Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-111/2025-7

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženice - protutužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed i utvrđenja vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja-protutuženika EV, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3068/2019 od 14. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika EV te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3068/2019 od 14. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu točke III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika EV (dalje tužitelj) kojim je traženo da se naloži 1. tuženici-protutužiteljici KV (dalje 1. tuženica) i 2. tuženiku OV (dalje 2. tuženik), predati u posjed tužitelju slobodan od stvari i osoba, protupravno zauzeti realni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], površine 13 m2, označeno likom i točkama A -B-C-D-A na skici mjesta izrađenoj po ovlaštenom inženjeru geodezije dipl. ing. ČV dana 28. travnja 2023., a koja nekretnina ima ukupnu površinu 490 m2, te koja skica lica mjesta je sastavni dio prvostupanjske presude.

1.1. U točki II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev 1. tuženice te je utvrđeno da je ista vlasnik dijela nekretnine pobliže opisnog u točki I. izreke prvostupanjske presude, što je tužitelj dužan priznati i trpjeti da se 1. tuženica, temeljem te presude i po njenoj pravomoćnosti, a po provedenom postupku parcelacije, upiše kao vlasnik novoformirane nekretnine nastale od dijela opisane nekretnine.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tužen icima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.876,44 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2024., kao dana presuđenja pa do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude (osim odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka) žalbu podnosi tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a protutužbeni odbije podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka i žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora po tužbi je vlasnički zahtjev tužitelja na predaju u posjed dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 13 m2, dok je predmet spora po protutužbi zahtjev 1. tuženice na utvrđenje prava vlasništva upravo tog dijela nekretnine čiju predaju u posjed tužitelj zahtjeva.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- tužitelj je vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 490 m2, u naravi kuća sa okućnicom i pratećim objektima (u zemljišnim knjigama upisano je društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist ovdje tužitelja),

- 1. tuženica je vlasnica susjedne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 321 m2, u naravi kuća s okućnicom i pratećim objektima,

- stranke se spore oko realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 13 m2, označen likom i točkama A-B-C-D-A na skici mjesta vještaka mjernika dipl. ing. ČV od 28. travnja 2023.,

- u naravi radi se završetku asfaltnog puta koji se proteže drugom nespornom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] pravokutnog oblika površine 13 m2 u njezinom južnom dijelu,

- 1. tuženica je u posjedu tog spornog dijela od 13 m2 čest. zem [katastarska čestica] koji služi kao pristupni put na njezinu nekretninu dok 2. tuženik (bivši suprug 1. tuženice) nije u posjedu predmeta spora niti je to bio u vrijeme podnošenja tužbe,

- prethodno ovome postupku stranke su bile u sporu u istim stranačkim ulogama po tužbi radi uznemiravanja vlasništva te je pravomoćnom presudom iz tog postupka poslovni broj P-3263/2015 od 27. ožujka 2019. tuženicima naloženo da prestanu uznemiravati tužitelja u vlasništvu čest. zem. [katastarska čestica], dok je odbijen zahtjev za uklanjanje klima uređaja sa zida garaže tuženika koji je zalazio na tužiteljevu čest. zem [katastarska čestica], jer su to tuženici dobrovoljno učinili,

- da su 1. tuženica i svi njezini pravni prednici u stjecanju kuće i okućnice na čest. zem. [katastarska čestica], kao pošteni stjecatelji opravdano smatrali da je predmetom stjecanja i sporni dio pristupnog puta na čest. zem [katastarska čestica], te je u tom pravcu utvrđeno:

- da je 1. tuženica pismenim i ovjerenim Ugovorima o darovanju iz 2008. i 2013. od svojih roditelja E i ĆV stekla kuću, pripadajuće dvorište i pristupni put koji se nalaze na čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] (ranije 703/6) k. o. [katastarska općina], da je stupila u posjed istih, gdje živi od 2008. te od tada nekretnine koje je stekla, uključujući i predmetni sporni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 13 m2, koristi kao svoj, smatrajući kako taj dio pristupnog puta pripada jedinstvenoj cjelini nekretnina u njenom vlasništvu,

- da su roditelji 1. tuženice nekretnine koje su darovali kćerki, prethodno stekli temeljem ovjerenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2002. kao davatelji uzdržavanja od primatelja uzdržavanja K i AV, koji su po povratku iz Australije od 2000. pa do 2007. živjeli u kući te su koristili već tada postojeći sporni dio asfaltiranog pristupnog puta, na čest. zem. [katastarska čestica],

- da su K i AV prethodno nekretnine stekli kupoprodajom 1998. od prijašnjeg vlasnika kuće HV, koji je bio vlasnik od 1980. kad je nekretninu naslijedio iza roditelja i dovršio kuću, te je upravo on negdje 1995. uz suglasnost ovdje tužitelja betonirao sporni dio pristupnog puta te ga koristio za pristup do svog dvorišta, bez ikakvih sporova i smetnji odnosno osporavanja od strane ovdje tužitelja, te je prilikom prodaje svoje nekretnine, istu prodao supružnicima AV uključujući i taj asfaltirani dio za koji je dobio suglasnost od tužitelja, kao cjelinu,

- da 1. tuženica od perioda kada je darovanjem od roditelja stekla kuću sa pripadajućim dvorištem i pristupnim putem pa do pokretanja ovog postupka, kao niti njezini roditelji O i ĆV, niti ranije K i AV, pristupni put nisu dodatno asfaltirali niti širili, već su stečene nekretnine koristili na način kao njihov pravni prednik HV, bez protivljenja tužitelja ili drugih osoba.

7. Odlučujući o vlasničkom zahtjevu tužitelja na predaju spornog realnog dijela nekretnine u posjed, sud prvog stupnja primjenjuje odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), prema kojima vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, pri čemu tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U takvoj situaciji tuženik može istaći prigovor iz članka 163. stavak 1. ZV-a prema kojem posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku u posjed ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari.

8. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj nesporno u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik cijele čest. zem [katastarska čestica] te da 1. tuženica drži u posjedu sporni realni dio te nekretnine koji je predmetom spora. Međutim, smatra da je 1. tuženica uspješno otklonila zahtjev na predaju stvari tužitelju sukladno članku 163. ZV-a odnosno da je uspjela s prigovorom da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje jer je sporni dio nekretnine stekla u vlasništvo dosjelošću. U tom pravcu smatra da posjed 1. tuženice i njezinih pravnih prednika ima potrebne kvalitete poštenja i zakonitosti u smislu članka 18. ZV -a uvažavajući da je pristupni put asfaltirao njezin pravni prednik HV 1995., te je kao takvu koristio u sklopu pristupnog puta, isto kao ostali njezini pravni prednici (supružnici AV i supružnici ĆV) te sama 1. tuženica, bez ikakvih osporavanja kako tužitelja, tako i trećih osoba kroz period koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega utvrđuje da su se ispunili zakonski uvjeti iz članka 159. ZV-a.

9. Iz tog razloga odbija tužbeni zahtjev radi predaje u posjed u pogledu 1. tuženice te prihvaća njezin protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva. U pogledu 2. tuženika tužbeni zahtjev odbija radi nedostatka pasivne legitimacije uz utvrđenje da taj tuženik nije u posjedu spornog dijela nekretnine dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tužitelja, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

11. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz utvrđenje da tužitelj nema pravo na vlasničku zaštitu u smislu članka 161. i članka 162. ZV-a, budući da je prihvaćanjem kao osnovanog protutužbenog zahtjeva utvrđeno kako su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 1. tuženice putem pravnih prednika dosjelošću nad spornim dijelom nekretnine čiju predaju u posjed tužitelj traži, sve u smislu članka 159. i članka 160. ZV-a.

12. Prvostupanjski je sud sukladno članku 8. ZPP-a u okviru načela slobodne ocjene dokaza valjano utvrdio sve relevantne činjenice u pogledu čega je dao u svemu prihvatljivo obrazloženje, te ocjenu iskaza saslušanih osoba, koje tužitelj žalbom bez uspjeha osporava iznoseći vlastitu analizu provedenih dokaza prvenstveno iskaza 1. tuženice i saslušanih svjedoka, a koje je ovlaštenje pridržano samo za sud.

13. Tužitelj u žalbi ističe navode i prigovore koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka a sud ih je kao neosnovne pravilno otklonio. Tako se u žalbi navodi da bi 1. tuženica i njezini pravni prednici bili nepošteni, ako ne prije barem od 2015., kada je tužitelj pokrenuo prethodi postupak radi uznemiravanja vlasništva u kojem da je 1. tuženica svakako saznala da je tužitelj vlasnik spornog dijela nekretnine. Kao prvo treba reći da se poštenje posjeda u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a pretpostavlja, a ovu oborivu predmjevu tužitelj nije uspio oboriti. Naime, tijekom postupka je utvrđeno kako su svi pravni prednici 1. tuženice od 1995. kada je HV uz suglasnost tužitelja zauzeo i asfaltirao taj dio pristupnog puta, jednako kao i slijedeći vlasnici K i AV, potom roditelji 1. tuženice O i ĆV te sama 1. tuženica, koristili pristupni put kao dio nekretnine koju su stekli uz stjecanje kuće sa okućnicom, bez protivljenja tužitelja ili drugih osoba.

14. Stoga, sve da se računa i period do 2015., ostvaren je potreban rok za izvanredno dosjedanje (20 godina) u smislu članka 159. stavak 3. ZV-a a pogotovo za redovnu dosjelost (10 godina) u smislu članka 159. stavak 2. ZV-a. U tom pravcu je 1. tuženica i isticala postojanje te raspolaganje nekretninom na temelju pravnih poslova (kupoprodajni ugovor, ugovor o doživotnom uzdržavanju, darovni ugovori) sve u kontekstu postojanja kvalitete zakonitosti posjeda nje i njezinih pravnih prednika kao jedne od kvaliteta potrebnih za redovnu dosjelost, budući da se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe tek uknjižbom u zemljišnu knjigu što je ovdje u pogledu predmeta spora nesporno izostalo. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužitelja o nejasnom temelju stjecanja prava vlasništva (pravni posao/dosjelost).

15. Žalbeni navodi tužitelja o tome da je površina koju je betonirao HV bila daleko manja od danas postojeće (kosina na točkama B - C skice mjesta) te da 1. tuženici za ulaz na njezinu nekretninu ne treba toliki dio tužiteljeve čestice, treba reći da rezultati provedenog postupka potvrđuju utvrđenje kako niti 1. tuženica niti itko od njezinih pravnih prednika nije širio površinu tog dijela pristupnog puta od 1995. kada ga je formirao HV i kao takvog ga prodao supružnicima AV, zajedno sa kućom i okućnicom te se je nastavno taj dio nekretnine prenosio raspolaganjima na iduće vlasnike.

16. Radi svega iznesenog žalba tužitelja je ocijenjena neosnovanom.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke presude, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 15. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić