lokalnog značaja [adresa] u [adresa] kojom sukladno naredbi ministra mora, prometa i infrastrukture i odluci o utvrđivanju lučkog područja upravlja Županijska lučka uprava Crikvenica čiji je trenutno ravnatelj. Projektom je bila predviđena rekonstrukcija derutnog obalnog zida u dužini od cca 500 m, te gradnja jednog valobranskog pontona te dva pontona. Budući da Županijska lučka uprava Crikvenica nije bila u mogućnosti osigurati financijska sredstva za realizaciju cjelokupnog ranije navedenog projekta, odlučila se na postupak koncesioniranja pomorskog dobra na način da je koncesionar imao obavezu izgraditi ranije navedene sadržaje, te ih sukladno koncesijskom ugovoru koristiti određeni vremenski period, a nakon isteka kojega bi navedeni sadržaji pripali pod upravljanje Županijske lučke uprave Crikvenica. Početkom javne prezentacije, odnosno upoznavanja javnosti s navedenim projektom došlo je u biti do početka iznošenja određenih navoda od strane okrivljene, a koji u bitnome ne sadrže niti činjenice niti istine navedene oko cjelokupnog projekta, a to se odnosi na ekološki aspekt projekta. Naime, Županijska lučka uprava Crikvenica podnijela je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za navedeni projekt, a sukladno zakonskoj proceduri sastavni dio toga zahtjeva bilo je i rješenje nadležnog ministarstva zaštite okoliša, koje je doneseno na temelju izrađenog elaborata o ocjeni procjene utjecaja na okoliš, te je doneseno rješenje da za navedeni zahvat nije potrebno raditi studiju utjecaja na okoliš. Nakon cjelokupno provedenog postupka, Županijska lučka uprava Crikvenica ishodovala je pravomoćnu građevinsku dozvolu koja je potpisom koncesijskog ugovora prenijeta na koncesionara. Nakon prijave početka izvođenja radova u više su navrata zaprimili prijave na raznorazne inspekcije koje su rezultirale dolaskom inspektora, konkretno misli na hidrograđevinskog inspektora od strane Lučke kapetanije Rijeka, te inspektora zaštite okoliša pri ranije navedenom ministarstvu, zbog čega je svaki put dolazilo do prekida radova, te dokazivanja odnosno dostavljanja svih podataka relevantnih za sam predmet gradnje, time da su svi ti nalazi inspektora konstatirali da se radovi izvode u skladu s pravomoćnom građevinskom dozvolom. Projekt je realiziran na način da je završetkom radova ishodovana i pravomoćna uporabna dozvola, što ponovno dokazuje da su svi radovi izvedeni u skladu i s građevinskom dozvolom, ali i sa zakonskom osnovom. U odnosu na navode okrivljenice, ističe da su predstavnici udruge Eko-Kvarner, čija je okrivljenica i član, tražili od Županijske lučke uprave Crikvenica negdje u 8. mjesecu 2019. godine sastanak vezano uz navedeni projekt. Taj sastanak se održao, te je članovima udruge predana kompletna dokumentacija vezana uz projekt rekonstrukcije luke [adresa], a tu misli i na glavni projekt, elaborat ocjene o procjeni učinka na okoliš, rješenje Ministarstva zaštite okoliša, pravomoćnu građevinsku dozvolu, koncesijski ugovor i o tome svemu postoji pisani zapisnik da su oni to i preuzeli. Ističe, da su imali sve relevantne informacije o samom projektu, te da navodi okrivljenice, koji su rezultirali nakon održanog sastanka i zaprimljene dokumentacije, dokazuju da je svjesno i namjerno iznosila neistine o predmetnom projektu. Što se tiče određene štete koju je Županijska lučka uprava Crikvenica pretrpjela nakon nebrojeno puta iznesenih navoda i na osobnom Facebook profilu okrivljenice, ali i javljanjem u emisije Radio-Rijeke, ističe da se šteta u prvom redu temelji na ranije navedenim zaustavljanjima radova, na određenoj percepciji u javnosti, ali jednako tako i na kontaktiranju i otkazivanju korištenja vezova korisnika luke. Radi se o luci [adresa] koja se nalazi u uvali [adresa] u [adresa], a radovi su izvođeni na način da su minimalno utjecali na okoliš, budući da se nije radilo o nasipavanju većeg dijela obale i na taj način formiranju obalnog zida, već se radilo o bušenju betonskih pilota promjera cca 1 m koji fizički ulaze u morsko dno, dok se cjelokupni obalni zid poslije temeljio na tim pilotima. Također, radilo se o postavi plutajućih pontona koji su sa morskim dnom povezani isključivo betonskim blokovima za sidrenje čija je površina cca 2 m2, što opet pokazuje da nema velikog opterećenja na sam okoliš. Da se radilo o punim profilima obalnog zida i gatova, govorili bi onda o desecima tisuća kubika za nasipavanje, što u ovom slučaju nije bilo. Nema saznanja da li u uvali [adresa] obitavaju periske, međutim elaboratom o procjeni utjecaja na okoliš one nisu evidentirane odnosno navedene, što potkrepljuje svojim rješenjem Ministarstvo za zaštitu okoliša, a sve u skladu s nekim njihovim kartama staništa u koje se osobno ne razumije. Do nasipavanja nije došlo u luci [adresa], već na nekom susjednom području koje se odnosi na uvalu Grabrova, također u [adresa], u kojoj je grad [adresa] kao investitor pristupio nasipavanju plažnog prostora, odnosno izgradnji nove plaže. O navodima objava na Facebook profilu, saznao je nakon kontaktiranja od strane mnogobrojnih korisnika luka pod upravljanjem Županijske lučke uprave Crikvenica, poznanika i prijatelja koji su ga kontaktirali i dostavljali mu screen- shotove navedenih objava.

3.1.1. Nastavno, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da nema saznanja da su radnici imali bilo kakvih problema prilikom izvođenja radova, a da je toga bilo, vjerojatno bih o tome bio upoznat. U jednom trenutku, prilikom početaka izvođenja radova, održano je određeno okupljanje predstavnika Živog zida i misli udruge Eko- Kvarner, misli na gosp. OU, koji su također izrazili svoja neslaganja sa samim projektom, te misli da je na tom sastanku udruge Eko-Kvarner bila prisutna i sama okrivljenica. Nemam saznanja da bi itko od javnosti prigovarao izdavanju građevinske dozvole, ali ističe da je navedeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša rezultiralo javnom objavom ranije navedenog elaborata na mrežnim stranicama Ministarstva, te su u tih mjesec dana sve zainteresirane osobe mogle uputiti svoje prigovore na taj elaborat, što u navedenom slučaju nije bilo tako, točnije, u toj javnoj raspravi nije zaprimljen niti jedan prigovor niti komentar na sam elaborat. Navedeni su radovi završeni prije cca. 2 do 3 godine, a nakon završetka projekta nisu zaprimili nikakav prigovor niti mještana niti korisnika luke, a što se tiče određenih benefita za mještane i za cjelokupno mjesto, ističe veći broj turista, odnosno nautičara, bolje punjenje smještajnih kapaciteta u [adresa] te bolju posjećenost ugostiteljskih objekata, budući da općenito nautičari slove za turiste bolje platežne moći, a cjelokupno mjesto, kao i cjelokupna destinacija većim dijelom živi od tog turizma. Svi navodi iz privatne tužbe su neistiniti, jer ako se govori o uništavanju periski, Ministarstvo zaštite okoliša je reklo da tamo nema periski, a ne zna da li je netko bio na lokaciji kako bi se bilo što provjerilo u odnosu na same periske, s obzirom da je izrađen ranije navedeni elaborat povjeren ovlaštenoj tvrtki. U luci su sukladno građevinskoj dozvoli postavljeni privremeni montažni objekti koji u naravi predstavljaju recepciju marine, pri čemu misli na naziv izdvojenog područja poslovanja tvrtke koncesionara s pripadajućim sanitarnim čvorovima. Ističe da se radi o luci otvorenoj za javni promet od lokalnog značaja, a ne o marini, jer je marina luka posebne namjene, sukladno razvrstaju luka utemeljenim na Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. Navedeno područje se naziva Marina [adresa] samo i isključivo radi boljeg marketinškog pozicioniranja koncesionara. Cilj rekonstrukcije luke je u prvom redu bila sanacija derutnog obalnog zida koji je jedno bio i nositelj javne prometnice odnosno nerazvrstane ceste u vlasništvu grada [adresa], te su realizacijom tog projekta u biti rješavali dvije stvari, a to je sanacija obalnog zida i sprječavanje urušavanja javne prometnice. Kada se govori o dodatnim ciljevima lučke uprave, može reći da se radi o kvalitetnijim i boljim vezovima, o luci opremljenoj hidrantskim vodom, priključcima za struju i vodu za korisnike vezova, određenom većem broju komunalnih vezova koje su dodijelili novim korisnicima luke, te osiguravanju u prvom redu novih nautičkih vezova. Skreće pozornost da su imali konstantne upite i pritiske od mještana [adresa] koji se bave iznajmljivanjem da nemaju dovoljno kapaciteta niti sadržaja za privez njihovih gostiju s plovilima. Ne zna o kojem se broju novih komunalnih vezova radi, ali se radi o osamdesetak novih nautičkih vezova. U odnosu na netransparentno trošenje europskih sredstava navodi da projekt nije financiran javnim sredstvima, niti jedinica lokalne niti regionalne samouprave, niti države niti europskih sredstava, već privatnim novcem koncesionara koji je sukladno provedenom postupku o Zakonu o koncesijama i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ugovorio koncesiju. Ističe, da je cjelokupni projekt izveden s cjelokupnom projektnom dokumentacijom, a dokaz toga je i pravomoćna uporabna dozvola, tako da svi navodi vezani uz postavljanje najjeftinijih kulir-ploča može reći da su izvedeni u skladu s projektom, time da je i preostali dio luke koji je uređivao grad [adresa] prije nego što je Županijska lučka uprava Crikvenica dobila navedenu luku na upravljanje, popločen isto tako s betonskim kulir-pločama. Koncesionar je ušao u cijelu priču u trenutku kada je Županijska lučka uprava Crikvenica raspisala koncesiju, a koncesionar je financirao cjelokupne radove, ali je projektnu dokumentaciju do faze ishodovanja pravomoćne građevinske dozvole financirala Županijska lučka uprava Crikvenica i sastavni dio tog natječaja o koncesiji je bila dokumentacija s pravomoćnom građevinskom dozvolom, što znači da koncesionar nije mogao sam taj projekt planirati i realizirati, već je morao raditi u skladu s pravomoćnom građevinskom dozvolom. U određenom su trenutku zaprimili anonimnu peticiju potpisanu od "mještana" [adresa], gdje je bilo nekoliko desetaka navedenih imena i prezimena ljudi, od kojih neki niti nemaju prebivalište niti žive na području [adresa], te mu poznato da su održavani zborovi građana, te je i sam prisustvovao jednom od dva takva zbora. Ti zborovi građana nisu imali za cilj kvalitetniju ili bolju realizaciju projekta luke [adresa], već su isključivo bili politički motivirani prema njemu, a o okrivljenici i njenom radu ne znam ništa do trenutka dok nisu od nje zaprimili određene prijave koje su bile potpisane, odnosno iz čijeg e-maila se vidjelo tko je potpisnik i o kome se radi, jer su slane sa službenog e-maila. Javnost je bila upoznata s navedenim projektom kao i odnosu na ostale projekte koji se realiziraju u mnogobrojnim gradovima i općinama na način da je Županijska lučka uprava Crikvenica poslala priopćenje u dnevne novine, konkretno Novi list, i na taj način prezentirala cjelokupan projekt, dok su korisnici luke bili upoznati s projektom od svoje najranije faze, budući da svake godine korisnicima luke šalju određeni dopis što su u protekloj kalendarskoj godini realizirali i što im je u planu i programu rada za narednu godinu. Koliko zna, ne postoji obaveza sazivanja niti zborova građana niti slično kao prezentacija odnosno najava bilo kakvih projekata, ali postoji njihova obveza brige o zaštiti okoliša i tu je Županijska lučka uprava ispunila sve propisane procedure.

3.2. Iz iskaza svjedokinje LUC proizlazi da ono što je čula da je okrivljenica rekla putem radija, u stvari je bio glas njih mještana, pa iako osobno nije mještanin, obzirom da njen suprug ima kuću u [adresa], tamo povremeno dolaze, a naročito u ljetnim mjesecima. Mještani u biti nisu bili protiv izgradnje te marine, već su bili protiv načina na koji je to napravljeno, a sve iz razloga jer nije mještanima predstavljen projekt, a način na koji su ljudi o svemu tome saznavali je budio sumnju, što govori kako u svoje ime tako i u ime mještana. Naime, nije bilo u stvari jasno u samom početku da li će to biti privezište za brodove ili marina, jer je razlika u navedenom, obzirom da je privezište parkiralište za brodove na neko vrijeme, dok marina nudi i ostale sadržaje, a na papiru se radilo o privezištu za brodove. Unatoč tome, tamo se nalazi i kafić, tuševi, wc, brodovi su parkirani dugo, te se događa da se tijekom ljeta na takoreći svakoj brodici rade tulumi, a parkirani su takoreći 3 metra od njene kuće, odnosno od svih kuća koje se tamo nalaze. Inače, obzirom da se radi o jednosmjernoj ulici kojom se može doći do te marine, naročito ljeti nastaje prometni kolaps, ljudi se parkiraju na mjesta na kojima to ne mogu činiti, ispred privatnih kuća ili na šetnici, zbog čega npr. dok joj je dijete bilo malo nije mogla kolicima proći šetnicom. Zbog svih tih brodica, more je na tom mjestu prljavo, a misle da se brodovi tu prazne, jer sve skupa tamo smrdi, peru se brodovi šamponima, što sve ide do more, baca se svašta s brodova, a sve to ide do plaže, te je pretpostavka je da otpadne vode idu u more, iako to ne može sa sigurnošću reći, time da ne zna kako je to riješeno s tim otpadnim vodama, jer o tome nisu informirani. Također ističe, da su se zbog navedenog komunalni vezovi, u biti onih barki samih mještana, preselili na druga mjesta izložena vjetru, pogotovo je loše kada puše jaka bura i čitala je da tamo udari vjetra mogu ići 40-50 km/h, zbog čega su neke barke mještana i potopljene, o čemu postoje fotografije. Ljudi s brodova u marini smeće bacaju u njihove kante kao i svugdje naokolo ili po samoj šetnici, iako u samoj marini ima kanta za smeće. Iako ne roni, njen muž koji to čini joj je rekao da je svojevremeno tamo bilo periski, a od kada je tamo marina nije vidjela niti jednog ježa. Također, zbog izgradnje te marine pale su i cijene nekretnina pored iste, obzirom da je kako njihova, tako i veći broj ostalih kuća vrlo blizu same marine. Također, cesta uz marinu loše je kvalitete, jer je već na nekim mjestima puknuta i asfalt se već uzdignu, jer more ide od ispod, obzirom da je to šuplje. Smatraju da je sve skupa u odnosu na marinu napravljeno nekvalitetno, nisu se protivili marini, ali ne na tom mjestu, obzirom da su postojali neki drugi projekti, pa tako da npr. bude na tunelu ili negdje drugdje gdje ne bi bila blizu kuća. Saznali su da će se na tom mjestu sagraditi marina tek u vrijeme kada ih je lučka uprava počela obavještavati da maknu svoje brodice, pa obzirom da više nisu znali što činiti, obratili su se ZUC putem Plavog oka. Većina mještana nije bila upućena u sve navedeno, mislili su da će se komunalni vezovi raditi upravo za njih, odnosno da će se ponton raditi za komunalne vezove, dok je dio ljudi bio u strahu išta reći, odnosno buniti se. Međutim, kada su na kraju mještani sazvali zbog građana, sve je bilo gotovo jer se krenulo s radovima. U to je vrijeme slala Ministarstvu graditeljstva prijavu upozoravajući da je na tom mjestu trebalo biti privezište za brodove, a u stvari je ispala marina. Kada se obraćala na razne adrese navodeći da se u stvari sagradila marina, jer i piše naziv Marina Jadranovo, a što su cijelo vrijeme i upozoravali, svi bi govorili da se ipak radi o privezištu za brodove. Dakle, kao mještani zbog svega navedenog obratili su se okrivljenici koja ih nije huškala na bilo što, već im je pomagala na način da ih je poučavala o ekologiji, na koji način i kome pisati prijave, pa ako bi kojim slučajem npr. vidjela neku prljavštinu u moru, prijavila bi to na Plavo oko i sl., na koji su se način okrivljenici obraćali i drugi mještani, neki su bili više uporni, drugi manje. Obratili su se okrivljenici jer radi u prirodoslovnom muzeju i vodi aplikaciju Plavo oko namijenjenu upravo mogućnosti prijava građana za nepravilnosti vezane uz prirodu i zaštitu okoliša, a ista je sudski vještak za eko sustave te smatra da je na taj način kompetentna upravo za to. Suprug joj je rekao da je periske u podmorju [adresa] primijetio nedugo prije izgradnje same marine, a obzirom da se radi o periskama koje su zaštićena vrsta, a kada je okrivljenica na to upozorila, trebalo je otići na lice mjesta i provjeriti o čemu se radi. Bile su dvije peticije putem kojih su htjeli postići da se marina tamo ne izgradi i to u vrijeme kada su na to mjesto došli bageri i krenula je gradnja, a počeli su ih obavještavati da se miču brodice. Nitko od mještana nije profitirao od izgradnje te marine iako su se obećavala nova radna mjesta, više vezova, s time da su ti vezovi oni komunalni na lošem mjestu, ljudi koji drže te svoje brodice u samoj marini, odnosno gosti uopće ne koriste smještajne kapacitete mještana već svojih brodica, nova radna mjesta se nisu otvorila. Nitko nije odgovarao niti reagirao na sve njihove peticije, mailove, na zbor građana, a misli da je sam gospodin ĐU rekao da on neće hodati okolo, misleći pritom na zborove građana. Obala je u konačnici popločana nečim nekvalitetnim, za što tvrdi da nije kamen, obzirom se raspada, parkirnih mjesta nema, postavljeni su neki stupići koji se mogu micati, pa se auti mogu parkirati na šetnicu, a što se zelenila tiče nešto je posađeno u samim vazama, odnosno tzv. žardinjerama, ali ne zna se čijeg to koncesionara odnosno pod koncesionara. Ne zna što bi to bilo neistinito odnosno što bi bilo sporno u odnosu na ono što je okrivljenica objavljivala kako u medijima, tako i negdje drugdje i nije joj poznato da bi Županijska lučka uprava zbog onoga što je okrivljenica objavljivala pretrpjela bilo kakvu štetu. Ističe, da je sve vezano za izgradnju sporne marine bilo prezentirano da će to biti u interesu građana, a u konačnici se to nije dogodilo. Zna da je okrivljenica na facebook objavljivala o periskama, a kao se na drugim mjestima nešto slično ne bi napravilo, a sve što je govorila u njihovo ime je bilo usmjereno na more, ono što im smeta u odnosu na navedenu marinu i sl. Sve je bilo ne u smislu huškanja, već da ljudi znaju i da im se otvore oči. Ne može se točno očitovati o kojem se tom vremenskom intervalu radilo u kojem je okrivljenica objavljivala navedeno, ali činila je to učestalo, nekad češće, nekad malo rjeđe. Vidjela je elaborat Ministarstva zaštite okoliša o utjecaju na okoliš, radi se o nečemu što je za nju laika općenito i iz ničega se ne može vidjeti da se taj elaborat odnosi na to mikro područje, već je više općenite naravi za to područje, time da sam svu dokumentaciju Ministarstva zaštite okoliša pregledala. Zna da se radi o privatnom koncesionaru koji je financirao izgradnju tog projekta, time da nisu imali ništa protiv privatnog ulaganja, ali ne na takav način, na takvom mjestu. Osobno je prigovarala na izdanu građevinsku i uporabnu dozvolu, te je tražila da joj se ista dostavi, jer je sumnjala da one ne postoje. Nije upoznata s time da bi privatni tužitelj organizirao bilo kakve sastanke s mještanima ili predstavnicima ovlaštenih udruga zbog svega vezanog uz izgradnju same marine.

