REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1285/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, Đura Sesse i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VGL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB 43541122224, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-113/2025- 3 od 6. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1989/2017-45 od 30. lipnja 2025., na sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-113/2025-3 od 6. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1989/2017-45 od 30. lipnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koje glasi:
„Može li sud u parničnom postupku utvrđivati nespornu činjenicu, odnosno činjenicu koju je stranka priznala pred sudom u toku parnice, pri čemu se ne radi o raspolaganju zahtjevom kojim se ne može raspolagati?“.
3. Nadalje tužitelj navodi da su mu u nižestupanjskim postupcima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 25.217,33 eur sa pripadajućim zateznim kamatama (tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u razdoblju od kolovoza 2012. do veljače 2014.) s osnove razlike plaće za koju tužitelj tvrdi da je nastala zbog pogrešno izvršenog obračuna od strane tuženice u navedenom razdoblju.
7. Iz obrazloženja podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije i postavljenog pravnog pitanja proizlazi da tužitelj ukazuje kako se postavljeno pitanje odnosi na činjenicu - je li tužitelju u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2012. do 28. veljače 2014. radio na radnom mjestu broj 252, viši stručni savjetnik u Glavnom tajništvu, Sektora za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, Službe za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata, pri čemu ukazuje na to da iz odgovora na tužbu i podneska tuženice od 20. kolovoza 2018. je razvidno kako tuženica tu činjenicu priznaje, a istu su potvrdili i saslušani svjedoci. Međutim, iz sadržaja pobijane odluke proizlazi da je pred nižestupanjskim sudovima navedena činjenica uzeta u obzir te je i navedeno da je tužitelj s 1. kolovozom 2012. raspoređen upravo na radno mjesto broj 252 viši stručni savjetnik u Glavnom tajništvu, Sektora za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, Službe za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjela za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu.
8. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu navodi se da je ocjena ovoga suda da iz razloga jer je tužitelju bilo omogućeno da se izjašnjava o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice, predlaže odgovarajuće dokaze i na taj način sudjeluje u postupku, s obzirom na to da su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužitelja , ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj ne bi imao pravo na pravično suđenje, niti da je došlo do povrede načela na koji se poziva.
8.1. Nadalje, pobijana presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP-a) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervencijom ovog sud u smislu dopuštenja revizije.
9. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a riješeno je kao u izreci pod stavkom I., dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u izreci pod stavkom II. ovoga rješenja
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
