Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2701/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko–upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-215/2023-9 od 22. travnja 2025., dana 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-215/2023-9 od 22. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju ČM iznos od 37,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-215/2023- 9 od 22. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ČM iznos preko 37,16 EUR– a do 135,00 EUR–a (za iznos od 97,84 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te pod točkom II. izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja ČM za isplatu iznosa od 97,84 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ČM za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 105,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 135,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženih zateznih kamata i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko (dosuđenih) 135,00 EUR–a do (zatraženih) 345,29 EUR–a, dakle za iznos od 210,29 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 105,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (22. travnja 2025.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 135,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te pod točkom II. izreke, žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužben i zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti , a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 345,29 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. ožujka 2010. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 28. ožujka 2010. (od ukupno 1240 dana), proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, nakon čega je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva čije mu se počinjenje do tada stavljalo na teret, sve sukladno odredbama iz 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Međutim, djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo , i to odredbe ZOO–a, u svezi odredaba ZKP/97, kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 135,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u postupku koji se kod Županijskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. pa do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sukladno odredbi iz čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP/97,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR–a s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da je navedenim dopisom tužitelj upućen da je, u slučaju neprihvaćanja ponude, ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je pokrenuo postupak tužbom od 10. siječnja 2024.,

- da je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka u cijelosti osporavala tužiteljevo potraživanje, ističući pritom prigovor zastare istog.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3), stav je ovog drugostupanjskog suda da dopis Ministarstva od 2. veljače 2023., a koji sadržajno predstavlja ponudu za sklapanje nagodbe u smislu odredaba iz čl. 150. ZOO–a, ima ujedno i učinak priznanja duga u točno određenom dijelu, odnosno iznosu u kojemu je ponuda i dana.

10. To konkretno znači da tužitelju, kada se ukupno ponuđeni iznos od 46.078,40 EUR–a podijeli s brojem od 1240 dana tijekom kojih je on neosnovano bio lišen slobode, za jedan (1) dan koji je proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru pripada (prosječan) iznos od 37,16 EUR–a.

11. Pri tome valja istaknuti da za navedeni iznos , suprotno mišljenju tuženice, nije nastupila zastara.

12.1.1. Sukladno odredbi iz čl. 477. st. 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda.

12.1.2. Odredbom iz čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

12.2. Nadalje, odredbom iz čl. 240. st. 1. ZOO–a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a odredbom iz čl. 241. ZOO–a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. S obzirom na to da je zastara za dio tužiteljevog glavnog potraživanja u iznosu od 37,16 EUR–a prvotno prekinuta 10. travnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO– a, kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a zatim ponovno 2. veljače 2023. u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, kada da je Ministarstvo u ime tuženice, očitujući se na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe iz čl. 477. st. 2. ZKP/97, priznalo dug prema tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe iz čl. 240. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da je tužba u ovom predmetu od 18. svibnja 2023., u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tužiteljevo glavno potraživanje u iznosu od 37,16 EUR–a, podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97.

14. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, a koju je pretrpio jer je jedan (1) dan, i to 28. ožujka 2010., proveo u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru, u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 97,84 EUR–a, za koji je u smislu odredbe iz čl. 477. st. 1. ZKP/97 nastupila zastara, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

15. Na kraju valja reći i da su osnovani preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude.

16.1. Budući da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) usp io u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 37,16 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 345,29 EUR–a, odnosno u omjeru od 10,70%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 55,35% (100% + 10,70% = 110,70%; 110,70% ÷ 2 = 55,35%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 44,65%.

16.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 10,70%.

17. Kako je tužitelj u pogledu glavne stvari uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, tako isti u konačnici nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a.

18. Tuženica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 15. srpnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović