REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3114/23-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužiteljice NJV , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Igor Metelko, odvjetniku u Zagrebu, protiv RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. OIB: 53056966535 Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz OD Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 05. svibnja 2026., dana 15.srpnja, 2026,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od 3.127,07 Eur sa zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka 2.337,50 € sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 25.937,34 EUR / 195.424,98 kn uvećana za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate.
IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „I.Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od EUR 9,048.60 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 17.39 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 22.63 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 37.06 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 39.45 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 32.86 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 34.12 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 24.03 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 16.61 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 18.58 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 22.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 22.16 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 18.20 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 25.62 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 31.58 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 40.04 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 38.10 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 49.59 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 47.41 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 51.66 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 88.43 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 80.86 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 96.89 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 89.45 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 77.47 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 102.74 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 134.88 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 112.12 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 120.10 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 109.95 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 111.78 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 154.87 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 156.19 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 191.54 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 173.38 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 153.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 151.37 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 149.84 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 159.32 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 167.59 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 168.69 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 162.98 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 166.84 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 169.48 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 165.03 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 166.20 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 162.87 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 155.67 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 163.35 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 167.03 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 164.45 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 149.97 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 162.27 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 163.34 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 158.52 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 143.53 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 143.15 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 146.83 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 152.73 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 160.91 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 156.69 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 159.68 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 117.48 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 101.89 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 104.63 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 103.74 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 100.70 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 99.72 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 100.16 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 103.61 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 106.52 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 105.91 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 108.42 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.13 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 109.12 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
EUR 110.50 počev od 30.09.2015. do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od 1.432,20 Eur sa zakonskom zateznom
kamatom počev od 30.9.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od 4.031,34 Eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30.9.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Nije među strankama sporno da je tužitelj sa tuženim sklopio Ugovor o kreditu broj 028-50-4779475 od 21.3.2008. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 115.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita.
2. Također je nesporno da su ugovorne strane dana 29.2.2016. sklopile Aneks gore navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su kredit konvertirali na način da je otplata obveza vezana uz valutnu klauzulu u EUR, umjesto uz dosadašnji CHF.
3. Tužiteljica navodi da je izračunom konverzije utvrđena je nedospjela glavnica na dan 29.2.2016. u iznosu od 89,500.79 CHF, odnosno 624,275.71 kn. Konverzijom kredita u Euro, nakon izvršenog otpisa u iznosu od 23,614.13 Eur, odnosno 179,946.36 kn, utvrđena je nedospjela glavnica na dan 29.2.2016. u iznosu od 58,308.78 Eur, odnosno 444,329.35 kn.
4. Međutim, stvarna preostala neotplaćena glavnica u kunama prema početnom tečaju, uslijed ništetnost valutne klauzule, iznosila je 413,915.20 kn , dakle bila je niža od one kako ju je utvrdio tuženi izračunom konverzije, pri čemu nastaje razlika u navedenim glavnicama od 30,414.15 kn, odnosno 4,036.65 Eur.
5. U predmetnom ugovoru ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez mogućnosti tužitelja da pojedinačno pregovara o navedenoj odredbi, te bez upozorenja o specifičnostima valute CHF, odnosno da se radi o valuti u odnosu na koju HNB ne štiti tečaj kune kao što to čini u odnosu na tečaj Eura.
6. Tužiteljica nadalje navodi da je provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Eur, a kakva bi bila da je ugovorni odnos od početka bio zasnovan sa valutnom klauzulom u Eur.
7. Međutim, učinak kolektivnih presuda u općepoznatom predmetu Franak jest anuliranje tečaja i kamatne stope na početno ugovorene, čime su potrošači stekli pravo potraživati nastalu razliku u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i tečaj.
8. Konverzija nije obeštetila korisnike u pogledu navedene preplate, obzirom da je prilikom izračuna konverzije korištena i promjenjiva kamatna stopa te promjenjiv tečaj u kreditu sa valutnom klauzulom u CHF pa je ukupno preostala nedospjela glavnica na dan 30.9.2015. bila daleko veća nego što bi bila da je korišten početno ugovoreni tečaj i kamatna stopa. Ovo stoga što je valutna klauzula u CHF tek naknadno, kada je konverzija već provedena, suđena kao ništetna presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17.
