Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-38/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646, radi povrede prava i obveze iz radnog odnosa, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 12. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 15. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev, kao neosnovan, a koji glasi:

"1.Utvrđuje se da tuženik Klinički bolnički centar Osijek od 08.01.2024.g. pa nadalje stalno diskriminira tužiteljicu OD iz [adresa], na osnovi invaliditeta neprovedbom prilagodbe radnog mjesta radnika u centralnoj praonici na koje je raspoređena ugovorom o radu od 02.veljače 2024.g. i to u odnosu na kontraindikacije manipulacije teretima, dugotrajno stajanje i hodanje navedene u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Podučna služba u Osijeku, Klasa: UP/I 141-02/2301/03467144393, URBROJ:341-12-05/3-23-31078 od 08.01.2024.g.

2. Utvrđuje se da tuženik Klinički bolnički centar Osijek diskriminira tužiteljicu OD iz [adresa], na osnovi invalidnosti i zdravstvenog stanja rasporedom na poslove radnog mjesta radnika u centralnoj praonici, na koje raspoređena ugovorom o radu od 02.veljače 2024.g. i to poslove navedene u čl.4. Ugovora o radu: slaganje rublja (zelenog, malog, posteljnog, dječjeg rublja…), obrada korištenog rublja (sortiranje), poslovi na strojevima koji se nalaze u Centralnoj praonici: strojevi za pranje rublja, strojevi za sušenje rublja, strojevi za peglanje, stroje kalander za peglanje velikog posteljnog rublja i prema potrebi drugi poslovi, a koji poslovi nisu mogli biti ugovoreni u odnosu na utvrđene kontraindikacije manipulacije teretima, dugotrajno stajanja i hodanje.

3. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru da izvrši prilagodbu radnog mjesta radnika u centralnoj praonici, na koje je rasporedio tužiteljicu Ugovorom o radu sklopljenim 02.veljače 2024.g., i to sukladno njezinoj invalidnosti i utvrđenim kontraindikacijama u odnosu na manipulacije teretima, dugotrajno stajanje i hodanje.

4.Zabranjuje se tuženiku da prije izvršene prilagodbe radnog mjesta radnika u centralnoj praonici, invalidnosti tužiteljice, zahtijeva od tužiteljice obavljanje poslova radnog mjesta radnika u centralnoj praonici ili poslove bilo kog drugog radnog mjesta prije izvršene prilagodne tog radnog mjesta njezinoj invalidnosti.

5.Utvrđuje se da je tuženik diskriminirao tužiteljicu na osnovi invaliditeta zabranom ulaska osobnim automobilom u krug bolnice prilikom dolaska na specijalističke preglede u KBC Osijek.

6. Utvrđuje se da je tuženik izravno diskriminirao tužiteljicu na osnovu invaliditeta raspoređujući je na radno mjesto radnika u centralnoj praonici, a da prije toga nije izvršio prilagodbu radnog mjesta njezinoj invalidnosti, a izravno ju je diskriminirao na osnovu invaliditeta i zbranom ulaska njezinim automobilom i krug bolnice prilikom dolaska ne specijalističke preglede.

7. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Osijek da tužiteljici OD iz [adresa], naknadi nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 12.500,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 08.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Eurospke središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

8. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Eurospke središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je 15 godina u radnom odnosu s tuženikom. Temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2016. bila je raspoređena na radno mjesto radnika u centralnoj praonici u odjelu za pranje i održavanje rublja pri službi uslužne djelatnosti. 15. srpnja 2020. imala je štetni događaj i to ubodni incident na radnom mjestu kod tuženika, kojim je doživjela ozljedu na radu, kao posljedica razvoja osteomijelitisa tibije, uzročno posljedična veza s ubodom na infektivnu iglu. Radi pretrpljenih posljedica kroničnog osteomijelitisa (dvije operacije tibije), priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu i djelomični gubitak radne sposobnosti. Utvrđeno joj je tjelesno oštećenje 50%, od čega se 40% odnosi na donje ekstremitete i 30% na gornje ekstremitete. Tuženiku, ravnateljstvu i glavnoj sestri je dostavila rješenje od 17.5.2023. Nakon što su dobili rješenje, na kućnu adresu je dobila ponudu promjene radnog mjesta servirke u kuhinji da peče jaja, pere lonce i dr. Želi naglasiti da je tada bila na bolovanju i da njezino liječenje nije bilo završeno. Navodi da tim ugovorom tuženik nju diskriminira kao osobu s invaliditetom, diskriminira njezino zdravstveno stanje i njezinu školu. Za povredu radnog prava se pismeno obratila ravnateljstvu, posebno ravnatelju, glavnoj sestri i pravnici KBC-a Osijek, UD. Nitko joj se nije očitovao vezano za promjenu radnog mjesta. Nadalje, tužiteljica navodi kako nakon dobivanja rješenja HZMO Osijek 8.1.2024. pravo na invalidsku mirovinu, djelomični gubitak radne sposobnosti sa medicinskim kontraindikacijama: manipulacija teretima, dugotrajno stajanje i hodanje, povoljni mikroklimatski uvjeti, poslovi bez norme. Poslovi koji odgovaraju su administrativni 100% radnog vremena. To rješenje je dobio i tuženik da je ona invalid 50% i 3. stupanj funkcionalnog oštećenja – invalid u odnosu na rad, 2. stupanj funkcionalnog oštećenja. Tuženik je bio upućen u svu njezinu dokumentaciju, nakon toga joj nudi novi ugovor o radu od 10. siječnja 2024. Novi ugovor o radu je da ju vraćaju na isto radno mjesto bez opisa poslova, bez usklađenog radnog vremena. Na medicini rada je bila 12.1.2024. i tuženik pobija sva rješenja HZMO i mišljenja medicine rada. Taj ugovor je napisan prije mišljenja medicine rada. Nakon toga je pisala mail ravnateljstvu i molila ih da ponovno razmotre ugovor o radu sukladno rješenju HZMO i medicine rada, a gdje je dobila odgovor. 25.1.2024. njezin punomoćnik je pisao tuženiku vezano za sklapanje ugovora o radu od 10.1.2024. gdje se tuženik nije očitovao. Nakon toga navodi kako ponovno dobiva novi ugovor o radu na kućnu adresu od 2.2.2024. da ide na isto radno mjesto kao što je i radila kao zdrava osoba. Tuženik uporno ne priznaje njezinu invalidnost, njezinu školu, narušeno zdravlje, navodi kako ju konstantno diskriminira i ne želi komunicirati s njom. Prilagodbu radnog mjesta nisu izvršili bez obzira na njezine utvrđene kontraindikacije, niti su joj uskladili 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima prema članku 39. stavku 3. ZOMO (djelomični gubitak radne sposobnosti). Nadalje navodi kako ju nakon toga, 1.3.2024. pozivaju da potpiše dodatak ugovora o radu. Na tom ugovoru ih moli da ponovno razmotre njezinu invalidnost, stručnu spremu i njezino zdravlje. Taj ugovor nije potpisala, a tuženik se oglušio na njezine zamolbe. Navodi kako stalno zove i piše ravnateljstvu da joj daju po zakonu poslove koji joj odgovaraju, s obzirom na invalidnost i njezine kontraindikacije. Tuženik je bio dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, poduzeti druge mjere u procesu rada s obzirom na njezino zdravstveno stanje, članak 41. stavak 1. ZR. Dobiva konstantnu ogluhu od poslodavca, ovdje tuženika i već godinu dana ju diskriminiraju od kako je postala "invalid rada". Navodi kako joj je još bolnije što joj ne daju ući u krug bolnice zbog medicinskih pregleda. Kao "invalidu rada" tuženik joj brani ući autom u krug bolnice radi medicinskih pretraga. Pisala je prigovor 10.4.2024. i nisu se očitovali na isti.

1.1. Kako tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije imala punomoćnika, to je ovaj sud, na pripremnom ročištu održanom 26. studenog 2024. upitana podnosi li tužbu radi zaštite od diskriminacije, te je potom istoj ostavljen rok od 8 dana kako bi uredi tužbu, a što je ista i učinila svojim podneskom od 2. prosinca 2024.uredila tužbeni zahtjev, a na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužiteljica je radni odnos na određeno vrijeme (zamjena za bolovanje) kod tuženika zasnovala 7.10.2008. za radno mjesto radnice u centralnoj praonici i to temeljem otvorene zamolbe tužiteljice. Radni joj je odnos kontinuirano produžavam do 28.12.2011. kada zaključuje ugovor oradu na neodređeno vrijeme i to za radno mjesto Radnica u centralnoj praonici. 28.8.2020. poslodavac, ovdje tuženik, tužiteljici upućuje Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu. Predmetno je upozorenje tužiteljica bezuspješno pokušala utvrditi nezakonitim u sudskom postupku pred ovim sudom broj Pr-690/2020, a koji je sudski spor izgubila. Tužiteljica je u kratkom vremenu pred ovim sudom pokrenula 3 radna spora protiv svog poslodavca ovdje tuženika. Prvi je postupak pred ovim sudom broj: Pr-690/2020, koji je pravomoćno okončan na način da ga je tužiteljica izgubila. Drugi je postupak pred ovim sudom broj: Pr-24/2024, radi naknade štete zbog ozljede na radu u kojem je dan odgovor na tužbu. Treći je ovaj postupak. U zadnje 3 godine tužiteljica uopće nije bila faktično u procesu rada već je cijelo vrijeme na bolovanju. Preciznije tužiteljice. Radi višegodišnjeg bolovanja, nema u procesu rada od 21.7.2020. do 11.1.2024., dakle više od 3 godine. Nije bila na radnom mjestu cijelu 2021., 2022. i 2023. godine da bi ovom tužbom hinila diskriminaciju od strane poslodavca ovdje tuženika. Objektivno ju tuženik nije imao kada diskriminirati. Tuženik smatra bitnim opisati povijest tužiteljičina školovanja, stjecanja različitih kvalifikacija, a sve to u odnosu na njen radni odnos kod tuženika kako bi sud imao „širu sliku“. Radni je odnos kod tuženika tužiteljica zasnovala 7.10.2008. na radno mjestu „Radnica u praonici“ za koje je sistematizirana osnovna škola tj. NKV radnik. S tom je stručnom spremom, dobrovoljno, došla raditi kod tuženika. U Radnoj joj knjižici pod završena škola stoji. „Svjedodžba o završenom I. razredu srednjoškolskog centra „Birčanski partizanski odred za konfekcionara tekstila- tehničara struke tekstilne u Šekovićima od 25.6.1991.“ Dakle, tužiteljica je 2008. zasnovala ugovor o radu za jedino radno mjesto za koje je tada imala stručnu spremu osnovnu školu. O svom je trošku i po osobnom nahođenju, bez intervencije poslodavca, ovdje tuženika, pohađala večernje škole u svrhu stjecanja srednjoškolske stručne spreme pa je tako poslodavcu ovdje tuženiku 2019. dostavila Uvjerenje o završenoj srednjoj trgovačkoj školi, a što poslodavca ni na koji način obvezuje. KBC Osijek niti nema sistematizirano radno mjesto trgovca. Mnoštvo puta je Sektor za vještačenje ocijenio da kod tužiteljice „Ne postoji smanjenje radne sposobnosti“, te je i HZMO mnoštvo puta svojim rješenjima otklonio priznati prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti i da ne ostvaruje nikakva prava iz mirovinskog osiguranja. Od 2020. kreću konstantni tužiteljičini pritisci, što usmeni što pismeni, na poslodavca, ovdje tuženika, da udovoljava njenim željama glede promjene radnog mjesta. Prvi joj odgovor tuženik uputio 18.2.2020., kojim joj je ponuđeno radno mjesto spremačice jer je za isto sistematizirana osnovna škola. Od tog 18.2.2020. do danas, sa kulminacijom u prethodno navedenim sudskim postupcima, traje tužiteljičin „pohod“ za „lakše radno mjesto“, „zamjensko radno mjesto“, „lakši posao“, a što su sve kategorije koje radno pravo ne poznaje. Upravo iz tog nerazumijevanja suštine prava proizlazi tužiteljičino uvjerenje da je diskriminirana od strane poslodavca te pokušaji da svoju egzistenciju osiguran, jednom za sva vremena, kroz sudske sporove protiv poslodavca. Na tužiteljičin se usmeni zahtjev tužiteljici nudi ugovor o radu za radno mjesto servirke jer za nju ima odgovarajuće zvanje i iskustvo, a ne kosi se sa ograničenjima utvrđenim rješenjem nadležnog tijela. Navedenu je ponudu tužiteljica odbila s argumentacijom: “meni posao koji nudite nije ništa lakši od trenutnog posla koji radim“, „meni ne treba ugovor za drugo radno mjesto nego mi treba zamjensko lakše radno mjesto dok se ja ne izliječim“. Budući da nije prihvatila ponuđeno joj radno mjesto spremačice, na njen drugi usmeni zahtjev joj je ponuđeno radno mjesto servirke, a sve sukladno njenim kvalifikacijama i trenutnim mogućnostima i potrebama poslodavca. Tužiteljica je i to radno mjesto odbila dopisom od 28.6.2023. u kojem navodi neistinite činjenice i dalje hineći bolest i diskriminaciju od strane poslodavca. Tužiteljica je tuženiku dostavila dokaze o završenom srednje školskom obrazovanju za dentalnog asistenta. Tuženik u radnom odnosu ima jednog dentalnog asistenta (nikada nije imao više od jednog) jer nema potreba za više njih. Dentalni asistent ne može raditi bez licence tj. odobrenja za samostalan rad. Da bi stekao tu licencu dentalni asistent mora odraditi pripravnički staž, što nije moguće kod tuženika jer tuženik ima, kao što je ranije navedeno, samo 1 dentalnog asistenta u radnom odnosu te nema pravo primati taj profil radnika na pripravnički staž sukladno Pravilniku o mjerilima za primanje zdravstvenih pripravnika na pripravnički radni staž. Pohađala je nastavu u Medicinskoj školi u Osijeku tijekom 2022. i 2023. te stekla zvanje dentalni asistent o čemu je priložila svjedodžbe. Tuženik ističe da je tužiteljica cijelu 2022. i 2023. bila na bolovanju i liječila se između ostalog po specijalisti psihijatru, za što u sudskom postupku ovog suda broj: Pr-24/2024 tvrdi da je posljedica ozljede na radu kod tuženika. Tijekom 2021. također za vrijeme trajanja trogodišnjeg bolovanja, tužiteljica završava program osposobljavanja za njegovateljicu starijih i nemoćnih osoba, o čemu je priložila Uvjerenje o osposobljavanju Učilišta Studium Osijek u svoj personalni dosje kod tuženika. Tužiteljica je tuženiku dostavila i Rješenje MIORH-a od 17.5.2023. pod klasom: UP/I-14106/23-01/03467144393 i urbroj: 341-12-15/3-23- 19400 kojim joj je utvrđeno tjelesno oštećenje od 50% bez priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Iz navedenog se da zaključiti što je intencija tužiteljice. Dan nakon odbijanja ponuđenog joj ugovora o radu pod 6.3. tužiteljica pisanim putem prihvaća ponuđeni joj ugovor o radu dana 29.6.2023. za radno mjesto servirke. Jedan dan kasnije od događanja pod 6. 4.), točnije dana 30.6.2023., tužiteljica ponovo šalje dopis u Odjel za kadrovske poslove tuženika. Ovaj puta inzistira da dobije novi ugovor o radu. Ne navodi željeno radno mjesto, ali ponavlja da ima stručne kvalifikacije za radna mjesta kako slijedi: dentalni asistent, prodavač i njegovatelj. Ponovo označava svoju invalidnost kao argument zbog kojeg bi joj tuženik trebao udovoljiti bez obzira što tuženik kao poslodavac nema potrebe za takvim kadrom. Čak i da ima potrebe za dentalnim asistentom, tužiteljica taj posao ne može raditi jer nema licencu tj. dozvolu za samostalan rad za radno mjesto dentalnog asistenta Prodavača tuženik je zapošljava jer nije registriran za trgovinu. Za poslove njegovatelja/bolničara tužiteljica nema radnu sposobnost sukladno Rješenju HZMO-a odnosno sukladno kontraindikacijama iz navedenog rješenja kao što ju nema za radno mjesto dentalnog asistenta. Dakle radi se o objektivnoj situaciji, a ne o diskriminaciji tužiteljice koliko god ona to takvim pokušala prikazati. U prostorima je tuženika je 10.11.2023. održan i sastanak s članovima stručnog tima Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek kojom je prilikom pronađeno moguće i zakonu osnovano rješenje nastale situacije. Kod tužiteljice je zbog bolesti nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti utvrđen Rješenjem HZMO od 8.1.2024. te joj je utvrđeno tužiteljičino pravo na invalidsku mirovinu. Kontraindikacije za djelomičan gubitak radne sposobnosti su: manipulacija teretima te dugotrajno stajanje i sjedenje. Poslovi koje smije obavljati su lakši fizički i administrativni poslovi u slobodnom ritmu rada 100% radnog vremena. Rješenjem HZZO-a od 22.1.2024. tužiteljici nije priznato pravo na profesionalnu bolest te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Temeljem prethodno izloženog, tuženik je tužiteljici ponudio zaključenje ugovora o radu 2.2.2024. za radno mjesto radnice u Centralnoj praonici uz taksativno navođenje svih poslova prema kontraindikacijama odnosno ograničenjima iz Rješenja HZMO-a od 8.1.2024. (što inače nije praksa tuženika osim u konkretnom slučaju). Kao javna služba tuženik je bio obvezan, na sve radne odnose, primijeniti nove propise o platnim razredima i „prevesti“ koeficijente za plaću svih radnika. Radi navedenog je 28.2.2024. Ravnateljstvo tuženika poslao okružnicu sa Obavijesti na sve svoje organizacijske jedinice kako bi svi radnici bili upoznati sa nužnim promjenama. U tom je smislu tužiteljici, kao i svim ostalim radnicima tuženika, ponuđen Dodatak ugovora o radu 1.3.2024., a koji nije potpisala. Tijekom tog bolovanja se cijelo vrijeme školovala o svom trošku i za svoje potrebe (za njegovateljicu i dentalnog asistenta), što tuženika ni na koji način ne obvezuje imajući u vidu temeljna načela radnog odnosa iz pravne teorije. Školovala se dok je trajalo to liječenje. Tuženik zapošljava oko 3100 radnika i niti jedan od njih nema pravo ulaska autom u bolnički krug jer to nije niti utvrđeno niti ugovoreno kao pravo iz radnog odnosa niti jednom radniku pa tako niti tužiteljici. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to ugovori o radu (stranice 5-6 spisa) od 1.4.2016., od 10.1.2024. (stranice 18-21 spisa), od 2.2.2024. (stranice 28-29 spisa), od 27.6.2024. (stranice 231-232 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek (dalje u tekstu: HZZO) od 14.10.2020. (stranice 7- 9 spisa), od 8.10.2021. (stranice 53-58 spisa, stranice 315-318 spisa), od 22.1.2024. (stranice 81 spisa, stranice 313-314 spisa), od 4.10.2024. (stranice 260-266 spisa, stranice 304-310 spisa), obrazac za prijavu ozljede oštrim predmetom (stranice 10-12 spisa, stranice 112-114 spisa, stranice 169-171 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (dalje u tekstu: HZMO) od 17.5.2023. (stranice 13-14 spisa, stranice 311-312 spisa), od 8.1.2024. (stranice 15- 16 spisa), od 21.9.2020. (stranice 78 spisa), od 24.2.2022. (stranice 79-80 spisa, stranica 303 spisa), od 17.5.2023. (stranica 82 spisa), odgovori tuženika od 13.6.2023. (stranica 17 spisa i stranica 70 spisa), od 7.8.2023. (stranica 61 spisa i stranica 64 spisa), od 16.12.2024. (stranice 319-320 spisa), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (stranica 22 spisa), uvjerenje o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad (stranica 23 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (stranica 24 spisa, stranica 77 spisa, stranica 293 spisa, stranica 251-252 spisa), e-mailovi (stranice 25- 26 spisa, stranice 107-109 spisa, stranice 234-238 spisa), očitovanje punomoćnika tužiteljice od 25.1.2024. (stranica 27 spisa), opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (stranice 30-31 spisa, stranice 33-34 spisa, stranice 75-76 spisa), dodatak ugovora o radu od 1.3.2024. (stranice 35-36 spisa, stranice 59-60 spisa, stranice 172-173 spisa), prigovor tužiteljice od 10.4.2024. (stranica 37 spisa), radna knjižica tužiteljice (stranice 51-52 spisa), dopis Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek od 6.11.2023. (stranica 62 spisa), dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 3.8.2023. (stranica 63 spisa), očitovanja tužiteljice od 28.6.2023. (stranica 65 spisa i stranica 71 spisa), dostavnica i izvještaj dostavljača (stranice 66-67 spisa), potvrda o zaprimljenim dokumentima HZMO (stranica 68 spisa), dopis tuženika od 6.11.2023. (stranica 69 spisa), obavijest tuženika od 28.2.2024. (stranice 73-74 spisa), obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16.9.2020. (stranica 83 spisa), od 22.2.2022. (stranica 84 spisa), od 18.5.2022. (stranica 85 spisa), od 21.6.2024. (stranica 230 spisa), uvjerenja o osposobljavanju (stranica 86 spisa, stranica 95 spisa, stranica 111 spisa, stranica 249 spisa), svjedodžbe o položenim predmetnim ispitima (stranice 87-90 spisa, stranice 244-247 spisa), upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu (stranice 93-94 spisa), svjedodžba o završenom radu (stranica 96 spisa, stranica 110 spisa, stranica 248 spisa), dopisi pučkog pravobranitelja od 28.6.2023. (stranica 101 spisa), od 12.2.2024. (stranice 104-105 spisa), dopis Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 15.5.2024. (stranica 106 spisa), medicinska dokumentacija (stranice 115-156 spisa, stranice 271-280 spisa), očitovanja tužiteljice od 5.10.2021. (stranica 160 spisa), od 27.7.2020. (stranice 162-164 spisa), prijava o ozljedi na radu (stranice 165-168 spisa), dopis Ministarstva zdravstva od 8.9.2021. uz priloge (stranice 174-194 spisa), zapisnici Državnog inspektorata od 14.5.2024. i 12.11.2024. (stranice 197-200 spisa, stranica 329-338 spisa), zamolba tužiteljice od 19.7.2024. (stranica 211 spisa, stranica 242 spisa) uz životopis (stranica 243 spisa), obavijesti o natječajima za posao (stranice 212-216 spisa, stranica 241 spisa, stranica 284 spisa, stranice 362-365 spisa), izvješće s nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osobe koja se vještači/osiguranika (stranice 224-229 spisa), domovnica tužiteljice (stranica 250 spisa), potvrda HZMO (stranice 253-257 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (stranice 258-259 spisa), prijava nepravilnosti u Kliničkom bolničkom centru Osijek (stranica 281 spisa) tužiteljice uz odgovore tuženika (stranice 282-283 spisa), odluka tuženika od 31.1.2023. (stranice 321-323 spisa, stranice 325-327 spisa), potvrda tuženika od 9.12.2024. (stranica 324 spisa), rodni list (stranica 361 spisa), podnesak zainteresirane osobe (stranice 413-414 spisa), presuda ovog suda od 18.5.5026., broj Pp-551/2025-9 (stranice 415-423 spisa). Saslušani su tužiteljica, svjedoci UD, ĐD, SD, ZD, VD, HD, te vještakinja medicine rada i sporta prim.dr.sc. Jelena Macan, dr.med. Provedeno je vještačenje po vještakinji medicine rada prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med., čiji nalaz i mišljenje od 18.1.2026. je pročitan (stranice 389-397 spisa).