3.3. Iz iskaza svjedoka OU proizlazi da se s okrivljenicom upoznao upravo zbog te situacije s marinom u [adresa], gdje je otvorena luka za javni promet, a radi se o uvali [adresa]. Kao član Eko Kvarnera svako je sa svoje strane išao analizirati o čemu se točno radi, te je svojom analizom utvrdio da koncesija nije od početka legalna, jer članak 78. Zakona o koncesijama kaže da vlasnik odnosno županija mora najaviti da će taj prostor ići u koncesiju godinu dana ranije, što nije bilo učinjeno, time da je sve provjerio u odnosu na navedeno, dakle već u startu se sve to skupa nije smjelo dogoditi. Također, u samom projektu u kojem je dobivena građevinska dozvola nedostajali su ključni podaci da se ta dozvola uopće može izdati, pa tako npr. ne postoji plan sidrenja, jer je bitan dio projekta sama statika, zbog čega svega su na temelju tih saznanja i rekli da sve skupa nije legalno. Njih dvoje su imali sastanak sa Županijskom lučkom upravom, te su im rekli za ranije navedeno i zatražili svu potrebnu dokumentaciju, što su im i poslali, te je Eko Kvarner pripremio dopis s analizom svega, na što nisu nikada dobili odgovor. Kao osobu koja živi u [adresa], obzirom da su izrečene laži od strane samog ĐU, što je bilo po novinskim člancima u kojima su se objavljivali njegovi intervjui s raznim sudionicima. Tako iz jednog elaborata stoji da ima 95 komunalnih vezova za lokalno stanovništvu u toj luci, a radilo se o stanju prije same rekonstrukcije, a nakon same rekonstrukcije komunalnih vezova ima 83, dakle 12 vezova manje nego što je obećano, jer je obećano da će ih biti više nego što ih je bilo. Dakle, postoji javni popis ljudi koji čekaju vez, te je 2018. i 2019. bilo na popisu za te vezove cca. 40 osoba, a primarno je trebalo za lokalno stanovništvo osigurati te komunalne vezove, a tek potom raditi na nautičkim vezovima. Po prostornom je planu trebalo u Rivi Mulina biti 20 nautičkih vezova, što je vjerojatno trebalo zadovoljiti potrebe samih gostiju. Radi se dakle o luci otvorenoj za javni promet koja može imati nautičke vezove za turizam, a radi se o takvom tipu luke u kojem ne bi smjelo biti cjelogodišnje korištenje tog veza, jer se ne radi o marini, a to što se firma zove Marina Jadranovo, ne znači samo po sebi da se radi o marini, stoga smatra da se tim imenom Marina radilo o nelojalnoj konkurenciji. Kada je bio tehnički pregled marine, postavili su ta tri kontejnera, od kojih je jedan wc koji ne bi smio biti tamo, a između ta dva kontejnera je jedna ploča koja sakriva biološki pročišćivač otpadnih voda, a za vrijeme tehničkog pregleda tog pročišćivača nije bilo, već je vraćen nakon samog tehničkog pregleda. Po koncesijskom rješenju je bilo rečeno da će biti zaposleno 10 ljudi, a zaposlena su 2 čovjeka, također da će biti stavljen zeleni pojas, ali je stavljeno cca. 8 vaza sa cvijećem i to samo na mjestu marine, a ne i komunalnih vezova iako se govorilo da će sve skupa biti jedna cjelina. Kad se sve to skupa događalo kako okrivljenica tako i on, kao i još neki ljudi oko njih organizirali su peticiju, te su na tu inicijativu organizirana i dva skupa građana, gdje su obećane razne stvari od kojih ništa nije ispunjeno, s time da je iz grada [adresa] rečeno da će se sve skupa proširiti za još tri metra zbog samog parkinga, da će se obložiti s kamenom, a stavljeni su betonski blokovi, te je obećano još toga, ali ništa nije realizirano. Što se tiče samih periski, kada je prije svega toga tamo ronio, periski je bilo. Spomenutu je peticiju potpisalo više od 300 ljudi, time da je jedna peticija bila objavljena putem interneta, odnosno postojala je stranica putem koje su se mogle stavljati peticije. Što se tiče same uvale Grabrova čuo je od jedne osobe koja tamo roni da je u toj uvali bilo periski ranije. Nije se izrađivala studija za okoliš, iako se po svim zakonskim uvjetima takva studija trebala raditi. Gospodin ĐU je sam priznao da su barke krivo postavljene u odnosu na vjetar, a na što su i upozoravali da barke ne smiju biti polegnute bočno u odnosu na vjetar, jer može doći do štete. Koliko je pročitao, elaborat je napravljen uzimajući one uvjete koji su u Novom Vinodolskom, kao i Aerodromu Krk, time misli na statističke vremenske podatke, a za uvalu Perčin je trebalo napraviti pravu analizu jer je ta uvala jako otvorena prema vjetru dok su odmah iza zavoja uvjeti sasvim drugačiji, dakle ne može biti niti slično u odnosu na Novi Vinodolski i Aerodrom Krk. Po njemu, okrivljenica nije u tim svojim objavama ništa neistinito pisala odnosno govorila, a na početku misli na 2018. kada je sve skupa pokrenuto, učinjene su možda greške je bilo rečeno da će se sve skupa financirati sredstvima europske unije, a kasnije se sve promijenilo. Dakle, puno informacija s kojima su baratali crpili su iz samih medija. Što se tiče lokalnog stanovništva, većinom je sve skupa interesiralo one koji imaju vezove i one koji su trebali dobiti vez, pa su se nadali da će riješiti problem veza, a ostalo lokalno stanovništvo nije bilo u tolikoj mjeri zainteresirano jer ljudi nisu niti znali, a u medije su izašle informacije kada je sve skupa bilo gotovo. Radi se u stvari o 400 m obale što obuhvaća takoreći pola mjesta, a ti su molići bili duša tog mjesta, te su ih jednostavno makli, a ĐU je čak govorio da su ti molići nelegalno napravljeni, a što nije istina jer je sve bilo legalno po Zakonu o gradnji. Nije niti on niti okrivljenica protiv toga da se nešto gradi, ali to treba biti po zakonu, da ispunjava sve uvjete od sigurnosti, ekologije, time da su njihove barke tamo na vjetrometini, dok su nautički vezovi stavljeni na taj zaštićeni dio, postoji problem parkinga, dodatnih sadržaja, a u samoj luci ne postoji niti uređaj za pražnjenje crnih voda, radi se o septičkih jamama, jer ako se nekome dopušta da tamo bude vezan cijele godine, mora se riješiti problem otpadnih voda. Aplikacija Plavo Oko je napravljena od strane Prirodoslovnog muzeja grada Rijeke, gdje ljudi mogu prijavljivati sve probleme vezane za okoliš, ekologiju, te Plavo Oko šalje upite onim službama na koje se sam problem odnosi, a takve službe i šalju svoje odgovore, što je i osobno koristio par puta u odnosu na samo luku LU. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja vezano za korupciju koja se spominje u navedenim objavama, da li je podnesena bilo kakva kaznena prijava, dopis, upit i sl., te da li je pokrenut postupak pred nadležnim tijelima, navedeni je svjedok iskazao da su tražili od nadležnih institucija provjeru, a tražio je i od tehničkog pregleda što nije dobio, a sve nakon što su na šest stranica elaborirali što nije u redu s ranije navedenim projektom, da se dakle očituju o svemu, te su isto uputili samom Ministarstvu mora, kao i na neke druge institucije, ali odgovore na upite nisu nikad dobili, time da su upite slali Županijskoj lučkoj upravi, Ministarstvu mora i dr., koliko se svega sjeća. Sve ono o čemu je iskazivao su i prigovarali, ali je u međuvremenu sve bilo gotovo, ljudi su i potpisivali peticiju kada su sve to čuli, sve je napravljeno zakonski, ali prema lokalnoj zajednici nije bilo uredu. Sama građevinska dozvola izdana je za 400 m obale gdje nije bila izračunata sama statika u glavnom projektu. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja, budući da je bila javna objava na stranici Ministarstva zaštite i okoliša kojom je očito potvrđen elaborat o procjeni utjecaja na zaštitu okoliša, da se izjasniti ako je protiv takvog rješenja i objave ikada on osobno ili bilo tko drugi uputio službeni prigovor te ako je, da se izjasni kakva je bila odluka i postupanje Ministarstva, navedeni je svjedok iskazao da kao što je ranije naveo ne, jer to nitko nije niti znao, a prošao je rok od trideset dana u kojem se moglo reagirati, te se na takav skrivečki način nije trebala mijenjati vizura samog mjesta.

3.4. Iz iskaza svjedoka EU, biologa po struci, proizlazi da je u uvali [adresa] prema ribarskoj kućici i gdje je tunera, kao i po cijeloj uvali gdje je slobodan pristup moru, često ronio kako zbog svoje znatiželje tako i zbog činjenice da je instruktor ronjenja. Prije izgradnje same marine tamo je bilo periski, a nakon izgradnje više ih uopće nema, kao što nema ničeg drugog, odnosno flora i fauna su tamo u potpunosti uništeni, a prije više od dvije godine tamo je ronio na dubinu od preko 20 metara i ničega više nije bilo. Samim početkom izgradnje marine nasipavanjem doslovce otpadnog materijala, zemlje, materijalima od iskopa, došlo je do grubog narušavanja eko sustava podmorja, tamo je more do polovice kanala znalo biti smeđe i svijetlo smeđe zbog zemlje, došlo je do smanjivanja svijetlosti u moru, mijenjala su se strujanja u moru, došlo je do smanjenja postotka kisika u moru, a može se samo pretpostaviti što se dešavalo zbog svog onog materijala koji je prenio dno mora, cijelo se to područje širilo zbog pješačke zone, te se nasipavalo prema van, odnosno prema pučini. Mještanima se govorilo da neće biti otpadnog materijala, a bilo ga je jako puno, time da kada su strojevi blizu mora, uvijek ima ulja i sl. Kada se nakon toga počeo betonirati obalni dio, došlo je do dodatnog zagađenja mora, izmijenile su se opet struje, mijenjali su se zvukovi, jer je dolazilo do drugačijeg udaranja mora o obalu, sve su naizgled sitnice, međutim koje jako utječu na cijeli eko sustav. Kada su se u sljedećoj fazi počeli graditi pontoni, opet je došlo do zagađenja, jer je dolazilo do smanjivanja svijetlosti u moru zbog prekrivanja mora pontonima, pontone je trebalo usidriti dolje za dno mora, pa su zbog toga dodani lanci, opet beton, pa lanci i sve što ide uz to. Naravno, kada su počele dolaziti barke i razna druga plovila, dolazilo je do dodatnog zagađenja, jer je npr. svaka barka premazana tzv. antivegetativnim premazom. Kod svih tih plovila u moru ima ulja, goriva, deterdženata i svega drugog što je potrebno radi održavanja samih plovila, a što sve ovisi o svakom pojedincu koliko će paziti na onečišćenje. Prisustvovao je tako jednom slučaju kada je čovjek pretakao gorivo u moru na svom plovilu i nije puno toga iscurilo u more, ali se odmah stvorio na moru tzv. film, koji se odmah proširio. Uz gorivo zbog svega navedenog ima i deterdženta u moru koji prvotno bude vidljiv, odnosno vidljivi su mjehurići i sl., a to je najveća varka jer sasvim sigurno dolazi do zagađenja mora i podmorja. Ističe, da ta marina nema lukobrana, pa vjetar, struje i dr. raznose sve ono što je naneseno na to područje, zbog često izgleda i čisto, ali na taj način se zagađenje proširuje i na ostala morska područja, a samim tim i na plaže. Kada se radi o tzv. komunalnim vezovima uglavnom onih ljudi koji tamo žive, puno je manje zagađenja nego kada sve postane komercijalno. Zna da je bilo obećano da se takvo što neće dogoditi, a sve uvijek ide na način da se spominje zapošljavanje ljudi, komercijalni sektor i dr. Postoji postupak koji bi omogućio da se periske premjeste na neko drugo područje, uz mogućnost da to neće biti uspješno, jer one filtriraju velike količine vode, pa tako jedna odrasla periska filtrira dnevno preko tisuću litara mora, zbog čega su svega izrazito osjetljive na zagađenost. Prilikom ronjenja znali su prije vidjeti morske konjice, koralje, morske spužve, a koliko zna prije izvođenja radova na navedenom nije bila provedena nikakva mikrostudija, iako se govorilo o ekološkoj studiji neke firme koje nije registrirana za navedeno. Bio je na jednom skupu s mještanima do kojeg je došlo na inicijativu samih mještana, iako su to dužni bili organizirati sami investitori. Upravo je zbog svega navedenog kontaktirao okrivljenicu, koju zna duže vremena i zna da radi u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci, te zna da je vezana za [adresa], htio je u stvari vidjeti da li ona ima nekakve informacije o svemu tome i da li na neki način može pomoći. Bilo je nekih peticija u vezi toga što se tamo događalo, bilo je još skupova, a poslije nisu baš kontaktirali, jer je sa samom izgradnjom sve skupa jako brzo krenulo. Što se tiče samih komunalnih vezova, oni su izmješteni tamo dalje prema ribarskoj kućici, time da je taj dio vrlo nepovoljan zbog bure, zbog čega je bilo dosta reakcija mještana. Zna da je nekim mještanima bilo obećano da će dobiti komunalni vez u samoj marini po povoljnoj cijeni, ali se to nije dogodilo. Ronio je, dakle, u uvali [adresa] koja je vrlo mala uvala i može se preroniti s jednom bocom od 15 litara, a ronio je tamo kako prije tako i poslije izgradnje marine, a o tome da tamo više nema periski uvjerio se sam, te su mu rekli i drugi koji tamo rone, da li zbog provjeravanja svojih plovila, vezova ili nečeg drugog. Zna da je firma gospodina E sudjelovala u izgradnji, ali detalje ne zna, a misli da nije bilo neke značajne reakcije Ministarstva zaštite okoliša o navedenom projektu. Osobno nije podnosio nikakvu prijavu na elaborat o zaštiti okoliša i ishođenje građevinske dozvole.

3.5. Iz iskaza svjedokinje ŽU, proizlazi da su plemenite periske strogo zaštićena vrsta te ih se ne smije vaditi, uništavati, uznemiravati i dr., time da sve periske nisu i plemenite. 2019. ronila je u uvali Grabrova, jer ju je zamolio jedan mještanin koji joj je rekao da će se raditi nova plaža u Grabrovi, pa ako može pogledati da li tamo ima periski jer da se boje da će ih zatrpali. Otišla je gdje joj je rečeno da se nalaze periske, odnosno gdje je tada postojao mol u uvali Grabrova preko puta pizzerie Grabrova. Kada je zaronila, vidjela je izrazito puno periski i to od onih mladih odnosno malih pa sve do onih velikih koje su imale visinu od preko 80 cm, zaista prekrasnih primjeraka i vidjela je da se one na neki način protežu prema Krčkom mostu, s time da nije ronila dalje kako bi vidjela do kuda se sve protežu, obzirom ih je vidjela u velikom broju pa je bilo logično zaključiti da se protežu dalje. Ističe, da je tada počela epidemija koja je uništila sve plemenite periske u Jadranu, a sve je došlo iz Španjolske, ali je bitno da u onom trenutku kada je tamo ronila periske su bile žive, jer su bile otvorene, a kada bi se prošlo malo iza njih rukom, odnosno zamahalo, one bi se zatvorile, a radilo se o plemenitim periskama. Dakle, iako je prethodno bolest odnosno epidemija bila uništila sve periske, u trenutku kada je prvi put tamo zaronila iste su bile žive i bilo ih je mnogo, a da se kojim slučajem umiješala znanstvena zajednica možda ih se moglo izmjestiti i eventualno spasiti. Navedeno zna iz razloga jer je te periske fotografirala i snimala te poslala preko aplikacije Plavo oko za Prirodoslovni muzej, a što je slala za prijave na nadležno ministarstvo i gradu [adresa]. Kada joj je okrivljenica odgovorila da se radi o plemenitim periskama, još joj je više bilo stalo do toga da se nešto učiniti za te periske, ali niti jedno nadležno tijelo nije na to reagiralo, već jedino okrivljenica preko te svoje aplikacije Plavo oko. 2023. je ronilačko društvo Jadranovo organiziralo akcije EU projekt "Očistimo more od otpada" i trebala su se obaviti 3 ili 4 zarona, sve kroz cijelu godinu kako bi se pratila fluktuacija otpada u toj uvali Grabrova, a u kojim je zaronima i sama sudjelovala, pa su tako između ostalog uz sav ostali otpad uočili samo ljušture periski, dakle radilo se o mrtvim periskama, time da su dvije do tri ljušture našli na nekim od tih nasipa na tom području koje se čistilo. Plemenitih periski u Jadranu tako reći više nema, tu i tamo se pronađe pokoja, te je i sama našla jednu koju je odnijela u sklopu projekta "Zaštitimo Perisku" u akvarij u Puli i sada već ona ima tri godine. U sve navedeno se uključio i znanstveni dio, obzirom da je okrivljenica ing. biologije te se bavi baš školjkašima. Nije članica udruge Eko Kvarner, niti sudjeluje u aktivnostima iste. Od provođenja ovog projekta bilo je pismo grupe građana, ne može se sjetiti kome točno upućeno, ali zna da je izašlo u Novom listu, koje je pismo i sama potpisala, kao i okrivljenica te još određeni broj građana i mještana, a sve vezano uz aktivnosti u uvali Grabrova. Osobno je navedeno prijavljivala inspektoratu, Plavom oku, a inspektorat nije reagirao, o tim aktivnostima je javila medijima, dakle tek u trenutku kada je vidjela da nitko ne reagira. Upravo zbog svega navedenog na RTL-u je bila reportaža o očuvanju periski i njihovom uništavanju u uvali Grabrova, za koju je reportažu novinarka RTL dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva "Velebitska degenija" za priloge iz ekologije. Nije sudjelovala na sastancima između Županijske lučke uprave Crikvenica i udruge Eko Kvarner, jer u to vrijeme nije niti živjela na tom području. Nešto je vidjela od same projektne dokumentacije obzirom da se radi o javnom dokumentu, sjeća se da se tamo spominju studije utjecaja na okoliš, koju je napravila tvrtka iz Osijeka, međutim ista tvrtka uopće nije spominjala same periske koje su u uvali Grabrova opstojale kao što je ranije navela, jer je dovoljno bilo da se obavi jedan zaron, pa taman i samo s običnom maskom, kada bi se vidjelo da su tamo periske, zbog čega smatra kako ta tvrtka nije obavila nadzor na toj mikro lokaciji. Nije upućivala nikakav prigovor na samu građevinsku dozvolu u odnosu na taj projekt, a njen je zadatak nakon tog zarona bio da prijavi svim adekvatnim službama da se na toj mikro lokaciji nalazi strogo zaštićena vrsta, a prijava je išla na državni inspektorat, Grad Crikvenicu i na Plavo oko, te je tada mislila da je to dovoljno, te da će se provesti odgovarajući izvidi. Nije stavljala primjedbe na elaborat o utjecaju na zaštitu okoliša, jer je vidjela periske tek kad je obavila zaron o kojem je ranije iskazivala, a taj je elaborat bio već ranije donesen, te je zatrpavanje bilo već ranije započelo. Taj mještanin o kojem sam govorila je ČU, time da je isti preminuo prošle godine. Obzirom da nije član udruge Eko Kvarner, nije vršila odgovarajuće prijave nadležnim tijelima. U vrijeme kad se radila plaža Grabrova nije bila stanovnik [adresa], ali obzirom da tamo imaju kuću često je dolazila u [adresa] i to barem dva puta mjesečno. Ronjenjem se bavi 10 godina, instruktor je ronjenja sa završenim specijalizacijama za podvodnu arheologiju i prošle godine je položila za podvodnog konzervatora, dakle radi se o očuvanju podmorja. Kada bi tom prilikom zaronila do cca. 8 m dubine, prvotno bi vidjela nekoliko periski, poglavito onih malih, ali i velikih do visine otprilike 80 cm, bile su izmiješane te periske različitih veličina, a prostirale su se uz obalnu liniju, ali ih nije brojala, uz napomenu da postoje snimke istih. Ako se kojim slučajem istrese nekoliko tona kamena na školjke, zna se što će se dogoditi, a bilo bi dobro da se radilo samo o kamenu, a te su periske kompletno bile zatrpane kako kamenom, tako zemljom, građevinskim materijalom, pa čak i metalnim šipkama, a još je vidljiv asfalt zaostao na tom području, a šipke i nadalje izlaze van kako more ispire to područje. Prilikom tog zarona uočila je i morskog konjica, koji je također zaštićena vrsta. U odnosu na luku [adresa] može samo reći da se radilo o rijeci zemlje bačenoj u more koju su nosile struje.

3.6. Iz iskaza svjedokinje PU proizlazi da su u to doba negdje 2019./2020. imali sastanak u Županijskog lučkoj upravi Crikvenica, sve kako bi ih samo poslušali njihove argumente u odnosu na uvalu Perčin i potencijalnu izgradnju dodatnih vezova te nasipavanja obale, kao i uništavanja periski. Na tom su sastanku bili prisutni razni stručnjaci između ostalih i okrivljenica, kao i UU i dr., kada je gospodin ĐU rekao da što će njemu neke babe govoriti što treba raditi na obali. Ističe, da se Eko Kvarner uvijek konzultirao s npr. s profesorom pomorskog prava, s morskim biolozima, arhitektima i dr., a prije nego što bi izašao s nekim priopćenjem, dakle izlazilo se s provjerenim informacijama. U to je vrijeme bila predsjednica Eko Kvarnera, te su ih zvali zabrinuti građani kako bi se sudjelovalo u procesu koji se tiče njih kao lokalne zajednice. Sve što su pokušavali upravo s građanima, izbjegavalo se od strane Županijske lučke uprave Crikvenica, a kao prvo nije napravljena procjena utjecaja na okoliš, rečeno je da ne treba, a nitko nije htio zaroniti i napraviti izvid samog terena, obzirom da su tamo u uvali [adresa] i [adresa] bile periske za koje su znali sami građani. Naime, svojevremeno je bio pomor periski, ali se očekivalo da će se na toj lokaciji zbog posebnih morskih strujanja posebice u odnosu na hladan i topao zrak, odnosno same morske struje, ta populacija obnoviti. Glavni problem je bio što se izbjegavala komunikacija s građanima, lokalnom zajednicom, a građani su govorili da će biti infrastrukturni problemi, nasipavao se građevni materijal, nisu riješeni problemi sa sanitarnim odvodima i čvorovima, obzirom da i dan danas fekalije odlaze direktno u more, odnosno brodovi koji tamo dolaze na vez svoj balastni materijal ispuštaju u more. I sama cesta za [adresa] koja je vrlo uska, dodatno je opterećena prometom, dakle lokalno stanovništvo zbog tih dodatnih vezova ima velikih problema s kretanjem tom cestom. Također, nije riješen niti otpad s brodica koji se jednostavno stavlja pored kanta za smeće, odnosno ukoliko je kontejner pun, to se smeće jednostavno ostavlja pored kontejnera. Također, neki tamošnji građani su već imali svoje vezove u toj uvali, međutim oni koji su dobili nove vezove su na izrazito lošoj poziciji u odnosu na komercijalne vezove. Dakle, po mišljenju profesora pomorskog prava JU, ako je luka otvorena za javni promet ne može imati komercijalne vezove jer se to protivi europskoj regulativi. Najveći problem u svemu tome je da se nije htjelo slušati građane, poslušati eksperte, da se sve skupa nije dalo na javni uvid, te se prihvatila studija DLS koja je napravljena bez ikakvog zarona u tamošnje podmorje, nasipavala se obala, što je katastrofa za zajednice koje žive na morskom dnu. Nastavno, nije adekvatno rješena prometna infrastruktura, kao niti ona sanitarna, komunalni otpad, nitko ne kontrolira brodove koji ispuštaju fekalije. Najbitnije je to što se ne poštuje sama lokalna zajednica, dakle onaj tko upravlja resursima na lokalnoj razini ne želi poslušati one koji toj lokalnoj zajednici pripadaju, a koji to koriste. U to je vrijeme dolazila u [adresa], jer tamo imam poznanike, prijatelje. Okrivljenicu poznaje od ranije obzirom da je i morski biolog, sudjelovale su na raznim okruglim stolovima, a ista je bila uvijek među inim stručnjacima koji su davali svoje ekspertize za određena područja vezano uz more. Od Županijske lučke uprave Crikvenica su na vlastito traženje dobili rješenje, elaborat zaštite okoliša, rješenje Ministarstva zaštite okoliša da nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, a radi se o pravnom postupku, dobili su studiju opravdanosti davanja koncesije i misli da su dobili glavni projekt, a bilo je jasno tko je investitor, a to je ŽLU Crikvenica. Okrivljenica je svoje stavove odnosno svoja stručna mišljenja i stav lokalne zajednice iznosila kako na radiju, vjerojatno u novinama, te je sigurna da su te njene izjave bile stručne i kompetentne. Bila je organizirana peticija građana. Nakon što navedenoj svjedokinji pročitan dio činjeničnog optuženja, iskazala je da je sve bilo tako kako je i navedeno, odnosno što se tiče mora okrivljenica je iznijela svoje stručno mišljenje, a sve ono drugo je ne samo njeno mišljenje već mišljenje same lokalne zajednice. Eko Kvarner je izdao zaključke koji su dostavljeni ŽLU Crivkenica i to da je elaborat zaštite okoliša DLS stručno neprihvatljiv i dr., pa zbog opsega navedenih zaključaka smatra nepotrebnim isto sada čitati već se to može eventualno priložiti samom spisu. Koliko zna cijeli projekt se financirao od novca samih građana, obzirom da je to financirala ŽLU Crikvenica. Nakon što je svjedokinji opunomoćenik privatnog tužitelja pročitao tekst privatne tužbe koji se odnosi na 18. srpnja 2020., uz pitanje da li bi se onda tu moglo raditi o samim koruptivnim radnjama, svjedokinja je iskazala da, kao što je ranije navela, sve je rađeno javnim novcem, nije se htjelo konzultirati lokalnu zajednicu, već se radilo onako kako je htio sam investitor, napravljeni su komercijalni vezovi, puno toga je loše napravljeno kao što je u tom tekstu i navedeno, a u odnosu na same koruptivne radnje je stav zbog svega navedenog same lokalne zajednice. Ne zna da li je bilo pokretanja bilo kakvih postupaka, da li prekršajnih da li kaznenih u odnosu na takve radnje, time da je šteta već počinjena i to nepovratno. Direktno nije sudjelovala u organizaciji samih peticija koje bi se odnosile na sami projekt, ali je sudjelovala na samoj tribini.

3.7. Iz iskaza svjedokinje IU proizlazi da potječe iz [adresa], gdje živi preko 20 godina, te se bori da ono bude ekološki održivo, pa kada je čula za izgradnju te marine, a trebalo je biti privezište brodova, da bi na kraju ispala marina, jednostavno se pobunila. Prvotno su se našli na zboru građana u samom [adresa] gdje je postavljala pitanja investitoru glede ekologije, da li ima ekološki elaborat, da bi investitor tom prilikom odgovorio neodređeno, obzirom je ostao zatečen tim pitanjem. Naime, radi se o privezištu brodova, a domaći ljudi nemaju mogućnosti privezati, odnosno vezati svoja plovila, tom marinom se uništavaju zaštićene periske, s tatom i svojim nonićem je od malih nogu šetala [adresa] i dobro zna za te periske, a njen je suprug bio ribar, tako da je periske vidjela. Izgradnjom te marine u [adresa] su dobili jedno veliko zagađenje, a prije je tamo bilo izrazito čisto more, obzirom da ima zaista puno izvorskih voda, radi se o mjestu koje nije jako naseljeno, te je katastarski veći prostor, manje ljudi, a tom izgradnjom su dobili zagađenje u centru mjesta, ali i okolici. Navedeno naročito iz razloga jer su se u početku u more ispuštale fekalije i to od strane kafića, a sada se te fekalije ispuštaju iz samih brodica, kao i sva nečistoća, boce, tetrapaci, smeće, deterdženti. Napravili su javne wc-e s tušem na samoj obali, što nije primjereno za takvu okolinu, zagradili su ulaz na pontone, a radi se o pomorskom dobru, tamo nema adekvatne infrastrukture, parkirnih mjesta, osim za određene ljude i dr. Ističem da domaći ljudi čekaju na vez, a sve je svedeno na komercijalne vezove koji se naravno naplaćuju, time da se situacija u međuvremenu još i pogoršala jer marina djeluje neuredno, ne sređuju se vaze s uvelim cvijećem, stavili su neko zelenje kojeg u stvari niti nema, ono što je popločano počelo se uništavati, iako su obećali da će napraviti dobro popločenje, te da će produžiti ono što je popločano kako bi bilo više mjesta, naročito po ljeti nastaje krkljanac, jer naravno da ljudi idu na svoje brodice i sve im je to na neki način nametnuto. Na samom početku kada je krenula rekonstrukcija, dolazili su kamioni sa zemljom i otpadom kako bi zatrpavali taj jedan dio, time da su najprije morali micati rivice koje su prije bile i onda to nasipavati, a svašta se dovozilo kako na obalu tako i na plažu, zbog čega su pokušali utjecati na sve to skupa raznim peticijama, obraćali su se medijima, zvali novinare, obraćali se i nekim političarima, došao je čovjek iz Živog zida, današnji gradonačelnik Čabra, koji je kao jedini od političara bio zainteresiran i vidio je kakva se devastacija radi, građani [adresa] od svega toga nemaju baš ništa imaju samo jedno veliko zagađenje. Periske su prije zagađenja bile u [adresa], a prošle godine su nešto stavili u more da bi se one mogle obnoviti. Bila je u svemu tome dosta aktivna, nosila je peticije na potpis i dr., a samu okrivljenicu upoznala je upravo na jednom od zbora građana, što im je bilo super, obzirom da je ista biolog i ekolog i razumije se su tu tematiku. Vezano za te peticije, najviše ih je smetalo to što sve rade bez da ih pitaju, pa tako navodi primjer reciklažnog dvorišta iznad [adresa], trebalo je biti 40.000 kvadrata zbog čega se diglo cijelo mjesto, te su uspjeli obraniti da se ne izgradi to reciklažno dvorište, međutim nisu uspjeli vezano za marinu koja je također jedan veliki zagađivač. Što se tiče financiranja izgradnje same marine, iako se tu radi o privatnoj osobi, zna da su se spominjali i EU fondovi, da se radilo o novcu i iz proračuna, dakle svih građana, a misli da je samu dokumentaciju financirala županija. Što se tiče samih sadržaja izjava okrivljenice smatra da je ona govorila istinu, jer su svi oni kao stanovnici [adresa] o tome govorili, dakle o zagađenju, periskama i svemu onome što je ranije iskazala, Može reći da se radilo o pogodovanju krupnom kapitalu i može se samo sumnjati na korupciju jer o tome ne može ništa konkretno reći, time da je cijela struktura na neki način dozvolila da se izgradi takva marina na takvom jednom mjestu. Prije samih izjava okrivljenice vezanih za samu marinu, te kada je istu upoznala, često su se svi skupa družili kako bi se dogovarali za same peticije, odnosno na koji način bi makli takav jedan projekt iz samog mjesta, a kasnije kada su vidjeli da neće uspjeti u sprječavanju izgradnje marine, sastajali su se kako bi barem utjecali na poboljšanje uvjeta vezano za marinu. Osobno je bila vrlo aktivna i prije nego što je upoznala okrivljenicu, pa tako kao što je ranije navela vezano za smetlište, a nije članica udruge Eko Kvarner i nije sudjelovala u radu te udruge. Na spomenutom zboru građana, na kojem je bio prisutan investitor, a koji se zbor održao prije samog početka izgradnje marine, bili prisutni neki ljudi iz politike, te se zbog proteka vremena sjeća samo BU, dogradonačelnika svojevremeno [adresa], MU koji je bio u gradskom vijeću Grada Crikvenice, uz nju je bio i suprug, ljudi iz medija, te zagrepčani koji imaju kuće u [adresa], pogotovo one u prvom redu uz more gdje je i marina. Zajedno su kao građani [adresa] pisali raznim inspekcijama, koje nisu uopće izlazile, županiji, medijima, kako bi im se pomoglo, vezano i za građevinsku i uporabnu dozvolu, pisali su prigovore na rješenje Ministarstva zaštite okoliša, na rješenja raznih inspekcija, međutim svi su se nekako na te njihove prigovore oglušili, te nije vidjela da bi inspekcija obavila bilokakav inspekcijski nadzor. Ono što su pisali, činili su i preko raznih drugih udruga kojih ima zaista dosta vezano za zaštitu okoliša. Vezano za sumnju na pogodovanje i korupciju, misli da nisu podnosili kaznenu prijavu, obzirom da je takvo što teško dokazivo, a sumnja se sama po sebi javljala jer im nisu ništa odgovarali, institucije su se na sve njihove pokušaje oglušile, zbog čega se to samo od sebe nametalo, te je svatko sam po svom nahođenju mogao zaključiti što bi to trebalo značiti. Nitko osim okrivljenice nije optužen za ono što se objavljivalo, te je bila šokirana da se u odnosu na istu to dogodilo, odnosno da bi ista bila tužena za istinu.

3.8. Iz Izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu utvrđeno je da ista nije kazneno osuđivana osoba.

3.9. Obranu koju je okrivljenica dala na sveukupno trinaest stranica (stranica 833-845), a u kojoj obrani u potpunosti poriče da bi počinila kazneno djelo za koje se optužuje, sud radi autentičnosti njenog iskazivanja prenosi u prvom licu u potpunosti, kako slijedi: "Kao mještanka [adresa], diplomirani inženjer biologije, s profesionalnim interesom za biologiju mora, s četrdeset godina rada u Prirodoslovnom muzeju Rijeka te kao stalni sudski vještak za zaštitu prirode i okoliša, izjavljujem da je tužba privatnog tužitelja, Županijske lučke uprave Crikvenica, neosnovana. Sve moje javne objave, upozorenja i reagiranja iznesena su isključivo u javnom interesu, radi zaštite zakonom zaštićenih vrsta, očuvanja okoliša, korištenja pomorskog dobra kao općeg dobra, zakonitosti postupanja javnih tijela i kvalitete života mještana [adresa]. Nijedna moja izjava nije bila izrečena s namjerom uvrede, klevete ili nanošenja štete tužitelju, nego isključivo radi ukazivanja na nepravilnosti koje su bile vidljive i na koje su upozoravali mještani, a što je dokumentirano dokazima i potvrđeno od strane mještana, svjedoka, medijskih objava i dostupne dokumentacije te u koje sam imala opravdan razlog vjerovati. Svoje sam postupanje u cijelosti temeljila na ustavnim odredbama Republike Hrvatske, koje štite prirodna bogatstva, okoliš i pravo javnosti na informaciju. Dodatno, postupala sam u skladu sa znanstvenim i stručnim javnim informacijama, a moja je dužnost da kao stručna osoba upozorim na probleme u zaštite prirode i okoliša kao i one u javnom interesu. Svoju obranu iznijeti ću po temama optužnice. Javna je objava na Radio Rijeci bila je sadržajno najobuhvatnija i sadrži sve elemente optužbe kao i objave na FB-u. Tako da ću uz tu objavu obrazložiti većinu svoje obrane po optužbi kao što su navodi o periskama, peticiji, zakonskim propustima odnosno neskladu u dokumentaciji za rekonstrukciju luke [adresa], narušavanju kvalitete življenja mještana uz samu marinu kao i sredstvima koja su korištena za rekonstrukciju luka u crikveničkom području. U nastavku iznosim svoju obranu prema redoslijedu navoda iz tužbe privatnog Tužitelja, a zadnja i najobuhvatnija je izjava za Radio Rijeku od 2.8.2020. Objava dostavljenog mišljenja grupe građani na Radio Rijeci bila je i rezultat uredničke odluke. Naslov objave glasio je: „Otvorena obnovljena luka Perčin: koncesionar i PGŽ zadovoljni, mještani ne”. Time je već u samom startu jasno da je objava bila tematski usmjerena na stavovima mještana, a ne samo moje osobne interpretacije. Prvo ću u svojoj obrani obrazložiti utemeljenost izjava o uništavanju periski, kritično ugrožene i zaštićene vrste. Naime u izjavi na Radio Rijeci uništavanje naselja periski temeljila sam na osnovanim i provjerljivim činjenicama. Informacije sam dobila putem aplikacije Plavo oko i usmeno od mještana. Također napominjem da sam autor, a bila sam i administrator aplikacije Plavo oko koja je napravljena s ciljem učinkovitije komunikacije između građana, stručnjaka i odgovornih službi po pitanjima zaštite prirode i okoliša i prijava onečišćenja mora te sam za aplikaciju u smislu uključivanja javnosti (Citizen Sience) dobila Godišnju nagradu Hrvatskog muzejskog društva u 2018. Od mještana sam u više navrata dobivala različite usmene informacije o broju periski u uvali [adresa], a što su u svojstvu svjedoka potvrdili EU, GU, OU, ŽU i IU. Također sam u posjedu video snimke ŽU gdje se jasno vidi naselje periski snimljeno u 2019. u uvali Grabrova, koja je i dostavljena u dokaznom materijalu. Ta činjenica bila je povod pozivu da kao stručnjak za biologiju mora sudjelujem u timu projekta Beachex s ciljem stručne i održive gradnja umjetnih plaža i očuvanjem bioraznolikosti (voditelj tog projekta bio je Građevinski fakultet Zagreb). Za uvalu Perčin dokumentirana su nasipavanje zemljom što je vidljivo u objavi fotografija na FB stranici Naše [adresa] i putem aplikacije Plavo oko. Kao stručnjak iz područja biologije mora i osnovom podataka s Bioportala znam da su periske bile prisutne uz cijelu obalu Jadranova, a kao biolog i sudski vještak za morske ekosustave upravo su pjeskovito-muljevita dna uz dotok slatke vode izuzetno pogodna za naseljavanje periski, što je činjenično i napisano u knjizi Morska staništa autorice ĐUC (2016). Naselje periski postojalo je u uvali [adresa] prema dojavama i iskazima mještana i svjedoka, periske su obitavale duž cijele obale Jadranova, a veće populacije bile su u uvalama Grabrova i Havišće što dokazuje opravdanost mojih reagiranja. U uvali Grabrova dokumentirano je uništenje većeg naselja. U uvali [adresa] bila je manja zajednica, a prema informacijama mještana od 8-12 primjeraka. Prema tome nisam izmišljala i govorila neistinu nego sam imala objektivne pokazatelje o prisutnosti periski u uvali [adresa] o čemu sam obavijestila Grad, ŽLU Crikvenica, nadležna upravna tijela za zaštitu okoliša, a naposljetku i inspekciju. To je jedini ispravan način reagiranja na opravdanost mogućeg uništenja strogo zaštićene vrste. Nažalost moje su prijave većinom ignorirane. No, dobila sam par odgovora stručnih osoba iz Ministarstva koja su posredno potvrdila postojeći problem oko izrada elaborate procjene utjecaja na okoliš. No, nakon ignoriranja na moja upozorenja, inspekcija je po prijavi pregledala dokumentaciju i ustanovila da je dokumentacija u redu, iako je predmet moje prijave nije bila formalna ispravnost dokumentacije, nego uništavanje strogo zaštićene vrste Ž na konkretnoj lokaciji. Kako je i potvrdila Pučka pravobraniteljica, čiji su dopisi dostavljeni kao dokazni materijal, inspekcija je neizravno odgovorila na moju prijavu i propustila utvrđivanje činjeničnog stanja koji je jedino bio moguć pregledom morskog dna. Tužitelj, je više puta bio upozoravan i dopisima od udruge Eko Kvarner, čak smo kao članovi udruge bili na zajedničkom sastanku u ŽLU Crikvenica. Također smo po dostavljenoj dokumentaciji od strane ŽLU Crikvenica dostavili primjedbe sa zahtjevom revizije projekta, no odgovor nikad nismo dobili. Jedini ispravan postupak od strane ŽLU Crikvenica trebao je biti zahtjev pregleda terena od strane stručne ustanove, npr. Prirodoslovnog muzeja Rijeka, te poduzimanje mjera zaštite zaštićene vrste. Isto napominjem da je Primorsko goranska županija osnivač i Muzeja i ŽLU Crikvenica te nije bilo nikakvih zapreka da se takav zahtjev ostvari, pa čak ni dodatnih troškova za investitora. Isto tako kao primjer ispravnog postupanja navodim postupak poduzimanja zaštitnih mjera od strane ŽLU Krk gdje je naknadno nakon izrade elaborate utjecaja na okoliš, zabilježena manja enklava zaštićene vrste posidonije te su poduzete adekvatne mjere zaštite u luci otvorenoj za javni promet Vela Jana. Umjesto toga, Tužitelj je od moje ustanove tražio očitovanje o mojim izjavama i protupravno tražio disciplinske mjere, što ukazuje na pritisak i zaustavljanje bilo kakve stručne ekspertize. Napominjem da je odmah, drugi dan, nakon Zbora građana 21.1.2019. gdje sam se predstavila kao djelatnica Prirodoslovnog muzeja Rijeka i autor biološke osnove mnogih elaborata, te potvrdila da prirodna osnova u elaboratu nije odrađena prema pravilima struke, zamjenica župana gđa. AU tražila obrazloženje od ravnateljice ustanove u kojoj radim zbog izjave i zbog mog sudjelovanja kao mještanke [adresa] na Zboru građana. Također sam nakon Zbora građana dobila i e-mail od izrađivača OPUO elaborate gdje su u korespondenciji e- mailom upravo potvrđeni moji navodi, a onaj najvažniji je da je izrađivač potvrdio da nije izvršio terenski pregled lokacije zahvata već koristio podatke s Bioportala koji govore o staništima, ali ne i o vrstama, posebno zaštićenim vrstama, koje žive na tim staništima. Da je Bioportal baza koja nije relevantna za sastav flore i faune na nekoj mikrolokaciji govore i Zaključci znanstvenog skupa o klimatskim promjenama gdje se jasno navodi nerelevantnost Bioportala za sastav zajednica. Osim svega navedenog dopisi o uništavanju periski i problema oko izrade OPUO elaborata Stručno vijeće Prirodoslovnog muzeja Rijeka dostavilo je nadležnom Ministarstvu kao i prigovor o postupanju inspekcije. Sve moja obrazloženja potkrepljena su i dostavljenim dokazima. Sada ću obrazložiti kao svoju obranu i utemeljenost istinitosti izjava o peticiji i narušavanje kvalitete življenja mještana. Naime, tvrdnja o potpisivanju peticije je istinita i jednostavno provjerljiva. Peticija je potpisana dvaput, na Zboru građana koju su pokrenuli sami građani 21. siječnja 2019. i putem online peticije koju je pokrenuo RU. Ukupno je peticije potpisalo oko 250 mještana, o čemu je Eko Kvarner dostavio dopis Ministarstvu mora, prometa i veza kao demant o maloj grupi građana. Komentari potpisnika on-line peticije potvrđuju nezadovoljstvo mještana i sve navedeno o problemima narušavanja kvalitete života mještana posebno zbog povećanog pritiska na obalu, a bez rješavanja parkirnih mjesta, nedostatku komunalnih vezova, lošijim pozicijama za komunalne vezove … znači sve isto kao što je i navedeno u mojoj javnoj izjavi, a što potvrđuje objektivnost i istinitost izjave na Radio Rijeci. Narušavanje kvalitete življenja mještana potvrdili su svjedoci GU, OU, IU. Njihove izjave temeljile su se na vrlo maloj udaljenosti privatnih kuća od marine, samo za širinu lokalne ceste. Dokazi uključuju i svjedočenja mještana o buci, pranju i brušenju plovila, neugodnim mirisima, ostavljanju smeća u privatnim kontejnerima, korištenju šetnica za parkiranje korisnika marine, narušavanje vizure s montažnim objektima caffe bara, sanitarnog čvora, stvaranje gužve zbog nedostatka parkirnih mjesta, nekvalitetno obavljenih radovima popločenja, oštećenja ceste … slični ili isti problemi navedeni su u komentarima potpisnika on-line peticije. Također su u medijima Tunera info, Novi list i Morski.hr objavljeni članci o onečišćenju luke [adresa] i parkiranju na šetnici korisnika marine te dostavljene fotografije mještana o onečišćenju mora. Obećanja sa Zbora građana o uređenju šetnice, zelenih površina i rješavanja komunalnih vezova ostala su do danas nerealizirana. Sve navedeno potvrdili su svjedoci u svojim iskazima. O nezadovoljstvu mještana, neinformiranosti o projektu i netransparentnosti, te problemima koje donosi marina mještani su iznijeli i na prvom Zboru građana u prosincu 2018. Izjave o nezadovoljstvu projektom rekonstrukcije luke u medijima je dala i stranka Živi zid, a nezadovoljstvo mještana iskazano je i grafitima. Znači postoji dokumentacija da nisam samo ja govorila o problemima koje nosi rekonstrukcija luke [adresa] nego i mnogi mještani pa i gradski vijećnik koji je bio u to vrijeme predsjednik stranke Živi zid te je jasno da moja javna izjava nije neistinita nego je temeljena na jasno izraženom nezadovoljstvu mještana [adresa] peticijama pa i izjavama za medije drugih osoba. Dalje redosiljedom navoda u optužbi nastavljam s obrazloženjem utemeljenosti sumnji na zakonitost dobivanja koncesije. Naime, u dostupnoj dokumentaciji službenoj platformi za objavu, praćenje i provedbu javne nabave ( EOJN) i dokumentaciji dostavljenoj od ŽLU Crikvenica EKO Kvarneru, uočene su brojne nepodudarnosti koje opravdano upućuju na sumnju zakonitosti postupka davanja koncesije i pogodovanje pojedinom ponuditelju. Županijska lučka uprava Crikvenica provela je 2018. godine postupak davanja koncesije na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti nautičkog turizma u dijelu područja luke [adresa] u [adresa]. Odlukom o davanju koncesije od 29. listopada 2018. kao najpovoljniji ponuditelj odabrano je društvo BSK commerce d.o.o. iz Rijeke. U obrazloženju odluke navedeno je da je u propisanom roku pristigla samo jedna ponuda, i to ponuda društva BSK commerce d.o.o., te je objavom od 29. listopada 2018. kao najpovoljniji ponuditelj odabrano društvo BSK commerce d.o.o. U javnoj nabavi nije priložen Glavni projekt niti troškovnik što upućuje da ponuditelj nije mogao zakonito formirati ponudu za izvođenje radova, osim ako je imao prethodni ili nedopušteni uvid u projektnu dokumentaciju. Upravo Studija opravdanosti davanja koncesije koju je izradio Pomorski fakultet u Rijeci navodi kao izvor podataka dokument koji je idd BSK commerce d.o.o. Zapamtila sam da je to navedeno na strani 21 Studije. To jasno daje do znanja da je BSK commerce sudjelovao u izradi Studije Pomorskog fakulteta, čime je bio stavljen u povoljniji položaj u odnosu na sve druge potencijalne ponuditelje. Posljedično, a što nije iznenađujuće, drugih ponuditelja nije ni bilo već je BSK d.o.o. dostavio ponudu zadnji dan javne nabave. Izrada Studije gospadarske opravdanosti izrađena je u prosincu, a javna je nabava bila u rujnu 2018. Također moram istaknuti da Glavni projekt i OPUO elaborat navode da se rekonstrukcija luke provodi radi komunalnih vezova i eventualno nautičkih. U OPUO elaboratu se čak navodi 150 komunalnih vezova odnosno 55 novih komunalnih da bi se realizacijom projekta napravilo 100 novih nautičkih komercijalnih vezova i samo 8 komunalnih, što je u suprotnosti s projektnom dokumentacijom i svrhom rekonstrukcije. Napominjem da je u dokumentaciji za nadmetanje naveden kao kriterij samo odgovarajući poslovni prihod dok se nije tražila tehnička ni stručna sposobnost, a što je propisano Zakonom o javnoj nabavi. Naime, pravilno bi bilo tražiti dokaze o prethodnom obavljanju djelatnosti nautičkog turizma, što BSK commerce nije imao jer je primarno izvođač podvodnih radova, a istodobno je sudjelovao u pripremi dokumentacije za nadmetanje. Ovakav postupak provođenja javne nabave predstavlja opravdanu sumnju u zakonitost i sumnju na pogodovanje, odnosno na postupanje ŽLU Crikvenica na štetu javnog interesa i lokalne zajednice. Zašto na štetu javnog interesa? Pa, zato što je postupanje u luci [adresa] u izravnoj suprotnosti s temeljnim načelima koje propisuje Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Taj zakon jasno određuje da je primarna svrha luka otvorenih za javni promet zadovoljavanje javnih potreba lokalne zajednice, što uključuje osiguranje dostatnog broja komunalnih vezova, dostupnost pomorskog dobra svim korisnicima pod jednakim uvjetima, očuvanje javne funkcije luke kao prostora koji prvenstveno služi stanovnicima. Unatoč navedenom u luci [adresa] je realizirano 100 novih komercijalnih/ nautičkih vezova, dok je za komunalne potrebe osigurano svega 8 vezova, suprotno projektnoj dokumentaciji. Istodobno je na listi čekanja bilo više od 100 vlasnika plovila koji su imali pravo prvenstva na dodjelu komunalnog veza. Time je komunalni dio luke postao drastično nedostatan, a posljedice su vidljive na terenu jer u [adresa] postoji veliki broj ilegalnih vezova, jer je komercijalni dio luke zauzeo prostor koji bi, po zakonu, trebao služiti javnoj svrsi te su lokalni stanovnici onemogućeni u ostvarivanju zakonskog prava prvenstva. Drugim riječima, komercijalna djelatnost preuzela je prostor javne luke, potisnula javni interes i narušila načelo jednakog pristupa pomorskom dobru i time je zanemarena javna funkcija luke i zbog nedovoljno prostora narušena kvaliteta življenja mještana, Ovakvo postupanje nije samo nepravedno već je i suprotno zakonu, štetno za javni interes i dugoročno narušava održivo upravljanje pomorskim dobrom. Kako je već prethodno navedeno, Glavni projekt i OPUO elaborat predviđali su prvenstveno komunalne vezove. Upravo zbog takvog projektantskog polazišta u OPUO elaboratu nisu analizirani utjecaji na okoliš koji proizlaze iz sustava odvodnje komunalnih voda za montažne objekte postavljene na proširenjima uz šetnicu caffe bar, sanitarni čvor, recepciju i kontejnere za otpad. Drugim riječima, elaborat uopće nije razmatrao mjere zaštite okoliša povezane s odvodnjom otpadnih voda jer [adresa] nema sustav odvodnje komunalnih voda, što predstavlja ozbiljan stručni i proceduralni propust. Svi navedeni objekti postavljeni su na pomorskom dobru uz šetnicu, na javnoj površini. Još jednom ističem da je dokumentacija financirana od strane ŽLU Crikvenica planirala prvenstveno komunalne vezove, bez ikakve analize i potrebe za komercijalnim vezovima, primjene odgovarajućih standarda za nautičku infrastrukturu, i utjecaja na okoliš koji proizlazi iz postavljanja ugostiteljskih objekata i sanitarnog čvora. Unatoč tome, koncesionar je uspostavio improviziranu “marinu” s montažnim objektima, zatvorio pristup javnosti pontonima te time odstupio od Glavnog projekta, OPUO elaborata i zakonske definicije luke otvorene za javni promet. Sve navedeno u potpunosti opravdava moju izjavu o nepravilnostima u realizaciji cijelog projekta. Ponovno ističem, a što su potvrdili i svjedoci, osobito LUC u svom detaljnom iskazu da nautički dio luke u [adresa] nosi naziv „Marina Jadranovo“,a pod tim nazivom predstavlja se i na brojnim nautičkim sajmovima. Međutim, nautički dio luke nazvan „Marina Jadranovo“ ne ispunjava zakonom propisane uvjete za marinu kao luku posebne namjene. Umjesto propisane infrastrukture, na terenu je prisutna improvizirana organizacija prostora, bez odgovarajuće komunalne i tehničke opreme, propisanog parkirališta, uređenog sustava pristupa, pravilnog korištenja obalne šetnice te takva nazovi marina uzrokuje značajno narušavanje okoliša i kvalitete života mještana, što je dokumentirano fotografijama, video-zapisima, izjavama mještana i svjedoka. Time se potvrđuje istinitost i utemeljenost svih mojih iznesenih navoda kao i navoda mještana kod potpisivanja peticije. Dodatno, svjedok Tužitelja ĐU jasno je naveo da nautički dio luke nije marina, ali se tako predstavlja „kako bi se bolje marketinški pozicionirao koncesionar“. Drugim riječima, naziv marina koristi se radi povećanja komercijalne dobiti, bez razmatranja posljedica koje takva improvizirana organizacija donosi mještanima, turistima, pa čak i samim korisnicima nautičkog dijela luke. Naime, u centru [adresa] ne postoji prostor koji bi mogao zadovoljiti standarde koje marina mora ispuniti. Zbog toga štetu trpe i mještani i korisnici marine. Tako npr. nepostojanje parkirališta dovodi do zagušenja prometa i gužvi u sezoni, a obalna šetnica javna površina koristi se za parkiranje samo korisnika marine kako bi se opravdala komercijalna djelatnost, a što je suprotno njezinoj javnoj funkciji. Također moram ukazati i na neusklađenost s prostorno-planskom dokumentacijom. Naime, marine se u prostornim planovima posebno označuju, a za područje [adresa] nije planiran prostor za marinu. U važećem urbanističkom planu uređenja (UPU) [adresa] centar izričito je navedeno da se za svaku promjenu obalne linije mora izraditi Procjena utjecaja na okoliš. UPU za centar [adresa] citira se u svoj projektnoj dokumentaciji, ali se preskače obveza izrade procjene utjecaja na okoliš koja proizlazi iz tog plana. Naime, procjena utjecaja na okoliš nije obavezna za predmetni zahvat, ali činjenica da je izričito ugrađena u urbanistički plan upućuje na postojanje razloga i stručne namjere da se takva procjena obvezno provodi u slučaju promjene obalne linije. Stoga je bilo nužno ili postupiti prema odredbi prostornog plana, ili barem jasno obrazložiti razloge odstupanja, što nije učinjeno. Ovakvo postupanje otvara ključno pitanja, kako je izdana uporabna dozvola bez ikakve procjene utjecaja na okoliš za postavljene ugostiteljskih objekta i sanitarnog čvora s obzirom da su uz šetnicu i nemaju priključak na sustav odvodnje, jer takav sustav u [adresa] uopće ne postoji, a uvala Perčin koristi se i kao kupališna zona. Osim toga, pontoni za komercijalne vezove postavljeni su na način koji zatvara pristup javnosti, čime je onemogućeno korištenje luke kao luke otvorene za javni promet. Time je povrijeđena osnovna zakonska definicija takve luke, koja mora biti dostupna svim korisnicima pod jednakim uvjetima. Zatvaranje pristupa pontonima i pretvaranje komunalne luke u komercijalnu marinu predstavlja funkcionalnu privatizaciju javnog pomorskog dobra, odstupanje od dokumentacije financirane javnim sredstvima, odstupanje od OPUO elaborata, odstupanje od Glavnog projekta i povredu načela jednakog pristupa javnoj infrastrukturi. Sve navedeno upućuje na sumnju u zakonitost planiranja i upravljanja pomorskim dobrom. Zbog toga je udruga Eko Kvarner zatražila od Županijske skupštine podatke o provedenom postupku dodjele koncesije za LU. Međutim, odgovor nikada nije dostavljen. Stoga moja medijska izjava o „čekanju odgovora o zakonitosti“ nije izmišljena niti neistinita naprotiv, utemeljena je na nizu činjenica koje proizlaze iz same projektne i prostorno-planské dokumentacije, izjava svjedoka, stvarnog stanja na terenu, te ignoriranja dostavljenih upita u kojima se tražilo obrazloženje postupanja. Sve to zajedno potvrđuje opravdanost upozorenja na nepravilnosti u realizaciji i upravljanju lukom [adresa]. Obrazložiti ću i utemeljenost istinitosti izjave o korištenju EU I proračunskih sredstava odnosno da sam svoju izjavu da su u projektu korištena javno financirana sredstva, uključujući i sredstva EU, temeljila sam na nizu objavljenih članaka u javnom tisku, izjavi pročelnice Odjela za pomorstvo PGŽ, činjenici da je Županijska lučka uprava Crikvenica kao investitor financirala izradu cjelokupne projektne dokumentacije, a što je jasno naznačeno u samim dokumentima. Dokumentacija koju je financirala ŽLU uključuje Glavni projekt, izvedbene projekte, Studiju opravdanosti koncesije, OPUO elaborat, te niz drugih akata potrebnih za ishođenje građevinske dozvole. S obzirom da ŽLU kao javno tijelo financira pripremu projektne dokumentacije, a projekt je prezentiran kao dio šireg razvojnog ciklusa luka otvorenih za javni promet, opravdano je bilo zaključiti da se radi o projektu koji koristi javna sredstva, uključujući i sredstva iz EU fondova namijenjenih razvoju lučke infrastrukture. Konkretno je u objavi u Novom listu od 11.1.2020. upravo ravnatelj ŽLU Crikvenica izjavio da se EU sredstvima u iznosu od 60 milijuna kuna nastavlja i završetak luke otvorene za javni promet Luke [adresa] i [adresa]. Stoga moja izjava ima osnova, a opravdanje ĐU kao svjedoka Tužitelja da je nedostatak novca, opravdanje za davanje koncesije nije vjerodostojna. Nadalje, slijedom navoda Tužitelja iz privatne tužbe, sad ću iznijeti po redu, pojedinačno i sustavno obrazloženje utemeljenosti svojih objava na vlastitom Facebook profilu i u drugim Facebook grupama. U osnovi, utemeljenost svih tih objava proizlazi iz istih činjenica koje su bile sadržane i u mojoj izjavi za Radio Rijeku, izjavi koja je bila posljednja u nizu, a logično je slijedila nakon svih prethodnih objava na Facebooku. Sve su objave započele nakon Zbora građana održanog u siječnju 2019. godine, kada su prvi put mještanima javno iznesene informacije o planiranoj rekonstrukciji u luci [adresa]. Sve kasnije objave, uključujući i izjavu za Radio Rijeku, bile su reakcija na konkretne događaje, dokumente i postupanja, a ne proizvoljni ili neosnovani komentari. Drugim riječima, moje objave nisu bile izolirane niti neargumentirane, one su bile kontinuirani, činjenično utemeljen odgovor na nepravilnosti koje su se postupno otkrivale i potvrđivale kroz dokumentaciju, svjedočenja i stanje na terenu. Tužitelj u tužbi navodi da sam dana 19. lipnja 2020. godine „putem medija, Interneta i na svom Facebook profilu sastavila i objavila tekst koji se osobno tiče privatnog tužitelja“, te tvrdi da su u objavi iznesene „neistinite tvrdnje“, osobito navodi o uništavanju populacija periski u uvali Grabrova i u luci [adresa] te tvrdnja da „nitko nije kažnjen“. Na svom FB profilu sam objavila sljedeće: U [adresa] su uništili populacije nasipavanjem. Inspektorat po prijavi kad se moglo još nešto učiniti nije izvršio nadzor s obrazloženjem da je dokumentacija u redu. Odgovorne institucije su zakazale. U tužbi Tužitelj navodi moju izjavu: “U [adresa] je zatrpana populacija od 50 jedinki i manja populacija u uvali [adresa]. Investitori Grad Crikvenica I ŽLU Crikvenica …..nitko nije kažnjen”. Moguće da je negdje objavljena moja objava s dodatnim komentarom, međutim objava ovisi i o administrator FB Grupe ili Stranice. Osnovom OPUO elaborate istina je da je investitor rekonstrukcije luke [adresa] ŽLU Crikvenica, a uređenja šetnice plaže Grabrova Grad Crikvenica. No činjenica je i da je objavljeni sadržaj što se tiče periski bio temeljen na iskazima mještana i kasnije svjedoka, da je snimljen video materijal, da je sve objavljeno u medijima izvješćivanjem o masovnom izumiranju periski i zatrpavanju u [adresa] što je obrazloženo u izjavi za Radio Rijeku, dokumentirano svjedočkim iskazima, medijskim prilozima, službenim prijavama nadležnim tijelima, kao i na zakonskim odredbama koje uređuju zaštitu zaštićenih morskih organizama."

