REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-43/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać Ručević, predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Splitu, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1170/24-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-438/22 od 28. prosinca 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1170/24-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-438/22 od 28. prosinca 2023. u kojem je postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Ima li tužitelj pravo na naknadu neimovinske štete prema novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iako se šteta dogodila 2018.g.?,
2. Predstavljaju li novi Orijentacijski kriteriji minimum naknade neimovinske štete koja pripada tužitelju ukoliko ne postoje razlozi navedeni u presudi radi kojih bi tužitelju pripao iznos naknade štete ispod onoga predviđenoga Orijentacijskim kriterijima?
3. Trebaju li se troškovi izvansudskog vještačenja, na koje je upućen tužitelj po nalogu suda i vještaka, priznati tužitelju zajedno sa troškovima parničnog postupka ukoliko sud ocijeni da su bili nužni za vođenje parničnog postupka?
4. Ako je u zapisniku s održanog ročišta navedeno da tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, smatra li se da se radi o ročištu na kojem se raspravlja o glavnoj stvari i ima li u tom slučaju punomoćnik pravo na trošak za pristupa na to ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife?
5. Ako je punomoćnik tužitelja pristupio na održano ročište za objavu presude, smatra li se da punomoćnik tužitelja ima pravo na naknadu troškova za pristup na ročište prema Tarifi Tbr. 9.3.?
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP - a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Ovo stoga što odgovor na prva dva postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji doista nisu pravila niti kakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupiti, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pritom uvijek prvenstveno uvažavajući sve utvrđene odlučne činjenice u svakom pojedinačnom predmetu.
3.1. Nadalje, treće pravno pitanje ne proizlazi iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka (drugostupanjski sud navodi da tužiteljica nije jasno, u obliku jasno određenog tužbenog zahtjeva, zatražila da se tuženiku naloži da joj naknadi trošak koji je imala radi pretrage EMNG, niti je trošak nastao provođenjem te pretrage zatražen kao iznos imovinske štete u sklopu konačno preciziranog tužbenog zahtjeva; te da prijedlogom za donošenje dopunske presude nije zatraženo donošenje dopunske presude u tom dijelu, niti se donošenje takve odluke o ovom dijelu traži žalbom).
3.2. Četvrto pitanje tužiteljice svodi se na preispitivanje zaključka suda o tome je li tužiteljici trebalo priznati trošak za sastav određenog podneska i u kojoj visini, međutim ocjena o tome ovisi o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja koje valja procijeniti brižljivo i u skladu s cjelokupno iznesenim navodima svake od stranaka tijekom postupka pa nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.3. Niti peto pitanje ne proizlazi iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka jer iz obrazloženja iste proizlazi da tužiteljici primjenom Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), pripada naknada troška nastalog pristupima na ročišta za objavu presude. Navodima da joj je isti trošak sud propustio izračunati u ukupno priznatom trošku parničnog postupka tužiteljica sadržajno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Imajući u vidu navedeno, kao i da ono što je tužiteljici također sporno (cijena tuđe pomoći) postavljenim pitanjima nije obuhvaćeno, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužiteljica se pozvala i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
