Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4324/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37., OIB: 43965974818, koji je zastupan po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika JA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-16/2020-11 od 12. lipnja 2024., dana 15. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-16/2020-11 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-16/2020-11 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 95,56 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-16/2020- 11 od 12. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 151,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznosu od 151,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.“

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita posl. br. Ovrv-1658/2019 od 26. studenog 2019. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos glavnice od 3.116,55 kn / 413,64 eur,1 kao i u dijelu u kojem je tuženik obvezan na isplatu zateznih kamata na iznos od 35,32 kn / 4,69 eur za period od 25. kolovoza 2019. do 23. listopada 2019. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita posl. br. Ovrv-1658/2019 od 26. studenog 2019. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju zatezne kamate koje teku kako slijed i:

- na iznos od 619,89 kn od 13. studenog 2019. do 27. studenog 2019.,

- na iznos od 619,89 kn od 13. studenog 2019. do 27. studenog 2019.,

- na iznos od 619,89 kn od 13. studenog 2019. do 27. studenog 2019.,

- na iznos od 619,89 kn od 13. studenog 2019. do 27. studenog 2019.,

- na iznos od 35,32 kn od 24. listopada 2019. do 27. studenog 2019.,

- na iznos od 601,67 kn od 13. studenog 2019. do 27. studenog 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za sedam postotna poena za period od 21. svibnja 2022. do isplate, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za sedam postotnih poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 247,10 eur sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I. izreke, tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu, a istu podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom III izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, i tuženik je izjavio žalbu kojom sadržajno ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točke 3. ZPP-a te predlaže ukinuti odluku o troškovima postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitujući presudu sukladno iznesenim žalbenim razlozima, ovaj sud je utvrdio da istom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe tužitelj jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je obrazloženje presude suprotno utvrđenim činjenicama te da je sud pogrešno zaključio da u ovom postupku nije trebalo primijeniti pravila o redoslijedu uračunavanja.

7.1. Tuženik osporava odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem se njemu nalaže plaćanje istih, smatrajući da nije dao povoda sporu jer je pravovremeno podmirio utuženo dugovanje.

8. Predmetni postupak vodio se radi naplate iznosa od 3.116,55 kn / 413,64 eur sa zateznim kamatama koji se odnose na neplaćene račune tužitelja za 2019. godinu.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da je postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu od 20. studenog 2019.,

- da je rješenje o ovrsi doneseno 26. studenog 2019.,

- da je tuženik 27. studenog 2019. platio tužitelju račun broj 2202009961 u iznosu od 3.116,55 kn na broj računa tužitelja [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj 2202009961,

- da je dospijeće toga računa bilo 23. listopada 2019.

10. Stoga, s obzirom na to da je tuženik dana 27. studenog 2019. podmirio glavnicu u iznosu od 3.116,55 kn sud je tužbeni zahtjev, u dijelu koji se tiče glavne stvari, odbio kao neosnovan.

11. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

12. Navod tužitelja da tuženik plaćanjem utuženog iznosa od 3.116,55 kn nije naveo točne i precizne podatke za uplatu i da je trebalo primijeniti pravila uračunavanja (koji navod tuženik ponavlja u žalbi), sud prvog stupnja je otklonio utvrđenjem da je isto u suprotnosti s tuženikovom potvrdom o plaćanju (str. 13. spisa) kao materijalnim dokazom uloženim u spis. Opisom plaćanja u ispravi na koju se tuženik pozivao – uplatnici od 27. studenog 2019. (str. 13. spisa), tuženik je odredio da podmiruje obveze za ugovorni račun: 2202009961, datuma dospijeća 23. listopada 2019. , s time da tako navedeni datum tuženik nije osporavao odnosno problematizirao. Navedena je uplata učinjena dan nakon donošenja rješenja o ovrsi (26. studenog 2019.).

13. Nadalje, tužitelj je za navedenu uplatu naveo da je tuženik istom 413,64 EUR (3.116,55 kn) podmirio dio glavnice u iznosu od 236,64 EUR i da stoga sada tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 177,30 EUR te troškova postupka. Stoga, ističe da je predmetna uplata tuženika dijelom zatvorila prethodno dugovanje, a dijelom tražbinu iz predmetnog postupka te dostavlja specifikaciju uplata (str. 26. -33. spisa).

14. Međutim, tužitelj nije obrazložio na koje se dugovanje, odnosno na koji drugi postupak odnosi uplata prema njegovom knjiženju prema dostavljenoj specifikaciji, odnosno nije obrazložio koje su dospjele, a neplaćene obveze tom uplatom podmirene te u prilog takvih tvrdnji nije predlagao dokaze, dok je iz svega razvidno kako sud nema stručnog znanja i iskustva da bi bio u mogućnosti o tome sam utvrditi činjenice.

15. Prema članku 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Prema članku 171. stavak 2. ZOO -a, kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

16. Stoga, kako je sud utvrdio da je tužitelj odredio koju obvezu podmiruje, takvo određenje je dužnikova izjava o tome koju obvezu je podmirio predmetnom uplatom, odnosno da se radi o obvezi koja je predmet ovog parničnog postupka, dok, s druge strane, tužitelj i nije dokazao koje bi ranije dospjele obveze bile podmirene tom uplatom. Stoga dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu pravila uračunavanja (čl. 172. ZOO-a).

17. Ostali žalbeni navodi odnose se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa iste, kako se radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud nije cijenio.

18. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je uplatom tužen ika (nakon podnošenja prijedloga za ovrhu) prestala njegova obveza te je stoga tužbeni zahtjev, u dijelu pod točkom I izreke pobijane presude, pravilno odbijen kao neosnovan.

19. Slijedom navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

20. Tuženik (djelomično) osnovano osporava odluku o troškovima postupka.

20.1. Naime, kako je prethodno navedeno, ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu od 20. studenog 2019., rješenje o ovrsi je doneseno 26. studenog 2019., a tuženik je plaćanje utuženog iznosa izvršio 27. studenog 2019. Dakle, kašnjenjem u plaćanju tuženik je dao povoda vođenju ovog postupka pokrenutog prije izvršene uplate (dok je postupak pokrenut kao ovršni postupak pred javnim bilježnikom), zbog čega je dužan podmiriti dio nastalih troškova. Međutim, kako je tuženik podmirio glavnicu, što je tužitelj osporavao, a u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se tiče glavnog zahtjeva, tužitelj nije uspio u sporu i ne pripada mu pravo na daljnje troškove parničnog postupka.

20.2. Dakle, tužitelj ima pravo samo na troškove sastava prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi, ali ne i na daljnje troškove parničnog postupka.

20.3. Stoga se tužitelju priznaje, kako je to određeno pobijanom presudom (i što stranke nisu određeno osporavale) te sukladno troškovniku tužitelja, iznos od 95,56 eura na ime sastava prijedloga za ovrhu te troškova javnog bilježnika. U preostalom iznosu do iznosa od 247,10 eura, odnosno za iznos od 151,54 eura, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, odbija se kao neosnovan.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, te članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama II i III izreke.

22. Kako se žalba tužitelja odbija kao neosnovana, odbija se i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe te je stoga, primjenom članka 166. stavak 1. ZPP -a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom IV izreke.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić