REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-417/2021-120

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja HĆ, [adresa], EMŠO 1011954500239, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Jurić, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 4, protiv tuženika TDR d.o.o. Rovinj, Obala Vladimira Nazora 1, OIB: 37014645007, kojeg zastupa punomoćnica Belinda Čačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čačić i drugi iz Zagreba, A. Hebranga 27, radi utvrđenja autora, autorskih prava, kršenja materijalnih i moralnih prava, zabrana korištenja i brisanja žigova iz registra te isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik materijalnih i imovinskih autorskih prava prikazanih u knjižici Walter Wolf World i na kozmetičkim proizvodima Walter Wolf Racing, koji čine sastavni dio ove presude, a posebno stilizirano slovo »W«, s prikazom siluete vuka i font slova s natpisom »Walter Wolf Racing« i stiliziranim potpisom ĐĆ.

2. Utvrđuje se, da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava tužitelja izražena u knjižici Walter Wolf World i na kozmetičkim proizvodima ĐĆ, koje čine sastavni dio ove presude, a posebno stilizirano slovo »W«, s prikazom siluete vuka i font slova s natpisom »Walter Wolf Racing« i stiliziranim potpisom ĐĆ na cigaretama ĐĆ, ambalaži za cigarete, promotivnim materijalima i žigovima: reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka]. reg. br. [registarska oznaka], reg. br. [registarska oznaka], registrirane kod URSIL.

3. Tuženiku se zabranjuje daljnje korištenje djela zaštićenih autorskim pravima izraženih u brošuri Walter Wolf World i kozmetike Walter Wolf Racing koja čine sastavni dio ove presude, a posebno stilizirano slovo »W«, s prikazom siluete vuka i font slova s natpisom »Walter Wolf Racing« i stiliziranim potpisom ĐĆ na cigaretama ĐĆ i promotivnim materijalima.

4. Tuženiku je zabranjeno daljnje oštećivanje i mijenjanje autorskog djela ĐĆ izraženih u knjižici Walter Wolf World i kozmetici Walter Wolf Racing, koja čine sastavni dio ove presude, a posebno stilizirano slovo »W«, s prikazom siluete vuka i font slova s natpisom »Walter Wolf Racing« i stiliziranim potpisom ĐĆ " i dopuštenim kombinacijama boja.

5. Tuženik je dužan, da iz registra žigova kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kod međunarodnih zavoda za intelektualno vlasništvo i kod svih državnih zavoda za intelektualno vlasništvo po svijetu gdje je tuženik registrirao žig, koji u sebi nosi autorski rad tužitelja, izbriše sve te žigove, posebno sljedeće žigove koje u sebi nose autorski rad, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe:

Republika Hrvatska, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, žigovi broj:

Ž933718, Z20121237, Ž920021, Z20121602, Z20140485, Z20140487, Ž 951126, Z20140486, Z 20150648, Z20081484, Z20080730, Z20090969,

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo WIPO, žigovi broj: 40111036841, 40110615910, 1036841, 615910, TNE2008003088, D002008015367, 42008500284, 08006976, T0804537G, 259748, 704258,

Bosna i Hercegovina, Institut za intelektualno vlasništvo, žigovi broj: 1417785, 1417786, 1417787, 972027, 972033, 972026, 1115756, 1216641, 1216641, 96542, 96590,

Srbija, Zavod za intelektualnu svojinu, žigovi broj : 1989/0221, 2006/2556, 2006/2557, 2006/2558, 2006/2559, 2008/1793, 2008/1794, 2008/1795, 2011/1064, 2011/1536, 2011/1537, 2012/1375, 2014/0471, 2014/0472, 2014/0473,

Makedonija, Državni zavod za industrijska sopstvenost SOIP, žigovi broj: 376, 377, 378, 436, 1015,

Bugarska, žigovi broj: 00080721,

Mađarska, žigovi broj: 1036841, 615910,

Rumunjska, žigovi broj: 1036841, 615910,

Crna Gora, Zavod za intelektualno svojinu, žigovi broj: 2014-148, 2014-149, 2014-

150, 2012-407, 2008-326, 2008-327, 2006-2559, 1989-221,

Slovenija: Urad Republike Slovenije za intelektualno vlasništvo, žigovi broj: 8980584, 8980221, 9470050, 9470051, 201070183, 201170195, 201270225, 201271188, 201271260, 201370862, 201470448, 201470449, 201470450, 201470605, 201470606, 201470607.

6. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete po osnovu povrede moralnih i imovinskih prava autora ĐĆ platiti iznos u visini od 5% od procijenjene vrijednosti prometa cigareta na tržištu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, SĆ i drugih zemalja, gdje tuženik prodaje cigarete sa autorskim radom ĐĆ za zadnjih pet godina i penal u dvostrukom iznosu naknade za zadnjih pet godina, a sve sa zakonskom zateznom kamatom za posljednjih 5 godina pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

7. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete po osnovu povrede moralnih i imovinskih prava autora ĐĆ isplati iznos u visini od 5% od procijenjene vrijednosti prometa cigareta na tržištu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, SĆ i drugih zemalja, gdje tuženik prodaje cigarete sa autorskim radom ĐĆ, ostvarenog u razdoblju od 28. srpnja 2021. do 12. studenog 2024. i penal u dvostrukom iznosu te naknade za razdoblje od 28. srpnja 2021. do 12. studenog 2024., a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

8. Tuženik se obvezuje uništiti sve predmete kojima je nanesena povreda autorskog prava.

9. Tuženik obvezuje objaviti ovu presudu u javnim medijima o svom trošku."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.517,66 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ĐĆ autor autorskog djela koje je predstavljeno na trkaćem automobilu Formule 1 ĐĆ, na potrošačkim proizvodima

– kozmetici ĐĆ, odjeći ĐĆ i cigaretama ĐĆ, sve kako je naznačeno u brošuri Walter Wolf World. Glede autorskog djela, navodi da je djelo nastalo 1977. za potrebe tima Formule 1 Walter Wolf Racing i poduzeća Walter Wolf Enterprises NV, te da se prvi put pojavilo u javnosti na utrci Formule 1, sredinom siječnja 1978. i u crno-bijeloj varijanti na prijavama žigova Walter Wolf Racing, koje je u prosincu 1977. podnijela tvrtka Walter Wolf Enterprises NV, Uredima za industrijsko vlasništvo širom svijeta. Dalje navodi da se radi o autorskom djelu u vidu stiliziranog slova W, u kojem je prikazana silueta vuka, te se može pojaviti samo u nekim kombinacijama boja. Osnovna inačica stiliziranog slova W s vučjom siluetom, da je logotip W na tamnoplavoj pozadini, sa zlatnim obrubom i crvenim ispunom. Sam natpis Walter Wolf Racing , da je također autorsko djelo, jer ima specifičan font (Cloister bold), kao i prepoznatljiv izgled i veličinu fonta. Stilizirani potpis ĐĆ da je također autorsko djelo, te da se pojavljuje na potrošačkoj robi ĐĆ od 1978. nadalje. Tuženik da je u postupku koji se vodio pred sudom u [adresa] pod posl. br. IV Pg 2140/2019, također tvrdio da je autor navedenih dijela ĐĆ. Tužitelj navodi da zaštita intelektualnog vlasništva ne utječe na zaštitu autorskih prava, odnosno da se žig ne može registrirati ako bi njegova uporaba bila u suprotnosti s prethodno stečenim pravima na ime, osobni portret, oznaku biljne sorte, zemljopisnu oznaku ili drugo pravo industrijskog vlasništva ili prethodno stečeno autorsko pravo, osim ako je nositelj prethodno stečenog prava izričito pristao na registraciju takvog znaka. Tužitelj dalje obrazlaže da je njegov životni posao pokretanje, marketing i prodaja Walter Wolf proizvoda u bivšoj Jugoslaviji, da je bio prijatelj i osobni suradnik ĐĆ, da je 1989. uz suglasnost autora autorov rad donio u Republiku Sloveniju u sastavu tadašnje Jugoslavije. Autorsko pravo da je prenio na majku JĆ, koja da je koristila autorsko djelo kod registracije žiga ĐĆ kod Federalnog ureda za patente, i dalje u kozmetičkoj proizvodnji. Sam tužitelj da je dozvolio korištenje autorskih djela tvrtkama Krka, Novo Mesto, Toko, Domžale, Labod, Novo Mesto, Imini, [adresa], Slovenija Vino, Nik, Zagreb, Droga Portorož. Sa svim tim tvrtkama da je sklopio licenčne ugovore za prijenos autorskih prava i prava na uporabu žiga ĐĆ. Upravo tužitelj da je 1989. kontaktirao Tvornicu duhana Rovinj i dogovorio se o proizvodnji cigareta na čijim kutijama će biti otisnut znak ĐĆ, odnosno autorsko djelo. Tužitelj dalje navodi da je autor ĐĆ materijalna odnosno imovinska autorska prava prenio 1977. na tvrtku Walter Wolf Enterprises NV, koja da je likvidirana, pa da je ĐĆ ta prava prenio na svoje poduzeće WOMAR INTERNATIONAL B.V. Rotterdam. Tužitelj dalje tvrdi da je autorsko pravo ĐĆ preneseno na njega, odnosno na njega da su prenesena materijalna autorska prava temeljem Sporazuma o prijenosu prava iz 1984. Tužitelj da je kao stjecatelj licence, 1986. sklopio s društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V., Ugovor o licenci za uporabu žiga figurativnog oblika koji uključuje autorsko djelo W i natpis Walter Wolf Racing. Sastavni dio ugovora da su slike Walter Wolf Racing, ĐĆ i stilizirani znak W. U Ugovoru o licenci da je navedeno da WOMAR posjeduje sva prava na znak, a tužitelj da uporabom znaka neće kršiti prava trećih strana. Autor ĐĆ da je u iskazu na sudu u Beču 1998. godine iskazao da je tužitelj imao pravo proizvoditi i prodavati proizvode pod robnom markom ĐĆ, između ostalog i cigarete za Hrvatsku. 1989. godine tužitelj da je stupio u vezu s pravnim prednikom tuženika RO tvornica duhana Rovinj, te pregovarao o korištenju autorskog djela ĐĆ, da je pripremio Ugovor o licenci, kojim mu dopušta korištenje svog djela u proizvodnji cigareta, koji uključuje stilizirano slovo W na tamnoplavoj pozadini, sa zlatnom siluetom vuka na crvenoj pozadini, i to za razdoblje od pet godina, i za područje bivše Jugoslavije. Tim Ugovorom da je bilo predviđeno da se ne plaća naknada za licencu, s time da prednik tuženika plaća tužitelju sponzorstvo trkaćim automobilima na kraju svake godine u iznosu od 5 % od prometa cigareta. Na traženje pravnog prednika tuženika, tužitelj da je sastavio novi nacrt Ugovora, koji bi bio sklopljen između ĐĆ osobno, i prednika tuženika, pod istim uvjetima, s time da je ĐĆ pristao potpisati takav Ugovor. Ugovor da je trebao biti po tpisan između društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. i tuženika u [adresa], dana 16. listopada 1989. Ugovor da je i potpisan od strane ĐĆ i komercijalnog direktora pravnog prednika tuženika ĆĆ. Nakon toga, ĐĆ da je izjavio da uopće nije pročitao Ugovor, već da ga je samo potpisao, jer da mu je tužitelj potvrdio da je sadržaj Ugovora onakav kako je ranije dogovoreno. Međutim, Ugovor da je bio izmijenjen, bez pristanka tužitelja, na način da je vremensko trajanje ukinuto, a teritorij proširen na cijeli svijet. Također da je izostavljena klauzula o plaćanju tužitelju 5 % prihoda na ime sponzorstva. Pored toga, da je izostavljena klauzula da autor ĐĆ mora potvrditi figurativno rješenje ambalaže i reklamnih materijala. Na taj način, ĐĆ da je prevaren od strane pravnog prednika tuženika, te da ĐĆ nikad ne bi potpisao taj Ugovor da je znao da je isti izmijenjen neposredno prije potpisa, jer ne donosi nikakvu materijalnu korist niti ĐĆ niti tužitelju. Tužitelj da je bio uvjeren do nedavno da je autor predmetnog autorskog djela HĆĆ, međutim, da se pokazalo da je isti lažni autor. Dalje obrazlaže na koji način je tuženik povrijedio autorska prava ĐĆ, te materijalna autorska prava tužitelja, navodeći da to čini u prodaji cigareta, na ambalaži cigareta, promotivnom materijalu i u raznim medijima. Tuženik također da je kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo registrirao žigove kojima krši predmetna autorska djela autora ĐĆ. Tuženik da je znao da je tužitelj vlasnik materijalnih autorskih prava na predmetnim autorskim djelima, te da ih nikada nije prenio na tuženika. Autorsko pravo da ima jaču zaštitu od žiga. Tuženik da krši moralna autorska prava autora ĐĆ, modificiranjem i preradom njegovih djela. Tuženik da je žigove registrirao i u Sloveniji kod URSIL-a. Zbog povrede tužiteljevih imovinskih prava, tužitelj zahtijeva utvrđenje da je ĐĆ autor predmetnih autorskih djela, zatim da je tužitelj vlasnik materijalnih i imovinskih autorskih prava na tim djelima, da je tuženik povrijedio moralna autorska prava autora ĐĆ, zatim da je povrijedio imovinska autorska prava tužitelja, i to na cigaretama Walter Wolf, ambalaži za cigarete, promotivnim materijalima i žigovima, registriranim kod URSIL-a, pri čemu nabraja navedene žigove. Tužitelj zahtijeva i zabranu tuženiku daljnje korištenje djela zaštićenih autorskim pravima, zabranu daljnjeg oštećenja i mijenjanja autorskog djela ĐĆ, nalog tuženiku za brisanje žigova iz registra žigova kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kod Wipo-a, Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, Državnog zavoda za industrijsku sopstvenost Makedonije, kod Zavoda za intelektualnu svojinu Crne Gore, te Urada Republike Slovenije za intelektualno vlasništvo, kao i brisanje žigova iz registra žigova u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Tužitelj zahtijeva i naknadu štete u visini 5% od prodaje cigareta, zahtijeva i penale u dvostrukom iznosu, od iznosa naknade za uporabu autorskog djela, te na kraju zahtijeva poništenje svih predmeta kojima je nanesena povreda autorskog prava, i objavu presude u javnim medijima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor neurednosti tužbe, prigovor pravomoćno presuđene stvari, prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik najprije ističe da je tužitelj više od dvadeset godina osporavao činjenicu da je ĐĆ autor loga, te je tvrdio da je autor HĆĆ, a sada da u zloj vjeri tvrdi suprotno, isključivo s ciljem zlouporabe prava na podnošenje tužbe kojim se vrši pritisak na tuženika radi ostvarenja materijalne koristi. Ta zlouporaba da se očituje u tome što se tužitelj poziva na dokaze koji su već bili dostavljeni u pravomoćno okončanim sudskim postupcima, a koje dokaze da su sudovi u cijelosti odbili, odnosno nisu im poklonili vjeru. Navodi iz tužbe da nisu precizni, jer nije jasno što je točno predmet autorskog djela, da li je to logo, aplikacija na proizvodu, fotografija ili nešto drugo. Glede prigovora zastare, tuženik ističe da je tužitelj dana 30. ožujka 1998. podnio prijedlog za proglašenje ništavim rješenja o priznanju prava na žig ĐĆ u figurativnom obliku upisanom u Registar Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske (dalje: DZIV), pod brojem Ž920021, na ime nositelja Tvornica duhana Rovinj d.d. za znak ĐĆ u figurativnom obliku za proizvode i usluge svrstane u razred 34 Međunarodne klasifikacije roba i usluga. U navedenom prijedlogu tužitelj da je tvrdio da nisu postojali uvjeti za zaštitu jer da je on odnosno njegova tvrtka W.W. Trading d.o.o., nositelj prava na međunarodni žig Walter Wolf br. 653756 u figurativnom obliku za proizvode i usluge svrstane u razred 9, 18, 25 i 30 Međunarodne klasifikacije roba i usluga, koja registracija se odnosi i na Republiku Hrvatsku, te da je nositelj ekskluzivnog prava na uporabu žiga i prijenos važenja istog, i za proizvode i usluge svrstane u razred 34 Međunarodne klasifikacije roba i usluga temeljem Ugovora sa isključivim vlasnikom tog žiga društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V. Tada da je Zavodu, između ostalog, tužitelj dostavio zapisnik o saslušanju ĐĆ na raspravi od 20. svibnja 1998. kod Gospodarskog suda u Beču, i licenčni ugovor između društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. i tužitelja, a koje dokumente i sada dostavlja u ovom predmetu. Upravo temeljem te dokumentacije da je Zavod dana 28. lipnja 1999. donio rješenje kojim je prijedlog tužitelja odbio u cijelosti, jer da tužitelj nije dokazao svoja prava na žig, protiv tog rješenja tužitelj da nije podnio upravnu tužbu, te da je rješenje postalo konačno i izvršno. Iz navedenog da slijedi da je tužitelj već 1999. godine znao za valjanost prava prednika tuženika, pa kako je od tada proteklo dvadeset godina, da je nastupila zastara. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije, tuženik ističe da tužitelj nije autor, niti je stekao bilokakva autorska prava u pogledu žigova koje tuženik koristi u Republici Hrvatskoj, a i izvan Republike Hrvatske više od dvadeset godina. Tužitelj da navedeno nije dokazao. Tužitelj da se sada poziva na "brošuru Walter Wolf World", koji dokument da nije predlagao u ranijim postupcima, već je u ranijim postupcima predlagao dokaz "Walter Wolf Racing logo Guide book", uz tvrdnju da je autor loga HĆĆ. Tuženik prigovara vjerodostojnosti ovog dokaza, tvrdeći da bi i tužitelj dostavio u ranijim postupcima koji su se vodili u Hrvatskoj i Sloveniji, da je tada taj dokaz postojao. Stoga da se radi o naknadno izrađenom dokumentu. Tužitelj da postupa nesavjesno i dostavlja krivotvorine. Takvo postupanje tužitelja da je potvrđeno vještačenjem od strane vještaka iz Nacionalnog forenzičnog laboratorija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Slovenije u predmetu koji se vodio pred Okružnim sudom u Ljub ljani pod posl. br. Pg-2219/2015. U tom postupku da je utvrđeno da knjižica "Walter Wolf Racing logo Guide book" nije otisnuta 1979., već najmanje petnaest godina kasnije, te je usporedbom zapisa u prilozima za koje se tvrdi da su dio istog izvornika, i izvornika utvrđeno da se ti zapisi sadržajno razlikuju od zapisa na usporedivoj trećoj unutrašnjoj stranici logo knjižice. Tuženik dalje navodi da tužitelj, s obzirom na pravomoćno presuđeni predmet, uvođenjem navodnog novog dokaza želi revitalizirati predmet o kojem je pravomoćno odlučeno u Hrvatskoj i u Sloveniji. Tužitelj da kreira nove neistine, te da je nelogično i neuvjerljivo da se u 2025. poziva na stari dokument kojeg do sada nikada nije spomenuo, opisujući nastanak autorskog djela u 1977. godini, i prilažući dokaze koji su već isticani u ranijim postupcima, i kojima sudovi nisu poklonili vjeru. Tužitelj da nije autor djela, niti je dokazao da su na njega prenesena autorska prava. Tužitelj da preuzima navode tuženika iz drugih postupaka koji su se vodili po tužbi ĐĆĆ, gdje je tužitelj bio svjedok, a koji postupak da se vodio pred ovim sudom pod posl.br. P-749/02. Tužitelj da sada tvrdi da je on 1989. uz suglasnost autora donio autorov rad u Sloveniju, te je prenio autorska prava na svoju majku, gospođu JĆ, koja da je koristila autorsko djelo, logotip ĐĆ. Također da tvrdi da je temeljem Sporazuma o prijenosu prava iz 1984. godine stekao pravo na korištenje materijalnih autorskih prava, te da je 1986. godine potpisao s društvom WOMAR International, Ugovor o licenci za upotrebu žiga figurativnog oblika, koji uključuje autorsko djelo W i natpis Walter Wolf Racing. Međutim, tužitelj da je u svom iskazu pred ovim sudom iskazao da mu je gospodin ĐĆ rekao kako je autor znaka W, direktor Phillip H za sjevernu Europu, a kasnije da je od ĐĆĆ saznao da je on taj direktor, te da mu je pokazao i skice koje je radio za taj znak. Iskazao je da je osobno u svoje ime sklopio sa JĆĆ Ugovor, i to 1983. ili 1984., i taj Ugovor da još važi. Tim Ugovorom da je utvrđeno da ima pravo korištenja njegovog autorskog djela, i to vuka, boja i potpisa. Što se tiče ugovora o suradnji, kojeg je sklopio prednik tuženika s ĐĆ i društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V., odnosno osporavanja tog Ugovora od strane tužitelja, tuženik ističe da je taj Ugovor bio dostavljen u svim pravomoćno okončanim postupcima, i svim tim postupcima sudovi da su prihvatili taj Ugovor i poklonili mu vjeru. Taj Ugovor da je uredno sklopljen i ovjeren, sukladno tadašnjim propisima. Navedeno da je potvrdio i DZIV, u rješenju od 28. lipnja 1999., u kojem da je navedeno da dokazni materijal predstavlja i pravovaljano ovjereni ugovor o suradnji. Tužitelj dalje glede zaštite žiga u korist tuženikova prednika Tvornica duhana Rovinj d.d., ističe da je tuženikov prednik temeljem rješenja Saveznog zavoda za patente br. Ž -221/89-3 od 25. travnja 1990., stekao pravo na žig ĐĆ br. Ž-221/89, u klasi 34, s pravom prvenstva od 6. ožujka 1989. do 6. ožujka 1999. Nadalje, rješenjem br. Ž-584/89 od 26. travnja 1990., da je priznato pravo na žig ĐĆ u klasi 34, s pravom prvenstva od 30. svibnja 1989. do 30. svibnja 1999. Prije podnošenja prijava žiga, prednik tuženika da je ishodio obavijest od Saveznog zavoda za patente da kod tog Zavoda nije prijavljen niti registriran verbalni žig WALTER WOLF. Na osnovi registracije žiga WALTER WOLF da je zatražena i međunarodna registracija žiga, koja da je izvršena pod brojem 615909 i 615910 od 23. veljače 1994., s rokom važenja od dvadeset godina. Navedenu registraciju da je prednik tuženika izvršio upravo temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, sklopljenog 16. listopada 1989. s društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V. i osobno ĐĆ, te temeljem suglasnosti ĐĆ, kao autora djela. Prema tom Ugovoru, pravni prednik tuženika da je ovlašten koristiti grafički znak koji je već bio prisutan i uvriježen u označavanju proizvoda koji su koristili ime ĐĆ, kao i na bolidu momčadi Walter Wolf Racing. Prednik tuženika da je u dobroj vjeri izvršio zaštitu žiga, jer da žig u sebi sadrži i ime osobe koja je za zaštitu žigom dala suglasnost, a samim Ugovorom o suradnji ĐĆ da je iskazao suglasnost da prednik tuženika navedenim znakom obilježava određenu robu. Na taj način, da je prednik tuženika kao nositelj žiga stekao isključivo pravo na obilježavanje žigom proizvoda ili usluga za koje je priznat i isključivo pravo uporabe žiga za te proizvode i usluge. Tužitelj da je pokušao pred DZIV-om poništiti žig ĐĆ, kojeg je zaštitio pravni prednik tuženika, međutim, da je taj zahtjev odbijen, konačnim i izvršnim rješenjem iz 1999. godine. Tužitelj da nije autor loga ĐĆ, da nema pravo na žigove koji su predmet tužbe. Tužitelj da se poziva na dokument "Trademark licensee agreement/licenčna pogodba", koji je sastavljen na engleskom i slovenskom jeziku. Tužitelj da je taj dokument već dostavljao u ranijim postupcima u Hrvatskoj i Sloveniji, međutim, sudovi, da tom dokumentu nisu poklonili vjeru. Dodatno, iz tog dokumenta da proizlazi da se odnosi na žigove, a u slučaju spora da vrijedi slovenska verzija. U toj verziji da stoji da WOMAR INTERNATIONAL B.V. jamči da je imatelj prava na navedene žigove, te da ako ta jamstva nisu ispunjena, da će mu WOMAR INTERNATIONAL B.V. podmiriti svu štetu. Taj dokument, stoga, sve i da je valjan, da ne predstavlja ovlaštenje tužitelju na podizanje tužbe, jer sva prava u pogledu korištenja žigova pripadaju društvu WOMAR INTERNATIONAL B.V., i tim dokumentom tužitelj da nije stekao nikakva autorska prava. Tuženik još glede prigovora promašene pasivne legitimacije ističe da iz licenčne pogodbe proizlazi da se tužitelj za eventualne povrede jamstva u pogledu žigova ima obratiti društvu WOMAR INTERNATIONAL B.V., dakle, ne tuženiku, tako da je i tužbu mogao podnijeti samo prema tom društvu. Također da iz rješenja DZIV-a od 28. lipnja 1999, kojim je odbijen prijedlog tužitelja za poništenje žiga, proizlazi da tužitelj sva sporna pitanja iz Ugovora između tužitelja i tvrtke WOMAR INTERNATIONAL B.V., ima rješavati u eventualnoj građanskoj parnici između ugovornih strana tog Ugovora. Tužitelj još navodi da je u Republici Sloveniji pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja. Naime, sudac iz predmeta posl. br. Pg-2140/2019, koji se vodio između istih stranaka u istim stranačkim ulogama pred Okružnim sudom u Ljubljani, da je obavijestio Okružno državno tužiteljstvo u Ljubljani zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela od strane tužitelja. Stoga da tužitelj ovom tužbom u kojoj tvrdi da je nedavno došao do zaključka da je HĆĆ lažni autor, želi sebe ekskulpirati od kaznene odgovornosti. Dalje tuženik osporava vjerodostojnost Ugovora tužitelja sklopljenog s vinskom kleti Goriška brda, te ističe da tužitelj takve ugovore producira za potrebe sudskih postupaka, te ih prilagođava okolnostima pojedinog predmeta. U ranijim postupcima da je dostavljao Ugovor sklopljen između vinske kleti Goriška brda i gospodina ĐĆĆ iz 2015., i između tužitelja i te vinske kleti 2017., a u tim postupcima ističe da je autor loga gospodin HĆĆ. Tužitelj da više niti ne tvrdi da je naknadu za autorsko pravo plaćao ĆĆĆ, već stvara novu priču, također nevjerodostojnu. Tužitelj da sada dostavlja novi Ugovor, sklopljen 10. srpnja 2021. Glede zahtjeva tužitelja za isplatom naknade u visini od 5 % od godišnjeg prometa cigareta koje sadrže autorski rad ĐĆ za proteklih pet godina, tuženik ističe da je visina od 5 % nerealna i izvan svih standarda poslovne prakse. Tuženik osporava i pozivanje tužitelja na korištenje loga na propagandnim materijalima, jer da nije jasno koja prava pokušava dokazati, te da ti materijali koje bilo tko može naknadno tiskati, nisu dokaz o postojanju autorstva. Ističe da nije sporno da je ĐĆ želio promicati svoje ime i prezime i svoj trkači tim F1 i logo putem raznih rekvizita, ali da ambalaža tih rekvizita nije dokaz aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik glede zaštite žiga ističe da je točno da se žigom ne dokazuje autorsko djelo, ali da se žigom može povrijediti autorsko djelo. U svakom slučaju, da je za očekivati da autor odmah zahtijeva zaštitu svoj djela koje je neovlašteno korišteno u žigu, što ovdje nije slučaj. Tuženik još ukazuje da je ĐĆ ovlašteno prenio pravo korištenja predmetnog logotipa, između ostalog slovenskom društvu Krka tovarna, koje je također pravo korištenja loga zaštitila žigom, te označavala svoje proizvode, muške parfeme logom ĐĆ, sve temeljem Ugovora između društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. (društvo ĐĆ) i Krka tovarna zdravil TOZD kozmetika, od 3. rujna 1986. Da je tužitelj zaista imao ekskluzivno pravo, onda da ĐĆ ne bi mogao prenositi prava, a tužitelj da nije nikad osporavao društvu Krka pravo korištenja logotipa . Na kraju tuženik još ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer nije autor predmetnog autorskog djela, niti je autor na tužitelja prenio svoja autorska prava. Na navedeno da ukazuje da tužitelj zloupotrebljava institut tužbe, odnosno da se radi o obijesnom parničenju. Predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 29. ožujka 2022., u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, ističe da su svi prigovori tuženika neosnovani. Glede prigovora pravomoćno presuđene stvari, ističe da se ovdje ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, jer je tužbeni zahtjev utemeljen na različitim činjenicama, odnosno ovdje tvrdi da je autor djela ĐĆ, a ne AĆ. Glede prigovora zastare, tužitelj ističe da ne zahtijeva zaštitu za nedozvoljenu uporabu žiga, nego za nedozvoljenu uporabu autorskog djela, a tužba za zaštitu autorskog prava da ne zastarijeva. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj ističe da ne tvrdi da je autor predmetnog autorskog djela, već tvrdi da je autor ĐĆ, dok je tužitelj nositelj materijalnih autorskih prava. Glede prigovora promašene pasivne legitimacije, tužitelj također ističe da zaštitu zahtijeva po osnovi autorskih prava, a ne žiga. Autorska prava da tuženik nikada nije dobio putem pisanog ugovora o prijenosu autorskih materijalnih prava. Glede tvrdnje tuženika da je tuženik sklopio Ugovor o suradnji dana 16. listopada 1989. s gospodinom ĐĆ i društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V., društva u vlasništvu ĐĆ, te da temeljem tog Ugovora ovlašteno koristi autorsko djelo ĐĆ u svrhu proizvodnje i promocije cigareta, tužitelj ističe da su stranke tog Ugovora samo tuženik, i ĐĆ osobno, s adresom WOMAR INTERNATIONAL Netherlands, a ne društvo WOMAR INTERNATIONAL B.V., a to da je razvidno iz teksta Ugovora. Tim Ugovorom da je predviđen prijenos prava na osobno ime ĐĆ, a ne prijenos materijalnih autorskih prava. Predmet tog Ugovora, dakle, da nije autorsko djelo. Osporio je tvrdnju tuženika da tužitelj pokušava sebe obraniti od kaznenog progona u Republici Sloveniji tvrdnjom da je HĆĆ lažni autor. Tužitelj da je podnio kaznenu prijavu protiv ĐĆĆ, čim je analizirao sve lažne dokumente i izjave. Prednik tuženika da je 1989. godine prevario tužitelja kada je ĐĆ potpisao Ugovor o suradnji s njim, jer da je iz Ugovora izbacio pravo tužitelja na promoviranje ĐĆ na njegovom trkačem automobilu, jer da je tužitelj nositelj materijalnih prava u odnosu na autorsko djelo W i ĐĆ. Tuženik da ta prava nema, te da stoga krši moralna i imovinska prava koja pripadaju tužitelju. Osporio je tvrdnje tužitelja glede zlouporabe prava na tužbu, ističući da se bori za svoja prava već trideset godina, otkada da je nositelj prava na autorskom djelu ĐĆ. Upravo tužitelj da je 1989. godine dao ideju za proizvodnju cigareta ĐĆ predniku tuženika. Prednik tuženika da je prevario i tužitelja i ĐĆ, na način da su potpisali potpuno drukčiji tekst ugovora o suradnji, od onoga koji je bio usuglašen prije potpisa Ugovora, a tužitelja da je prevario i lažni autor AĆ.

4. Na pripremnom ročištu 7. travnja 2022., tuženik je predao podnesak u kojem ponavlja navode iz odgovora na tužbu, te još navodi da se tužitelj poziva na navodni ugovor pod nazivom Trademark Licensee Agreement, koji nije preveden, međutim, čak da je vjerodostojan da bi bio bespredmetan, jer se eventualno može odnositi na korištenje žigova, a ne i na korištenje autorskih prava. Dodaje i da je odbačena tužiteljeva kaznena prijava protiv ĐĆĆ, podnesena radi navodne prevare. Zaključno, tuženik ističe da je nesporno da je ĐĆ autor djela kojeg koristi tuženik u svom poslovanju, kao što je tuženik dokazivao u ranijim postupcima, pa sudovi potvrdili u svim sudskim postupcima koje su pokretali tužitelj i gospodin HĆĆ protiv tuženika. Tuženik da ima pravo koristiti autorsko djelo ĐĆ sadržano u znaku ĐĆ, i to temeljem Sporazuma o suradnji, sklopljenog između prednika tuženika ĐĆ i njegovog društva WOMAR INTERNATIONAL B.V., na kojem Ugovoru su ovjereni potpisi pod brojem 1797/89 od 16. listopada 1989., a koji Ugovor da su sudovi u ranijim postupcima u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji prihvatili kao valjanju pravnu osnovu, temeljem koje tuženik koristi znak ĐĆ. Tužitelj da nije aktivno legitimiran zaht ijevati zaštitu predmetnog autorskog djela jer nije autor tog djela, niti je njegov ovlašteni nositelj prava iskorištavanja. Tužitelj da se poziva na Ugovor koji se isključivo odnosi na žig, a ne na autorsko djelo.

5. Tuženik u podnesku od 22. travnja 2022., u odnosu na dokumentaciju koju je dostavio tužitelj dana 7. travnja 2022., ističe da i nadalje ustraje kod svih iznesenih prigovora, da osporava navode iz podneska tužitelja, kao i sve priloge i dokumentaciju koju je tužitelj predao na ročištu dana 7. travnja 2022. Glede pozivanja tužitelja na ispis s internetskih stranica (dokaz br. 2 i 3), tuženik ističe da se radi o ispravama sastavljenim na engleskom jeziku, te da se na internetske stranice uopće ne može pristupiti. Također da je nejasno koje činjenice tužitelj ovim dokazima želi dokazati. Također da se predmetna isprava (dokaz br. 3) odnosi isključivo na eventualno pravo na nepostojeći žig, a ne i na korištenje autorskih prava, te da je navodni žig registriran isključivo za razred 18 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija), koji se odnosi na proizvode od kože i imitacije kože. U odnosu na pozivanje tužitelja na iskaz ĐĆ od 20. svibnja 1998., tuženik ističe da također nije jasno koje činjenice se tim dokazom dokazuju. Tuženik se poziva na dio iskaza ĐĆ, od 20. svibnja 1998., u kojem ĐĆ navodi da ga je 1982. godine posjetio tužitelj i predložio mu prodavanje proizvoda ĐĆ i u tadašnjoj Jugoslaviji, te da nije imao ništa protiv. Tužitelj da je imao pravo u Sloveniji proizvoditi i prodavati različite proizvode s markom Walter Wolf. ĐĆ, dakle, ne spominje autorsko pravo tužitelja, niti njegovo pravo na korištenje autorskih djela. Taj Ugovor da se odnosi samo na pravo na žig, a ne i na autorsko pravo, i to da je registriran isključivo za razrede 18, 24 i 25. U odnosu na reklamnu brošuru koju je tužitelj također dostavio na ročištu 7. travnja 2022., tuženik je osporio vjerodostojnost te isprave. Dodaje da ovu ispravu tužitelj do sada nije dostavljao, te da kad bi ta brošura bila vjerodostojna, da bi je tužitelj dostavio već u ranijim postupcima. Na brošuri da je razvidno da je tiskana 2021. godine, te da je očito da tužitelj u spis dostavlja krivotvorine, zatim da na bočnoj strani reklamne brošure stoji tekst iz kojeg je nejasno koga tužitelj smatra vlasnicima i od koga je i kakvo navodno odobrenje dobio. Predmetnom reklamnom brošurom da se vrijeđa i tuženikovo pravo na žig.

6. Tužitelj uz podnesak od 19. rujna 2022. dostavlja izjavu ĐĆ u preslici.

7. Tuženik u podnesku od 21. rujna 2022. osporava dokumentaciju dostavljenu uz podnesak, a u odnosu na dostavljeni Autorskopravni ugovor za prijenos materijalnih/imovinskih autorskih prava autorskog rada od 4. srpnja 1984., ističe da se vjerojatno radi o falsifikatu produciranom za potrebe ovog postupka.

8. Tuženik u podnesku od 26. listopada 2022., u odnosu na izjavu ĐĆ od 12. srpnja 2022., koju je dostavio tužitelj, ističe da opreza radi osporava valjanost iste, dok ne pregleda izvornik. Osporava i istinitost izjave, a posebno u dijelu gdje ĐĆ tvrdi da je 1984. potpisao s tužiteljem Ugovor o materijalnim autorskim pravima na njegov logotip W, te da taj Ugovor vrijedi i danas. Tuženik dodaje da ĐĆ u toj izjavi ne osporava pravo tuženika na korištenje loga i njegovo pravo na registraciju trgovačkih žigova, a koja prava je tuženik stekao temeljem Ugovora o suradnji od 16. listopada 1989. Tuženik da je za korištenje autorskih djela ĐĆ pribavio sva potrebna dopuštenja. Glede navodnog autorskopravnog Ugovora od 4. srpnja 1984., tuženik osporava isti, te dodaje da taj Ugovor tužitelj uopće nije spomenuo u tužbi, već se u tužbi poziva samo na Ugovor o licenci, navodno sklopljen između tužitelja i društva WOMAR INTERNATIONAL B.V., koji da je sklopljen dana 30. svibnja 1986. Taj Ugovor da tužitelj nije uopće koristio u ranijim postupcima koje je vodio protiv tuženika, već je u tim postupcima tvrdio suprotno, tj. da ĐĆ nije autor predmetnog autorskog djela. Taj Ugovor da nije koristio niti u upravnom postupku kojeg je pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo pokrenuo radi proglašenja ništavim tuženikovog žiga br. Ž920021 za znak ĐĆ, iako je na ročištu dana 22. rujna 2022. izjavio da je svoj primjerak Ugovora predao DZIV-u, dok da on dostavlja primjerak Waltera Wolfa. Tuženik da je izvršio uvid u spis vođen pri DZIV- u, te da je iz tog spisa razvidno da se tužitelj pozivao isključivo na Ugovor o licenci od 30. svibnja 1986. Tuženik je dostavio i potvrdu DZIV-a od 25. listopada 2022., kojom se potvrđuje da u spisu predmeta u postupku povodom prijedloga za proglašenje ništavim žiga br. Ž920021 za znak ĐĆ ne nalazi niti jedan ugovor u kojem je ugovorna strana tužitelj, izuzev Ugovora o licenci od 30. svibnja 1986. Sve navedeno da ukazuje da taj Ugovor do nedavno nije niti postojao.

9. Tužitelj u podnesku od 27. veljače 2023. navodi da tuženik nije sklopio Ugovor koji bi stekao predmetna autorska prava, jer da Ugovor o suradnji od 16. listopada 1989., to nije, već se tim Ugovorom uređuje prijenos prava na uporabu osobnog imena. Tužitelj naglašava da je spomenuo Autorskopravni ugovor iz 1984. godine u tužbi pod točkom IV., dok u ranijim postupcima taj Ugovor da nije koristio jer je tada bio uvjeren da je stvarni autor GĆ. Predmetni Ugovor da nije koristio u postupku pred DZIV-om jer da je taj postupak pokrenuo po osnovi industrijskog vlasništva, a ne po osnovi autorskih prava. Tužitelj da je u svom iskazu u predmetu koji se vodio kod Okružnog suda u Ljubljani pod brojem Pg - 2140/2019, već iskazao da je potpisao Ugovor sa gospodinom ĐĆ i sa VĆ, vezano za prijenos autorskih prava.

10. Tuženik u podnesku od 3. ožujka 2023. komentira navode iz posljednjeg podneska tužitelja, te osporava iste. Dodaje da kada bi sporni Autorskopravni ugovor zaista bio sklopljen 1984., da tada tužitelj u ranijim postupcima ne bi tvrdio da je stvarni autor autorskog djela g. GĆ. Tuženik i nadalje osporava da je tužitelj u ranijim iskazima se pozivao na sporni Ugovor iz 1984., već da se pozivao isključivo na Ugovor između tužitelja i društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. od 30. svibnja 1986. Tuženik još dodaje da je u međuvremenu ovaj sud u predmetu posl.br. R1-94/2022 dana 24. veljače 2023. donio rješenje kojim se po prijedlogu tuženika priznaje u Republici Hrvatskoj presuda i rješenje Okružnog suda u Ljubljani posl. br. Pg-2140/2019-38 od 10. rujna 2021. Ustraje stoga kod prigovora pravomoćno presuđene stvari, a također i kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na zahtjev za utvrđenje autorstva ĐĆ, koju činjenicu tuženik niti ne osporava, te je upravo tuženik tu činjenicu dokazivao u ranijim postupcima gdje se tvrdilo da je autor GĆ. O tom zahtjevu da je već odlučeno priznatom presudom Okružnog suda u Ljubljani.

11. Na ročištu za glavnu raspravu dana 7. ožujka 2023. saslušan je svjedok ĐĆ. Ujedno je na ovom ročištu tužitelj predočio izvornik Autorskopravnog ugovora, čija preslika se nalazi na str. 967 i 968 spisa, te je navedeni izvornik predočen stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice EĆ, koji je prisustvovao ročištu kao javnost, na inicijativu tuženika. Također mu je predočena izjava ĐĆ, čija preslika se nalazi na str. 963 i 964 spisa.

12. Tuženik u podnesku od 29. svibnja 2023. obrazlaže detaljno prigovor pravomoćno presuđene stvari, a glede novog dokaza u odnosu na ranije postupke

– brošure Walter Wolf World, ističe da ista sadrži istovjetna autorska djela koja su bila navedena u dokumentu Walter Wolf Racing logo Guide Book, na koje se pozivao u postupcima u kojima je tvrdi da je autor gospodin GĆ.