9. Provedenom konverzijom, obzirom da to nije bila niti njezina svrha, niti je u tom trenutku valutna kauzula CHF bila suđena kao ništetna, nije postignuta ugovorna ravnoteža u smislu povrata svih do tada nepripadno i nepošteno stečenih koristi kreditora / tuženoga koje je generirala valuta CHF, a kako je na to već ukazao Sud EU u toč.43. i 44. presude C-118/17.
10. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.6.2018. u točki I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženi, u razdoblju od 01.travnja.2005. god. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
11. Sud EU-a u presudi C-118/17, toč. 40.- 44. ocjenjuje da niti jedna zakonska intervencija ne smije imati za posljedicu smanjenje opsega zaštite potrošača, te da nacionalni sudovi moraju provjeriti da li je intervencijom uspostavljena ugovorna ravnoteža koja proizlazi iz izuzeća ništetnih odredaba o valuti i kamati.
12. Tuženik je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.
13. Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena regulira se samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih tečajnih razlika i pripadajućih zateznih kamata za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZIDZPK) propisana dispozicija vjerovnika u odabiru vrste pravnog posla kojeg je ponudio dužniku- novi ugovor ili dodatak postojećem ugovoru. Nesporno je da je u predmetnom slučaju tuženi ponudio tužitelju Aneks postojećeg ugovora, a ne sklapanje novog ugovora kojim bi prijašnji ugovorni odnos bio okončan. Ako je ZID ZPK ponudio tuženome opciju novog ugovora ili aneksa, onda ta jasna razlika u formi ugovora ukazuje i na različite pravne učinke koji nastaju između novog ugovora i dodatka.
14. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3685/2015. od 4. travnja 2017. u postupku u kojem je odlučivano o ustavnosti Zakona o konverziji, u toč.34. zauzeto je stajalište da se u slučaju konverzije ne radi o »pravoj (actual)« nego o »prividnoj (apparent)«, odnosno »nepravoj ili kvazi-retroaktivnosti«. Dakle, radi se o običnoj simulaciji kreditnog odnosa za potrebe nastavka ugovornog odnosa u kojem je kredit denominiran u Euru, umjesto u dotadašnjem CHF, jer se cilj navedene mjere nije mogao postići na drugi način nego putem simulacije usporednog Euro kredita i računanja nove, konvertirane glavnice. Učinak ništetnosti, za razliku od kvaziretroativne konverzije, bezuvjetno je retroaktivan i apsolutan jer se uzima kao da takva odredba, poput sporne valutne klauzule vezane uz CHF, nikada nije niti postojala.
15. Stavljanje u ravnopravan položaj potrošača podrazumijeva uspostavu ugovornog stanja koje proizlazi iz izuzeća ništetnih odredaba, a ne ekonomsko izjednačavanje korisnika CHF sa korisnicima Euro kredita, što je provedeno konverzijom, obzirom da ona nije pravljena na pretpostavkama nepoštenih ugovornih odredaba, već simulaciji usporednog Euro kredita, čija se glavnica zatvarala do tada uplaćenim anuitetima.
16. Prema tome, konverzijom su ugovorne strane regulirale i uredile svoj ugovorni odnos za period nakon konverzije, pri čemu tuženi nije tužitelju izvršio nikakav povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i tečaja, kao niti zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose, nego samo formirao novu glavnicu kakva bi bila da je kredit od početka imao valutnu klauzulu u Eur. Pri tome je tuženi u konverziji rabio nepoštene- jednostrano obračunavane i mijenjane kamatne stope iz istovrsnog Euro kredita, kao i visoku maržu iz Euro kredita, o kojima se također nije pregovaralo, nego je ona ponuđena po principu „uzmi ili ostavi“. Tužitelj je pristao na konverziju kredita sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju i izračunu tuženoga jer ZID ZPK nije predvidio mogućnost pregovaranja o ponudi banke, te je opet banci prepustio da samostalno određuje sve parametre aneksa ugovora.
17. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017, prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.
18. U odluci Suda EU u presudi C-567/20 (predmet NJ protiv Erste bank Hungary Zrt) nigdje i nikada nije rečeno da potrošači uslijed konverzije nemaju pravo povrata stečenoga bez osnove, već samo da se na istu ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se radi o zakonskoj intervenciji u odnosu na koju se presumira da je uspostavljena ugovorna ravnoteža.
19. Tužbom potražuje pozitivne razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog stvarno obračunatog i plaćenog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, uz primjenu kamatne stope u visini od 3,23% od 1.1.2014. zaključno sa danom 29.2.2016., te manje priznate preostale neotplaćene glavnice u trenutku provođenja konverzije, na način da potražuje razliku između preostale neotplaćene, konvertirane glavnice, te one po početnom tečaju, uz primjenu kamatne stope u visini od 3,23% od 1.1.2014., sve sa danom 29.2.2016. Alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje zatezne kamate na preplaćene tečajne razlike, tj. na više plaćene iznose s osnova tečajnih razlika koje je tužitelju tuženi uračunao prilikom izračuna konverzije kredita, počev od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do dana izvršene konverzije.
20. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 19.02.2025. potražuje:
1) iznos od EUR 9,048.60 sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose sa dospijećem do 30.09.2015,
2) iznos od 1.432,20 Eur sa zateznom kamatom od 30.9.2015. pa do isplate 3) iznos od 4.031,34 Eur sa zateznom kamatom počev od 30.9.2015. pa do isplate, kao i parnične troškove. Pojašnjava da se zatezne kamate na tečajne razlike koriste da bi se od istih odbila priznata preplata iz konverzije, sve sukladno redoslijedu uračunavanja kamata temeljem odredbe čl.172. ZOO-a. Ukoliko sud ne prihvati tako postavljen zahtjev alternativno potražuje isplatu 3.127,07 € sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, i parnični trošak.
21. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja po tuženiku tužitelj ističe prigovor zastare prijebojnog zahtjeva tuženika spram tužitelja, te navodi da tužitelj nije dužan tuženiku platiti iznose koje je manje platio s osnova nižeg tečaja i manje kamate, jer tužitelj niti je nepošteni stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog, čime nema temelja za umanjivanje njegove tražbine.
22. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu i anex. Osporava zahtjev u cijelosti, osporava da bi valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Konverziju je tužitelj dobrovoljno prihvatio i dodatkom ugovoru broj Konv-01/2016, Konv-03/2017 i Konv-04/2019 izvršena je konverzija tužiteljeva kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK).
23. Posljedice konverzije su da je konverzijom obuhvaćeno cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita i to na način da je tužiteljev ugovor izmijenjen kao da je tužitelj 21.3.2008. zaključio ugovor s valutnom klauzulom u EUR; utvrđivanje ništetnosti kredita uz vezanje glavnice uz CHF nakon provođenja konverzije nije osnovano jer su sporne odredbe prisilnim propisima u cijelosti izmijenjene i to na način kao da nikada nisu niti bile ugovorene; provedbom konverzije tužitelju je neotplaćena glavnica smanjena za ukupno 23.932,53 EUR, a konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja.
24. Dodatkom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim ZIDZPK, odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona. Sukladno odredbama čl. 81. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) iz 2003. i odredbama čl. 96. st. 5. ZZP- a iz 2007. glave zakona koje reguliraju nepoštene ugovorne odredbe ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Poziva se na stav u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1172/18; da se „radi o prisilnom propisu, pa su po prirodi stvari Banka i Korisnik nakon stupanja na snagu ZID ZoPK/12 mogli u ovom i sličnim slučajevima nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi samo u okviru navedenog čanka (...)“, a da je „Ustavni sud RH ovakvo interveniranje zakonodavca u već postojeće ugovorne odnose sa sličnom pravnom problematikom ocijenio na način da ono nije protivno Ustavu RH“ i da je Sud Europske unije ocijenio da takva intervencija zakonodavca nije suprotna pravu Europske unije. Odlukom VSRH od 4.3.2020 donesenom u oglednom sporu Gos-1/19, a kojom je odlukom potvrđena valjanost Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija.
25. Dakle, ugovorne strane su svoj ugovorni odnos obnovile s retroaktivnim učinkom na način da je isti od njegova zasnivanja vezan uz valutnu klauzulu u EUR, stoga ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF s otplatnim planom u CHF ne postoji i smatra se kao da nikad nije ni bio zaključen među ugovornim stranama pa ne postoji ni ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu kako je traži tužitelj.
26. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odlučujući u postupku kolektivne zaštite, žalbeni sud je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. VTSRH je u posljednjoj odluci Pž-6632/17 ispitivanje razumljivosti sporne odredbe ograničio na tzv.predugovornu fazu odnosno isključivo na informacije koje su potrošačima bile iznesene u oglasima i reklamama banaka, dok informacije dane u konkretnom odnosu između potrošača i banke prilikom pregovaranja o kreditu i samom zaključenju ugovora o kreditu smatra odlučnim za donošenje odluke tek u pojedinačnom potrošačkom sporu. Institut valutne klauzule u RH je općeprihvaćen kako od strane banaka tako i potrošača. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene.
27. Predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, bilježnik je potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju.
28. Potrebno je utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, a kako bi se utvrdilo da li isti ima pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16. Pojam „prosječnog potrošača“ nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je „razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna“, a ista je definicija sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ. Tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili kredit bez valutne klauzule (kunski kredit). Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelju. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika.
29. Stav je VSRH da korisnici eventualno mogu imati zahtjeve ako konverzija nije provedena u skladu sa strogim zakonom, a što ovdje nije slučaj. Tužitelj, naime, smatra kako je tuženik pogrešno utvrdio preostalu glavnicu na dan 30.9.2015., a iako je odredbom čl. 19.c st. 1. toč. 8. Zakona o potrošačkom kreditiranju izričito propisano na koji se način ista ima utvrditi.
30. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Konverzija je provedena retroaktivno, odnosno računajući od dana zaključenja ugovora o kreditu. S danom 30.9.2015. izvršena je usporedba iznosa kojeg je tužitelj platio i kojeg bi platio po otplatnom planu u EUR, odnosno koliko je tužitelju preostalo neotplaćene glavnice po otplatnom planu u CHF i koliko bi mu preostalo po otplatnom planu u EUR. Provedbom konverzije sukladno ZPK, tužitelju je neotplaćena glavnica smanjena za 23.932,53 EUR.
31. Provedbom konverzije tužitelju je utvrđena i preplata u iznosu 12.770,04 kn, a koja je korištena za podmirenje budućih anuiteta.
32. Tuženik ističe procesnopravni prigovor radi prebijanja te predlaže da Sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 25.937,34 EUR / 195.424,98 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1.10.2015. Zahtjev predlaže odbiti u cijelosti, uz naknadu troška.
33. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 21.03.2008. (list 48-52 spisa), pročitan je Dodatak I ugovoru o kreditu od 22.11.2013. sukladno ZID ZPK, Dodatak II od 09.02.2016. (list 53-54, 65-68 spisa), otplatni plan (list 12-35, 58-63, 69-74, 102-117) prijepis knjigovodstvene kartice (list 36-47, 56 spisa), izjava o prihvatu izračuna konverzije (list 118), Uvjete odobravanja kredita (List 157), pročitana je obavijest o izračunu konverzije kredita (list 75-76, 64 spisa), provedeno je financijsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darko Prpić Darfin d.o.o. (list 179-191 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 169), dok je tuženik odustao od prijedloga da se sasluša službenik banke VJ kao svjedok, te je temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrđeno da je osnovan alternativni zahtjev iz podneska tužitelja od 19.02.2025. , dok nije osnovan prvopostavljeni zahtjev toč I-III.
34. Sporno je ima tužiteljica kao potrošač - korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, kao i osnovanost tuženikovog prigovora radi prijeboja.
35.
Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je izabrala sam banku tuženika jer tamo ima račun posljednjih 30 godina te kod njih prima plaću. Kreditom je kupila stan jer sam se rastala, morala je brzo izaći iz stana i kupiti sebi stan, stoga je otišla u banku po kredit. Radilo se o hitnoj situaciji. Tvrtka u kojoj je kupovala stan već je imala kreditnu liniju kod tuženika pa je stoga odlučila kredit uzeti kod tuženika. U banci su joj ponudili kredit u eurima ili CHF s time da su mi rekli da mi je za CHF manja kamata pa sam se ja zbog toga odlučila za CHF. Pročitala je ugovor, nije imala posebnih pitanja, razumjela je što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali nije imala izbora. Nije bilo mogućnosti pregovora o tim odredbama. Nitko ju nije upozorio na rizik CHF valute i specifičnosti koje ona nosi sa sobom. Osobno je plaćala rate kredita. Kada se otvorila mogućnost konverzije iskoristila je to , jer joj je kredit već iznosio pola plaće. Prije konverzije nije koristila mogućnost iz članka 9. ugovora odnosno mogućnost promijene valute.
36. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da
- zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije iznose 3.127,08 EUR
- više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 9.048,60 EUR
- preplata utvrđena konverzijom iznosi 1.694,88 EUR.
37. Vještak je tablično prikazao ukupne razlike na način da UKUPNO I predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene tečaja te zateznih kamata obračunatih na te iznose, umanjen za preplatu utvrđenu konverzijom i iznosi 10.480,80 EUR, razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 4.031,34 EUR
- UKUPNO II predstavlja iznos UKUPNO I uvećan za razliku preostale glavnice i iznosi 14.512,14 EUR, a manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 76,68 EUR
- SVEUKUPNO predstavlja iznos UKUPNO II umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja i iznosi 14.435,46 EUR .
38. Ujednačavajući sudsku praksu, u odluci VSRH Rev-457/2025 27. svibnja 2026 zauzet je stav u odnosu na postavljeno revizijsko pitanje; Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?"
39. U cit odluci VSRH napominje da je pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“, a Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.
40. Važno je naglasiti i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U- I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15) te je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom.
41. Također je potrebno dodati da se odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.
42. Ukazuje se i na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.
43. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.
44. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga VSRH napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF.
45. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.
46. VSRH zaključuje da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
47. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni VSRH, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.
48. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja u iznosu od 9.048,60 EUR, preplatu utvrđenu konverzijom u iznosu od 1.694,88 EUR, te razliku preostale glavnice po konverziji u iznosu od 4.031,34 EUR.
49. Sud je usvojio eventualno postavljen zahtjev koji se odnosi na uglavničene zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije u iznosu od 3.127,08 EUR i to primjenom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora. Stoga u ovom usvajajućem dijelu sud odluku temelji na utvrđenjima iz pravomoćne presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.
50. Pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak i o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci banke, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, kao i promjenljiva kamatna stopa po odluci banke, ništetne. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije bila u poziciji pregovarati s tuženikom o niti jednoj odredbi ugovora, niti ju je tuženik informirao o rizicima vezanja kredita za tečaj CHF.
51. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama iz osnovnog Ugovora, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim.
52. S obzirom da su stranke 29.02.2016 sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužiteljica uplatila do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužiteljica izvršila do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužiteljici mogao vratiti. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, a to uključuje i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
53. Tužiteljica je međutim tužbom zatražila i zatezne kamate na preplaćene tečajne razlike pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenog, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
54. Dakle, tužiteljica ima pravo na povrat u dijelu u kojem je njezina obveza preplaćena, i to kao razliku između iznosa obračunatog po tečaju za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja na dan isplate kredita, pa je sud usvojio eventualno postavljen zahtjev koji se odnosi na uglavničene zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do konverzije u iznosu od 3.127,08 EUR, a koji iznos je izračunao vještak financijske struke.
55. Čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, a u okviru zahtjeva (čl 2 st 2 ZPP) dosuđene su od podnošenja tužbe. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
56. U odnosu na prigovor zastare; valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g. Kako se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, to od 14.06.2018. do podnošenja tužbe 28.04.2023. isti nije protekao.
57. Procesno pravni prigovor radi prijebijanja od 02.10.2023..g. kojim tuženik u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, traži da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 25.937,34 EUR / 195.424,98 kn ( zbroj preplate iz konverzije (12.770,04 kn) i iznosa za kojeg je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (23.932,53 EUR) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30.9.2015 ) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. nije osnovan jer za isticanje takvog prigovora potrebno je da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele. Tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj nije ništa stekao da bi se tim iznosima umanjila njegova tražbina.
58. Što se zahtjeva za naknadu troškova postupka tiče, u predmetnom slučaju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu u cijelosti. Naime, tužiteljica je postavila glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji je sud prihvatio u cijelosti, pri čemu u odnosu na glavni i eventualno kumulirani zahtjev nije nastao nikakav poseban trošak, tako da se u pogledu troška ima smatrati da je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti. (VSRH Rev 451/22 od 3. listopada 2023.)
59. Tužiteljici je prema vps 3.127,08 EUR priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – nn 138/23, dalje: OT), trošak sastava podnesaka od 05.03.2024., 10.12.2024., 19.02.25, 17.09.25. u visini od 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), podnesak od 01.05.23. 25 bodova, 13.12.24. 25 bodova, te trošak zastupanja na ročištima 05.03.24. i 05.05.26. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), roč 16.09.25. 25 bodova, ukupno bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za pdv, predujam za vještačenje u visini od 400,00 Eur, kao ukupno 2.337,50 Eur. Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a.
U Zagrebu, dana 15. srpanj 2026. godine
Sutkinja
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