3.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 21. listopada 2025. odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta i to iz razloga jer tijekom postupka nije sporno kakvo je radno mjesto u praonici tužiteljice, kao što i nije sporno na koji način se obavlja posao na tom radnom mjestu, dok su se sve ostale okolnosti utvrđivale vještačenjem.

4. Iz ugovora o radu (stranice 5-6 spisa) od 1.4.2016. proizlazi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu IV. vrste – radnik u centralnoj praonici u odjelu za pranje i održavanje rublja pri službi za uslužne djelatnosti.

4.1. Iz ugovora o radu od 10.1.2024. (stranice 18-21 spisa) proizlazi kako je u ugovoru o radu na neodređeno vrijeme navedeno kako će tužiteljica raditi na radnom mjestu IV. vrste – radnik u centralnoj praonici u odjelu za pranje i održavanje rublja pri službi za uslužne djelatnosti. Također u članku 4. ugovora navedeno je kako je kod tužiteljice nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti pa će u pogledu poslova tužiteljica iste obavljati sukladno rješenju HZMO od 8.1.2024. (ne može raditi na poslovima i radnim zadatcima koji zahtijevaju manipulaciju teretima i dugotrajno stajanje i hodanje.

4.2. Iz ugovora o radu od 2.2.2024. (stranice 28-29 spisa) proizlazi kako je tužiteljica sklopila novi ugovor o radu s tuženikom a na način kako je to navedeno u točci 4.1. obrazloženja ove presude, s time da su opisno dodani poslovi koje tužiteljica može raditi na svom radnom mjestu.

4.3. Iz ugovora o radu od 27.6.2024. (stranice 231-232 spisa) proizlazi kako je u ugovoru o radu navedeno da je kod tužiteljice nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, te će se dalje primjenjivati rješenje HZMO OD 8. siječnja 2024., te je navedeno kako se ugovaraju slijedeći poslovi slaganje rublja, obrada korištenog rublja, obrada čistog rublja, poslovi na strojevima koji se nalaze u centralnoj praonici, te sporadični administrativni poslovi. Vidljivo je nadalje kako takav ugovor tužiteljica nije potpisala već je samo u istom navela da su se prvo trebali konzultirati s medicinom rada, a što nisu.

5. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek (dalje u tekstu: HZZO) od 14.10.2020. (stranice 7-9 spisa) proizlazi kako se tužiteljici ozljeda od 15. srpnja 2020. priznaje kao ozljeda na radu, dok se ozljeda od 15. srpnja 2020. pod dijagnozom šifre S80, M79.6, M76.8 i N37.8.

5.1. Iz rješenja HZZO od 8.10.2021. (stranice 53-58 spisa, stranice 315-318 spisa) proizlazi kako je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje od 21. srpnja 2021.

5.2. Iz rješenja HZZO od 22.1.2024. (stranice 81 spisa, stranice 313-314 spisa) proizlazi kako tužiteljici nije priznata bolest pod dijagnozom M77.1 te se istoj ne priznaje profesionalna bolest.

5.3. Iz rješenja HZZO od 4.10.2024. (stranice 260-266 spisa, stranice 304-310 spisa) proizlazi kako je poništeno rješenje od 19. srpnja 2024. i odbačen zahtjev tužiteljice za priznavanje dijagnoze akutna reakcija na stres kao dopunske dijagnoze ozljede na radu.

6. Iz obrasca za prijavu ozljede oštrim predmetom od 26. listopada 2020. (stranice 10- 12 spisa, stranice 112-114 spisa, stranice 169-171 spisa) proizlazi kako je ODS, spec. epidemiolog ispunila prijavu u kojoj je navela kako se tužiteljica 15. srpnja 2020. radi uboda injekcijom zaprimila potrebnu terapiju i kako daljnje praćenje više nije potrebno.

7. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (dalje u tekstu: HZMO) od 17.5.2023. (stranice 13-14 spisa, stranice 311-312 spisa) proizlazi kako je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50%.

7.1. Iz rješenja HZMO od 8.1.2024. (stranice 15-16 spisa) proizlazi kako je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7.2. Iz rješenja HZMO od 21.9.2020. (stranice 78 spisa) proizlazi kako se tužiteljici ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja i to iz razloga jer kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radno sposobnost.

7.3. Iz rješenja HZMO od 24.2.2022. (stranice 79-80 spisa, stranica 303 spisa) proizlazi kako se tužiteljici ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja i to iz razloga jer kod iste ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radno sposobnost.

7.4. Iz rješenja HZMO od 17.5.2023. (stranica 82 spisa) proizlazi kako je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50%.

8. Iz odgovora tuženika od 13.6.2023. (stranica 17 spisa i stranica 70 spisa) proizlazi kako tuženik obavještava tužiteljicu kako istoj nije u mogućnosti ponuditi radno mjesto servirke.

8.1. Iz dopisa tuženika od 7.8.2023. (stranica 61 spisa i stranica 64 spisa) proizlazi kako isti Zavodu za vještačenje navode kako tužiteljica radi na poslovima radnika u centralnoj praonici te da zbog navedenog nisu u mogućnosti ponuditi joj drugo radno mjesto.

8.2. Iz dopisa tuženika od 16.12.2024. (stranice 319-320 spisa) proizlazi kako obavještavaju Ministarstvo zdravstva kako je u svezi sa pritužbom tužiteljice proveden nadzor i u kojemu nisu utvrđene nepravilnosti.

9. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (stranica 22 spisa) proizlazi kako je od strane medicine rada Osijek izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika, koje se odnosi na tužiteljicu i iz kojega je vidljivo kako je ista sposobna zdravstveno osim kod dizanja tereta težih od 5kg, zabrana dugotrajnog stajanja i hodanja.

10. Iz uvjerenja o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad (stranica 23 spisa) proizlazi kako je od Zavoda za vještačenje utvrđen invaliditet u odnosu na rad, a isti se odnosi na tužiteljicu.

11. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (stranica 24 spisa, stranica 77 spisa, stranica 293 spisa, stranica 251-252 spisa) proizlazi kako se potvrđuje da je tužiteljica evidentirana pri Hrvatskom registru osoba s invaliditetom.

12. Iz e-mailova (stranice 25-26 spisa, stranice 107-109 spisa, stranice 234-238 spisa) proizlazi kako se tužiteljica moli da potpiše ugovor o radu, odnosno da ne ostvaruje pravo na prijem dentalnog asistenta na pripravnički staž.

13. Iz očitovanja punomoćnika tužiteljice od 25.1.2024. (stranica 27 spisa) proizlazi kako se tužiteljica očituje na ponuđeno sklapanje ugovora od 10.1.2024.

14. Iz općih podataka o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (stranice 30-31 spisa, stranice 33-34 spisa, stranice 75-76 spisa) proizlazi kako se navode svi poslovi koje je tužiteljica obavljala na svom radnom mjestu do predmetne nezgode.

15. Iz dodatka ugovora o radu od 1.3.2024. (stranice 35-36 spisa, stranice 59-60 spisa, stranice 172-173 spisa) proizlazi kako je tužiteljici ponuđen dodatak ugovora o radu, a budući da je bilo potrebe trenutni ugovor uskladiti s Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama.

16. Iz prigovora tužiteljice od 10.4.2024. (stranica 37 spisa) proizlazi kako tužiteljica podnosi prigovor na e-mail poruku tuženika kojom joj je isti odbio korištenje parkinga u krugu bolnice, a iz razloga jer u krugu bolnice imaju oznake za parking, te da ako mogu kola hitne medicinske pomoći pristupiti parkingu i sanitetsko vozilo, može i ona osobno, pa traži da joj se dopusti korištenje parkinga u krugu bolnice, a iz razloga jer je ona invalid i njihov djelatnik. Sve navedeno traži iz razloga kako bi mogla nesmetano obavljati medicinske pretrage koje su joj potrebne za njezino zdravlje.

17. Iz radne knjižice tužiteljice (stranice 51-52 spisa) proizlazi kako tužiteljici pod završenoj školi se navodi „svjedodžba o završenom I. razredu srednjoškolskog centra „Birčanski partizanski odred za konfekcionara tekstila- tehničara struke tekstilu Šekovićima od 25.6.1991.“.

18. Iz dopisa Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek od 6.11.2023. (stranica 62 spisa) proizlazi kako isti svojim dopisom obavještavaju tuženika da je tužiteljica upućena od strane vještaka u Centar, radi procjene, te kako je nakon procjene utvrđeno da ista ima status osobe s invaliditetom da im se omogući sastanak s tuženikom radi dogovora o mogućnosti preraspodjele na odgovarajuće radno mjesto tužiteljicu.

19. Iz dopisa Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 3.8.2023. (stranica 63 spisa) proizlazi kako isti obavještava tuženika da tužiteljica i dalje može obavljati sjedeće poslove sa slobodnim ritmom rada.

20. Iz očitovanja tužiteljice od 28.6.2023. (stranica 65 spisa i stranica 71 spisa) proizlazi kako se ista očituje tuženiku na način da isti uvaži njezinu završenu stručnu spremu i da joj sukladno istom, i njezinom invaliditetu, uzme u obzir prilikom odluke o njezinom radnom mjestu.

20.1. Iz očitovanja tužiteljice od 5.10.2021. (stranica 160 spisa) proizlazi kako tužiteljica traži od tuženika da joj dostavi očitovanja vezana uz njezin prigovor rukovoditelju smjene i njezinu problematiku.

20.2 Iz očitovanje tužiteljice od 27.7.2020. (stranice 162-164 spisa) proizlazi kako se tužiteljica očituje o događaju koji se zbio 15. srpnja 2020. kada se ubola na iglu i kada joj od strane voditelja odjela za pranje i održavanje nije dopušteno da ode na kontrolu i pregled povodom uboda na iglu.

21. Iz dostavnice i izvještaja dostavljača (stranice 66-67 spisa) proizlazi kako se pošiljka broj R1-7142/2023 nije mogla uručiti tužiteljici od strane tuženika na radnom mjestu iz razloga jer je ista na bolovanju.

22. Iz potvrde o zaprimljenim dokumentima HZMO (stranica 68 spisa) proizlazi kako je tužiteljica predala zahtjev za invalidsku mirovinu s prilozima.

23. Iz dopisa tuženika od 6.11.2023. (stranica 69 spisa) proizlazi kako isti obavještava Centar za profesionalnu rehabilitaciju Osijek da je održan sastanak sa članovima stručnog tima Centra za profesionalnu rehabilitaciju Osijek i da s obzirom na postojeću organizaciju radnog procesa tužiteljica u budućnosti obavlja poslove iz djelokruga poslova i rada centralne praonice i to slaganja rublja (zelenog, malog, dječjeg), sortiranje, obrada čistog, poslovi na strojevima koji se nalaze u centralnoj praonici, uz ograničenja, odnosno kontraindikacije koje su utvrđene kod radnice i sporadične administrativne poslove, te druge poslove po nalogu, uz utvrđene kontraindikacije.

24. Iz obavijesti tuženika od 28.2.2024. (stranice 73-74 spisa) proizlazi kako tuženik dostavlja obavijest svima klinikama, zavodima i ostalim jedinicama, odnosno svim radnicima kako će zbog izmjene Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama dostaviti ponudu i sklapanje izmijenjenog ugovora o radu.

25. Iz obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16.9.2020. (stranica 83 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju kako za tužiteljicu ne postoji smanjenje radne sposobnosti iz razloga jer nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju.

25.1. Iz obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 22.2.2022. (stranica 84 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju da za tužiteljicu ne postoji smanjenje radne sposobnosti.

25.2. Iz obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18.5.2022. (stranica 85 spisa) proizlazi kako u provedenom drugostupanjskom postupku za tužiteljicu je utvrđeno kako ne postoji smanjenje radne sposobnosti.

25.3. Iz obavijesti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21.6.2024. (stranica 230 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju tuženika i druge ustanove kako je kod tužiteljice utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti.

26. Iz uvjerenja o osposobljavanju (stranica 86 spisa, stranica 95 spisa, stranica 111 spisa, stranica 249 spisa) proizlazi kako je tužiteljica 2. lipnja 2021. s uspjehom završila program osposobljenosti za njegovateljicu starijih i nemoćnih osoba.

27. Iz svjedodžbe o položenim predmetnim ispitima (stranice 87-90 spisa, stranice 244-247 spisa) proizlazi kako je tužiteljica položila predmetne ispite za prvi, drugi, treći i četvrti razred po planu i programu obrazovanja za dentalni asistent/ica.

28. Iz svjedodžbe o završenom radu (stranica 96 spisa, stranica 110 spisa, stranica 248 spisa) proizlazi kako je tužiteljica uspješno stekla zanimanje dentalna asistentica.

29. Iz upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu (stranice 93-94 spisa) proizlazi kako je tužiteljici izdano upozorenje iz razloga jer je tuženik 17. srpnja 2020. zaprimio prijavu voditelja odsjeka u kojoj se navodi kako je ista 15. srpnja 2020. nakon ubodnog incidenta napustila radno mjesto i izbivala više od dva sata, te se upozorava na svoje radne obveze.

30. Iz dopisa Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 15.5.2024. (stranica 106 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju tužiteljicu kako je proveden inspekcijski nadzor na tuženikom i da kod istoga nisu utvrđene povrede propisa.

31. Iz medicinske dokumentacije (stranice 115-156 spisa, stranice 271-280 spisa) proizlazi kako je kod tužiteljice proteklo liječenje od uboda na iglu pa kasnije, s time da je vidljivo kako je tužiteljica razvila akutnu reakciju na stres, a potom i depresivni poremećaj.

32. Iz prijave o ozljedi na radu (stranice 165-168 spisa) proizlazi kako je doktor obiteljske medicine prijavio ozljedu na radu u kojoj je sudjelovala tužiteljica, a ozlijeđeni dio tijela su prsti ruke, a ozljeda se dogodila 26. rujna 2018.

33. Iz dopisa Ministarstva zdravstva od 8.9.2021. uz priloge (stranice 174-194 spisa) proizlazi kako je nadležno ministarstvo zaprimilo više predstavki od strane tužiteljice te iste dostavljaju tuženiku, na nadležno postupanje.

34. Iz zapisnika Državnog inspektorata od 14.5.2024. i 12.11.2024. (stranice 197-200 spisa, stranica 329-338 spisa) proizlazi kako je proveden nadzor kod tuženika o primjeni propisa o radnim odnosima u odnosu na tužiteljicu i gdje je utvrđeno kako nisu utvrđene nepravilnosti.

35. Iz obavijesti o natječajima za posao (stranice 212-216 spisa, stranica 241 spisa, stranica 284 spisa, stranice 362-365 spisa) proizlazi kako se na razgovor za radno mjesto asistenta primateljstva za potrebe rada u klinici za ginekologiju i opstetriciju poziva ŽD, te se djelomično poništava natječaj za preostala radna mjesta. Također je vidljivo kako je na natječaju (list 362-365 spisa) za radno mjesto vozač elektrokolica primljen u radni odnos kod tužeika ND, inače sin tužiteljice.

36. Iz izvješća s nalazom i mišljenjem o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osobe koja se vještači/osiguranika (stranice 224-229 spisa) proizlazi kako je vještačenjem za tužiteljicu navedeno da bolest počinje ubodom na medicinsku iglu u praonici rublja (što vještačenjem nije potvrđeno kao uzrok), ali je zbog nepoštenog odnosa poslodavca prema njoj došlo do pogoršanja psihičkog stanja pa je mišljenja kako je dijagnostički postupak u potpunosti završen, da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja, te se u budućnosti isto neće ublažiti, a posljedice jesu trajne.

37. Iz domovnice tužiteljice (stranica 250 spisa) proizlazi kako je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske.

38. Iz potvrde HZMO (stranice 253-257 spisa) proizlazi kako je tužiteljica od 7. listopada 2008., pa nadalje, zaposlena kod tuženika.

39. Iz izvatka iz matice vjenčanih (stranice 258-259 spisa) proizlazi kako je tužiteljičino rođeno prezime O, a ista je u bračnoj zajednici sa JD.

40. Iz prijave nepravilnosti u Kliničkom bolničkom centru Osijek (stranica 281 spisa) tužiteljice uz odgovore tuženika (stranice 282-283 spisa) proizlazi kako je tužiteljica prijavila nepravilnosti tuženiku protiv odgovorne osobe, iz koje prijave je vidljivo kako tužiteljica navodi da joj se stalno nudi ugovor o radu bez konzultiranja s njom.

41. Iz odluke tuženika od 31.1.2023. (stranice 321-323 spisa, stranice 325-327 spisa) proizlazi kako je tuženik imenovao RD i KD kao osobe koje su ovlaštene primati i rješavati pritužbe.

42. Iz potvrde tuženika od 9.12.2024. (stranica 324 spisa) proizlazi kako RD izjavljuje kako do dana sastava potvrde nije zaprimila pritužbu vezanu za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije od tužiteljice.

43. Iz rodnog lista (stranica 361 spisa) proizlazi kako je ND sin tužiteljice.

44. Iz podneska zainteresirane osobe (stranice 413-414 spisa) proizlazi kako se tuženik u postupku pred upravnim sudom u Osijeku, broj Us I-1240/2024 iskazao kako želi stupiti u spor u svojstvu zainteresirane osobe na strani tuženika.

45. Iz presude ovog suda od 18.5.5026., broj Pp-551/2025-9 (stranice 415-423 spisa) proizlazi kako se tuženik oslobađa od optužbe da je diskriminirao tužiteljicu po kriteriju zdravstvenog stanja i invaliditeta iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

46. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, saslušana je tužiteljica OD koja je iskazala kako je ona od 2008. godine u radnom odnosu s tuženikom na radnom mjestu radnika u centralnoj praonici rublja. Ističe nadalje kako se 2020. godine dogodio štetni događaj na radnom mjestu, odnosno ubola se na infektivnu medicinsku iglu i kao posljedica toga razvila osteomijelitis tibije, odnosno ostala bez koljenične kosti, točnije potkoljenice. Također se radi naknade štete vodi postupak pred ovim sudom. Ističe kako zbog svega toga je utvrđen 40% invaliditet 17.5.2023., pa je nakon toga od strane zavoda za prof. rehabilitaciju dobila rješenje kako je ona invalid drugog stupnja za rad. Ističe kako se radi o trajnom rješenju za invalidnost u kojem je navedeno kako je 30% utvrđen invaliditet za ruku, a 30% o psihičkom invaliditetu. Iskazuje kako je zbog svega toga pri zavodu za vještačenje procjene radne sposobnosti u kojem je navedeno po njegovom završetku kako ona ne smije dugo stajati, hodati, potrebni su određeni klimatski uvjeti i da obavlja lakše fizičke poslove. Navodi kako je zbog svega toga nije ponuđeno odgovarajuće radno mjesto, prvo je usmeno ponuđeno radno mjesto servirke, a potom isto radno mjesto na kojemu je bila prije predmetne ozljede na radu. Ističe kako su u samom zavodu za vještačenje tražili da se njezino radno mjesto prilagodi, pa je zbog svega toga e-mailom zavod obaviješten od strane tuženika 7.8.2023. kako se to radno mjesto ne može prilagoditi, a taj e-mail je dobila zaposlenica u zavodu za vještačenje – U. Ističe kako je zbog svega toga prije donošenja rješenja bila na sastanku i to u prostorijama tuženika, gdje su bili prisutni gđa UD, njezina šefica ZD, pravnica i drugi, te osobe iz zavoda za vještačenje, gdje je govoreno kako će ona obavljati poslove sjedeći, da su tom prilikom iz zavoda za vještačenje molili i to VD i U, rekli kako nema niti jednog radnog mjesta za tužiteljicu. Ističe kako je ona na tom sastanku također bila prisutna, a nakon toga je zavod za vještačenje donio rješenje kako je to ranije iskazala. Navodi nadalje kako je drugim radnicima koji su također imali ograničenja, a čak nisu imali niti utvrđene invalidnosti, radi se o radnici AD, koja je dobila samo ograničenje i koja je također bila zaposlena kao i ona u praonici, nazvala glavnu sestru, i nju su bez natječaja prebacili na drugo radno mjesto, to je bilo prije 6-7 mjeseci. Također i MD je otišao iz praonice s ograničenjima u mirovinu, a utvrđeno je samo djelomično, njemu je omogućeno da može birati drugo radno mjesto ili mirovinu, pa je izjavio kako on ne želi raditi i da će mu to glavna sestra srediti. To joj je sve poznato jer je njoj to rekla njegova supruga koja je također zaposlena kod tuženika. To je sve bilo poslije podnošenja ove tužbe. Ističe kako je ŠD radila u centrali za pozive i odmah je prebačena na drugo radno mjesto, a također kada je bila utvrđena djelomična nesposobnost za rad, a to je bilo prije podnošenja ove tužbe. Ističe kako se zbog svega toga morala vratiti 3.7.2024. na posao kada je skinuta s bolovanja i gdje je rečeno kako to može učiniti od strane tuženika, s time da se prethodno mora obratiti medicini rada, što je ona potom i učinila. Ističe kako je prije povratka na posao njezin doktor obiteljske medicine rekao da ide u kadrovsku zbog novog ugovora, budući da ona te poslove navedene u ugovoru ne smije raditi. Zbog svega toga je 3.7.2024., a kad se vratila na posao, bila kod svoje šefice gđe ZD, gdje je ona njoj iskazala kako nije dobila nikakve papire, a kad je ona iste priložila, tada joj je ona rekla kako za nju nema posla, pa se ona zbog toga obratila kadrovskoj službi gdje ih je o tome obavijestila, na što su isti vikali na nju govoreći joj „što ona hoće“, te je u tom trenutku tamo bilo prisutno pet osoba i da je konstantno ponižavaju. Ističe kako je to sve rekla gđa UD i to pred svima prisutnima. Također je ista tom prilikom rekla da joj je poštom poslan novi ugovor i nakon što je izašla iz kadrovske, otišla je kod ravnatelja za nepravilnost i obavijestila ga o svemu tome, a to je osoba po imenu CD. Nakon toga je ZD rekla da otvori godišnji odmor dok se taj problem ne riješi, pa je ona bila dva tjedna na godišnjem odmoru, u kojem razdoblju je dobila novi ugovor i to od srpnja 2024. godine u kojem je stajalo da obavlja iste poslove na istom radnom mjestu. Zbog svega toga se nije vratila na posao. Ističe kako je u vrijeme podnošenja tužbe bila na bolovanju, a tada je u travnju dobila ugovor o radu u kojem je stajalo njezino staro radno mjesto s istim opisom posla, pa je tražila očitovanje od strane tuženika i dobila ga je. Nadalje, navodi kako je kao osobi s invaliditetom zabranjen pristup u prostorije tuženika i to na način da je kao pacijent, a ne kao radnica, podnijela kao i svi pacijenti zahtjev za pristup u vrijeme kad bi išla na preglede, odnosno na pretrage, za istu su je tražili od strane tuženika papire o njezinom invaliditetu, što je ona u tajništvu ravnatelja i predala. Ističe kako je nakon toga dobila putem maila obavijest kako ona ne može svojim osobnim automobilom ući u KBC, pa zbog svega toga nije niti ušla, ali je osobno došla na pretrage koje je morala obavljati. Navodi kako je u druge ustanove pristupala na način da je dobila pravo prići skroz do vrata kao osoba s invaliditetom, a to se odnosi na ustanove u Lovranu i Zagrebu, a sve zbog zdravstvenog stanja tj. pregleda i pretraga. Ističe kako je odbijena sa zahtjevom za pristup informacijama vezano uz natječaj iz kolovoza 2024. godine s obrazloženjem da se isti na njezin zahtjev nisu dužni očitovati. Ona osobno nije sposobna obavljati rad na svom ranijem radnom mjestu s obzirom na utvrđenu invalidnost, pa tako bi ona na svom radnom mjestu morala nositi vreće od minimalno 20kg, morala ih je vući do strojeva koji su također teški i to od 100 i više kilograma, a također je i te vreće potom morala dizati da bi ih stavljala u stroj. Nadalje joj je rečeno kako bi ona taj posao morala raditi, ali usporeno na način da će iz tih vreća vaditi jednu po jednu plahtu, a to joj je rekla zaposlenica medicine rada i također joj je rekla da ona ukoliko ne bi radila dovoljno dobro, može zbog toga dobiti otkaz ugovora o radu. Ističe kako ona ne može poslove navedene u ugovoru o radu obavljati u slobodnom ritmu rada. Ističe kako je ona sve poslove u praonici obavljala sjedeći, položaj trupa je morao biti u određenom kutu, tamo nema stolice, a sve se radi stojeći, jedino postoji stol za manje jastučnice, pidžame, dekice i slično, gdje bi se možda moglo sjediti, međutim tamo nema niti stolice. Izvan procesa rada ona je od 2020. godine, a većinom je to bilo bolovanje i nešto godišnji odmor. Ističe kako je ona u zadnjih pet godina dobila kvalifikaciju za dentalnog asistenta i primalju. Iskazuje kako nema licencu, ali po novome ista nije niti potrebna. Navodi kako godišnji odmor tj. regres nije dobila za sve godine, i to misli da se radi o 2020., 2021., 2022. i 2023. godini, to je za te godine propao regres i godišnji odmor. Ističe kako ne pamti kada je zadnji puta bila u prostorijama tuženika, a da nije bilo u svojstvu pacijenta, misli da je sigurno godinu dana, a također ne dolazi na kave u prostorije tuženika budući da od srpnja prošle godine nije tamo niti bila. Iskazuje kako je njezin sin ND zaposlen u tehničkoj službi kod tuženika i to prije otprilike 4 godine. Ističe kako je 2019. godine započela liječenje na psihijatriji zbog zlostavljanja kojeg je imala ranije na poslu, ali se od 2020. godine tj. od nastanka štetnog događaja liječi konstantno.

47. Svjedokinja UD iskazala je kako je ona zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja odjela za kadrovske poslove. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu, te joj je poznato da je ista vodila postupak utvrđivanja radi smanjenja njezine radne sposobnosti, a to je sve počelo jer je tuženik zaprimio dopis Centra za profesionalnu rehabilitaciju od 6.11.2023., nakon čega je održan sastanak kako bi se pronašli odgovarajući poslovi za tužiteljicu, a taj sastanak je bio prije donošenja rješenja o invalidnosti. Održali su sastanak odmah nakon zaprimljenog dopisa na kojem su bile prisutne dvije radnice iz zaštite na radu i to SD i ĐD, te ZD kao voditeljica centralne praonice, psihologinja VD iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju i još jedna osoba iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju, tužiteljica i ona. Na tom sastanku se raspravljalo o poslovima za NKV radnika, budući da tužiteljica ima takav ugovor o radu gdje je postignut dogovor da će se njezini trenutni poslovi prilagoditi, nije se postigao dogovor o mijenjanju tužiteljice na drugo radno mjesto, budući da su svi poslovi slični za tu stručnu spremu i da je bilo drugo radno mjesto s NKV, isto bi se također moralo prilagoditi. Nakon završenog sastanka, pismeno su se obvezali da će tako i učiniti, isto su dostavili Centru za profesionalnu rehabilitaciju, te je nakon toga za tužiteljicu donijeto rješenje za djelomično smanjenje radne sposobnosti, međutim nakon toga ista nikada nije došla raditi na to radno mjesto, te koliko je njoj poznato, tako je i danas. Na sastanku je bio suglasan stav u vezi rješenja da se za tužiteljicu prilagodi njezino radno mjesto, odnosno ona nije negodovala. Navodi kako imaju puno radnika zaposlenih s utvrđenim smanjenjem radne sposobnosti i to otprilike između 100-200, te ističe u odnosu je li ovo uobičajeni postupak, kako je prije osnivanja Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zavoda za vještačenje prvo radio HZMO takav postupak, te su onda bili predstavnici HZMO-a koji su također i inicirali sastanke, te je većinom postignut dogovor za prilagođavanje uvjeta na radnom mjestu, a nije bila praksa da se radnik prebacuje na drugo radno mjesto, već da mu se samo njegovo mjesto prilagodi u skladu s njegovim smanjenjem radne sposobnosti. Ističe kako se sve to usmeno dogovaralo, te su nakon toga to unosili u sam ugovor o radu, a na način da će se prilagođavati radno mjesto sukladno rješenju, međutim kod tužiteljice je bio slučaj da ona takav ugovor prvo nije htjela potpisati, te su poslije pristupili izradi ugovora o radu po pojedinim stavkama, te je nakon toga tužiteljica takav ugovor i potpisala. Iskazuje nadalje kako i član tužiteljičine obitelji odnosno njezin sin je također zaposlenik kod tuženika, međutim ne zna točno na kojem radnom mjestu, a zaposlen je kod tuženika unazad zadnjih par godina. Ističe kako je tužiteljica protiv nje osobno podnijela kaznenu prijavu za mobing, te je ona zbog toga išla na obavijesni razgovor u policiju, a o toj prijavi još nije odlučeno. Nakon donošenja rješenja o utvrđenju smanjenja radne sposobnosti, odnosno invalidnosti, nije izvršena posebna prilagodba radnog mjesta, već bi to bilo na način da tada tužiteljica dolazi na posao, ista bi obavljala radne zadatke u skladu s rješenjem tj. ugovora o radu gdje su opisani njezini radni zadaci. Ističe kako misli da bi se tek to točno moglo znati onda kada bi tužiteljica došla na to radno mjesto. Navodi kako nije upoznata s procesom rada u praonici, već je s time upoznata voditeljica ZD. Vezano uz događaj koji se dogodio 3.7.2024. u prostorijama kadrovske službe, ističe kako ju ona osobno nije istjerala van, naglašava kako to nije bila niti njezina soba gdje se zatekla tužiteljica, već je na njezino pitanje rekla kako oni nemaju što o tome pričati, nakon čega je tužiteljica počela vikati i sama izašla van. Ističe kako joj nije poznato da je prije nego je tužiteljici utvrđenja invalidnost bilo premještaja na druga radna mjesta za radnike koji su radili u praonici, a poznato joj je kako je nakon toga bio premještaj zbog smanjenja radnih sposobnosti radnika zaposlenih u praonici na druga radna mjesta, međutim to je bio dogovor na koji ona nije mogla utjecati tj. između nadređenih i voditelja. Nije joj poznato zašto je tužiteljici ponuđen ugovor o radu s radnim mjestom servirke.