3.9.1. Nastavno, okrivljenica je iskazala da: "Sad ću još dodatno obrazložit tvrdnje o uništavanju populacije periski u uvali Grabrova koje se temelje na svjedočenju ŽU koja je snimila video materijal o zatrpavanju periski.Ista svjedokinja je dala potvrdan iskaz kao svjedok. Osim toga reporterka RTL-ove emisije Potrage, TU dobila je nagradu Velebitska degenija za emisiju. Navedeno jasno pokazuje da objavljene tvrdnje nisu bile neistinite, nego su se temeljile na provjerenim i javno dostupnim informacijama. Za uvalu Perčin, iako ne postoji fotodokumentacija samih periski, postoje izjave mještana i kasnije svjedoka instruktora ronjenja i biologa EU, a i svjedokinja IU i LUC. Kao dokaz priložena je fotodokumentacija nasipavanja zemljom (FB naše [adresa]) koja prikazuje zahvat u obalnom području. Također je u dokaznom materijalu priložena službena prijava inspekciji, uz napomenu da inspekcija nije obavila terenski nadzor, nego je pregledala samo dokumentaciju (neizravan odgovor na prijavu, iako je izričito upozoreno da dokumentacija ne odgovara stvarnom stanju. Nadalje, izvršitelj OPUO elaborata (DLS d.o.o., zastupana po ĆU) priznao je u e-mail dokumentaciji da nije obavio uvid na terenu, što znači da kao izrađivač elaborate nije proveo standard struke za utvrđivanje prisutnosti zaštićenih vrsta, a isto nije učinila ni inspekcija. Da je terenski izvid jedini ispravan način utvrđivanja prisutnosti periski je i dopis Pučke pravobraniteljice kojim nalaže terenski izvid, na što se inspekcija oglušila po drugi put. Kao stručnjak i sudski vještak za zaštite prirode i morske ekosustave dužnost mi je upozoriti na propuste u postupcima utjecaja na okoliš, a s ciljem provođenja mjera zaštite u ovom slučaju zaštite strogo zaštićene i kritično ugrožene plemenite periske. S obzirom na nasipavanje u uvali [adresa], čak i ako periske nisu bile izravno zatrpane, došlo je do oštećenja staništa, zamućivanja stupca vode i mogućeg začepljenja dišnog sustava periski. Uništavanje zaštićenih vrsta i njihovih staništa je prekršajno, a prema kaznenom zakonu može biti i kazneno djelo. Unatoč pravovremenoj prijavi, inspekcija nije obavila terenski nadzor, nije provela postupak sukladno standardima struke i nije izvršila pregled terena te činjenično nije odgovorila na moju prijavu. Investitor, Županijska lučka uprava Crikvenica mogla je kontaktirati Prirodoslovni muzej Rijeka, a umjesto toga je tražila je od moje ustanove disciplinske mjere protiv mene, što je pravno neutemeljeno i izvan okvira ovlasti investitora. Investitor dakle nije poduzeo zakonom propisane radnje, a kao primjer ispravnog postupanja su poduzete mjere zaštite zaštićene vrste od strane ŽLU Krk u luci otvorenoj za javni promet Vela Jana. Navod „nitko nije kažnjen“ je točan, jer nadležna tijela nisu provela zakonom propisane radnje, a investitor nije osigurao stručni nadzor. Za vađenje periski prekršajno su kažnjene mnoge fizičke osobe što je objavljeno u tisku i na mnogim javnim portalima. Stoga moje objave nisu neistinite, temelje se na dokazima, iznesene su u javnom interesu, odnose se na postupanje javnih tijela i investitora, ne predstavljaju klevetu, jer su činjenično potkrijepljene i iznesene radi upozoravanja na nepravilnosti u zaštiti prirode. Pomor periski u Kvarneru 2021. i nažalost, nakon pomora, nemoguće je utvrditi uzrok smrti pojedinih jedinki, što znači da je pravovremeni nadzor bio jedini način da se utvrdi stanje prije pomora. Nadalje prema navodu tužitelja 18. srpnja objavila sam komentar o stanju u luci [adresa]. Objava je glasila: Ovo je turizam u Jadranovu!? Najprije se kao uređuje obala i mještanima daju loše pozicije vezova, poploči se obala najjeftinijim kulir pločama, a ne kamenom kako je bilo obećano, na samoj obalnoj šetnici stave 3 kontejnera (toalet, recepcija i ?), postavi se ograda da se spriječi pristup na pasarele. S druge strane korisnici komercijalnih vezova ispuštaju fekalije u more koje nerijetko plivaju po površini, parkiraju ispred kuća mještana. Malo se treba prisjetiti o peticiji protiv marine, koja to i nije, a ostvarilo se sve ono na što su potpisnici peticije upozoravali. Nedopustivo. Tužitelj navodi sljedeći tekst objave :“Ovo je turizam u [adresa]!? Najprije se kao uređuje obala i mještanima daju loše pozicije vezova, poploči se obala najjeftinijim kulir pločama, a ne kamenom kako je bilo obećano, na samoj obalnoj šetnici stave se tri kontejnera (toalet, recepcija i ?), postavi se ograda da se spriječi pristup na pasarele. S druge strane korisnici komercijalnih vezova ispuštaju fekalije u more koje nerijetko plivaju po površini, parkiraju ispred kuća mještana. Malo se treba prisjetiti peticije protiv marine, koja to i nije, a ostvarilo se sve ono na što su potpisnici peticije upozoravali. Nedopustivo. Nije ih briga za mještane iako sve krene zbog dobrobiti lokalnog stanovništva. I čovjek koji dođe sa strane zarađuje na štetu onih koji tu žive……Ovo je čista korupcija, naprave s našim novcima, EU su naši novci, I onda zarađuju, a onima koji su platili ograniče pristup, Ipak smo mi izvan, a oni naravno u korupciji. Privatni tužitelj u tužbi proizvoljno spaja dijelove moje objave s kasnijim komentarima potaknutim konstatacijama članova u FB grupi te ih međusobno povezuje na način koji stvara dojam jedinstvene i opsežnije izjave nego što je stvarno objavljeno, čime se pojačava percepcija težine i sadržaja moje izvorne objave. Ova objava sadržava vrijednosne sudove, opise vidljivog stanja, te zabrinutost mještana. Niti u jednoj rečenici nisam navela ime ŽLU Crikvenica, niti koncesionara ili bilo koje fizičke osobe, već zamjenicu “oni” što se odnosi na sve koji koriste i koji su ograničili pristup pomorskom dobru. Kada sam koristila izraze poput “čista korupcija” ili “oni su u korupciji, mi izvan, a što je potaknuto prethodnim komentarom člana grupe, radilo se o vrijednosnim sudovima, posebno zbog ograde na pomorskom dobru što se vidi i na fotografiji uz objavu, a čime se pomorsko dobro ograničava za korištenje onima koji nisu korisnici marine, odnosno onima koji ne plaćaju dovoljno, što je nije u skladu sa zakonskom regulativom I namjeni luke otvorena za javni promet. Tako da se ne radi o tome da je počinjeno kazneno djelo već da se nezakonito ograničava upotreba pomorskog dobra. Tome u prilog citiram i definiciju Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za korupciju koja glasi, citiram: Korupcija je iskorištavanje javnih, društvenih dobara za privatnu korist. Moje izjave odnosile su se na opće obrasce postupanja koji se u literaturi i praksi navode kao indikatori korupcijskih rizika, osobito kada se javni resurs kao što je pomorsko dobro koristi na način koji pogoduje jednoj skupini korisnika npr. korisnici marine (koji plaćaju veću cijenu veza), dok drugoj skupini ograničava pristup (mještani koji plaćaju manju cijenu veza). Izraz “oni i mi” nije označavao institucije ili osobe, nego osnovom priložene fotografije u objavi, a u fokusu fotografije je ograda na pontonima, jasno razdvajanje načina korištenja pomorskog dobra, gdje je pristup pontonima ograničen ogradom i moguć samo za korisnike komercijalnih vezova, dok ostalim fizičkim osobama nije što je u koliziji s definicijom pomorskog dobra. Osim toga, etimologija riječi korupcija proizlazi iz riječi lat. corruptio ≃ corruptus: razlomljen, razdijeljen, raskomadan ← corrumpere: v. korumpirati pa se govori o korupciji u sustavu gdje se norme selektivno primjenjuju, a stjecanje profita ima veću težinu od zakona. Kao prilog u svom slučaju navodim neizravni odgovor inspekcije na prijave i šutnju svih upravnih tijela kojima se ukazivalo na propuste u provedbi projekta ka i na ignoriranje upita o rekonstrukciji luke [adresa]. Činjenice koje sam navela sve su provjerljive i istinite i dokumentirane dokazima u prethodnim točkama optužbe, izjava o lošijim pozicijama komunalnih vezova, popločenje kulir pločama je objektivno vidljivo i svakome provjerljivo. Postoji i članak Tunera.info u kojem se navodi da je bilo obećano popločenje kamenom, što se nije ostvarilo. Kako je već obrazloženo montažni kontejneri na šetnici, tri kontejnera (toalet, recepcija, caffe bar) postavljena su na samoj šetnici, što je vidljivo iz fotografija i danas. Ograda na pasarelama, koja sprječava pristup ostalim korisnicima, iako je luka [adresa] luka otvorena za javni promet luka na jednak način dostupna svima. Parkiranje korisnika marine na šetnici dopušteno je isključivo korisnicima marine, iako šetnica nije prostor za parkiranje. U komunalnom dijelu luke postavljeni su stupići koji sprječavaju parkiranje korisnicima komunalnih vezova te režim korištenja javnog prostora nije jednak za sve korisnike. Odnosno oni koji mogu platiti parkiraju na pomorskom dobru ostalima nije dozvoljeno što je dokumentirano objavama iz tiska, portala, fotografija na terenu što jasno govori o istinitosti mojih izjava. Izjave o korupciji izravno su se odnosile na nepravilnosti upravljanja pomorskim dobrom, nereagiranja odgovornih službi po prijavi te negativno mišljenje o provedbi projekta što izričito predstavlja iznošenje vrijednosnog suda u realizaciji projekta. Nadalje na svom Facebook profilu objavila sam komentar o osudi svake štete u okolišu prirodi Objava je glasila: "Moram ponoviti, osuđujem svaku štetu okoliša i prirode, no ispada da se moramo direktno obratiti policiji, jer nadležno Ministarstvo (sada Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) i Državni inspektorat ne reagiraju kad se prijavi uništavanje populacija periski (ukupno 60 primjeraka). Dokaz da se prema svima ne postupa na isti način, pojedinci se prijavljuju i platit će kaznu, a Investitori koji unište populaciju periski, za njih se zatvaraju oči i nikom ništa, Konkretno radi se o [adresa] i uništavanju naselja periski u uvali Grabrova (cca 50 primjeraka) i luci [adresa] (cca primjeraka, Investitori Grad Crikvenica i Županijska lučka uprava Crikvenica. Nije u redu da spomenuta osoba plati ikakvu kaznu". Činjenica je da je objavljeni sadržaj, a kako je već prije u dokazivanju navedeno, temeljen na dojavama i iskazima mještana i kasnije svjedoka, da je snimljen video materijal, da je sve objavljeno u u medijima izvješćivanjem o masovnom izumiranju periski i zatrpavanju u [adresa] što je dokumentirano iskazima svjedoka, medijskim prilozima, službenim prijavama nadležnim tijelima, kao i na zakonskim odredbama koje uređuju zaštitu zaštićenih morskih organizama. Nažalost, kako je navedeno i u prethodnim iskazima inspekcija je neizravno odgovorila na prijavu nepravilnosti pregledavanjem dokumentacije, a ne provjerom na terenu, dok su se sve ostale službe oglušile na prijavu. Činjenica je da su investitori zahvate na pomorskom dobru u luci [adresa] ŽLU Crikvenica, a u uvali Grabrova Grad Crikvenica što je jasno napisano u elaboratima procjena utjecaja na okoliš. U objavljenom članku koji je dio objave istina je da je policija prijavila muškarca zbog vađenja periski vađenja periski, te sam konstatirala da je policija učinkovitija nego inspekcija i ostala upravna tijela koja su trebala reagirati po prijavi. Konstatirala sam da nije u redu da osoba zbog jedne periske plati kaznu dok za uništavanje cijele populacije zbog neučinkovitosti sustava nitko nije kažnjen. Zaključno nakon obrazloženja i činjenica o istinitosti mojih objava i izjava mogu samo reći da su sve moje izjave predstavljale nezadovoljstvo u provedbi projekta rekonstrukcije luke [adresa] što ponavljam, predstavlja vrijednosne sudove, negativno mišljenje, kritiku nepravilnog upravljanja javnim resursom, kritiku ne postupanja nadležnih tijela, izražavanje zabrinutosti za okoliš i javni interes. Ništa od navedenog ne predstavlja optužbu za kazneno djelo, već legitimno i zakonom zaštićeno javno izražavanje mišljenja o pitanjima od značaja za okoliš, lokalnu zajednicu i upravljanje pomorskim dobrom. No, isto tako moram primijetiti, i ovdje posebno naglašavam da ova privatna tužba ima sva obilježja SLAPP tužbe, odnosno sudskog postupka pokrenutog radi pritiska i zastrašivanja građanke koja je postupala odgovorno, stručno i savjesno, ukazujući na nepravilnosti i povrede javnog interesa. Sve moje objave i istupi bili su u skladu s profesionalnom dužnošću, stručnom etikom, zakonskim pravom javnosti na informaciju, te obvezom upozoravanja na postupanja koja odstupaju od propisa i ugrožavaju javno dobro. U tom kontekstu, pokretanje privatne tužbe protiv osobe koja je djelovala u javnom interesu, na temelju dokumentiranih činjenica i u okviru svojih stručnih kompetencija, predstavlja oblik zloupotrebe sudskog postupka s ciljem odvraćanja od daljnjeg ukazivanja na nepravilnosti. I za kraj svoje obrane još bi se osvrnula i na svjedočenje ĐU, obrazloženja privatnog tužitelja u tužbi i dostavljenim podnescima. Svjedok tužitelja, ĐU, kao navodnu štetu mojim izjavama ističe “zaustavljanje radova“. Takva tvrdnja ne odgovara činjenicama. Suprotno njegovoj izjavi, župan SU javno je istaknuo na svečanom otvaranju luke da se predmetni projekt realizirao šest mjeseci prije ugovorenog roka, što isključuje mogućnost da su moje izjave utjecale na dinamiku izvođenja radova i prouzročile štetu. Nadalje u obrazloženju tužbe i navodu da su upravna tijela izjavila da ne treba procjena utjecaja na okoliš potvrđujem da je postupanje upravnih tijela temeljeno na Uredbi o procjeni utjecaja zahvate na okoliš te da predmetni zahvat rekonstrukcije luke otvorene za javni promet Luke Perčin (Prilog II) podliježe postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš (OPUO). Upravna tijela ne ulaze u sadržaj OPUO elaborata, niti provjeravaju njegovu stručnu utemeljenost. Ali napominjem da Urbanistički plan uređenja [adresa] centar SN10/15 koji se citira u svim dokumentima, propisuje procjenu utjecaja na okoliš za svaku promjenu obalne linije. To je po snazi akt nižeg reda, ali propisuje strože mjere i treba ga poštivati. Znači nisam osobno govorila da treba izraditi PUO nego je to propisano urbanističkim planom uređenja za centar [adresa], a gdje se nalazi i LU. Cilj mojih izjava i prijava bilo je poduzimanje mjera zaštite strogo zaštićene i kritično ugrožene vrste, endema Sredozemlja plemenite prtiske vrste Pinna nobilis. Što je propušteno zbog nepoštivanja standarda struke u izradi elaborate i neizravnog postupanja inspekcije po prijavi te nepoštivanja protokola postupaka investitora po upozorenju. Što se tiče konstatacije da za zahvate u tijeku javnog savjetovanja nije bilo primjedbi razlog je da je OPUO elaborat za zahvat u luci [adresa] izrađen u 2017. godini, dok su prve informacije o rekonstrukciji luke u medijima objavljene tek krajem 2018. godine. To potvrđuje da mještani nisu bili pravovremeno upoznati s projektom i javnim savjetovanjem na stranicama Ministarstva, što su potvrdili i na Zboru građana, ističući nedostatak transparentnosti postupka. Znači mještani nisu na prikladan način, pravodobno i djelotvorno bili obaviještene o zahvatu i javnom savjetovanju te zbog toga niti nije bilo primjedbi. To predstavlja povredu obveza iz Aarhuške konvencije (pravo javnosti na sudjelovanje u postupcima koji se odnose na okoliš). Odnosno za transparentnost postupka obavijest o javnom savjetovanje trebala je biti objavljeno na stranicama ŽLU Crikvenice i Grada Crikvenice. Nažalost zakonom o pravu na pristup informacijama to nije izričito navedeno te institucija i javna tijela većinom pravovremeno i na pravi način ne obavijeste zainteresiranu javnost o provođenju zahvate u njihovom području. Navod tužitelja da se područje zahvata ne nalazi u ekološkoj mreži ili zaštićenom području pogrešno se tumači s ciljem da ne treba izrada Procjene utjecaja na okoliš. Prisutnost strogo zaštićenih vrsta pa i vrste Ž nobilis ne ovisi o kategorizaciji područja već o staništu. Tužitelj očito ne razumije razliku između stanišnog statusa i kategorizacije zaštićenih područja i ekološke mreže i ne razumije da nalaz zaštićene vrste ne podrazumijeva i izradu PUO već primjenu mjera zaštite. Činjenica je da strogo zaštićene vrste žive i na područjima bez ikakvog statusa zaštite i zbog toga treba poštivati standard struke kako bi se ustanovilo njihova prisutnost na nekom staništu te poduzele mjere zaštite što je i osnovni cilj izrade elaborate o ocjeni procjene utjecaja na okoliš kao alata u zaštite bioraznolikosti. Da sam kao mještanka dostavila prijavu preko aplikacije Plavog oko, sasvim je bilo legitimno i ne predstavlja nikakvu nepravilnost u korištenju aplikacije već samo način da se inspekcijske službe čim prije uključe u postupanje po prijavi. To je također moje pravo kao mještanke [adresa] bez obzira što sam djelatnica ustanove koja administrira aplikaciju. Obrazloženje tužitelja da sam inicirala potpisivanje peticije sasvim je neutemeljena odnosno neistinita jer je prva peticija već bila napravljena na Zboru građana od samih mještana (jedan od inicijatora bio je I OU) što je i naznačenu u tekstu Tunera.info. Drugu on line peticiju je inicirao RU, što se vidi i iz dostavljenih materijala. Ali potvrđujem da sam bila potpisnica peticije. S obzirom da nisam bila uključena u iniciranje potpisivanja peticije ne mogu komentirati ostale navode. Lista s potpisnicima peticije dostavljena je Eko Kvarneru od strane mještana koji su inicirali peticiju i priložena je u dopisu Ministarstvu mora, prometa i veza kako bi se demantirali navodi ŽLU Crikvenica da se radi o maloj grupici nezadovoljnih i zlonamjernih građani kojima smeta marina. Tužiteljev navod da nema kontejnera sa sanitarnim čvorom uz šetnicu je neistinit, jer su kontejneri sa sanitarnim čvorom, ugostiteljski objekt i recepcija s kantama za smeće upravo na proširenju tik uz šetnicu, a da je to točno potvrđuju i dostavljene fotografije. Procjena vizualnog i krajobraznog učinka zahvata je stručno pitanje krajobraznih arhitekata i urbanista, a krajobrazna studija nije napravljena što je trebala biti obveza prema prostornom planu uređenja centar [adresa]. Međutim, postavljanje kontejnera na šetnici za sanitarni čvor, caffe bar i recepciju ne može se smatrati atraktivnim, što je jasno svakome tko je vidio lokaciju, neovisno o stručnosti. Tužitelj navodi netočne podatke o zaposlenosti. U Studiji jasno stoji da će se zaposliti 4 djelatnika u stalni radni odnos i 6 sezonskih. Prema informacijama mještana, broj stalno zaposlenih je čak i manji od navedenog. To nije relevantan podatak za pozitivan učinak na stanovništvo. Za sve svoje objave i javne iskaze dostavila sam dokaze o istinitosti, uključujući dokumentaciju, svjedočenja, fotografije, snimke i službene dopise. Isto napominjem da ne, znam točnu definiciju „javno poznate osobe”, smatram da nisam javna osoba koja može imati utjecaj na ostalu javnost, jer da imam, upravna tijela odgovorna za okoliš bi postupili prema prijavi i onome što je inspekcija trebala napraviti, a to je terenski pregled lokacije s korištenjem autonomne ronilačke opreme, za što su bili dostupni stručnjaci iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Stoga, napominjem da sam sigurno stručna osoba koja zbog profesionalne angažiranosti u zaštiti prirode i okoliša daje izjave za medije. To je moj profesionalni i etički zadatak, kao i dužnost upozoravanja na štete u okolišu. I još bi komentirala dostavljene podneske Tužitelja, pa za podnesak od 1.7.2026. samo mogu konstatirati da je napisan s jasnom namjerom ignoriranja svih relevantnih okolnosti dostavljenih dokaznih materijala, a koje su vrlo lako provjerljive uključujući nezadovoljstvo mještana, javni interes, peticije, medijske objave, komunikaciju s udrugama, politički kontekst postupanja. Istodobno se, s namjerom omalovažavanja, koristi termin “aktivizam”, nastojeći ga prikazati kao pravno nerelevantan, iako se radi o građanskom sudjelovanju u pitanjima zaštite okoliša, što je zakonski i konvencijski zaštićeno pravo. Aktivizam u području zaštite okoliša nije neformalno djelovanje, nego oblik sudjelovanja javnosti koji proizlazi iz Arhuške konvencije, Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o pravu na pristup informacijama.U mojem slučaju, tužiteljeva interpretacija “aktivizma” dodatno je pogrešna jer se moje djelovanje ne temelji samo na građanskom sudjelovanju, već i na stručnoj procjeni, profesionalnoj objektivnosti i znanstvenoj utemeljenosti. Kao biolog i stalni sudski vještak za zaštitu okoliša i morskih ekosustava, a koji su i pomorsko dobro, sve moje izjave i upozorenja, kao i javni iskazi o morskim ekosustavima i pomorskom dobru proizlaze iz stručnih standarda struke, provjerenih podataka, dokumentiranih činjenica i profesionalne odgovornosti prema zaštiti prirode i javnog interesa. Stoga se ne radi o „aktivizmu“ u omalovažavajućem smislu kako ga tužitelj nastoji prikazati, nego o stručno utemeljenim dokazima i izjavama, danima u skladu s mojom profesionalnom dužnošću i etičkom obvezom zaštite okoliša. Osvrnut ću se i na podnesak koji se poziva na odbijanje tužbe Društva za unapređenje i poljepšanje Grada Crikvenice i okolice 1898. protiv Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Taj podnesak je potpuno nerelevantan za ovaj postupak. Naime, odbijanje tužbe na Rješenje nije posljedica njezine neosnovanosti, nego isključivo neprikladnog formalnog sastavljanja. Razlog tome je da udruga u trenutku podnošenja tužbe nije imala vremena angažirati odvjetnika, a uz to nema financijskih sredstava za vođenje postupaka pred višim sudovima. To je čest problem malih udruga koje djeluju u javnom interesu. Važno je naglasiti da tužbe ove vrste redovito prolaze na drugostupanjskim sudovima i pred Ustavnim sudom, kada su pravilno sastavljene i kada postoji mogućnost stručnog pravnog zastupanja. U ovom slučaju udruga, nažalost, nije imala mogućnost financiranja daljnjih pravnih koraka, što je jedini razlog ne prosljeđivanja predmeta na viši sud. Stoga se odbijanje tužbe udruge ne može koristiti kao argument protiv mene niti kao dokaz neosnovanosti upozorenja koja sam iznosila. Radi se o potpuno odvojenom postupku, čiji ishod proizlazi iz formalnih okolnosti, a ne iz suštine za predmetni slučaj."

3.9.2. Na upit opunomoćenika privatnog tužitelja, okrivljenica je iskazala da je imala uvid u projektu dokumentaciju, građevinsku dozvolu, okolišnu dokumentaciju i druge akte nadležnih tijela i na temelju toga je i informirala javnost. Nisu podnesene nikakve žalbe niti prigovori na bilo kakva rješenja koja su prethodno donesena jer za ista nisu niti znali na vrijeme da bi u tim ostavljenim rokovima mogli ulagati žalbu ili prigovor. Nije vidjela da netko nekome daje mito, ali izraz korupcija upotrijebljena je isključivo radi korištenja ili upravljanja pomorskim dobrom, a sve kao vrijednosni sud. Privatni tužitelj dostavio joj je ugovor o koncesiji, te su kao ekipa o tome razgovarali. U Eko Kvarneru postoji nekoliko stručnjaka iz raznih područja i ništa se ne govori napamet. Na zboru građana bili su prisutni ljudi iz raznih područja pa tako i oni vezani za politiku, jer se tu građani i mještani raspituju i očituju u situacijama kada su tamo prisutni ljudi iz županije, dakle iz političkih krugova. Kao vještak, poglavito za same periske, bila je stručna davati svoje mišljenje o istima, a s druge strane je očekivala da će nadležna tijela postupiti na način da izvrše provjeru na terenu o samim periskama, time da je uložila prigovor na rješenje inspekcije koja je pregledala dokumentaciju i rekla da je sve u redu, ali na teren nisu išli. Dakle, oni su napravili dokumentaciju iz koje nije bilo razvidno da su tamo periske, govorili su samo o staništu, ali nisu napisali koje vrste žive na tim staništima, pa i one strogo zaštićene vrste. Zaštićene vrste se nalaze na svim područjima, a ne samo na onima koju su zaštićena područja. Eko Kvarner je upite slao Primorskoj goranskoj županiji, Županijskoj skupštini na ime HU koji je tada bio predsjednik, na Ministarstvo mora, prometa i veza, Lučkoj upravi Crikvenica i Gradu Crikvenici, dok je za periske slano Državnom inspektoratu za zaštitu okoliša i prirode.

4. Analizirajući rezultate tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu same okrivljenice, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, sud ne nalazi dokazanim da bi navedena počinila kazneno djelo koje joj je privatnom tužbom stavljeno na teret.

4.1. Nije sporno da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju javnim objavama na stranicama svog Facebook profila, kao i putem medija, elektroničkim putem, sastavila i objavila tekst iz činjeničnog optuženja, kao što nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o projektu rekonstrukcije i dogradnje luka otvorenih za javni promet lokalnog značaja [adresa] i [adresa], početno investitora Županijske lučke uprave Crikvenica, da bi potom postupkom koncesioniranja pomorskog dobra koncesionar imao obvezu izgraditi predviđene sadržaje, te ih sukladno koncesijskom ugovoru koristiti određeni vremenski period, da bi nakon isteka tog ugovora sami sadržaji pripali pod upravljanje Županijske lučke uprave Crikvenica. Također, nije sporno da je za navedeni projekt bila izdana privremena uporabna dozvola, građevinska dozvola, izmijenjena u odnosu na investitora BSK Commerce d.o.o. sa sjedištem u [adresa], da je od strane Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 19. siječnja 2018. doneseno rješenje da za namjeravani zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, kao niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, kao što je inspekcijskim nadzorom Uprava za inspekcijske poslove svojim nalazom od 18. ožujka 2019. utvrdila da im je prilikom inspekcijskog nadzora priloženo ranije navedeno rješenje, kao što je utvrdila dostavljenu im dokumentaciju. Zaključno, nesporno je da su u odnosu na sam navedeni projekt i ono što je realizacijom istoga slijedilo, građani [adresa] pokušali utjecati svojim peticijama, kao i na zboru građana. Navedeno proizlazi iz svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, stanja spisa te napose obrane same okrivljenice.

4.1.1. Sporno je da li navedene objave iz činjeničnog optuženja imaju svojstvo činjeničnih tvrdnji ili pak predstavljaju vrijednosne sudove okrivljenice, te da li je ista prilikom iznošenja istog postupala s ciljem da takvim izjavama i tvrdnjama našteti privatnom tužitelju.