13. Tužitelj u podnesku od 14. kolovoza 2023. ponavlja da je tek sada saznao da je autor predmetnog autorskog djela ĐĆ, a ne AĆ, koji da se 40 godina lažno predstavljao, te da se tužitelj u ovom predmetu poziva na autorsko djelo navedeno u knjižici Walter Wolf Word, a ne na originalne skice RĆ i njegovu knjižicu Walter Wolf Guide Book, na što se pozivao u predmetu koji se vodio pred Okružnim sudom u Ljubljani. Tužitelj još izjavljuje da povlači tužbu pod točkom 3. i 6. svog tužbenog zahtjeva.

14. Tuženik u podnesku od 18. rujna 2023. ističe da ne pristaje na povlačenje tužbe u točkama 3. i 6. tužbenog zahtjeva.

15. Pravomoćnim rješenjem posl.br. P-417/2021-27 od 26. rujna 2023., odbačena je tužba tužitelja u dijelu koji tužitelj zahtijeva utvrđenje da je ĐĆ autorskih djela prikazanih u knjižici Walter Wolf World i na kozmetičkim proizvodima ĐĆ, odnosno stiliziranom slogu W, s prikazom siluete vuka i font slova s natpisom Walter Wolf Racing i stiliziranim potpisom ĐĆ, te u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje da je tuženik povrijedio moralna autorska prava autora ĐĆ na istim djelima, te na registracijama žigova. Ujedno je odbijen prigovor presuđene stvari u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, sve iz razloga obrazloženih u tom rješenju.

16. Rješenjem posl. br. Pž-3990/2023-2 od 23. studenog 2023., odbijena je tuženikova žalba protiv dijela točke II. prvostupanjskog rješenja, te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno, tako da je prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno.

17. Tuženik u podnesku od 21. veljače 2024, u odnosu na Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984., na koji se poziva tužitelj, ističe da je tuženik zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice, EĆ, koji je na ročištu za glavnu raspravu dana 7. ožujka 2023. izvršio uvid, snimanje i analizu izvornika predmetnog ugovora, te se očituje na iskaz svjedoka ĐĆ. Tuženik navodi da je vještak utvrdio da sporni Autorskopravni ugovor predstavlja krivotvorinu, odnosno vještak da je utvrdio da u najvećem stupnju vjerojatnosti predmetni ugovor nije potpisan 1984., već u tijeku 2021. ili 2022. godine. Naime, vještak da je utvrdio da se tužitelj na spornom Ugovoru potpisao na način kako se počeo potpisivati tek nakon 1998. godine. Vještak da je zaključio da je moguće sigurno odnosno decidirano zaključiti da tužitelj predmetni Ugovor nije potpisao dana 4. srpnja 1984. Stupanj požutjelosti papira da također upućuje na činjenicu da predmetni Ugovor nije sastavljen 1984. godine, te da je isti namjerno tretiran i obojen kako bi se prikazalo navodno prirodno vremensko starenje papira. Tuženik stoga ustraje kod prigovora da je predmetni Ugovor krivotvorina. U odnosu na iskaz svjedoka ĐĆ, ukazuje da svjedok ĐĆ izričito navodi da je suradnju s tužiteljem započeo negdje 1989. ili 1990. godine, a ne 1984. godine. Ukazuje i na neuvjerljivost dijela iskaza u kojem svjedok tvrdi da nije pročitao Ugovor o suradnji s prednikom tuženika prije nego ga je potp isao. Iz iskaza svjedoka da slijedi da je njegova namjera bila raskinuti Ugovor o suradnji, ali to da ne utječe na tuženikova prava, jer da tuženik nije povrijedio ugovorne odredbe. Iskaz svjedoka da potvrđuje da je Ugovor o suradnji svjedok potpisao u svo je ime, i ime društva WOMAR INTERNATIONAL B.V., suprotno navodima tužitelja. Tuženik nadalje osporava dio iskaza u kojem tvrdi da nije nikada upoznao AĆĆ, te da ne zna ništa o sporovima u vezi s njim, i da se ne sjeća da je svjedočio pred sudom u Austriji, budući je svjedok u svim tim postupcima sudjelovao kao svjedok predložen od strane tuženika, a u iskazima u tim predmetima, da je potvrđivao postojanje prava tuženika i valjanost Ugovora o suradnji. Tuženik osporava i dio iskaza svjedoka u kojem tvrdi da tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati uklanjanje znaka s proizvoda te da više ne koristi žigove koje je registrirao, jer da je on tužitelju prenio to pravo. Naime, člankom 3. točka 2. Ugovora o suradnji, da je utvrđeno da ĐĆ jamči da nije nikom osim pravnom predniku tuženika dao istu ili sličnu izjavu o suglasnosti iz članka 3.0. Ugovora. Tuženik ukazuje i na protivnost iskaza svjedoka članku 3.0. Ugovora o suradnji, u kojem se navodi da pravni prednik tuženika ima pravo zaštititi žigove u Jugoslaviji i svijetu. Svjedok da nije nikada pobijao ili osporavao registrirane žigove tuženika, iako je imao saznanja o istima, te je vodio postupke protiv tužitelja zbog povrede žiga i uporabe njegovog osobnog imena. Glede njegovog iskaza u svezi novčane naknade za ustupljena prava, tuženik ukazuje na odredbu članka 3.1. Ugovora o suradnji, kojom je ugovoreno da se protučinidba tuženika ne sastoji u novčanoj naknadi već o obvezi plasmana cigareta Walter Wolf visoke kvalitete, te promoviranja imena i brenda ĐĆ. Glede dijela iskaza gdje svjedok tvrdi da tužitelju ne osporava materijalna prava na njegovom znaku, tuženik ukazuje na navodni Autorskopravni ugovor iz 1984. godine u kojem se navodi da tužitelj mora autoru platiti naknadu za uporabu autorskog djela, a da nikakva plaćanja nisu vršena, što također da ukazuje na nevjerodostojnost tog dokumenta. Tuženik još ukazuje na ovjeru potpisa ĆĆ koji je potpisao Ugovor o suradnji na strani pravnog prednika tuženika. Tuženik ukazuje i na kontradiktornost između činjenice da je navodni Autorskopravni ugovor sklopljen na srpskohrvatskom jeziku 1984. godine, i iskaza svjedoka ĐĆ da u vrijeme potpisivanja Ugovora o suradnji s pravnim prednikom tuženika nije još dobro znao hrvatski jezik, odnosno navedeno da također ukazuje da je navodni Ugovor iz 1984. godine krivotvorina. Tuženik ističe da je Ugovor između društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. i društva Krka kozmetika sklopljen 3. rujna 1986., a svjedok ĐĆ da je izjavio da je Ugovor sklopio 1984. godine s tužiteljem, nakon što je on već odradio posao s Krkom i Labodom. Nadalje, tuženik ukazuje na postupak koji se vodio pred Zavodom Republike Slovenije za intelektualno vlasništvo po prigovoru gospodina ĐĆ od 26. srpnja 1996., protiv registracije žiga od strane društva W.W. Trading d.o.o., a čiji je osnivač i direktor tužitelj. U tom prigovoru, ĐĆ da između ostalog navodi da osobno čuva goodwill svog imena, te se poziva na brojne ugovore o licenci, između ostalog, i na Ugovor s ovdje tuženikom, te osporava tužitelju odnosno njegovoj tvrtki pravo na registraciju žiga, što da je nadležno tijelo i usvojilo. Navedeno da je u protivnosti s iskazom svjedoka ĐĆ u dijelu gdje tvrdi da u Sloveniji nikada nije tužio tužitelja niti njegovu tvrtku W.W. Trading. Osim toga, svjedok da je vodio postupak protiv društva W.W. Trading d.o.o. pred pokrajinskim sudom u Ljubljani zbog povrede uporabe osobnog imena ĐĆ. Tuženik još ukazuje i na izjavu svjedoka u intervjuu od 24. siječnja 2015., gdje iznosi negativno mišljenje o tužitelju, odnosno tvrdi da je tužitelj lopov i da je uzeo tuđe ime i registrirao kao svoje. U postupku koji se vodio pred Okružnim sudom u Ljubljani svjedok da je pak naveo da je tužitelj s njim surađivao prije puno godina kao njegov asistent, te ga upoznavao s ljudima u Jugoslaviji, ali da su se kasnije jako posvađali jer da mu je ukrao identitet, te da su međusobno bili u mnogim sudskim sporovima koje je većinom izgubio, da ga prezire, da se radi o nepoštenom čovjeku, te da mu se želi osvetiti putem tužbe u tom predmetu.

18. Na ročištu za glavnu raspravu 29. veljače 2024. tužitelj ističe da niti ĆĆ niti KĆ nisu bili ovlašteni potpisati Ugovor u ime tuženikovog pravnog prednika 1989. godine, a što da proizlazi iz potvrde Trgovačkog suda u Pazinu, koju je priložio. Direktor da je tada bio FĆ. Tužitelj je osporio nalaz grafološkog vještaka na koji se poziva tuženik jer da se radi o nalazu izrađenom po privatnom nalogu tuženika. Tuženik je istaknuo da je ĆĆ bio ovlašten potpisati Ugovor jer da je njegov potpis ovjeren od strane nadležnog tijela, što da ne bi bio slučaj da ovlaštenje nije imao.

19. Tuženik u podnesku od 8. ožujka 2024. najprije prigovara da je tužitelj potvrdu Trgovačkog suda u Pazinu dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, s time da se na tu potvrdu ranije nije niti pozivao . Tuženik podredno ističe da je ĆĆ bio ovlašten potpisati Ugovor u ime pravnog prednika tuženika, jer da je u to vrijeme bio komercijalni direktor pravnog prednika tuženika, što da je potvrdio i tužitelj u svom iskazu. Nastavno se tuženik očituje na iskaz tužitelja, ukazuje na kontradiktornost njegovog iskaza sa njegovim iskazima iz ranijih postupaka kod ovog suda i Okružnog suda u Ljubljani, koje iskaze je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (dokaz 37, dokaz 5, dokaz 7, i dokaz 2). Tuženik ukazuje na iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da ĐĆ poznaje od 1987. godine, jer da je onda nejasno kako je sporni Ugovor sklopio s ĐĆ 1984. godine, zatim da nije točan iskaz u dijelu gdje tvrdi da je Ugovor o suradnji sklopljen u [adresa], jer je svjedok ĐĆ iskazao da se to dogodilo u Zagrebu ili Rovinju. Tuženik dodaje da je tužiteljev iskaz glede Ugovora o suradnji nebitan s obzirom da tužitelj nije ugovorna strana tog Ugovora. Tuženik navodi da se nevjerodostojnost iskaza tužitelja vidi i iz činjenice da je u Ugovoru između tužitelja i vinske kleti Goriška brda od 10 prosinca 2017. navedeno da je autor autorskog djela ĐĆ AĆ, a da je sada izjavio da je uvijek znao da je ĐĆ autor djela. Tužitelj da je nakon što je uvidio da će izgubiti spor u [adresa], potpisao s vinskom kleti Goriška brda novi ugovor koji samo zamjenjuje ime gospodina AĆĆ s imenom gospodina ĐĆ i podnosi novu tužbu u ovom postupku. Tuženik ukazuje i na protivnost iskaza tužitelja s odredbom članka 4. navodnog Autorskopravnog ugovora glede plaćanja naknade. Tužitelj da sada iskazuje da ima svoj originalni primjerak Ugovora, dok da ĐĆ nema svoj primjerak, te da se ničeg ne sjeća, a na ročištu dana 22. rujna 2022., da je donio navodni original Autorskopravnog ugovora, te izjavio da se radi o primjerku koji pripada gospodinu ĐĆ, a da je svoj primjerak predao DZIV-u, s time da je potvrdom DZIV-a, tuženik dokazao da taj Ugovor tamo nije predan. Tuženik zaključuje da je iskaz tužitelja nevjerodostojan, te da tužitelj u sv im postupcima iznosi neistine.

20. Tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2024. osporava tvrdnju tuženika da je Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984., krivotvorina. ĐĆ da je dana 12. srpnja 2022. dao izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj je potvrdio da je takav Ugovor potpisao s tužiteljem 1984. godine, te da taj Ugovor vrijedi i danas, a koju izjavu je tužitelj dostavio u spis. ĐĆ da je u svom iskazu pred ovim sudom potvrdio da je potpisao predmetni Ugovor te da tužitelju i dalje ne osporava materijalna prava na njegovom znaku odnosno žigu. Glede iskaza svjedoka ĐĆ, tužitelj ističe da svjedok ima 85 godina, te da je puno stvari zaboravio. Svjedok da je u ranijim postupcima svjedočio da je suradnja između njega i tužitelja postojala, a što se tiče naknade za autorsko djelo, i tužitelj i svjedok da su u ranijim izjavama svjedočili da zarade nakon podmirenja svih troškova nije bilo, te da nije bila plaćena provizija ĐĆ. Ugovor iz 1984. godine da je sastavljen na hrvatsko-srpskom jeziku jer je morao poslužiti radi registracije žiga u Beogradu. Ugovor o suradnji iz 1989. godine da je sklopljen od strane neovlaštene osobe, pa da se ima smatrati da nije niti sklopljen. Tužitelj problematizira valjanost tog Ugovora i iz razloga jer da se stranke nisu potpisale na svim mjestima naznačenim na Ugovoru, da nema pečata, da je netočno navedena adresa WOMAR INTERNATIONAL B.V., da u Ugovoru nisu navedene osobe koje potpisuju Ugovor u ime pravnog prednika tuženika, društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. i vanjskotrgovinske organizacije GIO iz Pule. Ugovor da je na strani pravnog prednika tuženika trebao potpisati tadašnji direktor FĆ, koji Ugovor nije potpisao, predstavnik GIO Pula, da se nije potpisao, niti je bio prisutan, Ugovor da je potpisan u [adresa], dok u Ugovoru da stoji da je to bilo u Rovinju, taj Ugovor da je ništetan i jer se radi o zelenaškom ugovoru, jer da je tuženik dobio pravo na korištenje imena koje puno vrijedi i u koje je ĐĆ uložio više milijardi eura, a da tužitelju niti ĐĆ nije nikada platio. Ugovor o suradnji da je i prividan ugovor, jer da je sklopljen samo kako bi tuženik izbjegao plaćanje poreza na promet duhanskih proizvoda, odnosno kako bi stvorio privid da se radi o nelicencnoj cigareti. Ugovor da je i pobojan, zbog mana volje, konkretno prijevare, i na kraju taj Ugovor da nije Autorskopravni ugovor, jer da ne sadrži sve što po zakonu taj Ugovor mora sadržavati. Stoga tuženik da nema materijalnih autorskih prava za autorska djela W i ĐĆ.

21. Na ročištu za glavnu raspravu dana 25. travnja 2024. tuženik se usprotivio isticanju novih činjenica i dokaza u podnesku tužitelja od 11. ožujka 2024. Tužitelj, naime, da tek sada predlaže nove svjedoke, vještačenje, izvadak iz sudskog registra i potvrdu Trgovačkog suda. Od novih činjenica da ističe nove prigovore pobojnosti odnosno ništetnosti Ugovora o poslovnoj suradnji. Predlaže da sud navedene činjenice i dokaze ne uzme u obzir. Sud je raspravnim rješenjem odlučio da se neće uzeti u obzir nove činjenice i dokazi iz podneska tužitelja od 11. ožujka 2024. Na ovom ročištu saslušan je svjedok TĆ.

22. Tužitelj u podnesku od 6. svibnja 2024. precizira primjedbe na iskaz svjedoka MĆ, te ističe da je ovaj svjedok u zavadi s tužiteljem te je zainteresiran za ishod spora jer je drugi najveći vlasnik Adris grupe, koja je bila vlasnik tuženika, te da postoji mogućnost da Adris grupa bude obvezana tužitelju naknaditi ono što tužitelj potražuje od tuženika, jer da je Adris grupa tuženika prodala trećoj osobi bez ikakvih tereta. Na taj način da bi bio oštećen sam svjedok kao vlasnik Adris grupe. Dodaje i da je moguće da je svjedok instruiran prije davanja iskaza od strane tuženika. Tužitelj da je u međuvremenu saznao za novu činjenicu, i to da je na Općinskom sudu u Puli, Stalna služba u Rovinju, dana 28. rujna 2023. pokrenut parnični postupak po tužbi tužitelja ĐĆ protiv ovdje tuženika, kojom predlaže da se utvrdi da Ugovor o suradnji od 16. listopada 1989. nije sklopljen, da je pravno nevaljan, da je prividni ugovor, te da je ništetan, a koji postupak se vodi pod posl.br. P-874/2023. Predlaže uvid u taj spis, kao i prekid postupka do okončanja navedenog postupka, a također predlaže prekid postupka do okončanja kaznenog postupka protiv svjedoka MĆ, u odnosu na kojeg da je tužitelj podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela lažnog iskaza , jer da se radi o prethodnim pitanjima.

23. Tuženik se u podnesku od 10. lipnja 2024. očituje na navode tužitelja u svezi vještačenja Autorskopravnog ugovora od strane vještaka Zvonimira Ćorića.

24. Na ročištu za glavnu raspravu dana 18. lipnja 2024. sud je odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka, te je odlučeno da će se postupak odmah nastaviti.

25. Tužitelj u podnesku od 23. srpnja 2024. dodatno prigovara istinitosti iskaza svjedoka MĆ, te tvrdi da DĆ za kojeg svjedok navodi da je prije potpisa Ugovora o suradnji bio kod njega u Saveznom zavodu za patente, nije bio zaposlen u Zavodu nakon 30. studenog 1988. godine, te se poziva na korespondenciju sa Zavodom. Poziva se i na istu korespondenciju, u kojoj da Zavod odgovara na njegovo pitanje i navodi da kontrola ugovora prije podnošenja prijave, nije po zakonu te se ne koristi. Iskaz svjedoka MĆ da je stoga lažan. Također da je netočan navod tuženika na posljednjem ročištu da se radilo o tzv. rezervaciji žiga, te da je dostavljanjem Ugovora opravdana rezervacija. Naime, Zakon o žigu da ne propisuje rezervaciju žiga. Tužitelj tvrdi i da je iz spisa Ž-22/89 koji se vodio kod Saveznog zavoda za patente Jugoslavije, vezano za registraciju žiga od strane tuženika, je razvidno da je sve kontakte sa Zavodom na strani tuženika vršio SĆ, a ne TĆ. Iz tih dokaza da slijedi i da je tuženik prilikom registracije žiga, odnosno već na početku pregovora s ĐĆ postupio prijevarno, jer je neovlašteno i bez pitanja i dozvole podnio prijavu za žig ĐĆ.

26. Tuženik u podnesku od 13. studenog 2024., u odnosu na navodni izvornik Autorskopravnog ugovora od 4. srpnja 1984., kojeg je tužitelj dostavio u spis, ističe da je punomoćnik tuženika dana 24. srpnja 2024. zajedno s vještakom Zvonimirom Ćorićem izvršio uvid u isti. Vještak Ćorić da je utvrdio da je taj Ugovor dostavljen u potpuno izmijenjenom stanju u odnosu na stanje dokumenta prezentirano sudu i vještaku na ročištu 7. ožujka 2023. Vještak da je utvrdio da su potpisi gospodina ĐĆ i tužitelja bitno drugačije boje, da dokument nije uvezan od strane javnog bilježnika zajedno s izjavom od 12. srpnja 2022., da mu nedostaje zadnja stranica na kojoj se nalazila veća naljepnica s logotipom W, da nedostaju naljepnice u gornjem lijevom kutu svake stranice, da je stupanj požutjelosti manji, a stupanj naboranosti papira veći, što da je posljedica tre tiranja dokumenta otapalom odnosno tekućinom nepoznatog kemijskog sastava, koji je doveo do fizikalnokemijskih reakcija na papiru. Stoga da se opet radi o krivotvorenim dokazima i kontaminaciji dokaza. U odnosu na podnesak tužitelja od 23. srpnja 2024., u kojem tužitelj prigovara iskazu svjedoka MĆ i navodima tuženika s ročišta održanog 18. lipnja 2024., tuženik ističe da se iskaz svjedoka MĆ odnosi na 1988. i 1989. godinu, te da je nelogično ispitivati službenike Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije o tome kakva je bila praksa postupanja sa strankama bivšeg Saveznog saveza za patente prije 35 godina . U to vrijeme, tuženik da je registrirao brojne žigove i redovito i uspješno surađivao sa Saveznim zavodom za patente i gospod inom Đ, gospodin Đ da je bio jedan od najcjenjenijih stručnjaka na području zaštite intelektualnog vlasništva, a TĆ da je bio zadužen za izradu nacrta Ugovora o suradnji, te da je imao mogućnost razgovarati i tražiti savjete od gospodina Đ, neovisno o tome kakva je bila redovna praksa rada Zavoda sa strankama, i neovisno o njegovom radnom statusu. Stoga da gospodin TĆ nije dao lažni iskaz. Glede problematiziranja od strane tužitelja tuženikovih navoda glede rezervacije žiga, tuženik ističe da je postojao institut prava prvenstva od dana podnošenja prijave, kao što je to i danas. Navedeno da stoji i u emailu od 21. lipnja 2024. Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, na koji se poziva tužitelj. Tuženik osporava i navode tužitelja da tuženik nije zaštitio autorski rad znaka W sa stiliziranim vukom, već samo znak osobnog imena ĐĆ, odnosno da je imao pravo samo na ime ĐĆ, a ne i na autorsko djelo. Osporava i tvrdnju tužitelja da svjedok TĆ nije kontaktirao sa Saveznim zavodom za patente, te ističe da je svjedok bio zaposlen u pravnoj službi pravnog prednika tuženika, te je bio zadužen za pripremu sve dokumentacije i komunikaciju radi sastavljanja dokumentacije, a SĆ, direktor marketinga, da je tu dokumentaciju potpisivao.

