REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7096/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nera Kristina Tuđman, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 12. siječnja 2026.

II Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu 282,25 eura.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401653-5101735015, od 29. listopada 2003., sklopljenog između tužiteljice EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i društva ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, kao kreditora, a koja glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,00% (dva posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“.

II Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 282,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2003. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, naknaditi tužiteljici EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 569,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je sa tuženikom 29. listopada 2003. zaključila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401653-5101735015. Dalje je navela da je odredba čl. 10. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna te da je temeljem iste tužiteljici obračunata i naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 2,00% od iznosa kredita i to prilikom isplate kredita. Tužiteljica smatra spornu odredbu ništetnom, jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade. Osim toga radi se o tipskom ugovoru, unaprijed formuliranoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu, naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 280,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost zahtjeva tužiteljice. Prije svega je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Naveo je da nema saznanja je li predmetna naknada za obradu kredita uopće naplaćena te ako je, kada i u kojem iznosu. Tvrdio je da je tužiteljica dužna dokazati svoj status potrošača te da je sporna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Istaknuo je da je tužiteljicu u cijelosti informirao o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita te da su se tom naknadom pokrivali troškovi poput operativnih troškova, materijalnih troškova i dr. Zbog navedenog smatra da uopće nije dopušteno ocjenjivati ništetnost predmetne ugovorne odredbe. Dalje je tvrdio da sporna ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Naveo je da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade. Istaknuo je i prigovor zastare te osporio tijek zatraženih zateznih kamata. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. siječnja 2026. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 282,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je kao u petitu.

3.1. Tužiteljica je podneskom od 12. siječnja 2026. preinačila tužbu na način da je povećala iznos čiju isplatu traži u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

4. Tuženik je već u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Tužiteljica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos 1.327,01 eura, tužbom je tražila utvrđenje ništetnosti te isplatu iznosa 280,00 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom isplatu iznosa 282,25 eura.

4.1. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

4.2. Kako u konkretnom slučaju, tužiteljica traži isplatu iznosa 282,25 eura, to sud određuje vrijednost predmeta spora u tom iznosu (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23, Gž 4243/25, Županijski sud u Vukovaru Gž 644/25 i dr.)

4.3. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401653-5101735015 od 29. listopada 2003. (listovi 7-9 spisa), obračun naknade za bankarske usluge (list 152 spisa), otplatnu tablicu (listovi 153-155 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (listovi 161-166 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 151 spisa).

5.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova za obradu kredita te s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

7. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401653- 5101735015 od 29. listopada 2003. na iznos 14.000,00 EUR (dalje: Ugovor o kreditu).

8. Sporno je da li je jednokratna naknada iz čl. 10. Ugovora naplaćena i kada je naplaćena.

8.1. Također je sporno da je li ugovorna odredba kojom je ugovoreno da je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,00% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora te da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu, ništetna te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužiteljici iznos koji je temeljem te odredbe isplatila tuženiku.

9. Prema odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,00% naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita na iznos kredita, obračunat s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

10. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužiteljicu.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je bio potreban novac koji je koristila za osobne potrebe te je otišla u banku te zatražila kredit u iznosu 14.000,00 EUR. Nije znala da treba platiti naknadu. Nitko joj to nije objasnio niti joj je objašnjeno za što bi se ta naknada plaćala. Rekli su joj da je Ugovor takav kakav je te da ako želi novac da treba potpisati. Nije sudjelovala u sastavljanju Ugovora. Kada je pitala treba li nešto posebno znati u vezi tog Ugovora rekli su joj da je to tipski ugovor odnosno špranca.

11.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, jer je ona iskazivala iskreno i uvjerljivo.

12. Temeljem iskaza tužiteljice i sadržaja ugovora sud utvrđuje da je ugovor sklopila tužiteljica kao fizička osoba te da joj je novac trebao za osobne potrebe. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da bi tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

12.1. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12.2. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama ZZP.

13. Nadalje, na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da su joj rekli da je ugovor takav kakav je, tipski odnosno špranca, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, na temelju iskaza u kojem je navela da joj nije bilo objašnjeno zbog čega se plaća sporna naknada, sud je utvrdio da tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

14. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14.1. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14.2. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.

14.3. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.

16. Plaćanje troškova obrade kredita, bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi te činjenica da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16.1. Treba dodati da niti odredbe članaka 1065. -1068. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

16.2. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-4683/22-3 od 17. siječnja 2023. i dr.).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

18. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

18.1. U svrhu utvrđenja spornog iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

18.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Darko Prpić naveo je da su Erste & Steiermarkische bank d.d. kao kreditor i EE kao korisnik kredita zaključili dana 29.10.2003. Ugovor o kreditu (list: 7-9 spisa) broj: 2402006- 1031262160/51401653-5101735015 (u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos od 14.000,00 EUR.

Člankom 10. Ugovora ugovoreno je da za obradu zahtjeva i obradu kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,00% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.

Vještak je dopisom zatražio dodatnu dokumentaciju odnosno: knjigovodstvenu karticu (Promet po kreditu) iz koje je razvidno kojeg datuma je naplaćena naknada te iznos naknade

Tuženik mu je mailom odgovorio slijedeće: „nismo Vam u mogućnosti dostaviti traženu dokumentaciju jer istom ne raspolažemo.“

Na listu 152 spisa priliježe obračun naknade za bankarske usluge iz kojeg je razvidan obračunati iznos naknade s datumom odobrenja 29.10.2003. godine, dok na listu 153 spisa priliježe otplatna tablica iz koje je razvidno da datum dospijeća naknade za obradu zahtjeva 30.10.2003. godine.

Stoga vještak nije u mogućnosti odrediti datum plaćanja naknade, no u nastavku slijedi izračun i iznos naknade prema Ugovoru.

Ukupno naknada za obradu kredita iznosi 282,25 EUR sukladno Ugovoru (list 163 spisa).

18.3. Na nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića stranke nisu imale primjedbi.

18.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

19. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi sporna naknada uistinu bila naplaćena.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je morala potpisati ugovor kakav joj je bio predočen ukoliko je željela dobiti novac.

20.1. Kao što je prethodno rečeno sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, jer je ona iskazivala iskreno i uvjerljivo.

21. Prema odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,00% naknade na iznos kredita obračunate s datumom Ugovora.

22. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice, sadržaj ugovora o kreditu te nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud utvrđuje da je tužiteljici bila naplaćena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu 2% od iznosa kredita odnosno 2% od iznosa 14.000,00 eura, što iznosi 282,25 eura.

23. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos 282,25 eura čiju isplatu je zatražila.

24. Prema odredbi čl. 210. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje ocijenjeno nepoštenim.

24.2. Dovodeći u vezu sadržaj ugovora o kreditu te nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud utvrđuje da je sporna naknada dospjela 30. listopada 2003. te da ju je tužiteljica bila dužna platiti najkasnije prilikom isplate plasmana. Kako je kredit isplaćen 30. listopada 2003., to sud utvrđuje da je najkasnije tog dana tužiteljici bila naplaćena i naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu 282,25 eura.

24.3. Stoga je tužiteljici zatezna kamata priznata kako je i zatraženo, od najkasnijeg dana tuženikovog stjecanja utuženog iznosa odnosno od dana izvršene uplate.

24.4. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

27. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (15. srpnja 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 371. ZOO-a od pet godina nije protekao.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

29.1. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora 282,25 eura, priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 15. travnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 4. srpnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 12. siječnja 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 10. lipnja 2026. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

29.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 250,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 312,50 eura.

29.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 30,00 eura.

29.4. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu 200,00 eura.

29.5. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu 569,05 eura.

29.6. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćniku tuženika