4.2. Okrivljenica negira učin djela, braneći se da niti u jednom trenutku nije postupala s namjerom da kleveće odnosno šteti časti i ugledu privatnog tužitelja, u bitnome navodeći da su, kao mještanke [adresa], diplomiraniog inženjera biologije, s profesionalnim interesom za biologiju mora, s četrdeset godina rada u Prirodoslovnom muzeju Rijeka te stalne sudske vještakinje za zaštitu prirode i okoliša, sve njene javne objave, upozorenja i reagiranja izneseni isključivo u javnom interesu, radi zaštite zakonom zaštićenih vrsta, očuvanja okoliša, korištenja pomorskog dobra kao općeg dobra, zakonitosti postupanja javnih tijela i kvalitete života mještana [adresa], te je sve bilo izrečeno isključivo radi ukazivanja na nepravilnosti koje su bile vidljive i na koje su upozoravali mještani, a što je dokumentirano dokazima i potvrđeno od strane mještana, svjedoka, medijskih objava i dostupne dokumentacije te u koje je imala opravdan razlog vjerovati, te je k tome postupala u skladu sa znanstvenim i stručnim javnim informacijama, a njena je dužnost kao stručne osobe da upozori na probleme u zaštiti prirode i okoliša kao i one u javnom interesu. Tako je izjava za Radio Rijeku od 2. kolovoza 2020. u stvari dostavljeno mišljenja grupe građana, a što je bilo i rezultat uredničke odluke, te je naslov objave glasio: „Otvorena obnovljena luka Perčin: koncesionar i PGŽ zadovoljni, mještani ne”, na koji je način u samom startu jasno da je objava bila tematski usmjerena na stavovima mještana, a ne samo njene osobne interpretacije. Tako je uništavanje naselja periski temeljila na osnovanim i provjerljivim činjenicama te informacija putem aplikacije Plavo oko i usmeno od mještana, time da je bila autor i administrator aplikacije Plavo oko koja je napravljena s ciljem učinkovitije komunikacije između građana, stručnjaka i odgovornih službi po pitanjima zaštite prirode i okoliša i prijava onečišćenja mora, te je za aplikaciju u smislu uključivanja javnosti dobila Godišnju nagradu Hrvatskog muzejskog društva u 2018. bioraznolikosti (voditelj tog projekta bio je Građevinski fakultet Zagreb). Za uvalu Perčin dokumentirano je nasipavanje zemljom, što je vidljivo u objavi fotografija na FB stranici Naše [adresa] i putem aplikacije Plavo oko. Tako okrivljenica detaljno u svojoj obrani opisuje stanje vezano uz periske, pogotovo one plemenite kako u uvali [adresa] tako i uvali Grabrova, ističući da su sve njene prijave većinom ignorirane, time da je dobila par odgovora stručnih osoba iz ministarstva koja su posredno potvrdila postojeći problem oko izrada elaborate procjene utjecaja na okoliš, time da je inspekcija po prijavi pregledala dokumentaciju i ustanovila da je dokumentacija u redu, iako predmet njene prijave nije bila formalna ispravnost dokumentacije, nego uništavanje strogo zaštićene vrste Ž na konkretnoj lokaciji, te je tužitelj više puta bio upozoravan i dopisima od udruge Eko Kvarner, čak su kao članovi udruge bili na zajedničkom sastanku u ŽLU Crikvenica. Peticija je potpisana dvaput, na Zboru građana koju su pokrenuli sami građani 21. siječnja 2019. i putem online peticije koju je pokrenuo RU, te je peticiju potpisalo oko 250 mještana, o čemu je Eko Kvarner dostavio dopis Ministarstvu mora, prometa i veza kao demant o maloj grupi građana. O buci, pranju i brušenju plovila, neugodnim mirisima, ostavljanju smeća u privatnim kontejnerima, korištenju šetnica za parkiranje korisnika marine, narušavanje vizure s montažnim objektima caffe bara, sanitarnog čvora, stvaranje gužve zbog nedostatka parkirnih mjesta, nekvalitetno obavljenih radovima popločenja, oštećenja ceste, slični ili isti problemi navedeni su u komentarima potpisnika on-line peticije u rujnu 2018. Tako je koncesionar uspostavio improviziranu “marinu” s montažnim objektima, zatvorio pristup javnosti pontonima te time odstupio od Glavnog projekta, OPUO elaborata i zakonske definicije luke otvorene za javni promet. Tako je okrivljenica napomenula da nautički dio luke u [adresa] nosi naziv „Marina Jadranovo“, te se pod tim nazivom predstavlja i na brojnim nautičkim sajmovima, ali nautički dio luke nazvan „Marina Jadranovo“ ne ispunjava zakonom propisane uvjete za marinu kao luku posebne namjene, jer je umjesto propisane infrastrukture, na terenu prisutna improvizirana organizacija prostora, bez odgovarajuće komunalne i tehničke opreme, propisanog parkirališta, uređenog sustava pristupa, pravilnog korištenja obalne šetnice te takva nazovi marina uzrokuje značajno narušavanje okoliša i kvalitete života mještana, što je dokumentirano fotografijama, video-zapisima, izjavama mještana i svjedoka.

4.3. Tako se okrivljenica brani i da su sve objave započele nakon zbora građana održanog u siječnju 2019., kada su prvi put mještanima javno iznesene informacije o planiranoj rekonstrukciji u luci [adresa]. Sve kasnije objave, uključujući i izjavu za Radio Rijeku, bile su reakcija na konkretne događaje, dokumente i postupanja, a ne proizvoljni ili neosnovani komentari, odnosno njene objave nisu bile izolirane niti neargumentirane, već su bile kontinuirani, činjenično utemeljeni odgovor na nepravilnosti koje su se postupno otkrivale i potvrđivale kroz dokumentaciju, svjedočenja i stanje na terenu. Tako okrivljenica u svojoj iscrpnoj obrani iskazuje o svakoj pojedinom sadržaju svojih objava, a kako je to i navedeno pod točkom 3.16. obrazloženja, odnosno vezano i za korištenje EU proračunskih sredstava, pontonima za komercijalne vezove, o tome da za područje [adresa] nije planiran prostor za marinu i dr., te da je njen navod „nitko nije kažnjen“ točan, jer nadležna tijela nisu provela zakonom propisane radnje, a investitor nije osigurao stručni nadzor, obzirom su za vađenje periski prekršajno kažnjene mnoge fizičke osobe što je objavljeno u tisku i na mnogim javnim portalima, zbog čega da su njene objave iznesene u javnom interesu te se odnose na postupanje javnih tijela i investitora, ne predstavljaju klevetu, jer su činjenično potkrijepljene i iznesene radi upozoravanja na nepravilnosti u zaštiti prirode. Vezano za izraze poput “čista korupcija” ili “oni su u korupciji, mi izvan, okrivljenica se brani da je isto potaknuto prethodnim komentarom člana grupe, te se radilo o vrijednosnim sudovima, posebno zbog ograde na pomorskom dobru, što se vidi i na fotografiji uz objavu (te je i proveden dokaz uvidom u navedenu fotografiju), a čime se pomorsko dobro ograničava za korištenje onima koji nisu korisnici marine, odnosno onima koji ne plaćaju dovoljno, što da nije u skladu sa zakonskom regulativom i namjeni luke otvorena za javni promet, tako da se ne radi o tome da je počinjeno kazneno djelo već da se nezakonito ograničava upotreba pomorskog dobra, pojašnjavajući da korupcija znači i iskorištavanje javnih, društvenih dobara za privatnu korist, te da su se njene izjave odnosile na opće obrasce postupanja koji se u literaturi i praksi navode kao indikatori korupcijskih rizika, osobito kada se javni resurs kao što je pomorsko dobro koristi na način koji pogoduje jednoj skupini korisnika npr. korisnici marine (koji plaćaju veću cijenu veza), dok drugoj skupini ograničava pristup (mještani koji plaćaju manju cijenu veza). Nastavno, okrivljenica pojašanjava da izraz „oni i mi“ nije označavao institucije ili osobe, nego osnovom priložene fotografije u objavi, a u fokusu fotografije je ograda na pontonima, jasno razdvajanje načina korištenja pomorskog dobra, gdje je pristup pontonima ograničen ogradom i moguć samo za korisnike komercijalnih vezova, dok ostalim fizičkim osobama nije, što je u koliziji s definicijom pomorskog dobra. Također, ograda na pasarelama, koja sprječava pristup ostalim korisnicima, iako je luka [adresa] luka otvorena za javni promet luka na jednak način dostupna svima, a parkiranje korisnika marine na šetnici dopušteno je isključivo korisnicima marine, iako šetnica nije prostor za parkiranje, dok su u komunalnom dijelu luke postavljeni stupići koji sprječavaju parkiranje korisnicima komunalnih vezova te režim korištenja javnog prostora nije jednak za sve korisnike, jer oni koji mogu platiti parkiraju na pomorskom dobru, dok ostalima nije dozvoljeno što je dokumentirano objavama iz tiska, portala, fotografija na terenu što jasno govori o istinitosti njenih izjava. Tako su se prema okrivljenici izjave o korupciji izravno odnosile na nepravilnosti upravljanja pomorskim dobrom, nereagiranja odgovornih službi po prijavi te negativno mišljenje o provedbi projekta, što izričito predstavlja iznošenje vrijednosnog suda u realizaciji projekta. Zaključno, okrivljenica se brani da iako je imala uvid u projektnu dokumentaciju, građevinsku dozvolu, okolišnu dokumentaciju i druge akte nadležnih tijela, te je na temelju toga i informirala javnost, nisu podnesene nikakve žalbe niti prigovori na bilo kakva rješenja koja su prethodno donesena jer za ista nisu niti znali na vrijeme da bi u tim ostavljenim rokovima mogli ulagati žalbu ili prigovor. Nije vidjela da netko nekome daje mito, ali izraz korupcija upotrijebljena je isključivo radi korištenja ili upravljanja pomorskim dobrom, a sve kao vrijednosni sud.

4.4. Takvu obranu okrivljenice u bitnome potkrjepljuje svojim iskazom svjedokinja LUC, koja u [adresa] povremeno dolazi s obitelji poglavito u ljetnim mjesecima, tvrdeći da mještani u biti nisu bili protiv izgradnje te marine, već protiv načina na koji je to napravljeno, zbog čega je i budilo sumnju, obzirom da od samog početka nije bilo jasno da li će to biti privezište za brodove ili marina. Tako ista opisuje da je zbog svih tih brodica more tamo prljavo, parkirane su takoreći na udaljenosti tri metra od kuća mještana, brodovi se peru šamponima, more je tamo prljavo jer se brodice prazne, smeće i razni drugi otpad se bacaju s brodica. Također, komunalni vezovi samih mještana preseljeni su na lošije pozicije izložene vjetru odnosno jakoj buri, zbog čega barke mještana znaju biti potopljene. Saznali su da će se na tom mjestu sagraditi marina tek u vrijeme kada ih je lučka uprava počela obavještavati da maknu svoje brodice, pa obzirom da nisu znali što činiti obratili su se okrivljenici putem Plavog oka, jer su se upravo putem te njene aplikacije mogle prijavljivati nepravilnosti vezane za prirodu i zagađenje okoliša, a ista je i vještak za eko sustave. Također, obranu okrivljenice svojim iskazom potkrjepljuje i svjedok OU, tvrdeći da se s okrivljenicom upoznao upravo zbog situacije s marinom u [adresa], gdje je otvorena luka za javni promet, a radi se o uvali [adresa], te je kao član Eko Kvarnera svatko sa svoje strane analizirao o čemu se točno radi. Tako prema kazivanju navedenog svjedoka npr. ne postoji plan sidrenja, a kada je s okrivljenicom imao sastanak u Županijskoj lučkoj upravi, rekli su im za sve navedeno i zatražili potrebnu dokumentaciju, koju su im i poslali, te je Eko Kvarner pripremio dopis s cjelokupnom analizom, na što od istih nikada nisu dobili odgovor. Navedeni svjedok, kao i sama okrivljenica iskazuje detaljno o komunalnim vezovima, postavljanju kontejnera, obećanjima o zapošljavanju ljudi, periskama, a što je sve navedeno pod točkom 3.3. obrazloženja, te je isto u bitnome u suglasju i s iskazom svjedokinje LUC.

4.5. Obranu okrivljenice svojim iskazom u bitnome potkrjepljuje i svjedok EU, biolog po struci, prema čijem kazivanju se početkom izgradnje marine u uvali [adresa] prema ribarskoj kućici i gdje je tunera nasipavao otpadni materijal, zemlja od iskopa, te je došlo do grubog narušavanja eko sustava podmorja, što je i sam uočio kao instruktor ronjenja, poglavito u odnosu na periske, te je more do polovice kanala bilo smeđe zbog zemlje, time da se mještanima govorilo da neće biti otpadnog materijala, kojeg je bilo znatno. I navedeni svjedok iskazuje o dodatnom zagađenju kada su počela dolaziti razna druga plovila, jer se svaka barka mora premazati antivegetativnim premazom, kod svih plovila u moru ima ulja, goriva, deterdženta odnosno mjehurića, kao što iskazuje o problemima vezanim uz komunalne vezove, što je sve u bitnome u suglasju i s iskazima prethodna dva svjedoka. Tako je i navedeni svjedok upravo zbog svega navedenog kontaktirao okrivljenicu, za koju je znao da radi u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci kako bi saznao da li ista ima informacije o svemu i da li može na neki način pomoći. Vezano za same periske, poglavito one plemenite, obranu okrivljenice svojim iskazom potkrjepljuje i svjedokinja ŽU, instruktorica ronjenja sa specijalizacijama za podvodnu arheologiju i podvodnog restauratora. Iako je prema kazivanju iste epidemija prethodno na tom području uništila sve periske, u trenutku kada je tamo prvi put zaronila, bilo ih je mnogo i to živih, a da se kojim slučajem umiješala znanstvena zajednica, možda ih se moglo izmijestiti i tako spasiti. Naime, prema kazivanju iste, 2019. je ronila u uvali Grabrova na zamolbu jednog mještanina koji joj je rekao da će se tamo graditi, te se boji da će se periske zatrpati. Tako je ista same periske bila fotografirala i snimala, te poslala preko aplikacije Plavo oko za Prirodoslovni muzej, kao i radi prijava nadležnom ministarstvu i Gradu Crikvenica, time da kada joj je okrivljenica odgovorila da se radi o plemenitim periskama, bilo joj je još više stalo.

4.6. Nastavno, obranu okrivljenice svojim detaljnim iskazom navedenim pod točkom

3.6. obrazloženja potkrjepljuje i svjedokinja PU, u to vrijeme predsjednica Udruge Eko Kvarner, iskazujući kako je protekao sastanak u Županijskoj lučkoj upravi Crikvenica, iskazuje o tome kako su ih zvali zabrinuti građani kako bi sudjelovali u procesu koji se tiče njih kao lokalne zajednice, o procjeni utjecaja na okoliš, o periskama u uvali [adresa] i [adresa], o nekomunikaciji s građanima, otpadu s brodica, vezovima tamošnjih građana, neadekvatno riješenoj prometnoj infrastrukturi, te onoj komunalnoj, o nepoštivanju lokalne zajednice, o organiziranoj peticiji građana, time da su prema kazivanju iste od Županijske lučke uprave Crikvenica dobili na vlastito traženje rješenje, elaborat zaštite okoliša, rješenje Ministarstva zaštite okoliša da nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, kao što su dobili i studiju opravdanosti davanja koncesije, te misli i glavni projekt, zbog čega je bilo jasno da je investitor ŽLU Crikvenica. Zaključno, obrana okrivljenice ponovno je potkrijepljena detaljnim i okolnosnim iskazom svjedokinje IU, dugogodišnje stanovnice [adresa], obzirom da ista tvrdi da kada je čula za izgradnju te marine, a trebalo je biti privezište brodova, da bi na kraju ispala marina, jednostavno se pobunila. Prvotno su se našli na zboru građana u samom [adresa] gdje je postavljala pitanja investitoru glede ekologije, da li ima ekološki elaborat, da bi investitor tom prilikom odgovorio neodređeno, obzirom je ostao zatečen tim pitanjem. Tako su domaći ljudi izgubili mogućnost vezati svoja plovila, tom marinom se uništavaju zaštićene periske, te su njenom izgradnjm u [adresa] dobili jedno veliko zagađenje, kako u centru tako i okolici. Prema kazivanju iste, navedeno naročito iz razloga jer su se u početku u more ispuštale fekalije iz kafića, a sada se te fekalije ispuštaju iz samih brodica, kao i sva nečistoća, boce, tetrapaci, smeće, deterdženti, napravili su javne wc-e s tušem na samoj obali, zagradili su ulaz na pontone, a radi se o pomorskom dobru, tamo nema adekvatne infrastrukture, parkirnih mjesta, osim za određene ljude i dr., domaći ljudi čekaju na vez, a sve je svedeno na komercijalne vezove koji se naravno naplaćuju, time da se situacija u međuvremenu još i pogoršala jer marina djeluje neuredno, ne sređuju se vaze s uvelim cvijećem, stavili su neko zelenje kojeg u stvari niti nema, ono što je popločano počelo se uništavati, iako su obećali da će napraviti dobro popločenje, te da će produžiti ono što je popločano kako bi bilo više mjesta, naročito po ljeti nastaje krkljanac, jer naravno da ljudi idu na svoje brodice i sve im je to na neki način nametnuto. Prema kazivanju iste svjedokinje, kada je krenula rekonstrukcija, dolazili su kamioni sa zemljom i otpadom kako bi zatrpavali taj jedan dio, time da su najprije morali micati rivice koje su prije bile i onda to nasipavati, a svašta se dovozilo kako na obalu tako i na plažu, zbog čega su pokušali utjecati na sve to skupa raznim peticijama, obraćali su se medijima, zvali novinare, obraćali se i nekim političarima, obzirom da je ta marina jedan veliki zagađivač, time da su periske prije tog zagađenja bile u [adresa], Grabrovi, a prošle godine su nešto stavili u more da bi se obnovile. Prema kazivanju iste, u svemu je tome bila dosta aktivna, nosila je peticije na potpis i dr., a samu okrivljenicu upoznala je upravo na jednom od zbora građana.

4.7.Cijeneći kvalitetu iskaza svih ranije navedenih svjedoka, odnosno LUC, OU, EU, ŽU, PU te IU, sud je istima kao vjerodostojnima poklonio vjeru. Navedeno iz razloga što su iskazivali detaljno i okolnosno, te nadasve uvjerljivo obzirom je stav suda da su iskazivali isključivo o onome što su znali, a ukoliko u nešto nisu bili u potpunosti sigurni, nakon postavljenih im pitanja, to bi jasno i rekli, time da su njihovi iskazi u određenim dijelovima i međusobno suglasni.

4.8. S druge strane, predstavnik privatnog tužitelja ĐU ispitan kao svjedok tvrdi drugačije i to u svom izrazito detaljnom i opširnom iskazu navedenom pod točkom 3.1. obrazloženja. Tako isti iskazuje koju su sve dokumentaciju pribavili vezano za sam sporni projekt, što u konačnici i nije sporno da je pribavljeno, odnosno ishodovano, a ujedno opisuje i cjelokupni postupak koji je prethodio rekonstrukciji i dogradnji luke otvorene za javni prijevoz lokalnog značaja u uvali [adresa]. Tako isti tvrdi da je početkom javne prezentacije odnosno upoznavanja javnosti s projektom, okrivljenica iznosila navode koji nisu istiniti, a koji se odnose na ekološki aspekt projekta, iako je Županijska lučka uprava Crikvenica podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za taj projekt, čiji je sastavni dio procedure i izrađeni elaborat o ocjeni procjene utjecaja na okoliš, te je doneseno rješenje da za navedeni zahvat nije potrebno raditi studiju utjecaja na okoliš. Međutim, iako je provedenim dokazom čitanjem Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 19. siječnja 2018. razvidno da za namjeravani zahvat nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, kao niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, iz istog Rješenja ujedno proizlazi da govori o onome što se ne bi trebalo u budućnosti dogoditi, te se upotrebljava riječ: „ne očekuje se“, kao i da će se izgradnjom obale i postavljanjem betonskih blokova u funkciji sidrišta za plutajuće gatove i lukobran prenamijeniti relativno mala površina široko rasprostranjenih staništa i zajednica, te se uzimajući u obzir postojeći utjecaj na obalnom pojasu i sezonske pritiske na užem području, može zaključiti da utjecaj rekonstrukcije luka neće biti značajan. Također, iako je u istom rješenju navedeno da se zahvat ne nalazi na području zaštićenom na temelju Zakona o zaštiti prirode, ostaje činjenica da u istom rješenju nije navedeno na koji je to način točno utvrđeno, iako su, ne samo prema kazivanju okrivljenice, već i prema iskazima ranije navedenih svjedoka, na tom području u svakom slučaju obitavale periske i to i one plemenite. Nastavno, svjedok ĐU u svom iskazu opisuje situaciju vezanu i za plutajuće pontone, iskazuje o tome koje benefite imaju mještani [adresa] zbog same luke, odnosno veći broj turista i to nautičara koji su veće platežne moći, boljem punjenju smještajnih kapaciteta, boljoj posjećenost ugostiteljskih objekata i dr., na koji se način može zaključiti da je od strane tužitelja završetkom realizacije cijelog projekta bila važna prvotno njegova ekonomska strana, za razliku od prioriteta koje brani sama okrivljenica. Vezano za objavu okrivljenice u odnosu na „marinu koja to i nije“, čalk se i prema kazivanju svjedoka ĐU, radi se o luci otvorenoj za javni promet od lokalnog značaja, a ne o marini, jer je marina luka posebne namjene, time da se navedeno područje naziva Marina Jadranovo samo i isključivo radi boljeg marketinškog pozicioniranja koncesionara, što u svakom slučaju potkrjepljuje obranu okrivljenice da nautički dio luke nazvan Marina Jadranovo, pod kojim se nazivom predstavlja i na brojnim nautičkim sajmovima, ne ispunjava zakonom propisane uvjete za marinu kao luku posebne namjene. Navedeno očito iz razloga jer se i ne radi o marini. Također, suprotno iskazu svjedoka ĐU da je zbog svih objava okrivljenica dolazilo do zaustavljanja radova na projektu, okrivljenica pak tvrdi da je tadašnji župan SU javno istaknuo na svečanom otvorenju luke da se sam projekt realizirao šest mjeseci prije ugovorenog roka.

4.9. Cijeneći kvalitetu iskaza svjedoka ĐU, sud je istom kao detaljnom i okolnosnom poklonio vjeru, te je njegov iskaz i uzet kao vjerodostojan. Navedeno i iz razloga što je isti kao predstavnik Županijske lučke uprave Crikvenica iskazivao o onome što je i znao da je poduzimano u inkriminiranom razdoblju vezano za sporni projekt, pa tako za ishodovanu dokumentaciju, sve postupke i djelovanja vezana za samu navedenu lučku upravu, iskazujući o prednostima samog projekta gledano očima onih koji su se i izborili za takav projekt.

5. Slijedom navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenica negira učin djela stavljenog joj na teret od strane privatnog tužitelja, da bi u inkriminiranom razdoblju putem objava na stranicama svog Facebook profila, odnosno putem medija, u odnosu na privatnog tužitelja iznijela činjenične tvrdnje koje bi bile neistinite, smatrajući da niti u jednom trenutku nije postupala s namjerom da istoga kleveće kako bi štetila njegovoj časti i ugledu, obzirom da je kao stručna osoba sve iznosila u javnom interesu, kako bi javnost upozorila na probleme vezane za zaštitu prirode i okoliša, iznoseći pritom svoje vrijednosne sudove, te povezujući njen iskaz s ostalim provedenim dokazima u ovom kaznenom postupku odnosno iskazima svjedoka obrane LUC, OU, EU, ŽU, PU i IU, koji svaki ponaosob u određenim dijelovima potkrjepljuju obranu, te uzimajući u obzir iskaz predstavnika privatnog tužitelja ĐU ispitanog kao svjedoka, iskaze kojih svjedoka je sud cijenio vjerodostojnima, te napose u dokaznom postupku pročitanu materijalnu dokumentaciju i stanje samog spisa, u ovdje konkretnom slučaju nije moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenica inkriminirane zgode počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret privatnom tužbom. Pri svemu tome nije naodmet napomenuti da je u ovom kaznenom postupku trebalo poći od toga da je teret dokazivanja, kao specifičnost kaznenog djela klevete, na strani privatnog tužitelja i da upravo privatni tužitelj tijekom ovog postupka nije uspio dokazati navode koji su predmet privatne tužbe, odnosno da je riječ o klevetničkoj izjavi odnosno izjavama i da je okrivljenica u trenutku njihova iznošenja znala da su takve izjave neistinite. Navedeno poglavito i u dijelu činjeničnog optuženja da bi ista objavljivala sporne tekstove koji se osobno tiču privatnog tužitelja, obzirom da iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazilo bi da je okrivljenica tom prilikom iznosila svoje vrijednosne sudove o promicanju održivog razvoja, zaštite okoliša i ekološke svijesti, ponajprije kao osoba kojoj su se drugi obraćali za stručno mišljenje vezano za konkretne probleme oko spornog ranije navedenog projekta i svega vezanog za taj projekt, poglavito imajući u vidu činjenicu da se radi o osobi okrivljenice koja je ne samo mještanka [adresa], već ujedno i diplomirani inženjer biologije, s profesionalnim interesom za biologiju mora i četrdeset godina rada u Prirodoslovnom muzeju Rijeka te stalne sudske vještakinje za zaštitu prirode i okoliša, voditeljice projekta mobilne aplikacije Plavo oko, s aktivnom ulogom u udruzi Eko Kvarner. Također, u današnjoj općepoznatoj situaciji oko onečišćenja i zagađenja okoliša i pokušajima da se kako tako ublaže posljedice takvog onečišćenja odnosno zagađenja kako od strane pojedinaca, tako i raznih udruga isl. svatko bi trebao slobodno iznositi svoje mišljene odnosno vrijednosni sud vezano za isto, a kao bi svi zajedno doprinijeli pokušaju da se što manje onečisti ne samo priroda već i sama mjesta u kojima obitavamo, te je u svakom slučaju dobro kada pojedinci ili više njih ujedno promiču održivi razvoj.

5.1. Naime, subjektivno obilježje kaznenog djela klevete je znanje, svijest počinitelja da je činjenična tvrdnja koju iznosi neistinita, te isto kazneno djelo može biti počinjeno isključivo s izravnom namjerom. Konkretno, počinitelj mora svjesno iznositi neistinu, tj. mora lagati, time da upravo privatni tužitelj mora dokazati izravnu namjeru okrivljenice. U provedenom dokaznom postupku privatni tužitelj nije dokazao, niti je ovaj sud po službenoj dužnosti na osnovu raspoloživih dokaza mogao nedvojbeno utvrditi da je okrivljenica znala kako su inkriminirani navodi neistiniti, tj. da je svjesno i namjerno iznosila neistinu.

6. Stoga, obzirom da sud ovdje ne nalazi da bi postojalo zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o postojanju subjektivnih obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda i to klevete iz članka 149. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, a kako se to privatnom tužbom stavlja na teret okrivljenici, te se može zaključiti kako sud ne nalazi dokazanim da je ista počinila navedeno kazneno djelo, zbog čega ju je valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

7. Također, prije svega treba istaći da je ista kao dipl. ing. biologije u tom razdoblju bila muzejska savjetnica u Prirodoslovnom muzeju Grada Rijeke, te je unutar muzeja objavila brojne znanstvene i stručne radove, voditeljica je projekta mobilne aplikacije Plavo oko, uspješne građanske znanstvene platforme koju je razvio Prirodoslovni muzej Rijeka, za što je i nagrađivana, putem koje su se aplikacije u inkriminiranom razdoblju građani i obraćali za informacije o onome što se događa vezano za projekt rekonstrukcije luka otvorenih za javni promet [adresa] i [adresa]. Također, ista je aktivno povezana s udrugom Eko Kvarner u kojoj je obnašala funkciju članice Savjeta udruge, a koja je udruga neprofitna i nevladina organizacija osnovana s ciljem promicanja održivog razvoja, zaštite okoliša i ekološke svijesti. Upravo stoga su sadržaj teksta njenog e-maila namijenjenog objavi putem Radio Rijeke, kao i sadržaj teksta na stranicama njenog Facebook profila i interneta bili sadržajno usmjereni ciljevima same ranije navedene građanske platforme kao i cilju promicana održivog razvoja, zaštite okoliša i ekološke svijesti vezano za udrugu Eko Kvarner. Dakle, cilj je okrivljenici očito bio ukazati na utjecaj konkretnog projekta na održanje i zaštitu okoliša, i to suprotno stavu privatnog tužitelja, bez obzira na voditelja projekta, već na projekt u cjelini, bez obzira na nositelje pojedinih uloga u realizaciji istog, dok iz samih spornih tekstova ne proizlazi siguran zaključak da se takvi izričaji odnose jedino i isključivo na privatnog tužitelja, obzirom da isti u privatnoj tužbi okrivljenicu tereti da bi se sve navedeno osobno ticalo samog privatnog tužitelja.

7.1. U odnosu na izričaj „I čovjek dođe sa strane zarađuje na štetu onih koji tu oduvijek žive... ovo je čista korupcija, naprave s našim novcima, EU novci su naši novci, i onda oni zarađuju, a onima koji su platili ograniče pristup. Ipak smo mi izvan, a oni u, naravno korupciji.“, sasvim je jasno da na taj način okrivljenica iznosi svoje viđenje, ocjenu i kritiku, odnosno svoj vrijednosni sud u odnosu na ranije navedeni projekt, posebno zbog ograde na pomorskom dobru, koje se tako ograničava za korištenje onima koji nisu korisnici marine, odnosno onima koji ne plaćaju dovoljno, što je, prema stavu okrivljenice, protivno namjeni luke otvorene za javni promet, tako da se ne radi o tome da je počinjeno kazneno djelo već da se nezakonito ograničava upotreba pomorskog dobra. Ujedno, prema stavu okrivljenice korupcija znači i iskorištavanje javnih, društvenih dobara za privatnu korist, zbog čega su se njene izjave odnosile na opće obrasce postupanja koji se u literaturi i praksi navode kao indikatori korupcijskih rizika, osobito kada se javni resurs kao što je pomorsko dobro koristi na način koji pogoduje jednoj skupini korisnika npr. korisnici marine (koji plaćaju veću cijenu veza), dok drugoj skupini ograničava pristup (mještani koji plaćaju manju cijenu veza), pa ograda na pontonima jasno pokazuje razdvajanje načina korištenja pomorskog dobra, gdje je pristup pontonima ograničen ogradom i moguć samo za korisnike komercijalnih vezova, dok ostalim fizičkim osobama nije, što je u koliziji s definicijom pomorskog dobra, zbog čega se svega izričaj o korupciji odnosio na nepravilnosti upravljanja pomorskim dobrom, nereagiranja odgovornih službi po prijavi te negativno mišljenje o provedbi projekta, što izričito predstavlja iznošenje vrijednosnog suda u realizaciji projekta.

7.2. U konkretnom slučaju, a uzevši u obzir sve provedene dokaze, tako osobito i sadržaj teksta iz spornog e-maila okrivljenice, kao i onog iz objava na njenom Facebook profilu, odnosno medijima, kao i okolnosti pod kojima je isto bilo iznešeno odnosno objavljeno, kao i sam kontekst istoga, ovaj sud smatra kako sadržaj takvog teksta koji je opisan u privatnoj tužbi nema svojstvo činjeničnih tvrdnji u smislu kaznenog djela klevete iz članka 149. KZ/11, već da se radi o vrijednosnom sudu okrivljenice. Naime, vrijednosni je sud osobna i subjektivna tvrdnja kojom označavamo nešto dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Ocjena o tome da li se radi u konkretnom slučaju o vrijednosnom sudu ili činjeničnoj tvrdnji ne ovisi samo o tome da li ta tvrdnja sadrži neki događaj, a čija se istinitost ili neistinitost može utvrditi za sve ljude suglasno, već ona ovisi o kontekstu, opsegu i načinu na koji je neka izjava dana. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o temi od javnog interesa odnosno rekonstrukciji luka otvorenih za javni promet, a ciljevi Plavog oka i udruge Eko Kvarner su promicanje održivog razvoja, zaštite okoliša i ekološke svijesti, odnosno sustavno bilježenje podataka o morskim organizmima i onečišćenju Jadrana, u čemu svemu poglavito aplikacije Plavo oko, značajnu ulogu imaju sami građani, stoga tvrdnje o pitanjima od javnog interesa na toj osnovi predstavljaju vrijednosne sudove, a ne činjenične izjave.

7.3. Provodeći ocjenu pravične ravnoteže, treba imati u vidu odredbu članka 10. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojom je propisano da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, koje pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Dakle, s jedne strane imamo pravo okrivljenice kao voditeljice iza projekta mobilne aplikacije Plavo oko, te aktivno povezane s udrugom Eko Kvarner, u kojoj je obnašala funkciju članice Savjeta udruge, čiji je rad, kao što je ranije navedeno, usmjeren na promicanje održivog razvoja zaštitu okoliša i ekološke svijesti, odnosno sustavno bilježenje podataka o morskim organizmima i onečišćenju Jadrana, sve navedeno u ostvarivanju ustavnog prava na zdrav okoliš te ostvarivanje objektivnih i stručnih uvida u problem zaštite okoliša, na slobodu izražavanja u smislu članka 38. stavak 1. i 2. Ustava RH i navedene odredbe Konvencije o ljudskim pravima, dok je s druge strane pravo privatnog tužitelja kao investitora projekta rekonstrukcije luka otvorenih za javni prijevoz, na zaštitu svoje časti i ugleda. Ograničenje prava na slobodu izražavanja tumači se imajući u vidu načelo razmjernosti, odnosno koje od sukobljenih prava, pravo na slobodu izražavanja ili pravo na čast i ugled, preteže u konkretnom slučaju. Sud smatra da je navedenim tekstom elektroničke pošte upućenim Radio Rijeci, kao i tekstom objava na svom Facebook profilu odnosno internetu pokušalo se pozornost javnosti skrenuti na pitanja od javnog interesa odnosno da li navedeni projekt lokalnoj zajednici nameće i sve ono negativno o čemu iskazuje sama okrivljenica, kao i navedeni svjedoci obrane. Tako sud smatra da kod rasprave o pitanjima od općeg i javnog interesa, poglavito vezano za alarmantnu situaciju oko zaštite prirode i okoliša, postoji visok stupanj zaštite slobode mišljenja i izražavanja misli, pa ne postoji prijeka društvena potreba koja bi zahtijevala da se pravo privatnog tužitelja na zaštitu njegove časti i ugleda da prednost pred pravom okrivljenice za zaštitu slobode izražavanja, a kada je riječ o raspravi od javnog interesa. Za napomenuti je i da i iz odluke Ustavnog suda RH broj: U-III-1084/15 od 10. prosinca 2019. proizlazi da, kada je izjava dana o pitanjima od javnog interesa, da su prihvatljiva samo najnužnija ograničenja slobode govora.

8. Razmatrajući tako izričaje okrivljenice sadržane u navedenim tekstovima u kontekstu kaznenog djela klevete, sud je mišljenja da, iako je okrivljenica oslobođena optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, a sve opreza radi, da u odnosu na okrivljenicu u konkretnom slučaju ne bi bila niti ostvarena obilježja navedenog kaznenog djela, jer bi bile ispunjene pretpostavke iz članka 148.a KZ/11 za isključenje protupravnosti, a to sve stoga što su vrijednosni sudovi koje je okrivljenica ispisala u obavljanju društvene djelatnosti, upravo glede tema od javnog interesa, zbog čega bi okrivljenica u tom slučaju ponovno bila oslobođena optužbe, ovaj put na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08.

9. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenica oslobođena optužbe, to je privatni tužitelj dužan naknaditi trošak kaznenog postupka i to trošak paušala u visini preciziranoj u izreci ove presude koji je primjeren dužini trajanja i složenosti cjelokupnog postupka, kao i nužne izdatke okrivljenice, te nužne izdatke i nagradu njene braniteljice, o visini kojih će se donijeti posebno rješenje.

Rijeka, 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. privatnom tužitelju Županijskoj lučkoj upravi Crikvenica

2. opunomoćeniku privatnog tužitelja ZU, odvjetniku iz [adresa]

3. okrivljenici ZUC

4. braniteljici okrivljenice Anamariji Kvaternik, odvjetnici iz Rijeke