27. Rješenjem posl. br. P-417/2021-58 od 9. prosinca 2024., određeno je grafološko vještačenje putem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Zagreb, a radi utvrđenja autentičnosti potpisa potpisnika ĐĆ i tužitelja na Autorskopravnom ugovoru datiranom sa 4. srpnja 1984., zatim utvrditi razdoblje u kojem su nastali sporni potpisi, usporedbom s nespornim potpisima koji su bili temelj vještačenja stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice EĆ iz [adresa], kao i utvrditi da li je predmetni dokument doista nastao dana 4. srpnja 1984., imajući u vidu analizu potpisa, te izgled i kvalitetu papira i sadržaj Ugovora.

28. Na prijedlog tuženika, koji je predložio vještačenje, iz podneska od 14. veljače 2025., rješenjem posl.br. P-417/2021-65 od 24. veljače 2025., zadatak vještaka je u dijelu utvrđenja autentičnosti potpisa potpisnika Autorskopravnog ugovora, ograničen samo na potpis tužitelja.

29. Raspravnim rješenjem od 20. veljače 2025. ovom spisu pripojen je ovosudni spis posl.br. P-600/2024, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. U tom predmetu, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika iz iste činjenične i pravne osnove. Naime, u tužbi navodi da tužitelj u predmetu posl.br. P-417/2021 između ostalog, zahtijeva isplatu naknade imovinske i neimovinske štete radi povrede moralnih i imovinskih prava autora ĐĆ, i to u visini od 5 % od procijenjene vrijednosti prometa cigareta na tržištu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne gore, SĆ i drugih zemalja gdje tuženik prodaje cigarete s autorskim radom ĐĆ i penal u dvostrukom iznosu naknade, sve za zadnjih pet godina, računajući od dana podnošenja tužbe 27. srpnja 2021., sve sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj navodi da za razdoblje nakon podnošenja tužbe do podnošenja nove tužbe, također zahtijeva isplatu naknade imovinske i neimovinske štete nastale uslijed povrede autorskih prava ĐĆ, također u visini od 5 % od procijenjene vrijednosti prometa tuženikovih cigareta na svim tržištima gdje tuženik prodaje cigarete koje sadrže autorski rad ĐĆ. Tužitelj i ovdje navodi da je 1989. godine pravnom predniku tuženika poslao prijedlog Ugovora u kojem je stajalo da tužitelju pripada 5 % od prodaje cigareta. Tužitelj da je dana 10. srpnja 2021. potpisao Ugovor o licenci za korištenje autorskog rada ĐĆ Wolf sa vinskom kleti Goriška brda, kao i drugim poduzećima u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, te da je potpisao pisma namjere za proizvodnju cigareta u Makedoniji i Bosni i Hercegovini, sa klauzulom o licencnoj nadoknadi za autorska prava u visini od 5 % od prometa proizvoda sa autorskim djelom. Tuženik i njegov pravni prednik da su znali da materijalna autorska prava pripadaju tužitelju i nikome drugomu. Tužitelj da je autorski rad Walter Wolf Racing donio pravnom predniku tuženika 1989. godine. Tužitelj je predložio spajanje postupaka.

30. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, te je istaknuo iste prigovore i pozvao se na iste okolnosti i činjenice, kao i u odgovoru na tužbu iz spisa posl.br. P-417/2021. U bitnom navodi da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu temeljem koje bi bio ovlašten pozivati se na zaštitu autorskih prava autora ĐĆ, tužitelj da zlouporabljava pravo na tužbu te da se radi o obijesnom parničenju. Tužitelj je podneskom od 12. veljače 2025. osporio navode iz odgovora na tužbu. Posebno ističe da je dokaz tužiteljevog prava njegovo prisustvo prije sklapanja spornog Ugovora o suradnji od 16. listopada 1989., jer da tužitelj ne bi bio osobno prisutan da nije imao ugovornu suradnju s gospodinom ĐĆ i njegovim društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V. Pozvao se na iskaz ĐĆ u ovom predmetu, kao dokaz postojanja valjanog Autorskopravnog ugovora.

31. Tužitelj uz podnesak od 20. svibnja 2025. dostavlja nove dokaze, odnosno nove potpise za potrebe vještačenja. Također ističe da je saznao da je ĐĆ s tuženikom sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u travnju 2025., te da se nakon sklapanja tog Sporazuma odrekao svih tužbenih zahtjeva u tužbama koje je podnio protiv tuženika kod ovog suda u predmetu posl. br. P-425/2023 i kod Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju pod posl. br. P-874/2023. Tužitelj smatra da je Sporazum rezultat pritiska i ucjena tuženika na ĐĆ, jer činjenice iz njegovog iskaza ne idu u prilog tuženiku. ĐĆ da je bio primoran sklopiti taj Sporazum s tuženikom, u cilju ostvarenja financijske odštete za kršenje njegovih moralnih autorskih prava. Neovisno o tome što su tuženik i ĐĆ međusobno riješili sva sporna pitanja, to da ne može za tuženika proizvoditi negativne pravne učinke, te da je relevantan iskaz ĐĆ u ovom postupku. Iako se u tom Sporazumu navodi da je Ugovor o suradnji iz 1989. godine valjan, te proizvodi pravne učinke, tužitelj da je nadalje ustraje kod tvrdnje da taj Ugovor nije valjan jer je sklopljen od strane neovlaštene osobe, a tuženik da nije odobrio neovlašteno zastupanje. U članku 1. Sporazuma, da je navedeno da je ĐĆ isključivi nositelj moralnih i materijalnih autorskih prava, međutim, da materijalna prava ima tužitelj temeljem Ugovora od 4. srpnja 1984. Ukazuje da ĐĆ ne bi podnio tužbu samo za moralna autorska prava, već i materijalna, kad bi ta prava imao, međutim, materijalna autorska prava prenio je tužitelju Autorskopravnim ugovorom. Ističe da je netočno utvrđenje iz Sporazuma da ĐĆ svoja materijalna autorska prava nije nikome prenio, a također i utvrđenje da Autorskopravni ugovor tužitelj nije potpisao dana 4. srpnja 1984., već da ga je izradio 2022. Također da je sporan članak 2. Sporazuma kojim je tuženik preuzeo obvezu ĐĆ plaćati naknadu za iskorištavanje autorskog djela. Ta naknada da pripada tužitelju. Tužitelj još osporava navod iz Sporazuma da ĐĆ nakon uvida u zapisnik s njegovim iskazom iz ovog postupka, potpisom Sporazuma potvrđuje da je iskaz svjedoka MĆ u cijelosti istinit i vjerodostojan, a što ĐĆ potvrđuje i izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika koja čini sastavni dio Sporazuma. Naime, svrha tih odredbi da je isključivo namjera tuženika da iskaz svjedoka MĆ prikaže vjerodostojnim. ĐĆ u iskazu kod ovog suda da je naveo da sa svjedokom MĆ nikada nije komunicirao vezano za ugovor o suradnji. Na sudu u Rovinju svjedok ĐĆ da je iskazao da nije siguran da li je na potpisu Ugovora bio ĆĆ ili TĆ, MĆ da je upoznao prije smrti FĆ, koji da je umro 1994. Tužitelj u podnesku predlaže saslušanje novih svjedoka na okolnost da je sporni Autorskopravni ugovor potpisan upravo 4. srpnja 1984. Tužitelj da od 1981. godine do danas koristi dugi i kratki potpis, odnosno dugi HĆ, i kratki MT. Tuženik da je selektivno pronašao tužiteljeve duge potpise u razdoblju od 1989. do 2009., a kasnije samo kraći potpis, da se čini da je tužitelj promijenio potpis iz dugog u kratki, što da nije istina. Tužitelj da je svoje potpise kreirao još tijekom studija arhitekture u [adresa]. Dokaz da je 1981. godine tužitelj koristio skraćeni potpis, da su crteži automobila i armaturne table koji je dizajnirao za svoj diplomski rad na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Oba potpisa da su digitalizirana, te da ih tužitelj koristi s dodatnim natpisom "automobili, design i racing". Tuženik da i danas upotrebljava digitalizirani kratki potpis u uvodniku u časopisu Avto plus šport, gdje da je glavni urednik 35 godina. Dugi potpis da upotrebljava na fakturama poduzeća Fleetman d.o.o. Ljubljana, gdje je direktor. Tužitelj da je i u ovom postupku prilikom potpisivanja zapisnika koristio dugi potpis, dana 18. lipnja 2024., a drugi put kratki potpis. Njegov kratki potpis da se nalazi na Ugovoru između tuženika i WOMAR INTERNATIONAL, 1989. godine.

32. Dana 22. svibnja 2025. vještak je dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje.

33. Tuženik u podnesku od 10. lipnja 2025., u odnosu na nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Milanja Hribar, dipl. ing. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Zagreb, ističe da tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje, te da nalaz i mišljenje dokazuju činjenicu da Autorskopravni ugovor predstavlja krivotvorinu u pogledu vremena sklapanja tog Ugovora. Neistovjetnost Autorskopravnog ugovora da ispunjava elemente kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela sprječavanja dokazivanja. Isto da proizlazi i iz nalaza stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice Zvonimira Ćorića.

34. Tužitelj u podnesku od 16. lipnja 2025., u odnosu na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Milanja Hribar, ističe da je vještak proučavao samo od strane tuženika dostavljene potpise iz 1989., 1990, 1992. i 1994. godine, a nijedan iz razdoblja 1984. godine. Vještak da nije uzeo u obzir niti tužiteljev potpis na zapisniku od 18. lipnja 2024., gdje da je koristio dugi potpis. Predložio je da vještak vještači i sve primjere potpisa koje je naknadno dostavio tužitelj, te da se vještači i njegov potpis kojeg će tužitelj izvesti pred vještakom. Vještak da neprecizno utvrđuje moguće razdoblje potpisa, u razdoblju od 2003. do 2021., pa da to dovodi u pitanje točnost procjene. Pozivanje vještaka na bljedilo sredstva za pisanje, da također ništa ne znači jer da za to treba mnogo više vremena, te da se ne može zaključiti da je potpis mogao nastati u razdoblju od 2003. do 2021. godine, kako stoji u nalazu. Glede požutjelosti papira, tužitelj ističe da je taj dokument držao u podrumu obiteljske kuće u [adresa], i to od 1984. godine, pa do 2022. godine. Zbog vremenskih utjecaja, odnosno vlage, da je moguće da su rubovi dokumenta požutjeli. Niti tužitelj, niti netko treći iz njegove obiteljske kuće, da nije namjerno prouzrokovao požutjelost rubova. Tužitelj da je 1986. godine dao na tržište prvi proizvod na kojem je bilo sporno autorsko djelo, te da sve do danas nitko nije tužitelju zabranio upotrebu materijalnih autorskih prava. Tužitelj još osporava navode tuženika iz njegovog podneska od 10. lipnja 2025., posebno tužitelj poriče da Autorskopravni ugovor predstavlja krivotvorinu, te ukazuje da je vještak utvrdio da se na Ugovoru nalazi njegov potpis, dok je ĐĆ ranije u postupku potvrdio da je njegov potpis na tom Ugovoru autentičan.

35. Dana 10. srpnja 2025. vještak je dostavio u spis dopunski nalaz i mišljenje kojim se očituje na primjedbe tužitelja.

36. Tužitelj u podnesku od 20. kolovoza 2025., u odnosu na dopunski nalaz i mišljenje vještaka ističe da je nalaz nepotpun, jer da nije vještačena sva dokumentacija na kojoj je izvorni potpis tužitelja. U odnosu na dio nalaza u kojem se navodi da je papir požutio zbog djelovanja nekog tekućeg sredstva, tužitelj ističe da vještak nije kemijskom analizom materijala utvrdio o kojem sredstvu se radi.

37. Tuženik u podnesku od 26. kolovoza 2025. ističe da ĐĆ u izjavi od 25. travnja 2025., koja je solemnizirana od strane javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, izričito potvrđuje da je vlasnik, autor i isključivi nositelj svih moralnih i materijalnih autorskih prava nad autorskim djelom koje se sastoji od imena ĐĆ i grafizma W, da je Ugovorom o suradnji od 16. listopada 1989. tuženik stekao isključivo pravo iskorištavanja autorskog djela i osobnog imena gospodina ĐĆ za potrebe proizvodnje i plasmana na tržište kutija cigareta koje nose naziv Walter Wolf bez obveze plaćanja bilo kakve naknade, da je Ugovorom o suradnji od 16. listopada 1989. tuženik stekao vremenski i prostorno neograničeno isključivo pravo iskorištavanja autorskog djela i osobnog imena ĐĆ za potrebe proizvodnje cigareta koje nose naziv ĐĆ, da je taj Ugovor i dalje na snazi, da su tuženik i njegovi pravni prednici ovlašteni pred nadležnim tijelima zemalja bivše Jugoslavije te u svijetu na svoje ime i za svoju korist registrirali žigove koji se koriste na kutijama cigareta ĐĆ, da ĐĆ nije niti prije sklapanja Ugovora o suradnji, a niti naknadno, prenio materijalna autorska prava autora, nit je njima raspolagao na način da ograničava prava tuženika stečena Ugovorom o suradnji, da navodni Autorskopravni ugovor ĐĆ nije potpisao dana 4. srpnja 1984., već znatno kasnije, prije nekoliko godina, da ĐĆ nije nikada tužitelju ustupio bilo kakva materijalna prava nad svojim autorskim djelom. Ta izjava ĐĆ, nespornog autora predmetnog autorskog djela, da je još jedan dokaz činjenice da tužitelj nema nikakva prava na autorskom djelu, te nema legitimaciju za vođenje ovog postupka. Glede posljednjeg podneska tužitelja, tuženik ističe da tužitelj dostavlja nove dokaze i predlaže nove svjedoke nakon zaključenja prethodnog postupka, pa predlaže da sud navedeno ne uzme u obzir. Tužitelj da je bio dužan izvornike dokumenata sa svojim potpisom dostaviti u spis u roku od 15 dana, kako je određeno rješenjem o vještačenju, međutim, isto da je dostavio tek nakon donošenja nalaza i mišljenja , tj. nakon dana 14. svibnja 2025. Predložio je stoga da sud navedeno ne uzme u obzir, kao niti sve druge nove dokazne prijedloge tužitelja. Tužiteljevi prijedlozi za dopunu nalaza i mišljenja da su neutemeljeni. Vještak da je očitovanjem od 4. srpnja 2025. potvrdio da dokumentacija koju je tužitelj naknadno dostavio, ne predstavlja adekvatan materijal za predmet vještačenja, te da analiza ne bi imala nikakav utjecaj na rezultate vještačenja iz nalaza i mišljenja od 14. svibnja 2025. Vještak da ponovo zaključuje da požutjelost rubova papira spornog Autorskopravnog ugovora, nije posljedica prirodnog vremenski i okolišno uvjetovanog starenja papira, već je isto posljedica djelovanja nekog tekućeg sredstva ili više njih na papir spornog dokumenta. Na navedeno očitovanje vještaka, tuženik da nema primjedbi. Opreza radi, tuženik da osporava svu naknadno dostavljenu dokumentaciju s njegovim potpisom. Tužitelj da dostavlja svoju osobnu dokumentaciju, poput diplomskog rada, faktura, časopisa i novinskih članaka, dok je tuženik za potrebe vještačenja dostavio ovjerene primjere tužiteljevog potpisa koji se nalaze na dokumentima predanim u sudskim i upravnim postupcima te su deponirani u arhivama sudova i javnopravnih tijela. Tuženik još ističe da je tužitelj uz posljednji podnesak dostavio nepotpisani i nepotpuni nacrt Sporazuma o kojem se očituje. Tužitelj da nije ugovorna strana tog Sporazuma, te da nije relevantan za tumačenje volje ugovornih strana tog Sporazuma. Tuženik je uz podnesak dostavio presliku ovjerene izjave ĐĆ od 25. travnja 2025., o kojoj se očituje u podnesku.

38. Dana 12. rujna 2025. vještak je dostavio u spis dodatno očitovanje, vezano za podnesak tužitelja od 20. kolovoza 2025.

39. Na ročištu za glavnu raspravu dana 18. rujna 2025. tužitelj je predložio da se vještačenje dopuni, na način da se vještaci izjasne temeljem izvornika potpisa koje je tužitelj naknadno dostavio u spis. Predložio je i dopunsko vještačenje kemijskom analizom radi utvrđenja uzroka požutjelosti dokumenta, budući se u nalazu grafološkog vještaka navodi da bi za navedeno bila potrebna kemijska analiza koja nije izvršena. Tuženik se usprotivio novim dokaznim prijedlozima tužitelja, ističući da je prethodni postupak zaključen još 22. rujna 2022., a glede potpisa ističe da je iste tužitelj dostavio nakon proteka roka određenog od strane suda, i nakon izrade nalaza i mišljenja. Tuženik je dodatno istakao da dokumentacija koju je dostavio tužitelj ne predstavlja nesporne potpise tužitelja, jer da se radi o privatnoj dokumentaciji, dok je tuženik ranije dostavio javne isprave. Tuženik je osporio vjerodostojnost dokumentacije koju je sada dostavio tužitelj. Tužitelj je istakao da je rok koji mu je bio dodijeljen, instruktivni rok, a što se tiče kemijskog vještačenja papira, vještak da je tek sada naveo da je moguće izvršiti i kemijsku analizu, a tužitelj da do zaključenja prethodnog postupka navedeno nije znao. Glede njegovog diplomskog rada na koji se poziva, istakao je da se na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani mora čuvati primjerak njegovog diplomskog rada te se obvezao dostaviti primjerak koji se nalazi na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Tuženik se usprotivio kemijskom vještačenju, iz razloga jer je tužitelja 22. rujna 2022. dostavio isti dokument, ali koji nije bio kemijski promijenjen, što je utvrđeno na tom ročištu. Stoga da je do promjene na dokumentu došlo tek nakon 7. ožujka 2023., a to da nije moglo biti zbog vlage u podrumu, kako tvrdi tužitelj. Tužitelj je ustrajao kod dokaznog prijedloga, ističući da će se kemijskim vještačenjem u svakom slučaju utvrditi uzrok požutjelosti, a da je i vještak Ćorić utvrdio požutjelost papira.

40. Tuženik u podnesku od 21. listopada 2025. ističe da je dana 10. listopada 2025. po punomoćniku izvršio uvid u dostavljeni dokument navodnog diplomskog rada tužitelja, te da u cijelosti osporava taj dokument, i ističe da isti ne može biti predmet dodatnog vještačenja. Naime, taj diplomski rad da nema pečata niti potpisa Arhitektonskog fakulteta u Ljubljani, te iz njega nije razvidno da bi bio pohranjen u arhivi tog fakulteta. Stoga da dokument ne sadrži nesporne potpise tužitelja. Tuženik još ukazuje da je tužitelj dana 26. svibnja 2025. u spis dostavio neke stranice navodnog diplomskog rada u boji, a dokument dostavljen dana 7. listopada 2025. kao original, da predstavlja zapravo crno-bijelu presliku. Dokumentu da nedostaje veći broj stranica, a neke da se ponavljaju. Tuženik da je zatražio i ishodio od Arhitektonskog fakulteta u Ljubljani dopis u kojem se navodi da tužitelj nije u evidenciji diplomanata tog fakulteta. Iz toga da slijedi da tužitelj nije diplomirao na tom fakultetu.

41. Tuženik u podnesku od 14. svibnja 2026., u odnosu na dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Ivane Bačić, dipl. ing. iz Centra Ivan Vučetić, od 20. travnja 2026., ističe da nema primjedbi na nalaz i mišljenje, te da nalaz i mišljenje dokazuje tuženikovu tvrdnju da Autorskopravni ugovor predstavlja krivotvorinu u pogledu činjenice vremena sklapanja tog Ugovora.

42. Na ročištu za glavnu raspravu dana 2. lipnja 2026. tužitelj u odnosu na dopunski nalaz vještaka ističe da tužitelju nije poznato da bi netko zadnjih 20 ili 30 godina prolio neku tekućinu ili kavu po spornom Ugovoru. Ustraje kod tvrdnje da je zbog dugotrajnog djelovanja vlage moguća pojava određenih mrlja po dokumentu. Ponavlja da je u ovom postupku relevantna izjava svjedoka ĐĆ, dana u ovom postupku, a ne njegova pisana izjava od 25. travnja 2025., na koju se poziva tuženik. Po potrebi, predlaže dopunsko saslušanje ovog svjedoka. Ističe da je točno da tužitelj nije diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, ali da je studirao, a to da može potvrditi njegov profesor PĆ, pa predlaže njegovo saslušanje. Na njegovom kolegiju da je tužitelj izradio diplomski rad, kojeg tužitelj osporava. Tuženik ističe prigovor prekluzije za nove dokaze. Glede dopunskog saslušanja svjedoka ĐĆ, tuženik ističe da po njegovom saznanju je taj svjedok u teškom zdravstvenom stanju, te da ukoliko sud odredi saslušanje, da se isto provede zamolnim putem pred nadležnim sudom u Beču. Glede činjenice studiranja tužitelja na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, i predloženih dokaza na tu činjenicu, tuženik ističe da nije relevantno da li je tužitelj studirao, već je relevantno da nije diplomirao, te da diplomski rad na koji se poziva nije pohranjen na tom fakultetu, nije potvrđen od strane tog fakulteta kao neovisnog tijela. Na ovom ročištu saslušana je stalna sudska vještakinja Ivana Bačić iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba. Konačno, tužitelj ustraje kod dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka IĆ, svjedoka ĆĆ i dopunskog saslušanja svjedoka ĐĆ, a tuženik se tim dokazima protivi.

43. Sud je odlučujući o preostalim dokaznim prijedlozima tužitelja, iste odbio, te je glavna rasprava zaključena. Dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka PĆ sud je odbio kao nepravodoban, budući je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, a podredno kao irelevantan, budući navedeno saslušanje nije moguće diplomskom radu na koji se poziva tužitelj dati status nespornog dokumenta, odnosno nespornog potpisa. Relevantno je da se ne radi o dokumentu pohranjenom kod neovisne treće osobe. Glede saslušanja svjedoka ĆĆ, sud se rukovodio njegovom pisanom izjavom u kojoj navodi da nema drugih saznanja izuzev da je sporni Ugovor o suradnji potpisao na strani tuženika, a što i proizlazi iz ovjere potpisa na Ugovoru. Sud zaključuje da bi navedeni dokaz bio suvišan, iz razloga koji će biti obrazloženi naknadno, vezano za prigovore tužitelja na valjanost Ugovora o suradnji. Glede dopunskog saslušanja svjedoka ĐĆ, sud smatra da tim dokazom se ne bi nedvojbeno utvrdila činjenica vremena potpisa na Autorskopravnom ugovoru, imajući u vidu dob i zdravstveno stanje svjedoka, kao i činjenicu da je često mijenjao svoju izjavu tijekom godina, u raznim postupcima.

44. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka ĐĆ i MĆ, grafološkim i kemijsko-fizikalnim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba, saslušanjem vještakinje Natalije Milanja Hribar i Ivane Bačić.

45. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti.

46. Nije sporno da je ĐĆ autor autorskog djela u izgledu stiliziranog stola "W" i prikazom siluete vuka i font slova s natpisom Walter Wolf Racing i stiliziranim potpisom ĐĆ (dalje: autorsko djelo).

47. Nije sporno da je tuženik nositelj žigova Ž933718, Z20121237, Ž920021, Z20121602, Z20140485, Z20140487, Ž 951126, Z20140486, Z 20150648, Z20081484, Z20080730, Z20090969, registriranih kod DZIV-a, kao i žigova 8980584, 8980221, 9470050, 9470051, 201070183, 201170195, 201270225, 201271188, 201271260, 201370862, 201470448, 201470449, 201470450, 201470605, 201470606, 201470607, registriranih kod Urada Republike Slovenije za intelektualno vlasništvo (URSIL), i to za proizvode i usluge iz razreda 34 i 35, odnosno za filter cigarete, duhan, pribor za pušače, šibice i oglašavanje i reklamiranje, vođenje komercijalnih poslova, komercijalna administracija, uredski poslovi (podaci DZIV-a, str. 1258 i 1261 spisa).

48. Nije sporno da je tuženik registrirao žigove temeljem Ugovora o suradnji, sklopljenog s ĐĆ i društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V.

Rotterdam, dana 16. listopada 1989.

49. Nije sporno da registrirani žigovi tuženika sadrže autorsko djelo autora ĐĆ.

50. Nije sporno da tuženik upotrebljava registrirane žigove na svojim proizvodima – cigaretama Walter Wolf i promotivnim materijalima i ambalaži za te proizvode.

51. Prvenstveno je sporno kada je sklopljen i da li je valjan Autorskopravni ugovor, za koji tužitelj tvrdi da je sklopljen između tužitelja i ĐĆ, dana 4. srpnja 1984.

52. S tim u svezi, sporno je da li je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava na autorskom djelu odnosno da li je aktivno legitimiran zahtijevati autorskopravnu zaštitu autorskog djela.

53. Sporno je i da li je tužiteljevo autorsko pravo ranije u odnosu na tuženikovo pravo zaštićeno žigom, s obzirom na sporni trenutak potpisa autorskopravnog ugovora.

54. Sporno je da li je Ugovor o suradnji, sklopljen između tuženika, ĐĆ i društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. od 16. listopada 1989., valjan.

55. S tim u svezi, sporno je da li je tuženik valjano stekao žigove te da li ima pravo koristiti iste za označavanje svojih proizvoda i usluga za koje su žigovi registrirani.

56. Sporna je pasivna legitimacija tuženika s obzirom na prigovor da se tužitelj poziva na Autorskopravni ugovor sklopljen s ĐĆ, a ne s tuženikom.

57. Sporno je da li je nastupila zastara prava tužitelja na autorskopravnu zaštitu.

Glede primjene prava

58. Prema odredbi članka 28. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91, Sl. list SFRJ 43/82, 72/82) za izvanugovornu odgovornost za štetu, ako za pojedine slučajeve nije drugačije određeno, mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika. Za protupravnost radnje mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili gdje je posljedica nastupila, a ako je radnja izvršena ili je posljedica nastupila na više mjesta - dovoljno je da je radnja protupravna po pravu bilo kojeg od tih mjesta. Ova odredba je u skladu s člankom 5. Bernske konvencije koja predviđa pravna sredstva za zaštitu autorskih prava, a primjenjuje se zakon zemlje u kojoj se zaštita traži. Istovjetno rješenje nalazi se i u kasnijim propisima (Zakon o međunarodnom privatnom pravu - NN br. 101/17 i 67/23, Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze ("Rim II")).

59. Prema odredbi članka 50. stavak 1. Zakona o industrijskom vlasništvu (Službeni list SFRJ br. 34/81, 3/90 i 20/90, NN br. 53/91) koji je bio na snazi u vrijeme prve i naknadnih registracija žigova tuženika prava iz tog Zakona, između ostalog pravo na žig, stječe se priznanjem i upisom priznatog prava u odgovarajući registar, a važe od dana podnošenja uredne prijave. Podnosilac uredne prijave žiga, stječe privremeno pravo od dana njezina podnošenja. Prema odredbi članka 72. stavak 1. istog Zakona, od dana i sata primitka u Zavodu uredne prijave žiga, podnosilac prijave ima pravo prvenstva prema svakoj drugoj osobi koja za isti znak kasnije podnese prijavu. Prema odredbi članka 48. stavak 1. tog Zakona nosilac žiga ima pravo upotrebljavati žig u privrednom prometu za označavanje svojih proizvoda i usluga. Prema odredbi članka 123. stavak 2. istog Zakona, autor, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik može tužbom kod nadležnog suda tražiti da se opozove pravo na uzorak ili model, i da ga sud proglasi nosiocem tog prava ako je ono priznato osobi koja nije autor, nasljednik autora ili drugi njegov pravni sljedbenik. Prema odredbi članka 127. stavak 1. istog Zakona, izumitelj odnosno autor može tužbom kod nadležnog suda tražiti da bude naveden u prijavi i svim ispravama u skladu s članom 11. tog Zakona.

60. Po citiranim zakonskim odredbama tužitelj, dakle, nema prava koja ovdje tužbom potražuje, već samo može zahtijevati da bude naveden u prijavi i svim ispravama u skladu s člankom 11. tog Zakona, budući se pravo na opoziv iz članka 123. stavak 2. tog Zakona odnosi samo na pravo na uzorak ili model. Međutim, kako se radi o učincima registriranih žigova koji su važili u vrijeme podnošenja tužbe pa sve do danas, po stavu ovog suda ima se primijeniti propis koji je sada na snazi, konkretno Zakon o žigu (NN br. 14/19).

61. Prema odredbi članka 8. Zakona o žigu, žig se u Republici Hrvatskoj stječe registracijom u upravnom postupku koji provodi Zavod. Prema odredbi članka 10. stavak 3. točka 3. istog Zakona, na temelju podnesenog prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala neka od nabrojenih ranijih prava, između ostalog, ranije autorsko pravo, pod uvjetom da su ta prava stečena na dan koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga uzimajući u obzir, ako je to primjereno, pravo prvenstva koje je zatraženo u odnosu na takav žig.

62. Prema odredbi članka 11. stavak 1. Zakona o žigu, registracija žiga nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega. Prema odredbi članka 19. stavak 1. istog Zakona nositelj žiga ima pravo rabiti svoj žig u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.

63. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br. 167/03, dalje u tekstu: ZAPSP), koji Zakon se ima primijeniti na konkretni slučaj u smislu odredbe članka 202. stavak 1. istog Zakona po kojoj odredbi se taj Zakon primjenjuje na sva autorska djela u pogledu kojih prava nisu prestala do dana stupanja na snagu tog Zakona, autorsko pravo pripada po svojoj naravi fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.

64. Prema odredbi članka 13. stavak 1. ZAPSP-a, autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora.

65. Prema odredbi članka 18. istog Zakona, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti ako Zakonom nije drukčije određeno.

66. Prema odredbi članka 51. ZAPSP-a, ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (Autorskopravni ugovor), mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi članka 52. istog Zakona, Autorskopravni ugovor mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik).

67. Prema odredbi članka 172. stavak 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz tog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno ima pravo na zaštitu tog prava. Nositelj prava ima pravo na zaštitu od osobe koja je njegovo pravo povrijedila ili njezinog sveopćeg slijednika, i to pravo zahtijevati prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknade štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanjem u zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud makar i djelomično udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz tog Zakona.

68. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da pravo na autorskopravnu zaštitu ima tužitelj, ukoliko su na njega valjano prenesena imovinska autorska prava autora ĐĆ, te ukoliko je do prijenosa došlo prije prijave žigova od strane tuženika, odnosno prije nego je zatraženo pravo prvenstva, odnosno ukoliko je njegovo pravo ranije pravo u odnosu na pravo tuženika po osnovi žiga . To dalje da znači da je potrebno najprije utvrditi da li je valjan Autorskopravni ugovor na kojeg se poziva tužitelj, te da li je taj Ugovor sklopljen prije dana 6. ožujka 1989., otkada je priznato pravo prvenstva za žig ĐĆ br. Ž-221/89, odnosno prije 30. svibnja 1989., otkada je priznato pravo prvenstva za žig Ž-584/89 (sada žigovi Ž920021 i Z20121602).

Glede valjanosti Autorskopravnog ugovora i vremena sklapanja istog: 69. Iz navedenog Autorskopravnog ugovora (str. 1920-1921 spisa), proizlazi da je sklopljen između autora ĐĆ i ovdje tužitelja kao korisnika. U preambuli Ugovora konstatirano je da je ĐĆ autor autorskog rada – logotipa W i WALTER WOLF RACING, koji se sastoji od tamnoplave podloge zlatnih slova Walter Wolf Racing, u fontu Cloister Bold i stiliziranog slova W na crvenoj podlozi sa zlatnom siluetom vuka. Člankom 1. tog Ugovora, autor ĐĆ prenosi imovinska autorska prava na korisnika isključivo i neograničeno. Prema odredbi članka 2. Ugovora, korisnik će autorski rad autora koristiti kod proizvodnje i prodaje proizvoda koji nose autorski rad, i pri tome uzimati u obzir moralna autorska prava autora. Prema odredbi članka 3. Ugovora, korisnik ima isključivo pravo da materijalna autorska prava prenosi dalje svojim poslovnim partnerima za daljnju upotrebu. Člankom 5. Ugovora, ugovoreno je da će se Ugovor koristiti kao dokaz o pravu na korištenje autorskog rada kod registracije žiga kod Saveznog zavoda za patente Jugoslavije. U članku 6. navodi se da je Ugovor sastavljen u Ljubljani dana 4. srpnja 1984., u dva originala, za svaku stranku jedan primjerak Ugovora.

70. Iz sadržaja ovog Ugovora, ukoliko se utvrdi da je isti valjano obostrano potpisan, proizlazi da je nesporni autor ĐĆ prenio na ovdje tužitelja autorska imovinska prava na svom autorskom djelu, odnosno autorskom djelu koje je predmet ovog spora, odnosno iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da se radi o Autorskopravnom ugovoru koji sadržava sve bitne sastojke propisane odredbom članka 52. ZAPSP-a.

71. Glede potpisivanja predmetnog Ugovora, kao i vremena kada je isti potpisan odnosno sklopljen, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ, saslušanjem tužitelja, grafološkim i kemijsko-fizikalnim vještačenjem po Centru za vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba.

72. Svjedok ĐĆ iskazao je da je registrirao žig ĐĆ u bivšoj Jugoslaviji i Nizozemskoj. Ovdje tužitelju da je dao da radi marketing u Jugoslaviji, negdje 1989. ili 1990., odnosno da mu je dao da prodaje proizvode s njegovim imenom na teritoriju bivše Jugoslavije. Sjeća se da je tužitelj radio s tvrtkom Labod, Krka, i na kraju sa TDR-om. Tužitelju da je dao da radi za njega, a tako da su radili i drugdje. U Nizozemskoj da je imao registriranu firmu, on da je bio vlasnik, a žig da je imala ta firma. Što se tiče ovdje tuženika, da zna da je nešto potpisao, ali da nije znao što je točno potpisao. Sjeća se da ga je tužitelj dovezao krajem osamdesetih godina, i to da je bilo u Zagrebu ili Rovinju. Upravo tužitelj da je razgovarao sa TDR-om, a on da je samo potpisao. Tužitelj da je rekao da je pregledao dokument, ali da nije siguran da je tužitelj bio prisutan u samom trenutku potpisa Ugovora. Tada da je direktor TDR-a bio OĆ, ali da nije siguran da je upravo on potpisao Ugovor. Tada da još nije dobro znao hrvatski, ali tužitelj da mu je rekao da je sve u redu, a da je bio upoznat da su potpisali Ugovor u vezi Trademarka. Nakon potpisa Ugovora, da nije bilo nikakvih problema u vezi s time. Poznato mu je da tuženik još uvijek koristi taj žig i da ga je registrirao. Po njegovom mišljenju, tuženik da je po tom Ugovoru imao pravo koristiti njegov znak, ali da nijedno pravo nije vječno, pa da misli da to više ne može činiti. Zaključio je da je predmetni Ugovor potpisao na tužiteljevu riječ. Tužitelj da mu se nije obratio u smislu da bi postojao neki problem s tim Ugovorom ili s uporabom žiga od strane tuženika. Potvrdio je da je potpis na Ugovoru o suradnji koji je sklopljen s TDR-om, njegov potpis ispod odštampanog imena ĐĆ, i ispod pečata. Glede naznake tvrtke WOMAR INTERNATIONAL B.V., iskazao je da je to njegova tvrtka iz Nizozemske kojoj je bio prenio žig, i on da je bio ovlašten potpisivati u ime te tvrtke, te da nije bilo razlike između njega i te tvrtke jer je on bio jedini vlasnik te tvrtke. Nakon što mu je predočen Autorsko-pravni ugovor čija preslika se nalazi na licu 967 i 968 spisa, te izvornika kojeg mu je predočio punomoćnik tužitelja, izjavljuje da je i na tom Ugovoru njegov potpis, iznad štampanog imena ĐĆ. Također je potvrdio da je njegova izjava na str. 963 i 964 spisa, te da je njegov potpis ispod odštampanog imena ĐĆ. Potvrdio je da je on autor znaka koji je predmet ovog Ugovora te opisao nastanak tog djela. To da je bilo 1977. Već u to vrijeme da je surađivao s tužiteljem za poslove u Jugoslaviji. Što se tiče žigova koje je registrirao tuženik, da ne želi da tuženik više ima te žigove, jer da je prošlo skoro 40 godina, i smatra da je to dovoljno. Nije mu poznato da li je u Ugovoru kojeg je potpisao bio neki rok uporabe tih žigova. Naveo je da smatra da upravo tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati uklanjanje znaka s proizvoda te da više ne koristi registrirane žigove, odnosno on da je dao tužitelju to pravo, i to zato jer smatra da mu je sav taj posao dao ranije, pa da je sad njegov posao i da to ukloni. Osim toga, da je smatrao da tuženik ima pravo registrirati žigove samo u Jugoslaviji, a sada da je saznao da je registrirao žigove i po svijetu, a za to da nije imao dozvolu. TDR da mu nije ništa plaćao za korištenje njegovog žiga, ali da nije ništa ni tražio, a nije mu poznato da li je tužitelju nešto plaćeno. Tužitelj da je radio s tuženikom, te da ako su mu nešto platili, onda da bi to trebao dati njemu. On da samo želi da se makne njegovo ime, a što radi tužitelj, da je to njegova stvar. Izjavio je da tužitelju ne osporava materijalna prava na njegovom djelu, a o zaradi da nisu razgovarali. Iskazao je da mu je gospodin OĆ bio poznanik, te da je on s tužiteljem započeo taj posao, da su bili u dobrim odnosima, a sada da je u dobrim odnosima s ŠĆ. Ugovor sa TDR-om da je potpisao u svoje ime, i ime tvrtke WOMAR INTERNATIONAL B.V., ne zna tko je potpisao Ugovor na strani TDR-a, misli da je MĆ tada bio pravnik u TDR-u. Tužitelj da je bio zadužen za marketing. Naveo je da želi raskinuti Ugovor s TDR-om. Iskazao je da je marketing bio problem tužitelja, a ne njegov, ali da on želi raskinuti ugovor s TDR-om. Niti MĆ da nije bio prisutan prilikom potpisa Ugovora s njegove strane. Ugovor s TDR-om da je potpisao jer da se radilo o žigu njegove tvrtke WOMAR. Po Ugovoru iz 1984., tužitelj da mu nije ništa platio, ali da on to ni ne traži. Iskazao je da dozvoljava da mu je taj Ugovor donio tužitelj na potpis, tada da su bili dobri prijatelji i on da je potpisao kako mu je predočeno. Primjerak Ugovora da nema, Ugovor da je potpisao bez da ga je pročitao, jer da je imao povjerenja u tužitelja, a i imao je puno posla. Taj Ugovor da nije potpisao i u ime tvrtke WOMAR, jer da to nije ni trebalo, jer da je on zapravo tvrtka, budući je njen jedini vlasnik direktor. Iskazao je da je osporavao tužitelju registraciju njegovog znaka u Sloveniji, ali to da su riješili sporazumno. Nije mu poznato da bi se tužitelj predstavljao njegovim imenom, ali da se predstavljao kao njegov zastupnik za područje Jugoslavije, što da je i bio. Ugovor iz 1984. godine da je potpisao ako se njemu nešto desi, a to da je bilo nakon što je već odradio poslove s Krkom i Labodom.

73. Isti svjedok je dao i izjavu dana 9. lipnja 2016. (str. 1161-1163 spisa) u kojoj navodi da je predložen za svjedoka u sudskom postupku pred sudom u Ljubljani u postupku koji se vodi na temelju tužbe g. AĆ protiv Tvornice duhana Rovinj koja navodno krši njegova autorska prava iz znaka "duplo W s vukom". Gospodina AĆĆ da ne poznaje ali da zna da je navodno prijatelj g. J i g. BĆ. Gospodin HĆ da je prije puno godina s njim surađivao kao asistent te ga je upoznavao s ljudima u Jugoslaviji, ali da su se kasnije jako posvađali jer je ružno iskoristio njegovu ljubaznost, čak je i ukrao njegov identitet, međusobno da su bili u mnogim sudskim sporovima koje je većinom izgubio te da ga prezire, da se radi o nepoštenom čovjeku, i da se upravo on putem predmetne tužbe želi njemu osvetiti, istakao je da je ustupio pravo na korištenje svog znaka drugim tvrtkama pa tako i TDR-u te da je surađivao s g. OĆ i g. ŠĆ koji je pripremao Ugovor. Istakao je da jamči da niti g. ĆĆĆ niti bilo kome drugome nije dozvolio korištenje njegovog imena. Taj znak da koristi 38 godina i da mu nitko još nije rekao da nema pravo ili da znak nije njegov. Nadalje svjedok je dana 12. srpnja 2022. dao izjavu (stranica 963-964 spisa) u kojoj navodi da je izradio predmetni znak odnosno da je njegov autor, 1982. godine da mu je pristupio HĆ da bi u Jugoslaviji prodavali kozmetiku Walter Wolf Racing na što da je pristao. Za registraciju žiga da je trebao Ugovor da ima materijalna autorska prava na njegov logotip i taj Ugovor da je potpisao s njim 1984. te da Ugovor vrijedi i danas te da ga nije osporio nikada. Kasnije da je došao u konflikt s gospodinom NĆ. Isti svjedok je dana 25. travnja 2025. dao izjavu (stranica 3129 spisa) koju je potvrdio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba (stranica 3129-3135 spisa). U toj izjavi navodi da je vlasnik, autor i isključivi nositelj svih moralnih i materijalnih (imovinskih) autorskih prava nad predmetnim autorskim djelom, da je dana 16. listopada 1989. u svoje ime i u ime društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. s društvom Tvornica duhana Rovinj d.d. sklopio na neodređeno vrijeme Ugovor o suradnji na temelju kojeg je Tvornica duhana Rovinj d.d., pravni prednik društva TDR d.o.o. steklo vremenski i prostorno neograničeno isključivo pravo iskorištavanja njegovog autorskog djela i njegovog osobnog imena za potrebe proizvodnje i plasmana na tržište kutija cigareta koje nose naziv " ĐĆ" bez obveze plaćanja bilo kakve naknade, da je taj Ugovor i danas na snazi, da je valjan i proizvodi pravne učinke te niti jedna ugovorna strana da nije povrijedila njegove odredbe, da tuženik i njegovi pravni prednici su ovlašteno pred nadležnim tijelima zemalja bivše Jugoslavije te u svijetu na svoje ime i za svoju korist registrirale žigove koji se koriste na kutijama cigareta " ĐĆ" te da je sa svim tim registriranim žigovima suglasan i ni na koji način ih ne osporava. Ustvrdio je da niti prije ni nakon sklapanja ugovora o suradnji svoja moralna i materijalna autorska prava nije prenio niti na bilo koji drugi način njima raspolagao prema bilo kojoj trećoj osobi koja bi na bilo koji način mogla ograničiti pravo iskorištavanja autorskog djela i njegovog osobnog imena kako su oni Ugovorom o suradnji dani na korištenje tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku. S tim u svezi izrjekom potvrđuje da dokument pod nazivom "Autorskopravni ugovor za prijenos materijalnih/imovinskih autorskih prava autorskog rada" s gospodinom NĆ nije potpisao 4. srpnja 1984. već da ga je potpisao znatno kasnije, nekoliko godina unazad računajući od davanja predmetne izjave te da taj dokument ni na koji način ne ograničava pravo iskorištavanja autorskog djela i osobnog imena ĐĆ koji su Ugovorom o suradnji dani na korištenje tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku. Na kraju potvrđuje da ovdje tužitelju CĆ nikada ni na koji način nije ustupio nikakva materijalna prava nad njegovim autorskim djelom.

74. Tužitelj u svom iskazu danom 29. veljače 2024. navodi da poznaje ĐĆ još od 1977. preko utrka Formule 1, da je surađivao s njegovim kompanijama od 1984., te u tim kompanijama imao razne funkcije. S ĐĆ da je potpisao Autorskopravni ugovor za materijalna prava za autorski rad W i ĐĆ. 1986. da je potpisao licenčni ugovor s firmom WOMAR INTERNATIONAL B.V. za te žigove, a nakon toga te iste godine da je prenio prava za autorsko djelo i žig na svoju majku JĆ. Također da je dogovorio licenčni ugovor s tvornicom Krka kozmetika. Potvrdu koja je bila sastavljena o prijenosu autorskih prava na njegovu majku, da je bila potrebna za registraciju žiga, jer da su registrirali žig za područje Jugoslavije. Njegova majka da je registrirala žig, ali on da je svojoj majci to pravo dao za kratko vrijeme. Upravo on da je imao ovlaštenje poduzeća WOMAR INTERNATIONAL B.V., kako potpredsjednik tog poduzeća, da ima prava za dogovaranje i potpisivanje ugovora za sporne žigove. O tome da ima potvrdu iz 1986. U firmi WOMAR da je bio zadužen za cijeli slijed što se tiče proizvoda pod žigom ĐĆ, a ĐĆ da se bavio drugim poslovima. Firma WOMAR INTERNATIONAL B.V. da je bila u vlasništvu firme Flow investment, a vlasnik te firme da je bio ĐĆ. Sve ugovore da je sklapao u ime društva WOMAR INTERNATIONAL, a jedino da je osobno sklopio onaj Ugovor sa njegovom majkom, kojoj da je dao licencu za par mjeseci. Ugovor s Krkom da je potpisao ĐĆ ispred društva WOMAR INTERNATIONAL B.V., ali on da je sve pripremio. U tom vremenu da je potpisao još licenčne ugovore s poduzećem Toko Domžale, Labod, Nik, Slovenija Vino i Droga Portorož. Sve te ugovore da je potpisao u ime WOMAR-a. On osobno da je stupio u kontakt s OĆ i SĆ iz Tvornice duhana Rovinj, da su dogovorili licenčni ugovor pod istim uvjetima kao i s drugim firmama, odnosno s iznosom od 5 % za licencu. Iskazao je da posjeduje kopiju prijedloga tog Ugovora kojeg je on potpisao, ali Tvornica duhana nije. OĆ i SĆ da su mu rekli da ne mogu još potpisati taj Ugovor, jer da moraju raspraviti u firmi. Nakon toga da ga je nazvao SĆ, i rekao da bi trebalo potpisati Ugovor direktno s ĐĆ da on ustupi pravo na osobno ime, a TDR da zaštiti žig kao svoj. Dakle, ne licenca, nego baš kao njihov žig. Njemu da je bilo važno da oni plate 5 % od prihoda od prodaje, i da je rekao da ako će platiti toliko, da je njemu svejedno. On osobno da je poslao SĆ izmijenjeni Ugovor, tako da umjesto Ća bude ĐĆ, da on daje osobno ime, a da TDR registrira žig na svoje ime, a njemu osobno da se plati tih 5 %. Sastanak za potpis Ugovora da je bio u prostorijama Krke. ĆĆ da je rekao da on i ĐĆ idu potpisati Ugovor, a neka SĆ i on čekaju kod recepcije. Kad su izašli, da nisu dali kopiju Ugovora, a ni ĐĆ da nije dobio kopiju Ugovora, jer da ga moraju još ovjeriti. On da je poslije zvao SĆ da mu pošalju Ugovor, i on da mu ga je poslao, ali to da je bio potpuno izmijenjeni Ugovor. On da je protestirao, jer da su bili pristali da TDR registrira žig na svoje ime, jer da je ĆĆ rekao da ako bi bio licenčni Ugovor, da bi porezi bili drugačiji kao za licenčne cigarete, a to je 65 %, a za domaće da je bio 50 %. Razlika između potpisanog Ugovora i njegovog prijedloga da je bila u tome da je on dao pravo na 5 godina i samo na području Jugoslavije, a u Ugovor da je ušlo neograničeno vrijeme i za cijeli svijet, i u tom Ugovoru da nije bilo 5 % naknade za njega. To da se sve događalo 1989. godine. Nakon toga OĆ da ga je smirivao, nudio druge poslove, obećavao isplate, ali da na kraju da su mu platili samo 100 tisuća DEM, i rekli da mu neće više ništa platiti niti surađivati, i od tada da su u ratu, te su počeli ići po sudovima. Cijelo to vrijeme ĐĆ da nije ništa zanimalo i da je mislio da je sve u redu, on da ga nije niti obavijestio o problemu, a za Ugovor da je rekao da ga nije niti pročitao. Po njegovom mišljenju, taj Ugovor o suradnji iz 1989. godine da je pravno nevaljan, jer ne piše tko zastupa TDR, a ne piše ni adresa ĐĆ, adresa društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. da nije točna, kod naznake društva WOMAR, da piše ĐĆ, iako da je i on bio ovlašten zastupati to društvo kao i ĐĆ. U uvodu Ugovora da se navodio i GIO, ali s te strane da nitko nije bio prisutan, a u to vrijeme da je bila potrebna prisutnost tog subjekta po zakonu. Da ne postoji engleska verzija Ugovora, iako piše da je sastavljen i na hrvatskom i na engleskom, ĐĆ da tada nije znao hrvatski, niti hrvatske propise. Na Ugovoru da nema datuma, da piše da je sklopljen u Rovinju, a sklopljen je u Ljubljani. ĆĆ da tada nije bio ovlašten za potpis ispred TDR -a, ali da on nije reagirao. Ugovor da nije potpisao nitko ispred društva WOMAR, te da nema njegovog štambilja, a po tadašnjim propisima da se tražio štambilj za valjanost Ugovora. Nakon što mu je predočen Autorskopravni ugovor na listu 967 i 968 spisa, izjavio je da je to Ugovor iz 1984. godine, o kojem je govorio, na tom Ugovoru da je njegov potpis i potpis ĐĆ, a taj Ugovor da su potpisali upravo 1984. godine, na dan kad je nastala fotografija koju je predočio sudu i na kojoj se nalazi ĐĆ i on. Ugovor o suradnji na listu 1742-1747 spisa, da je Ugovor o kojem je prije iskazivao, i na koje je istaknuo primjedbe. Na Ugovoru da je potpis ĐĆ, i ĆĆ, s time da mu nije jasno kako je ovjeren potpis ĆĆ kad nije bio ovlašten za zastupanje TDR-a, već je tada to bio OĆ. Licenčni ugovor iz 1986. godine, na listu 21-23 spisa, da je on potpisao u svoje ime, a za društvo WOMAR taj Ugovor da je potpisao ĐĆ. Iskazao je da mu je HĆĆ ustupio pravo na korištenje predmetnih autorskih djela, da su sklopili Ugovor, i da mu je platio oko 500 tisuća EUR, ne sjeća se koje godine, ali to da je učinio jer da se on lažno predstavljao kao autor. On da je imao sve alate i recepture, te da bez toga ništa nije mogao raditi. Zato da je sklopio taj Ugovor, iako je znao da je autor ĐĆ. HĆĆ da ga je ucjenjivao, da mu neće dati ono što mu je potrebno za proizvodnju, tako da je sklopio Ugovor, a to da je bilo osamdesetih godina. Osobno da nije zaradio ništa od korištenja autorskog djela ĐĆ, a niti njegove firme, već da je zaradila firma WOMAR INTERNATIONAL B.V. Također da nije ništa zaradio temeljem Autorskopravnog ugovora iz 1984. godine, već je prenio pravo na svoju majku i razne firme, nešto preko WOMAR-a, nešto direktno, ali da se ne može sjetiti na koje firme je to pravo prenio direktno. Sada da osobno radi sa Goriškim brdima, ali da nema zarade. Iskazao je da je bio u dobrim odnosima s ĐĆ, zatim da su se razišli, a sada da su opet u dobrim odnosima. Na temelju Autorskopravnog ugovora iz 1984. godine, da nije ništa platio ĐĆ, jer da su sve uložili u sponzoriranje auto utrka kako su i dogovorili. Na temelju licenčnog Ugovora s WOMAR-om, također da nije ništa platio, također da je bilo dogovoreno da sve ide u reklamu. Istakao je da ima originalni primjerak Autorskopravnog ugovora iz 1984. godine, ĐĆ da nema svoj primjerak, a jedan primjerak da misli da je u Beogradu, gdje je poslan vezano za registraciju žiga. Ugovor da je bio sklopljen u dva primjerka. Osobno da nije registrirao žig, a njegove firme da nešto jesu, ali da nije trebalo priložiti nikakve ugovore. Trenutno da ni on, ni njegove firme nemaju registriran nijedan žig nigdje u svijetu, jedino TDR da ima zaštićen žig. ĐĆ, za vrijeme dok su bili u lošim odnosima, da je osporavao njegovo pravo da registrira žig u Sloveniji. Ovaj Autorskopravni ugovor iz 1984. godine da nije dostavio u niti jedan drugi sudski spis, jer da nikoga do sada nije tužio za materijalna autorska prava, već za žig. Brošuru koju je predao na pripremnom ročištu, da je napravio on i ĐĆ, a to da je bilo pred 5 ili 10 godina, a u drugim sudskim postupcima koje je vodio da nije dostavio tu brošuru.

75. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonimira Ćorića, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice, iz Zagreba (str. 1781-1806 spisa), koji nalaz i mišljenje je taj vještak izradio po nalogu tuženika, s time da je izvršio uvid u dokumentaciju u sudskom spisu, proizlazi da je vještačenje izvršio u odnosu na potpise primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa, temeljenoj na proučavanju općih i posebnih značajki rukopisa, proučavanju detalja korištenjem stereomikroskopa, te usporedbi utvrđenih elemenata spornog i nespornog materijala, a u odnosu na papir i sadržaj ispisan mehaničkim pisaćim strojem, vještačenje da je izvršeno korištenjem USB mikroskopa, kao i analizom fotografija s detaljima predmetnog Ugovora. Usporedbom spornog potpisa ĐĆ na Autorskopravnom ugovoru od 4. srpnja u 1984. godine sve dostavljenim i analiziranim nespornim potpisima ĐĆ nastalih u vremenskom periodu od 1986. do 2022. godine da su utvrđene sličnosti u svim relevantnim i općim i posebno vrijednim značajkama potpisa i to: općem izgledu i formi potpisa i to spornog i skraćenih nespornih potpisa, stupnju ispisanosti, ritmu i dinamici pisanja te tečnosti linije poteza (samo spornog i nespornog potpisa na punomoći iz 2022. godine kod kojeg je utvrđena nesigurnost i drhtavost linije poteza kod pisanja inicijalnih ovalnih uvodnih grama inicijalnih grafema "W"), liniji pisanja i nagibu grafema, pisanju i formiranju svih grafema, a posebno je iskazano kod pisanja inicijalnih grafema "W" grafema te grafema "f". Razlike između spornog i nespornih potpisa da su utvrđene jedino u sigurnosti i tečnosti linije poteza između spornog potpisa i svih nespornih potpisa s izuzetkom nespornog potpisa na punomoći iz 2022. godine te pisanju crtice na srednjoj grani inicijalnih grafema "W". Naime sporni potpis da ne sadrži navedene križajuće crtice kao ni nesporni potpisi nastali 2007. i 2022. godine. Vještak zaključuje da je moguće sigurno zaključiti da ĐĆ jeste vlastoručno potpisao Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984. godine. Također da je moguće sigurno zaključiti da navedeni Autorskopravni ugovor nije potpisao dana 4. srpnja 1984. godine. Ovo stoga jer sporni potpis ĐĆ na Autorskopravnom ugovoru od 4. srpnja 1984. godine da je podudaran u svim općim i posebno vrijednim značajkama jedino sa nespornim potpisom ĐĆ na punomoći iz 2022. godine. Nadalje da se može zaključiti s najvećim stupnjem vjerojatnosti da je ĐĆ sporni Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984. godine vrlo vjerojatno gotovo sigurno potpisao tijekom 2022. godine. Glede potpisa tužitelja BĆ navodi da je utvrđeno da se radi o parafnom potpisu ispisanom u jednom potezu, izduženim rukopisom zadovoljavajućeg ritma i dinamike pisanja, sigurne i tečne linije poteza, desnog nagiba grafema koji se mogu opisati kao individualizirane forme inicijalnih grafema imena i prezimena, to jest kao vezani grafemi "MT". Sporni parafni potpis da započinje uvodnom uzlaznom gramom s kukicom u bazi, nastav lja se izduženim silazno uzlaznim kutnim ili blago lučnim potezima i završava blago lučnom i produženom uzlaznom gramom koja formira zamku sa zadnjim silaznim potezom. Nesporni potpisi BĆ koji su nastali u razdoblju od 1989. do 1998. godine da sadrže reducirano ili puno ime HĆ. Nesporni potpisi da su ispisani iz 2 poteza, izduženim kutno lučnim rukopisom zadovoljavajućeg ritma i dinamike pisanja, sigurne i točne linije poteza za rez desnog nagiba grafema i reducirane forme. Vještak detaljno opisuje karakteristike potpisa tužite lja iz ovog razdoblja. Što se tiče potpisa tužitelja iz razdoblja od 2003. do 2022. godine da je utvrđeno da se radi o parafnim potpisima ispisanim u jednom potezu, izduženim rukopisom zadovoljavajućeg ritma i dinamike pisanja, sigurne i tečne linije poteza, desnog nagiba grafema koji se mogu opisati kao individualizirane forme inicijalnih grafema imena i prezimena to jest kao vezani grafemi "MT". Navedeni nesporni parafni potpisi da započinju uvodnom uzlaznom gramom s kukicom u bazi kao varijacijom, nastavljaju se izduženo silazno uzlaznim kutnim ili blago lučnim potezima i završavaju blago lučnom i produženom uzlaznom gramom koja formira zamku sa zadnjim silaznim potezom. Usporedbom spornog potpisa tužitelja na Autorskopravnom ugovoru od 4. srpnja 1984. godine s dostavljenim i analiziranim nespornim potpisima tužitelja zar s posebno onima nastalima između 2003. i 2022. godine da su utvrđene sličnost je u svim relevantnim u općim i posebno vrijednim značajkama potpisa, a jedina razlika između spornog i nespornih potpisa da je utvrđena u formi nespornih potpisa nastalih u vremenskom razdoblju od 1989. do 1998. godine. Naime u ovom razdoblju tužitelj svoje potpise da ispisuje u reduciranoj ili punoj formi imena HĆ te u punoj formi prezimena HĆ. Vještak zaključuje da je tužitelj HĆ vlastoručno potpisao Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984. godine. Također da je moguće sigurno odnosno decidirano zaključiti da tužitelj navedeni Autorskopravni ugovor nije potpisao 4. srpnja 1984. godine. Sporni potpis tužitelja da je najviše podudaran u općim i posebno vrijednim značajkama s većinom nespornih potpisa tužitelja nastalih tijekom 2021. i 2022. godine a što da upućuje na zaključak u najvećem stupnju vjerojatnosti da je HĆ sporni Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno potpisao tijekom 2021. ili 2022. godine. Vještak je dalje analizirao papir na kojem je ispisan sporni Autorskopravni ugovor te navodi da je utvrđena značajna požutjelost papira uz desni rub sve pri stranice spornog ugovora, znatno veći nego na ostatku papira. Navodi da se uočavaju detalji koji jasno upućuju na zaključak da požutjelost rubova papira ne potječe od prirodnog vremenskog starenja papira. Prirodnu požutjelost papira s protekom vremena da uzrokuje proces oksidacije lignina u papiru. Ovdje da se radi u namjernom tretiranju rubova papira obojenom tekućinom, na primjer napitkom od čaja. Ostatak listova papira na kojem nije utvrđeno obojenje, stupnjem požutjelosti ne odgovara požutjelosti papira koji bi bio korišten za sastavljanje ugovora tijekom 1984. godine. Naime papir koji bi bio korišten 1984. godine da bi trebao imati veći i ujednačeniji stupanj požutjelosti papira nego što je to slučaj s većim dijelom tri strane obojenog papira na kojem je sastavljen sporni Autorskopravni ugovor. Vještak zaključuje da je moguće kao i u slučaju spornih potpisa ĐĆ i tužitelja jasno zaključiti da sporni Autorskopravni ugovor nije sastavljen tijekom 1984. godine. Što se tiče sadržaja ugovora vještak utvrđuje da je tekst ispisan korištenjem mehaničkog pisaćeg stroja, koji se kao alat za pisanje koristio prije uvođenja računala te tintnih i laserskih pisača za ispis sadržaja. Utvrđuje da ne isključuje mogućnost da i danas postoje ispravni mehanički pisaći strojevi na kojima je moguće ispisati tekst. Nadalje na prvom listu spornog Autorskopravnog ugovora da se navodi da je ugovor sklopljen na srpskohrvatskom jeziku, međutim, neke riječi i veznici da su napisani u duhu slovenskog jezika. Na drugom listu spornog ugovora da se navodi da je ugovor sastavljen uz pomoć Patentne pisarne u Ljubljani, međutim na listovima da nema nikakvih naknadno dopisanih oznaka kao što je urudžbeni broj ili otisak pečata kao dokaz da je Patentna pisarna u Ljubljani pomogla ili evidentirala navedeni Autorskopravni ugovor, posebno ako se uzme u obzir dio teksta gdje piše da će stranke eventualne sporove pokušati riješiti u Patentnoj pisarni u Ljubljani. Na temelju svega navedenog, vještak zaključuje da sadržaj odnosno tekst ugovora nije ispisan 1984. godine. Na kraju vještak daje mišljenje da sporni Autorskopravni ugovor od 4. srpnja 1984. godine nije vjerodostojan dokument već je isti krivotvorina.

76. Samostalne vještakinje iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba (dalje: Centar), Natalia Milanja Hribar, dipl. ing., stalni sudski vještak za rukopise i dokumente, i Jasna Galeković, dipl. ing., stalni sudski vještak za dokumente i novčanice, koje su izradile vještački nalaz i mišljenje u ime Centra (str. 3054-3064 spisa), utvrdile su na temelju detaljno specificiranog spornog i nespornog materijala, te temeljem specificiranih metoda ispitivanja, da je sporni potpis BĆ ispisan sredstvom za pisanje plave tinte, upravo na predmetnom dokumentu u gornjem desnom dijelu drugog lista Ugovora. Tinta sredstva za pisanje da je u gotovo cijelom području potpisa izblijedjela, izuzev na nekoliko mjesta većeg nanosa plave tinte. Potpis da je parafnog tipa, formiran kao niz arkadnih grama, spontanim rukopisom, desnim nagibom pisanja, nešto većeg kalibra. Analizom teksta Ugovora da je utvrđeno da je isti ispisan mehaničkim pisaćim strojem, pri čemu nisu utvrđene razlike u općim i posebnim karakteristikama otisaka korištenog pisaćeg stroja na obje strane Ugovora. Analizom i međusobnom usporedbom oba lista papira Ugovora, da nisu utvrđene razlike u njihovim karakteristikama, odnosno dimenzijama, gramatur i, te vrsti papira (obostrano strukturirani rebrasti papir). Centar da ne posjeduje metodu za utvrđivanje starosti papira, ali da je video-spektralnom analizom utvrđeno da je pregledom Ugovora pod dnevnim svjetlom vidljiva znatna požutjelost papira uz desni rub oba lista papira. Pregledom oba lista papira u području UV zračenja, da su utvrđeni tragovi djelovanja nekog tekućeg sredstva, a što da je rezultiralo obojenjem papira u žutom tonu uz rubove na obje strane papira. Pored toga, preko cijele površine papira obiju stranica Ugovora da su prisutne mrlje nepravilnog oblika koje su isto posljedica djelovanja nekog tekućeg sredstva. Na temelju utvrđenih činjenica vještakinje zaključuju da je nesumnjivo da požutjelost rubova papira nije posljedica prirodnog, vremenski i okolišno uvjetovanja starenja papira, već je isto posljedica djelovanja nekog tekućeg sredstva ili više njih na papir korišten za izradu spornog Ugovora. Vještačenjem u sklopu Centra da se ne provode analize sadržaja predmetnog dokumenta, ali da primjećuju da je u Ugovoru navedeno da je sastavljen 4. srpnja 1984. u Ljubljani, uz pomoć "Patentne pisarne" (Patentni ured), a u tadašnjoj SFRJ da je taj dan bio državni praznik Dan borca, i neradni dan. Glede nespornog materijala, vještakinje navode da se unutar spisa nalazi veća količina nespornih potpisa tužitelja iz vremenskog razdoblja od 1989. do 2021. godine. Analizom nespornih potpisa tužitelja, da se uočavaju dvije forme potpisa. Potpisi iz razdoblja od 1989. do 1998. godine da su formirani kao stilizirani navod imena i prezimena. Ime da se prijavljuje u varijabilnim formama, kao puni navod ili skraćeni oblici, dok da je navod prezimena u pravilu formiran u cijelosti. Međusobnom usporedbom ovih potpisa da su utvrđene podudarnosti, obzirom na opći izgled, stupanj ispisanosti te oblikovanje i međusoban odnos grafema. Potpisi iz kasnijeg razdoblja od 2003. pa do 2021. godine, da su formirani kao kraći parafni potpisi, oblikovani iz jednog poteza, kao niz arkadnih grama, desnim nagibom pisanja, nešto većeg kalibra. Analizom tih potpisa da je utvrđena varijabilnost u broju arkadnih grama te složenosti završnog poteza koji je u većini formiran kao izdužena petlja. Usporedbom spornog potpisa s nespornim potpisima tužitelja da su utvrđene podudarnosti. Sporni potpis da se podudara s nespornim potpisima tužitelja ispisanim u razdoblju od 2003. pa do 2021. godine. Sporni potpis da se po formi (parafni potpis – potpisi rukopisnog tipa), razlikuje od nespornih potpisa ispisanih u vremenskom razdoblju od 1989. pa do 1998. godine. Vještakinje ukazuju da nisu dostavljeni nesporni potpisi nastali u vremenu nastanka spornog potpisa i prije tog datuma, tj. u razdoblju od 1982. do 1986. godine. Također, da su gotovo svi nesporni potpisi dostavljeni u formi fotokopije koja onemogućava analizu ritma i dinamike pisanja. Na temelju tako utvrđenih činjenica, vještakinje konačno zaključuju da je sporni potpis vrlo vjerojatno gotovo sigurno ispisao HĆ, i to vrlo vjerojatno u vremenskom razdoblju od 2003. pa do 2021. godine, a požutjelost rubova papira da nije posljedica prirodnog vremenski i okolišno uvjetovanja starenja papira, već da je isto posljedica djelovanja nekog tekućeg sredstva ili više njih na papir korišten za izradu spornog Ugovora.

77. Vještakinje su se dodatno očitovale na primjedbe tužitelja, dana 10. srpnja 2025. (str. 3106 i 3107 spisa). U očitovanju navode, na primjedbu tužitelja da se kao nesporni materijal mogao analizirati potpis tužitelja sa ročišta od 18. lipnja 2024., da taj potpis nije bio popisan u nalogu za vještačenje, a osim toga, da je taj potpis nastao četrdeset godina nakon nastanka spornog potpisa, te da kao takav predstavlja potpuno neadekvatan materijal za vještačenje. Također, nesporni potpisi po diktatu na raspravi u tijeku 2025. godine, da ne bi imali utjecaja na rezultate vještačenja, jer da se opet radi o potpisima nastalim 41 godinu nakon spornog potpisa. Analizu starosti tinte da u Centru nije moguće izvršiti, jer da Centar ne posjeduje metodu za utvrđivanje starosti tinte. U osnovnom nalazu da nije nigdje navedeno da je požutjelost papira prouzročena namjerno, već samo da je nastala pomoću nekog tekućeg sredstva.

78. Dana 12. rujna 2025. vještakinje su dostavile još i očitovanje na primjedbe tužitelja iz podneska od 20. kolovoza 2025. U očitovanju navode da je vještačenje izvršeno temeljem sudskog naloga za vještačenje, temeljem dostupnih nespornih potpisa tužitelja, te da nije navedeno da je tekuće sredstvo uslijed kojeg je došlo do požutjelosti papira, namjerno naneseno. Kemijsko vještačenje tekućeg sredstva da nije provedeno, jer da nije naloženo u nalogu za vještačenje.

79. Raspravnim rješenjem od 18. rujna 2025. određeno je dopunsko vještačenje u vidu kemijske analize spornog dokumenta, u cilju utvrđenja uzroka požutjelosti odnosno promjene stanja dokumenta. Također je određena dopuna grafološkog vještačenja temeljem potpisa koje se obvezao dostaviti tužitelj, za koje tvrdi da se nalaze na njegovom diplomskom radu pohranjenom na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani.

80. Rješenjem od 24. studenog 2025., sud je odustao od dopunskog grafološkog vještačenja, temeljem potpisa na tužiteljevom diplomskom radu, pohranjenom kod Arhitektonskog fakulteta u Ljubljani, budući tužitelj nije u zadanom roku, a niti naknadno dostavio izvornik predmetnog diplomskog rada, a rješenjem od 27. studenog 2025. dopunjen je zadatak kemijskog vještačenja, na način da je potrebno utvrditi i vrijeme nastanka promjene na papiru odnosno nastanka požutjelosti papira.

81. Dana 27. travnja 2026. u spis je dostavljen nalaz i mišljenje glavnog vještaka za kemijsko-fizikalna vještačenja, dr. sc. Ivane Bačić, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za požare i eksplozije, koja je izradila nalaz u ime Centra (str. 3176-3183 i 3204-3210 spisa). Vještakinja u nalazu detaljno opisuje rezultate ispitivanja, i to makroskopskog pregleda i FTIR spektroskopije. Ističe da su sa svakog lista Ugovora posebnim priborom izuzeti nesporni i sporni uzorci papira, s time da su nesporni uzorci izuzeti uz lijevi rub listova gdje nema promjene boje papira, a sporni uzorci da su izuzeti uz desni rub gdje je vidljiva promjena boje papira. Na spornom uzorku na obje stranice da je utvrđena prisutnost kofeina, katehola, zasićenih i nezasićenih slobodnih masnih kiselina, dok na nespornom uzorku da je nađen samo katehol, i to znatno slabije zastupljen u odnosu na sporni uzorak, dok kofein nije detektiran. Vještakinja je na kraju dala mišljenje da je uzrok promjene boje papira na rubu listova izvornika Autorskopravnog ugovora s datumom 4. srpnja 1984., nanošenje otopine kave, što da predstavlja jedan od najčešćih načina umjetnog dobivanja starinskog izgleda papira. Kemijsko - fizikalnim vještačenjem da nije bilo moguće utvrditi vrijeme nastanka promjene boje papira, odnosno vrijeme nanošenja otopine kave, niti se takvo vještačenje može provesti u Centru.

82. Na ročištu za glavnu raspravu dana 2. lipnja 2026., glavna vještakinja za fizikalno-kemijska vještačenja Centra, stalna sudska vještakinja Ivana Bačić, dipl. ing., očitovala se na tvrdnju tužitelja da je bilo moguće da je netko u dugom razdoblju stajanja dokumenta prolio kavu po istom, bez znanja tužitelja, na način da je istakla da u konkretnom slučaju kava nije prolivena nego je nanesena, kako je i navela u nalazu i mišljenju. Glede tvrdnje tužitelja da su fleke nastale od vlage, odgovorila je da nije moguće da od vlage nastane kava odnosno kofein koji je ključni sastojak kave, i od kojeg su došli tragovi kave na dokumentu. Ustrajala je kod mišljenja da su tragovi na dokumentu nastali isključivo od kave, a ne od vlage. Pojasnila je da se u konkretnom slučaju radi o kofeinu upravo iz kave, a ne iz nekog drugog sredstva, a to da je utvrdila uslijed prisutnosti nekih drugih sastojaka koje je također navela u svom nalazu. Konkretno da se radi o kateholu, koji nastaje tijekom prženja kave, tako da katehol u kombinaciji s kofeinom i masnim kiselinama koje potječu iz biljne tvari kao što je kava, ukazuju da se zaista radi o kavi.

83. Cijeneći sve naprijed navedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da Autorskopravni ugovor datiran s danom 4. srpnja 1984. (str. 1920 i 1921 spisa), jeste potpisan od strane ĐĆ kao autora, i tužitelja kao korisnika, međutim, ne proizlazi da je potpisan 1984. godine, odnosno na dan koji se navodi na samom Ugovoru kao datum sklapanja Ugovora. Također proizlazi da taj Ugovor nije sklopljen prije 16. listopada 1989., odnosno prije sklapanja Ugovora o suradnji (str. 98-100 spisa), koji je sklopljen između pravnog prednika tuženika RO Tvornica duhana Rovinj, ĐĆ i društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. Naime, sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinja Centra za forenzična vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba, cijeneći njihov nalaz iznimno stručnim, objektivnim i potpunim u okviru tehničkih mogućnosti tog Centra. Iz tog nalaza proizlazi da je predmetni Ugovor vrlo vjerojatno potpisan u vremenskom razdoblju od 2003. do 2021. godine. Do istog rezultata došao je i vještak Zvonimir Ćorić, dipl. ing., stalni sudski vještak za rukopise, dokumente i novčanice. U svom nalazu i mišljenju, izrađenom po nalogu tuženika (str. 1781-1806 spisa), ovaj vještak zaključio je dodatno da je tužitelj sporni Autorskopravni ugovor vrlo vjerojatno gotovo sigurno potpisao tijekom 2021. ili 2022. godine. Također je i vještačenjem Centra i vještačenjem vještaka Zvonimira Ćorića utvrđeno glede papira na kojem je Ugovor štampan, da je požutjelost papira nastala namjernim tretiranjem papira obojenom tekućinom (vještak Zvonimir Ćorić), dok je vještačenjem od strane Centra (vještakinja Ivana Babić), utvrđeno da je uzrok promjene boje papira na rubu listova izvornika nanošenje otopine kave, te da se ne radi o slučajnom kontaktu, već o nanošenju. Vještak Zvonimir Ćorić je dodatno analizirao i sadržaj otisnutog Ugovora, kako je prije citirano, odnosno ovaj vještak ukazao je na nelogičnosti u sadržaju s obzirom na navodno vrijeme sklapanja tog Ugovora. Na sadržaj Ugovora osvrnule su se i vještakinje iz Centra za vještačenja, navodeći da je u Ugovoru navedeno da je sastavljen uz pomoć Patentnog ureda, a u tadašnjoj SFRJ da je 4. srpnja, dan s kojim je datiran sporni Ugovor bio državni praznik Dan borca i neradni dan. Navedeni dokazi nisu u suprotnosti s dijelom iskaza svjedoka ĐĆ koji se nije mogao izjasniti kada je potpisao navedeni Ugovor, naveo je da dozvoljava da mu je tada Ugovor donio tužitelj na potpis a tada da su bili dobri prijatelji. Ustvrdio je i da ga nije pročitao prije potpisa, te da ne posjeduje primjerak tog Ugovora. Međutim iskazao je da je taj Ugovor potpisao nakon što su već bili sklopljeni Ugovori o licenci s tvrtkama Krka i Labud, a navedeni Ugovori sklopljeni su 1986. godine što je razvidno iz istih (stranica 1146-1160 spisa). Također je iskazao da 1989. još nije dobro znao hrvatski jezik a sporni Ugovor sklopljen je na srpskohrvatskom jeziku. Sve navedeno također ukazuje da Ugovor nije mogao biti sklopljen već 1984. Svjedok TĆ glede ovog Ugovora iskazao je da ga nikada nije vidio, da je to falsifikat, da je tada bila još Jugoslavija, te da se nije upotrebljavao termin "dobit", da nije bilo zapreke po tadašnjim propisima da Ugovor bude sklopljen na slovenskom jeziku, da se sve do danas čuje i viđa s ĐĆ, da ga je obavještavao što Tvornica duhana radi zbog korektnosti uspostavljenih odnosa, redovno da su ga izvješćivali o promjenama proizvoda i ambalaže i da se nikada nije žalio da nešto nije napravljeno sukladno Ugovoru. Tvrtka GIO na Ugovoru da je označena jer se radi o vanjskotrgovinskoj organizaciji čiji potpis se zahtijevao za licencne ugovore ali ovdje da takav potpis nije trebao te da je ostao greškom. Nadalje iz rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 28. lipnja 1999. (stranica 121-123 spisa) proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje ništavim rješenja o priznanju prava na žig za znak ĐĆ u figurativnom obliku upisan u registar pod brojem Ž920021 podnesen dana 30. ožujka 1998. tvrdeći da on odnosno njegova tvrtka W.W. Trading d.o.o. je nositelj prava na međunarodni žig ĐĆ broj 653756 u figurativnom obliku za proizvode i usluge svrstane u razred 9, 18, 25 i 30 Međunarodne klasifikacije roba i usluga koja registracija da se odnosi i na Republiku Hrvatsku, te da je i nositelj ekskluzivnog prava na uporabu žiga i prijenos važenja tog žiga za proizvode i usluge iz razreda 34 iste klasifikacije i to temeljem Ugovora s isključivim vlasnikom tog žiga tvrtkom WOMAR INTERNATIONAL B.V. Njegov prijedlog je pravomoćno odbijen, što nije sporno i između stranaka. Međutim iz obrazloženja rješenja razvidno je da se ovdje tužitelj poziva isključivo na Ugovor koji je sklopio s društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V., odnosno na Ugovor o licenci sklopljen 30. svibnja 1986., na koji Ugovor se tužitelj početno pozivao i u ovom postupku (stranica 21-23 spisa). Također iz potvrde DZIV-a od 25. listopada 2022. (stranica 1179 spisa) proizlazi da se u spisu predmeta u postupku povodom prijedloga za proglašavanjem ništavim žiga Ž920021 za znak " ĐĆ" a koji postupak je okončan donošenjem rješenja od 28. lipnja 1999. poslovni broj KLASA: 383-03/92-01/054, URBROJ: 559-04-99- 12, osim Ugovora o licenci sklopljenog između društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. i ovdje tužitelja od 30. svibnja 1986. ne nalazi niti jedan drugi Ugovor kojem je ugovorna strana HĆ. Dakle tužitelj kao osnovu svog navodnog ekskluzivnog prava se ne poziva na Ugovor iz 1984. sklopljen s ĐĆ. Cijeneći sve navedeno sud zaključuje da izjave ĐĆ međusobno nisu kontradiktorne, izuzev njegove izjave od 12. srpnja 2022., te dodatno, nisu u protivnosti s njegovim iskazom iz ovog postupka gdje se svjedok nije decidirano izjasnio o trenutku sklapanja, odnosno potpisivanja spornog Ugovora. Sud stoga njegovoj izjavi od 12. srpnja 2022., koja je u protivnosti i sa osnovnim iskazima svjedoka, posebno s kronološki posljednjom izjavom od 25. travnja 2025. nije poklonio vjeru. Iskazu tužitelja BĆ u djelu gdje tvrdi da je sporni Ugovor potpisan 1984. sud također nije poklonio vjeru, budući je njegov iskaz u tom dijelu u protivnosti sa svim gore navedenim dokazima, a posebno imajući u vidu da je vještačenjem dokazano da je dokument namjerno naknadno tretiran nanošenjem kave radi postizanja izgleda starog dokumenta, te da se razlikuje u izgledu u odnosu na dokument predočen ranije na ročištu (glede požutjelosti). Sud je pri tome uzeo u obzir i da se sam tužitelj u tužbi najprije pozvao na Ugovor o licenci iz 1986., a tek naknadno na ovaj sporni Ugovor, da je taj Ugovor o licenci sklopio s društvom WOMAR INTERNATIONAL B.V. kao isključivim nositeljem prava na žig što je nelogično ukoliko je prije toga bio sklopljen sporni Ugovor iz 1984. Pored toga sam tužitelj tvrdi, a i proizlazi iz tih Ugovora, da je Ugovore s poduzećima na prostoru bivše Jugoslavije sklapao 1986. u ime i za račun društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. kao nositeljem prava (budući je bio direktor tog društva), a ne u svoje osobno ime, što je također nelogično ukoliko je posjedovao imovinska autorska prava temeljem ranijeg Ugovora, a za zaštitu putem žiga u svakom slučaju je potrebna suglasnost autora znaka. Isto tako na neuvjerljivost iskaza tužitelja BĆ kao i na točnost utvrđenja vještaka da sporni Ugovor iz 1984. na kojeg se poziva tužitelj predstavlja krivotvorinu u odnosu na vrijeme nastanka tog Ugovora, ukazuje i činjenica da je tužitelj u ranijim postupcima, posebno kao svjedok pred Okružnim sudom u Ljubljani, presuda poslovni broj Pg-2219/2015 od 23. svibnja 2017. (stranica 163-244 spisa), tvrdio da je predmetni znak stekao od GĆĆ, odnosno da su HĆĆ i on 1984. sklopili Ugovor o korištenju autorskih prava na području Jugoslavije, te da je HĆĆ autor. Sasvim je neuvjerljivo da bi tužitelj u isto vrijeme za isto autorsko djelo sklopio Ugovor sa dvije različite osobe kao autorima (a ne radi se o koautorima). Sud dakle tužiteljev iskaz nije prihvatio cijeneći istim subjektivnim, budući je zainteresiran za ishod spora, neuvjerljiv i protivan ostalim provedenim dokazima.

84. Iz svega naprijed navedenog sud konačno zaključuje da sporni Autorskopravni ugovor datiran s 4. srpnja 1984. i potpisan od strane tužitelja i ĐĆ, nije potpisan tada, već je potpisan u vremenskom razdoblju od 2003. do 2021., dakle, nakon sklapanja ugovora o suradnji iz 1989. i nakon stečenog prava prvenstva od strane tuženika na registrirane žigove (30. svibnja 1989. – žig Ž920020, stranica 1140-1141 spisa, odnosno 4. ožujka 1992. – žig Ž920021, stranica 1255 spisa).

85. Sud dalje zaključuje da tužiteljevo pravo iz Autorskopravnog ugovora na kojeg se poziva u ovom postupku, sve i uzevši da je to pravo valjano stekao (budući je do sada dokazano da je Ugovor nesporno potpisan od strane nespornog i dokazanog autora ĐĆ te tužitelja) nije od utjecaja na tuženikovo pravo uporabe znaka zaštićeno žigom, jer eventualno tužiteljevo pravo ne predstavlja ranije pravo u odnosu na tuženikovo pravo na žig. Tuženik u smislu prije citirane odredbe članka 11. stavak 1. Zakona o žigu ima isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga te ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe istovjetni znak u odnosu na proizvode i usluge koje su istovjetne za koje je žig registriran. Već stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje da je tuženik povrijedio njegova imovinska autorska prava na autorskom djelu koje je zaštićeno žigovima u odnosu na koje je tuženik nositelj, a na koje je usmjeren tužbeni zahtjev. Isto tako nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva zabranu tuženiku daljnje korištenje djela kao i u dijelu kojim zahtjeva od tuženika da "izbriše" sve te žigove, kako one registrirane u [adresa], tako i one registrirane kod Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo WIPO, u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori i Sloveniji. Ovdje se dodaje da sam prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan s obzirom da on u tužbi tvrdi da ima ranije autorsko pravo u odnosu na pravo koje je stekao tuženik, a nedokazanost te tvrdnje ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja (prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na zahtjev iz točke I. 4. izreke ove presude bit će naknadno obrazložen).

86. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu odbiti i presuditi kao u točki I. 2., 3., 5., 6., 7., 8. i 9. izreke presude.

Glede valjanosti Ugovora o suradnji sklopljenog između tuženika ĐĆ i društva Womar International B.V. dana 16. listopada 1989.

87. Tužitelj prigovara valjanosti ovog Ugovora, ističući da Ugovor nije potpisan od strane ovlaštene osobe tuženika budući je potpisan od strane ĆĆ koji da nije bio ovlašten za zastupanje tuženika u to vrijeme, da stranka tog Ugovora nije društvo Womar International B.V. jer da je to razvidno iz teksta Ugovora, da je tim Ugovorom predviđen samo prijenos prava na osobno ime ĐĆ a ne prijenos materijalnih prava, da je ĐĆ prevaren jer da mu je podmetnut drukčiji tekst Ugovora od onoga koji je bio ranije usuglašen.

88. Glede zastupanja tuženika od strane ĆĆ ističe se da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz o tome tko je bio ovlašten zastupati tuženika u to vrijeme, pa se ne može uzeti dokazanim da bi to bio FĆ kako to tvrdi tužitelj. Činjenica je da je potpis ĆĆ na Ugovoru ovjeren od strane nadležnog ureda grada Rovinja dana 16. listopada 1989. (str. 97-100 spisa), te da potpis ne bi mogao biti ovjeren da potpisnik ĆĆ, nesporno komercijalni direktor tuženika u to vrijeme, nije bio ovlašten za potpis, bilo internim aktima tuženika, bilo po punomoći. Dokaz u vidu izvatka iz sudskog registra ne predstavlja apsolutni dokaz ovlaštenja za zastupanje s obzirom da je upis u sudski registar deklaratorne prirode i stanje u registru djeluje prema trećima koji nemaju saznanja o stvarnom stanju. Neovisno o navedenom, iz ponašanja tuženika u kasnijem razdoblju, prvenstveno činjenice da je temeljem tog sporazuma tuženik registrirao žigove te da desetljećima koristi zaštićene znakove na svojim proizvodima – cigaretama i pratećem reklamnom i drugom materijalu, te od toga ostvaruje prihod u okviru svoje djelatnosti, može značiti samo jedno, a to je da je tuženik naknadno odobrio radnje eventualnog neovlaštenog punomoćn ika. Glede sadržaja Ugovora, odnosno tvrdnje da je tim Ugovorom ĐĆ prenesao samo pravo na svoje osobno ime ističe se da je upravo taj Ugovor prihvaćen kao valjana osnova za stjecanje žiga od strane tuženika kod ranijeg Saveznog zavoda za patente SFRJ, odnosno kasnije DZIV-a. Činjenica je da je ĐĆ Ugovor potpisao i u ime društva WOMAR INTERNATIONAL B.V., na koje društvo je nesporno prenio pravo na žig (naime i sam tužitelj tvrdi da je licencne Ugovore sa tvrtkama na području bivše Jugoslavije potpisivao u ime tog društva 1986. godine, u svojstvu tadašnjeg zastupnika po zakonu tog društva). Da je Ugovor ĐĆ potpisao u ime tog društva (nespornog društva u njegovom vlasništvu), potvrdio je i ĐĆ u svom stranačkom iskazu te taj Ugovor ne dovodi u pitanje niti u ostalim svojim izjavama. U članku 3.0. Ugovora ĐĆ izjavljuje svoju potpunu suglasnost da TDR na osnovu tog Ugovora bez daljnjeg ičijeg pitanja i privoljenja podnese prijavu na svoje ime za zaštitu imena " ĐĆ" sa grafizmom u svim bojama i to za klasu 34 Međunarodne klasifikacije roba i usluga (cigarete) u Jugoslaviji i svijetu. U slučaju potrebe dodatnih izjava ĐĆ se obvezao pod uvjetima iz tog Ugovora iste i dostaviti. Člankom 3.2. Ugovora ĐĆ jamči da nije nikome osim TDR-u dao istu ili sličnu izjavu o suglasnosti iz članka 3.0. Ugovora. Navedeno predstavlja suglasnost autora za korištenje autorskog djela upravo za registraciju žiga u pisanom izgledu za klasu 34 Međunarodne klasifikacije roba i usluga. Dakle ne stoji tvrdnja tužitelja da je ovim Ugovorom ĐĆ kao fizička osoba dao samo dozvolu za korištenje njegovog osobnog imena, već je društvo WOMAR INTERNATIONAL B.V. kao nositelj prava na znak dao suglasnost tuženiku za korištenje znaka, i registraciju žiga.

89. Svjedok TĆ u svom iskazu navodi da je Ugovor o poslovnoj suradnji između Waltera Wolfa i Tvornice duhana potpisan 1989. Temeljem tog Ugovora, Tvornica duhana da je stekla prava registracije žiga pri Saveznom zavodu za patente. Nakon potpisivanja Ugovora, Tvornica duhana da je pokrenula proizvodnju cigareta te da ih proizvodi sve do danas. On da je 1989. godine u Tvornici duhana bio pravni savjetnik, a od 1990., odnosno nakon pretvorbe da je postao član uprave za pravne poslove. Iz ADRIS GRUPE da je otišao u prosincu 2014. S Ugovorom o poslovnoj suradnji da nije bilo nikakvih problema, to da je bila lijepa suradnja, da su bili dobri odnosi između ĐĆ i njih. Ovdje tužitelj da se pojavio kad se potpisivao Ugovor o poslovnoj suradnji, a on da je tada bio mali pomoćnik ĐĆ, da ga je vozio na sastanak. Prije tog sastanka da je bila rasprava o sadržaju Ugovora i na kraju da je uslijedilo potpisivanje. Tužitelj da je bio prisutan na tom sastanku, ali da nije ništa govorio, a ĐĆ da je rekao da želi tužitelju pomoći da vozi automobile na utrkama. Iskazao je da je bio osobno prisutan kod potpisivanja Ugovora, on osobno da je sastavio Ugovor prema onom što su stranke iskazale kao svoju volju. Taj Ugovor da se potpisivao u hotelu u Rovinju, a nakon toga da su ĐĆ i ĆĆ ovjerili potpise na Ugovoru, i to u pisarnici Skupštine Općine. Ovjera potpisa da je bila potvrdna zbog registracije žiga. Na tom potpisivanju na strani Tvornice duhana da je bio SĆ, koji je bio zadužen za marketing, i ĆĆ, komercijalni direktor, a moguće i LĆ, vanjski savjetnik za marketing, on da je bio na prethodnim sastancima. ĆĆ da je bio komercijalni direktor, te da je bio ovlašten potpisati Ugovor. Njegov potpis da ne bi bio ovjeren u ime Tvornice duhana da nije bio ovlašten za potpis. ĐĆ da je potpisao Ugovor u svoje ime i u ime društva WOMAR INTERNATIONAL B.V. Ugovor da je sklopljen na neodređeno vrijeme, i na neograničeni teritorij, odnosno području Jugoslavije i ostatak svijeta. Tužitelj da se pojavio nakon deset godina, u vrijeme Republike Hrvatske, te da je tvrdio da je ĐĆ dao prava samo za Jugoslaviju, a kako više nema Jugoslavije, da nema ni registracije žiga. S tužiteljem da su se razišli kada ih je prevario vezano za reklamiranje cigareta. Nakon toga da su krenuli prigovori na žig, tužitelj da je tražio poništaj u Beogradu, u Sloveniji, u Zagrebu i drugdje. ĐĆ da mu je bio rekao da je HĆ i njega prevario, jer da je otvorio tvrtku WW Trading, te da se predstavljao da je vlasnik žiga i s tom tvrtkom potpisao licenčne ugovore s Drogom, Kolinskom, Labodom, Tokom, Krkom, dakle, sve za znak ĐĆ, a da on dobiva naknadu. Tada da su krenuli sudski procesi za žig, i tužba gdje je HĆ tvrdio da je gospodin iz Švicarske autor žiga i da je s njim potpisao Ugovor. Prije potpisivanja Ugovora o poslovnoj suradnji da je bio u Saveznom zavodu za patente kod DĆ sa draftom Ugovora, da on pregleda Ugovor i da vidi da li još nešto treba u njega unijeti. On da je predložio da se upotrijebi definicija grafizma u svim bojama odnosno da se proširi na sve boje i doda teritorij. Nakon toga da je došao na opisani sastanak, da je sve objasnio prisutnima i Ugovor je potpisan. Na upit suda, iskazao je da ne zna na koji način je tužitelj trebao biti uključen jer da su s ĐĆ razgovarali godinu dana prije potpisa Ugovora, a pregovarao da je upravo ČĆ. ĐĆ da je tražio da proizvedu cigaretu s njegovim imenom i da će svi imati koristi, da on u Kanadi već ima parfeme s tim znakom koji je tamo već poznat, a i bolid kojeg je imao u Formuli 1, da je nosio taj znak, on da je nacrtao taj znak, moguće sa svojom ženom, jer nije imao nijednog sponzora. ĐĆ da se sastajao i s direktorom FĆ, i na kraju da su prihvatili i krenuli s tim Ugovorom. U Ugovoru da je izričito bilo navedeno da Tvornica duhana proizvodi cigarete "sa spornim znakom", a ĐĆ da će moći razgovarati s proizvođačima druge robe u Jugoslaviji i dati im licencu. To da se i dogodilo, i to tako da su se licenčne naknade plaćale tužiteljevoj tvrtki WW Trading. ĐĆ da je rekao da ga je tužitelj prevario preko te tvrtke i da nije dobio ništa od tih licenci. Nakon što mu je predočen Autorskopravni ugovor iz 1984. godine, izjavio je da ga nikada nije vidio, da je to falsifikat, da je tada bila još Jugoslavija, te da se nije upotrebljavao termin "dobit". Što se tiče jezika, tada da su svi jezici republika i pokrajina u Jugoslaviji bili ravnopravni, tako da je Ugovor mogao biti sklopljen na slovenskom jeziku, a ovdje vidi da je na srpsko-hrvatskom u kombinaciji sa ijekavicom. Taj Ugovor da nije moguć, jer bi to značilo da ih je ĐĆ jako prevario, a ĐĆ da je tvrdio da je znak njegov. Sve do danas da se čuje i viđa s ĐĆ, da ga je obavještavao što Tvornica duhana radi, zbog korektnosti uspostavljenih odnosa. Prije njega da je s ĐĆ kontaktirao SĆ. Iskazao je da su ga redovno izvješćivali o ekstenzijama na cigaretama, odnosno promjenama proizvoda i ambalaže. ĐĆ da se nikada nije žalio da nešto nije napravljeno sukladno Ugovoru iz 1984. Svjedok je još dodao da je u predmetu gdje je tužitelj tvrdio da je autor spornog znaka HĆĆ, također postojao falsifikat Ugovora za koji je tužitelj tvrdio da je tim Ugovorom od autora GĆĆ stekao pravo na žig. Na tom ročištu da je bio kao svjedok te da je bio suočen sa VĆĆ. Iskazao je da se tamo radilo o očitom falsifikatu, jer da u to doba fizička osoba nije mogla sklapati licenčne ugovore sa strancima, a isto tako da je s ovim Ugovorom. Tužitelj da je bio prisutan 1989. godine kod potpisa Ugovora, te da nije spominjao postojanje tog Ugovora, a isto tako da ga nije spominjao u tužbama za poništaj žiga u Sloveniji, Hrvatskoj i Beogradu. Što se tiče jezika Ugovora o poslovnoj suradnji, iskazao je da je ĐĆ govorio hrvatskim jezikom od 1988. godine pa do danas, da ne zna da li je postojala engleska verzija Ugovora, ali da engleska verzija nije bila niti potrebna. Što se tiče vanjskotrgovinske organizacije GIO, koja je označena na Ugovoru, on da je konzultirao DĆ da li treba potpis te organizacije, i on da je rekao da ne treba, jer to nije licenčni ugovor, tako da je dio ostao u draftu očitom greškom. U svakom slučaju, A da nije bio prisutan na potpisu Ugovora niti ga je potpisao. Ugovor da su potpisali sa WOMAR-om i ĐĆ, jer da je ĐĆ rekao da je to njegova tvrtka preko koje radi, a on da je htio biti siguran da prava dobivaju od onoga koji ta prava ima. Ugovor o poslovnoj suradnji da nije potpisan u Ljubljani, već u Rovinju, jer je tamo ovjeren, pa da bi se toga sjetio. Svjedok je još obrazložio razloge zbog kojih je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno da je to bilo stoga jer je ĐĆ zahtijevao ekstra kategoriju cigareta i ambalaže, što je zahtijevalo enormne troškove. Njemu da je bilo samo važno da njegovo ime bude prepoznatljivo, tako da on može za druge proizvode sklapati licenčne ugovore. Još je naveo da je tuženik imao zaradu od proizvodnje cigareta (sa predmetnim znakom), te da je postojao nesrazmjer između koristi ugovornih strana, i to u korist ĐĆ, jer da on nije uložio ništa, a dobio je brend u svim klasama zaštite, osim klase 34, odnosno da je dobio prepoznatljivost, dok je tuženik imao veliki rizik i velika ulaganja, što se na kraju isplatilo, a na početku da tuženik nije imao korist. Prije sklapanja Ugovora, ĐĆ da nije bio poznat u Jugoslaviji, da nije bio u Formuli 1, da nije bio pobjednik, a 1989., Formula 1 da se uopće nije prikazivala u Jugoslaviji. Još je dodao da kad je HĆĆ podnio tužbu tvrdeći da je autor žiga, ĐĆ da je bio o tome obaviješten, i da im je pomagao i ljutio se na BĆ, a i on da je smatrao da iza GĆĆ stoji HĆ sa tom tvrdnjom da je netko drugi autor žiga.

90. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka MĆ cijeneći isti uvjerljivim, logičnim, objektivnim budući više nije zaposlen kod tuženika, a posebno cijeneći da je njegov iskaz suglasan s ostalim dokazima u ovom spisu kojima je sud poklonio vjeru. Ovaj svjedok je glede ovlaštenja potpisivanja Ugovora od strane ĆĆ iskazao da je isti bio komercijalni direktor, da je prisustvovao potpisivanju Ugovora zajedno s SĆ koji je bio zadužen za marketing. ĆĆ kao komercijalni direktor da je bio ovlašten potpisati Ugovor. ĐĆ da se sastajao i s direktorom FĆ, i na kraju da su prihvatili i krenuli s tim Ugovorom. Glede navodne prevare ĐĆ kao stranke tog Ugovora, a na što se također poziva tužitelj, ističe se da pravo pozivati se na mane volje ima samo ugovorna strana tog Ugovora, i u rokovima koji su davno istekli.

91. Iz navedenog sud dalje zaključuje da je Ugovor o suradnji iz 1989. godine valjan te da je proizveo i dalje proizvodi pravne učinke. Dodaje se da je nesporno da taj Ugovor nije u međuvremenu sudskom odlukom proglašen ništavim, niti poništen, niti je utvrđeno da nije sklopljen. Slijedi da ne postoje razlozi koji bi doveli u sumnju valjanost tuženikovih registriranih žigova.

92. Neovisno o tome, činjenica je da registrirani žig proizvodi pravne učinke od trenutka registracije (odnosno od trenutka podnošenja prijave) pa sve do registracijom određenog vremena trajanja žiga. Stoga tuženik ima pravo koristiti predmetno autorsko djelo koje je ujedno znak zaštićen žigom od strane tuženika sve dok ne istekne važenje njegovog žiga. Ovo i neovisno o valjanosti Ugovora o suradnji temeljem kojeg je žig registriran, jer bi eventualno utvrđenje da taj Ugovor nije valjan moglo biti temelj za postupak pred DZIV-om za proglašavanje žiga ništavim u smislu odredbe članka 65. stavak 1. točka 2. Zakona o žigu.

Glede prigovora zastare

93. Tužitelj tužbom zahtijeva zaštitu autorskog prava u smislu odredbe članka 172. ZRSZ-a. Prema odredbi članka 184. stavak 1. istog Zakona pravo na zaštitu prava iz tog Zakona ne zastarijeva ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Prema odredbi stavka 2. istog članka zahtjevi iz tog Zakona koji su po svojoj naravi obveznopravni a za njih tim Zakonom nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari. Iz navedenog slijedi da prigovor zastare nije osnovan u odnosu na zahtjeve iz točke I. 1., 2., 3., 4., 5., 8. i 9. izreke ove presude. Glede zahtjeva iz točke 6. i 7. izreke ove presude (naknada imovinske i neimovinske štete) ima se primijeniti zastarni rok iz odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosim (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26; dalje: ZOO) prema kojoj odredbi tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kad je šteta nastala. Stoga valja zaključiti da je zastario tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva naknadu štete za razdoblje izvan trogodišnjeg roka računajući od dana podnošenja oba tužbena zahtjeva. Navedeno međutim nije relevantno s obzirom na neosnovanost cjelokupnog tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je prije obrazloženo.

Glede tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva zabranu daljnjeg oštećivanja i mijenjanja autorskog djela

94. U ovom dijelu tužitelj zahtijeva zabranu daljnjeg oštećivanja i mijenjanja autorskog djela ĐĆ (točka I. 4. izreke ove presude). U ovom dijelu tužitelj je tužbu povukao, međutim tuženik na povlačenje tužbe nije pristao. Stoga je i o ovom dijelu tužbenog zahtjeva valjalo meritorno odlučiti. Navedena povreda predstavlja povredu moralnog prava autora u smislu odredbe članka 16. ZAPSP-a prema kojoj odredbi autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled. Tužitelj međutim niti ne tvrdi da su na njega prenesena autorska moralna prava autora ĐĆ, pa dakle tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati zaštitu po ovoj osnovi. Slijedom navedenog, valjalo je u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i presuditi kao u točki I. 4. izreke ove presude.

Glede prigovora promašene pasivne legitimacije

95. Tuženik ističe ovaj prigovor tvrdeći da je u odnosu tužbeni zahtjev tužitelja pasivno legitimiran ĐĆ kao druga ugovorna strana Autorskopravnog Ugovora iz 1984. godine na kojeg se poziva tužitelj. Ovaj prigovor nije osnovan. Naime tužitelj tužbom zahtijeva zaštitu njegovog povrijeđenog autorskog prava, odnosno tvrdi da ima imovinska autorska prava na autorskom djelu koje je predmet ove tužbe, te da je to pravo tuženik povrijedio registracijom žigova koji sadrže to autorsko djelo, kao i korištenjem autorskog djela u pravnom prometu, za označavanje svojih proizvoda i usluga. Dakle tužitelj tužbom ne zahtijeva od ĐĆ kao druge odgovorne strane ispunjenje Ugovora, ili ostvarenje nekog prava zbog povrede tog Ugovora, niti zahtijeva utvrđenje valjanosti tog Ugovora. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen pasivno legitimiran je upravo tuženik u smislu odredbe članka 172. stavak 2. ZAPSP-a budući je po odredbi tog članka pasivno legitimirana osoba koja je povrijedila pravo nositelja prava iz tog Zakona, neovisno o osnovanosti takvog tužbenog zahtjeva.

96. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) Tuženiku je kao potreban trošak priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav odgovora na tužbu 250 bodova ili 500,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), sastav podnesaka od 11. lipnja 2025. i 15. svibnja 2026. po 250 bodova ili 500,00 EUR (Tbr. 8.1. OT – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), sastav podnesaka od 7. travnja 2022., 22. travnja 2022., 21. rujna 2022., 26. listopada 2022., 3. ožujka 2023., 29. svibnja 2023., 18. rujna 2023., 21. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 10. lipnja 2024., 13. studenog 2024., 14. veljače 2025., 20. veljače 2025., 27. kolovoza 2025. i 21. listopada 2025. po 100 bodova ili 200,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), sastav podnesaka od 3. lipnja 2022., 4. listopada 2022. i 23. prosinca 2024. po 25 bodova ili 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), pristup na pripremna ročišta dana 7. travnja 2022. i 22. rujna 2022. po 125 bodova ili 250,00 EUR (Tbr. 9.2. OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu 7. ožujka 2023., 29. veljače 2024., 25. travnja 2024., 2. lipnja 2026. po 250 bodova ili 500,00 EUR (Tbr. 9.1. OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 18. lipnja 2024. i 18. rujna 2025. po 125 bodova ili 250,00 EUR (Tbr. 9.2. OT), odgovor na tužbu iz pripojenog spisa poslovni broj P-600/2024 100 bodova ili 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT – VPS 5.000,00 EUR), sastav podneska iz tog spisa od 27. veljače 2025. 50 bodova ili 100,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), pristup na pripremno ročište u tom predmetu dana 20. veljače 2025. 50 bodova ili 100,00 EUR (Tbr. 9.2. OT), odnosno ukupno 8.050,00 EUR ili 4.025 bodova (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25% 2.012,50 EUR, trošak grafološkog vještačenja 455,16 EUR.

U Rijeci 15. srpnja 2026.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP - a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500. t. 2. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352 st. 1. ZPP-a).