48. Svjedokinja ĐD iskazala je kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja odsjeka zaštite na radu. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu, te joj je poznato da je ista vodila postupak utvrđivanja radi smanjenja njezine radne sposobnosti, a na način da je održan sastanak 10.11.2023. na kojem su bile prisutne ona i radnica iz zaštite na radu SD, te dvije osobe iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno za vještačenje, UD, ZD i tužiteljica. Iskazuje kako ranije nikada nije bila prisutna takvom sastanku, a svrha je bila da se pronađe najbolje moguće rješenje za rad tužiteljice, te joj je ponuđeno radno mjesto na kojem je radila i ranije, međutim u drugačijim uvjetima, odnosno u slobodnom režimu rada, na koje je tužiteljica i pristala te je tako taj sastanak i završen. Nije joj točno poznato što je sve bilo nakon toga. Ona inače nije sudjelovala na takvim sastancima, a ne bi ni sada, međutim to je bilo iz prostornih razloga. Nije joj poznato na koje radno mjesto je raspoređena tužiteljica, budući da ona nema uvid u ugovor na radu, a poznato joj je samo da je ista radila u praonici i također je na tom sastanku tužiteljica osobno pristala na rad u praonici na način da slaže čisto rublje u slobodnom režimu rada, a to joj je poznato jer je tužiteljica rekla kako pristaje na te uvjete. Iskazuje kako je tužiteljici ponuđeno slaganje benkica i nema rada na kalandari (stroju za glačanje).

49. Svjedokinja SD iskazala je kako je zaposlena kod tuženika u odsjeku zaštite na radu. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu i to kao radnu kolegicu, te joj je poznato da se vodio postupak utvrđivanja radi smanjenja njezine radne sposobnosti. Iskazuje kako je radi toga bio održan sastanak u studenom 2023. godine, na kojem su bile prisutne dvije osobe iz centra za vještačenje i to pravnica i psihologinja, nadalje, voditeljica kadrovske UD, ĐD, potom ZD, tužiteljica i ona. Ističe kako je na tom sastanku dogovoreno da će tužiteljica nastaviti rad na radnom mjestu u praonici, budući da drugog radnog mjesta nema, međutim isto će nastaviti na način da bude prilagođeno za nju, a s time se i složila tužiteljica. Navodi kako joj nije poznato što je bilo nakon toga. U odnosu na prilagodbu radnih mjesta, ističe da se ono može prilagoditi, međutim da bi se to učinilo, tužiteljica treba početi raditi, a voditeljica odjela zna koji su to poslovi, to bi bilo na način da će tužiteljica sjediti, slagati benkice i slično. U odnosu na utvrđene kontraindikacije, radno mjesto nije prilagođeno invalidu, ali se može prilagoditi. Na radnom mjestu gdje je radila tužiteljica, ona ne može reći koje je ona poslove obavljala, pa također joj nije niti poznato postoje li tamo kakve stolice da može sjesti i slično. Na medicinu rada se upućuje kada je to potrebno, a tužiteljica je na bolovanju i ne može se za vrijeme trajanja bolovanja tužiteljicu upućivati na medicinu rada, te iz tog razloga nije bila upućena, odnosno bila je upućena kada je to bilo potrebno.

50. Svjedokinja ZD iskazala je kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditeljice centralne praonice i to od travnja 2022. godine. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu, međutim nije s njom nikada radila, te joj je poznato da se vodio postupak utvrđivanja radi smanjenja njezine radne sposobnosti. Iskazuje kako je radi toga bio održan sastanak, na kojem su bile prisutne dvije osobe iz Centra za profesionalnu rehabilitaciju, pravnica tuženika i dvije osobe iz zaštite na radu, tužiteljica i ona. Navodi kako ne zna točno što je bilo na tom sastanku, međutim poznato joj je da je tužiteljici rekla da se može vratiti raditi, ali da će joj prilagoditi rad, ističe kako je u praonici zaposleno ljudi koji imaju određena ograničenja i može se tamo raditi jer uvijek ima posla, međutim u praonici koliko je njoj poznato, nema radnika s utvrđenim smanjenom poslovnom sposobnošću, a navodi i kako u praonici često rade i studenti, koji pomažu u radu. Iskazuje kako joj nije poznato što je bilo poslije tog sastanka, a tužiteljica se nije vratila na svoje radno mjesto. Tužiteljica joj se obraćala na način da joj se odobri godišnji odmor i to bez obzira na plan utvrđivanja godišnjeg odmora, te joj je poznato da se u dva navrata tužiteljici dalo odobrenje kad je okoristila godišnji odmor, međutim nakon toga je ista opet bila na bolovanju. Navodi kako je u praonici zaposleno otprilike oko 5 radnika s ograničenjima, a nitko od njih nije pokrenuo postupak radi mobinga protiv tuženika iz razloga uvjeta rada. Tužiteljica je temeljem ugovora o radu radila na svim poslovima u praonici, što se tiče rada na kalanderu, to je veliki stroj na kojem su potrebne tri osobe, te je moguće da tamo radi tužiteljica, međutim ako bi imala pomagala, odnosno štap, tada ne bi bila u mogućnosti raditi na tome. Ne sjeća se da je upoznata s dopisom ravnatelja tuženika s lista 64 spisa. Nije dobila naputke kakva će biti prilagodba tužiteljičinog radnog mjesta od strane uprave tuženika.

51. Svjedokinja VD iskazala je kako je zaposlena u Centru za profesionalnu rehabilitaciju u Osijeku na radnom mjestu rukovoditelja odjela za rad s poslodavcima. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu i to jer je ista bila upućena od strane zavode za vještačenje na procjenu njezine radne sposobnosti, te iskazuje kako je zbog toga i dolazila dva puta u prostorije Centra, a to je inače i uobičajeno. Nakon što je proveden postupak u Centru, održan je sastanak kod poslodavca radi dogovora za zadržavanjem radnika i to na način da se prekvalificira, preraspodjeli ili prilagodi radno mjesto radnika, te je zbog toga 10.11.2023. održan sastanak kod tuženika. Tužiteljica je tada izrazila želju da bi htjela biti dentalni asistent, međutim poslodavac, ovdje tuženik, je rekao kako nema radnog mjesta slobodnog dentalnog asistenta, a nema niti stručni staž za isto, međutim i oni su smatrali da ista ne može obavljati poslove na tom radnom mjestu zbog njezinih kontraindikacija, a to je dugotrajno stajanje, dok je radno mjesto dentalnog asistenta isključivo stojeće radno mjesto. Pričalo se o prilagodbi radnog mjesta, gdje su se oni potom upoznali s radom u praonici, te gdje je bilo govora o radu na radnim strojevima i da je dogovoreno da je isto moguće, međutim isključivo uz poštivanje kontraindikacija, na što se tuženik konačno i obvezao. Bilo je također dogovoreno i kako će u praonici tužiteljica slagati manju posteljinu i dječje rublje, a također su oni inzistirali da se istoj omogući i dio administrativnog posla za vrijeme radnog vremena, što inače tužiteljica prvotno nije imala u ugovoru na radu, međutim tuženik je na to pristao, iako ono nije u opisu njezinog radnog mjesta. Ističe kako je nakon sastanka tužiteljica pristala na takvu prilagodbu njezinog radnog mjesta. Nakon toga je napravljen nalaz i mišljenje od strane Centra za profesionalnu rehabilitaciju, a potom je isti išao na vještačenje, te joj je poznato na način da ih je o tome osobno obavijestila tužiteljica, da je istoj priznat djelomični gubitak radnih sposobnosti. Ona se osobno čula s tužiteljicom samo u prvoj polovini 2024. godine i kad je ista rekla da razmišlja želi li ili ne želi potpisati ponuđeni joj ugovor o radu, na što je ona odgovorila da isti potpiše budući da joj tuženik zbog toga može otkazati ugovor o radu. Poslodavac, ovdje tuženik, dužan je voditi računa o onome što sadrži rješenje HZMO-a u vezi kontraindikacija koje su tamo navedene, te je na taj način dužan prilagoditi radniku radno mjesto, a njoj je poznato da je donijeto rješenje HZMO- a jer su se morali očitovati je li to prikladno radno mjesto od strane pučke pravobraniteljice, te su se oni očitovali na način da je to radno mjesto adekvatno budući da nije tako, ne bi se moglo ići dalje zakonom propisanom procedurom. Iskazuje kako oni obično samo upoznaju poslodavca, pa tako i tuženika, kako je rješenje koje donese HZMO obvezno za poslodavca. Ističe kako je na samom sastanku upoznata s radnim mjestima na kojima je bila raspoređena tužiteljica. Iskazuje kako je pretpostavka da je to radno mjesto stojeće i iz tog razloga je bilo od strane Centra za profesionalnu rehabilitaciju predloženo da radi na slaganju manje postavljenog rublja i administrativnih poslova sve zbog kontraindikacija. Iskazuje kako se to radno mjesto može obavljati u slobodnom ritmu, odnosno za isto nije propisana norma. U odnosu na radni stroj kalander, ističe kako su pobrojani svi strojevi i moguće je na istome raditi, ali uz ograničenja, odnosno poštivajući kontraindikacije. Ona nije morala pristati na prilagodbu radnog mjesta i imali su ranije situacije kad radnik nije pristajao na to, a njima je prioritet zaštita radnika. Ističe kako su pričali o mogućim radnim mjestima, a za iste tužiteljica nije imala potrebnu stručnu spremu, a također se na tom sastanku ne potpisuju ugovori, već samo se dogovara prilagodba radnog mjesta. Iskazuje kako Centar za profesionalnu rehabilitaciju ima mogućnost uslužno sačiniti nalaz i mišljenje radi prilagodbe radnog mjesta, međutim naručitelj je poslodavac, a u konkretnom slučaju isto nije bilo rađeno.

52. Svjedokinja HD iskazala je kako je ona zaposlena kod tuženika na radnom mjestu glavne sestre, odnosno pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo. Nadalje iskazuje kako poznaje tužiteljicu i to kao radnu kolegicu. Ističe kako je ona na svom radnom mjestu glavne sestre od listopada 2020. godine, te je ista u nekoliko navrata i to unazad maksimalno dvije godine dolazila radi zahtjeva za promjenu radnog mjesta, a budući da je ona pomoćnica ravnatelja, kod nje se osim medicinskih sestara obraćaju i drugi radnici koji bi željeli promjenu radnog mjesta, pa joj se tako obratila osobno i tužiteljica. Ističe kako je dolazila nenajavljeno s bolovanja i spominjala je mjesto dentalnog asistenta, na što je ona odmah rekla kako je mjesto dentalnog asistenta nemoguće dobiti budući da je kod tuženika sistematizacijom predviđeno jedno mjesto i koje je već unaprijed popunjeno. Ističe kako je zbog svega toga provjerila u kadrovskoj službi točnost odgovora o popunjenosti tog radnog mjesta, na što je dobila potvrdan odgovor. Navodi kako je jednom prilikom tužiteljica sa suprugom došla kod nje, gdje su vodili neugodan razgovor, kojom prilikom je istu zamolila da izađe iz prostorije. Iskazuje kako da kada netko ima problem se u pravilu njoj prvo obraćaju, a tek kasnije ravnatelju, međutim mogu se uvijek ravnatelju obratiti, samo je potrebna prethodna najava, no ona nije ta osoba kojoj se najavljuje. Ističe kako je kod tuženika zaposleno oko 3.100 ljudi, da ima zaposlenih osoba s invaliditetom, teško je reći točan broj, međutim pretpostavlja da se radi o vjerojatno stotinama osoba s invaliditetom i oni bi uvijek uz pomoć službe zaštite na radu i radne jedinice iz koje ta osoba dolazi našli odgovarajuće radno mjesto, odnosno nekada bi po potrebi i prilagodili za trenutno radno mjesto. Iskazuje kako zaposlenicima unutar bolnice nije omogućen parking, koliko je njoj poznato, može se podnijeti zahtjev za odobrenje parkinga unutar prostorija bolnice, međutim o tome samo odlučuje ravnatelj i njemu se također samo jedinome i dostavlja takav zahtjev, a jedino je poznato da jedna doktorica kao osoba s invaliditetom ima odobren parking unutar bolnice, ali svi drugi parkiraju drugdje. Vezano uz uvjete koji su potrebni za radno mjesto koji su potrebni za radno mjesto dentalnog asistenta da koliko je njoj to poznato, isti moraju imati završenu odgovarajuću srednju školu, odnosno diplomu, misli da je potrebno za isto i određeni radni staž, međutim ne može sa sigurnošću potvrditi jer takvog radnog mjesta, odnosno natječaja dok je ona na ovom radnom mjestu nije bilo, a to sve jer tuženik nema prijavljenu djelatnost, pa je i zbog toga samo jedno takvo radno mjesto kod tuženika.

52.1. Na upit punomoćnice tuženika je li uobičajeno da radnik s osnovnom školom za vrijeme dugotrajnog bolovanja stječe znanja u večernjim školama i dolazi k vama (njima) sa zahtjevom da mu se omogući zaključenje radnog ugovora s takvim stečenim znanjem, svjedokinja je odgovorila kako joj se nikada nije dogodio takav slučaj do tužiteljice. Ne može sa sigurnošću tvrditi ima li osoba s invaliditetom zaposlenik u centralnoj praonici, međutim sigurno ima osoba s ograničenjima i to misli na zdravstvena ograničenja, a poznato joj je kako tužiteljica ima utvrđen invaliditet. Ističe kako su tužiteljici nudili što može raditi u sklopu svoje stručne spreme, a to se odnosi na poslove u službi za uslužne djelatnosti, međutim ništa joj direktno ona osobno nije nudila, pa tako niti poslove servirke, rada u kuhinji i slično, već su samo razgovarali o poslovima u sklopu stručne spreme koju bi tužiteljica mogla raditi. U odnosu na novi ugovor o radu koji je ponuđen tužiteljici, ističe kako su u travnju 2024. godine potpisani novi ugovori radi uvođenja novih koeficijenata, da se radi o starom ugovoru gdje je navedeno njezino radno mjesto u praonici. Iskazuje kako u praonici postoji puno različitih poslova i da je uvjerena kako voditeljica ZD može pronaći odgovarajuće poslove za tužiteljicu. U odnosu na parkiranje unutar KBC-a, ističe kako pacijenti invalidi mogu doći u prostorije, odnosno ući unutar KBC-a na način da ih osobe koje ih voze dovezu, potom isti izađu van, a nakon toga se auto i odveze, odnosno on se ne parkira, osim kraćeg vremena koje je potrebno za osobu s invaliditetom da bi ušla u prostorije tuženika. Ističe kako je moguće da teži bolesnici podnesu zahtjev uz potrebnu dokumentaciju i to za vrijeme samo kada primaju terapiju pa onda oni osobno mogu ući u prostorije KBC-a automobilom i tamo isti parkirati, međutim promet se odvija u jednom smjeru i zbog svega toga postoji problem s parkingom.

52.2. Na upit tužiteljice osobno je li upoznata s dopisom tuženika od 13.6.2023. koji se odnosi na usmenu ponudu radnog mjesta servirke, svjedokinja je odgovorila kako ona osobno nije takav dopis sačinila, međutim on je u skladu s onim što je danas iskazala, a to je da se radi o uslužnom djelatnostima, pa je i to radno mjestu u skladu s njezinim kvalifikacijama, odnosno trenutnog radnog mjesta. Nije joj poznato da je od nje osobno dopisom tražila pomoć za pronalazak radnog mjesta nakon što je u lipnju istoj ponuđeno radno mjesto servirke. Ističe kako joj je samo poznato da je traženo za nju radno mjesto u sklopu uslužnih djelatnosti, a u koje spada i to ponuđeno radno mjesto, s time da ističe da kako u uslužnim djelatnostima ima stotine zaposlenika, pa ih tamo ima više sa zdravstvenim ograničenjima, sigurno je i osoba s invaliditetom, međutim nema podatak o tome. Nadalje, navodi kako ona nije odgovorna osoba za natječaje, odnosno zapošljavanje, već je to ravnatelj, ali ona osobno bude često član komisije za provedbu natječaja, pa tako i u odnosu na natječaj za primalju za koju tužiteljica navodi da se javila. Ističe kako je on poništen, da je to natječaj koji se svaka tri mjeseca ponavlja jer postoji nedostatak radne snage i to kako u Osijeku, tako i u ostatku Hrvatske, a poništen je budući da tužiteljica nije imala uvjete vjerojatno zbog staža i potrebne licence, međutim nije joj poznat razlog za tužiteljicu jer često budu natječaji i nije uobičajena praksa da se na takva mjesta javljaju osobe koje ne zadovoljavaju potrebne uvjete i zbog toga dođe do poništenja natječaja. Iskazuje nadalje kako kriterij za prebivanje na drugo radno mjesto u odnosu na druge radnike se radi uglavnom o zdravstvenim tegobama ili pravilnom načinu da zbog svega toga idu na korist radnika. Ističe kako tužiteljica osobno nije tražila radno mjesto centrale, odnosno porte, s time da iskazuje kako na radnom mjestu u porti niti ne može biti osoba sa zdravstvenim ograničenjima jer na tom radnom mjestu moraju biti fizički spremne osobe, pa tako moraju biti osposobljeni za gašenje požara, obilazaka kruga bolnice, a što je sve u sklopu tog radnog mjesta i slično.

53. Iz provedenog vještačenja po vještakinji medicine rada prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med. (nalaz i mišljenje od 18.1.2026. se nalazi na stranicama 389-397 spisa) proizlazi kako se prema svemu navedenom može zaključiti da je tužiteljica tijekom rada na poslovima radnice u praonici rublja Kliničkog bolničkog centra Osijek bila od 2008. godine izložena štetnim radnim uvjetima koji uključuju određen ritam rada, rad u nepovoljnoj mikroklimi uz teško fizičko naprezanje (ručno dizanje i prenošenje tereta do 20 kg, prosječno u smjeni 800 kg), te statička i dinamička opterećenja tijela (stajanje i hodanje). Tužiteljici je u svibnju 2023. utvrđeno postojanje trajnog funkcionalnog oštećenja organizma od ukupno 50% zbog oštećenja funkcije jedne noge uzrokovanog kroničnim osteomijelitisom (40%) i pridruženog oštećenja funkcije jednog lakta radi nastale ukočenosti zgloba u povoljnom položaju, te je evidentirana kao osoba s invaliditetom. Počevši od 21.11.2023. tužiteljica je stekla pravo na invalidsku mirovinu zbog utvrđenog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog bolešću sa medicinskim kontraindikacijama za rad na poslovima koji uključuju manipulaciju teretima, dugotrajno stajanje i hodanje, uz preostalu radnu sposobnost za obavljanje lakših fizičkih i administrativnih poslova u slobodnom ritmu rada u punom radnom vremenu. Ova ocjena je donesena od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nakon mišljenja nadležnog Centra za profesionalnu rehabilitaciju i dogovora tuženika i tužiteljice o prilagodbi njenog dotadašnjeg radnog mjesta radnice u centralnoj praonici koja će uvažavati utvrđene medicinske kontraindikacije za rad. Ugovor o radu ponuđen tužiteljici u veljači i lipnju 2024. sadržava načelnu izjavu tuženika da se uvažava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz siječnja 2024., djelomični gubitak radne sposobnosti tužiteljice i medicinske kontraindikacije za njen rad, ali se u ugovoru navodi većina istih poslova koje je tužiteljica obavljala ranije, bez opisa prilagodbe poslova. Drugim riječima, u ugovoru o radu nije jasno navedeno u čemu se sastoji prilagodba radnog mjesta tužiteljice, tj. kakvi će biti prilagođeni uvjeti rada u kojima će tužiteljica raditi. Ovo podupire i sadržaj opisa poslova izdanog za tužiteljicu u travnju 2024. koji uvažava samo jednu promjenu, odnosno prilagodbu radnih uvjeta u odnosu na opis poslova iz 2020., a to je isključenje ručnog dizanja i prenošenja tereta težeg od 2 kg. Opis poslova i dalje sadrži uvjete rada u određenom ritmu, uz stajanje i hodanje, a koji su tužiteljici kontraindicirani, kao i rad uz strojeve bez navedene prilagodbe. Zaključno, iz priloženih ugovora o radu i opisa poslova radnog mjesta tužiteljice iz 2024. nije moguće utvrditi da su isti ugovori o radu odgovarajući njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti, odnosno utvrđenim medicinskim kontraindikacijama, kao što nije moguće niti utvrditi da je tuženik kao poslodavac tužiteljice izvršio odgovarajuću prilagodbu njenog radnog mjesta. Navedeni dokumenti ne sadrže jasne podatke o tome na koji način će prilagodba radnog mjesta biti izvršena i koji će biti radni uvjeti i zahtjevi za tužiteljicu.

53.1. Nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

54. Saslušana na raspravi, vještakinja medicine rada prim.dr.sc. Jelena Macan, dr.med. iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2026., a prema stanju u spisu i onome što proizlazi iz sastanka prilikom utvrđivanja radne sposobnosti tužiteljice, moguća je prilagodba radnoga mjesta tužiteljice u centralnoj praonici. U odnosu na podnesak tuženika od13.2.2026. u kojem isti navodi kako bi tužiteljica te poslove mogla obavljati stojeći i to jednom rukom, dok se drugom drži za štaku, navodi kako je takav način apsolutno neprihvatljiv. Apsolutno treba prilagoditi radno mjesto tužiteljice u odnosu na njezinu mogućnost kretanja i stajanja pomoću podlaktne štake i navedeno treba svakako uzeti u obzir, te njezino radno mjesto se treba prilagoditi da ono isto bude u pretežito sjedećem položaju. U odnosu na poslove koje bi obavljala vezano uz peglanje i glačanje u praonici vještakinja izjavljuje kako se ti poslovi trebaju prilagoditi sukladno njezinoj mogućnosti i da isti trebaju biti pretežito u sjedećem položaju.

54.1. Na upit punomoćnice tuženika bi li tužiteljičino radno mjesto bilo prilagođeno ako bio se njezin odvijao na način da sjedi i slaže manje rublje za sitnije, benkice i slično, a ono bi joj prije toga bilo prethodno dovezeno od strane drugih radnika putem kolica koja se nalaze u praonici, vještakinja je odgovorila kako bi to bila odgovarajuća prilagodba njezinog radnog mjesta, a također odgovara bila i odgovarajuću prilagodba da tužiteljica sjedi u dijelu praonice gdje se odvijaju sitniji admin. poslovi vezano uz narudžbe i trebovanja. Nadalje odgovara kako u ovome predmetu nema podatka o tome koliko je tužiteljica bila od sklapanja ugovora o radu iz 2025. godine na svom radnom mjestu, s time da navedeni podatak joj je poznat iz ranijeg postupka gdje je ona također vještačila.

55. Iz ovakvog činjeničnog stanja, ovaj sud je temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultat cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

56. U ovom postupku sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 7. listopada 2008., pa nadalje na radnom mjestu radnice u centralnoj praonici u odjelu za pranje i održavanje rublja pri službi za uslužne djelatnosti,

- da se tužiteljici, na radnom mjestu, 15. srpnja 2020. dogodila ozljeda na radu na način da je pretrpjela ubod igle u ruku,

- da tužiteljica od 2020. pa nadalje nije bila na svom radnom mjestu, budući da je na bolovanju, odnosno manji dio je bila i na godišnjem odmoru,

- da je tužiteljici rješenjem HZMO, Područne službe u Osijeku od 17.5.2023. utvrđeno tužiteljici postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (razina 2), a od ukupnog tjelesnog oštećenja utvrđuje se postojanje tjelesnog oštećenja od 40%,

- da je pred Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom vođen postupak radi ispitivanja eventualne mogućnosti prekvalifikacije tužiteljice,

- da je u tom postupku utvrđeno kako tužiteljica smije obavljati lakše fizičke i administrativne poslove u slobodnom ritmu rada 100% radnog vremena,

- da je iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice od 12.1.2024. vidljivo kako je tužiteljica za poslove radnika u praonici zdravstveno sposobna uz zabranu dizanja tereta težih od 5kg, zabranu rada na normu, dugotrajno stajanje i hodanje,

- da tužiteljica odbijala potpisati ponuđene joj ugovore o radu.

57. Predmet ovog postupka je neprovedba prilagodbe radnog mjesta tužiteljici u centralnoj praonici, te da ju time tuženik diskriminira na osnovi invaliditeta, ali i da tužiteljicu po osnovi invaliditeta i zdravstvenog stanja tuženik diskriminira rasporedom na poslove radnog mjesta radnika u centralnoj praonici, te da se naloži tuženiku da izvrši prilagodbu radnog mjesta radnika u centralnoj praonici i da se zabranjuje tuženiku da prije nego što se obavi takva prilagodba isti zahtijeva od tužiteljice obavljanje poslova radnog mjesta radnika u centralnoj praonici, kao i da se utvrdi diskriminacija po osnovi invaliditeta u odnosu na tužiteljicu zabranom ulaska osobnim automobilom u krug bolnice prilikom dolaska na preglede, a i da se utvrdi izravna diskriminacija za opisano, pa zbog povrede prava osobnosti da tuženik naknadi nematerijalnu štetu tužiteljici u iznosu od 12.500,00 eura.

58. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica temeljem ugovora o radu zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu IV. vrste – radnik u centralnoj praonici u odjelu za pranje i održavanje rublja pri službi za uslužnu djelatnost.

59. Sporno je je li tuženik povrijedio prava i obveze tužiteljice iz radnog odnosa, a na način da je istu diskriminirao zbog invalidnosti, obrazovanja, odnosno njezinog zdravstvenog stanja, a na način da ju nije rasporedio na poslove sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

60. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12.-dalje u tekstu: ZOD) propisano je kako se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok je stavkom 2. propisano kako se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Člankom 2. stavkom 1. ZOD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Člankom 20. stavkom 1. ZOD propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

61. Iz ovakvo utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica, od 21. srpnja 2020. (šest dana nakon uboda igle u ruku na radnom mjestu) na bolovanju. Da je tijekom bolovanja ista vodila više postupaka, radi utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, te joj je 8. siječnja 2024. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti (list 15-16 spisa). Nakon donošenja takvog rješenja poslodavac (ovdje tuženik) je tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu 10. siječnja 2024. u kojemu je naveo kako će tužiteljica na svom radnom mjestu obavljati poslove sukladno rješenju od 8. siječnja 2024. Uvidom u predmetno rješenje sud je utvrdio kako se u istom navodi da je tužiteljica sposobna obavljati lakše fizičke i administrativne poslove u slobodnom ritmu rada 100% radnog vremena. Dakle ponudio joj je obavljanje poslova na njezinom (ranijem) radnom mjestu, ali uz ograničenja koja su navedena u rješenju HZMO Osijek od 8. siječnja 2024.

62. Takvom zaključku i novom ugovoru prethodio je i postupak pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Pa je tako i na navedenu okolnost bila saslušana i svjedokinja VD koja je iskazala kako je zaposlena u Centru za profesionalnu rehabilitaciju u Osijeku, te je kod njih proveden i postupak i održan je, radi dogovora, sastanak kod poslodavca, ovdje tuženika. Da je održan takav sastanak navodi i tužiteljica, ali i UD, ĐD, SD i ZD. Na tom sastanku je bilo rasprave o povratku tužiteljice na rad i prilagodbi njezinog rada tom radnom mjestu. Na istom je bila i tužiteljica, te je ista i pristala, odnosno postignut je dogovor o načinu njezinog rada na radnom mjestu, gdje je bio prisutan i tuženik i sa kojim načinom rada se isti dogovorio. Međutim tužiteljica nikada nije postupala po tome.

63. Tužiteljica navodi nadalje kako je prema njoj počinjena diskriminacija po osnovi invaliditeta, međutim po mišljenju ovoga suda navedeno nije utvrđeno. Naime, da bi se radilo o diskriminaciji moralo bi se raditi o povredi prava na jednako postupanje iz članka 20. stavka 1. ZOD-a, a kod izravne diskriminacije, na što se poziva tužiteljica, iz članka 2. stavka 1. ZOD-a da se osoba stavlja ili je stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Kako tužiteljica nigdje nije navodila tijekom postupka (osim prilikom davanja svoga iskaza na ročištu održanom 21. listopada 2025.) da je stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Naime, tužiteljica u cijelome spisu prilaže u odnosu na nju dokumentaciju, nigdje se ne poziva koja je to druga osoba u odnosu na koju je ona stavljena u nepovoljniji položaj i u odnosu na koga je ona diskriminirana po osnovi invaliditeta (ili zdravlja).

63.1. U odnosu na navod tužiteljice koji je dala nakon zaključenja prethodnoga postupka, na ročištu održanom 21. listopada 2025. kako je osoba MD otišao u mirovinu i mogao birati drugo radno mjesto, navedeno nije dokazano, a tužiteljica je, sukladno članku 20. stavku 1. ZOD-a dužna učiniti to vjerojatnim. Međutim nigdje se ne navodi da li je ta osoba MD bila osoba s invaliditetom ili zbog čega drugoga mu je tako bilo omogućeno, kako ona navodi, a tuženik se na navedeno nije mogao očitovati i priložiti dokaze o tome budući da je prethodni postupak bio zaključen. Pa tako i u odnosu na radnicu AD ista navodi kako je dobila samo ograničenje, a čak niti nije imala utvrđenu invalidnost, pa time se ne može govoriti da se radi o istoj, usporedivoj ili sličnoj situaciji. U odnosu na navod za radnicu ŠD ističe se kako je ona bila u drugom odjelu (centrala za pozive), pa se ne može zaključiti o povredi po osnovi diskriminacije u istoj ili sličnoj situaciji, kao što se ne može niti utvrditi na koje to drugo radno mjesto je ista bila prebačena (više radno mjesto, neko usporedivo s njezinim ili neko treće).

64. Ovaj sud iz svega zaključuje kako zapravo tužiteljica traži da ista ima izbor rada na svom radnom mjestu, odnosno odlaska u mirovinu, te da zbog toga niti ne želi da se potpisuju novi ugovori, kao niti da se vraća na posao. Pa tako i sama činjenica da je odbila potpisati ugovor, a na način kako je to bilo ranije i dogovoreno pri Centru za profesionalnu rehabilitaciju i gdje je ona osobno bila i prisutna i pristala na navedeno, zaključuje se kako tužiteljica zapravo ne želi uopće pristupiti na svoje radno mjesto (da li zbog želje za odlaskom u mirovinu ili zbog toga što želi drugo, bolje plaćeno radno mjesto, međutim isto je ostalo neutvrđeno). Da bi se uopće moglo govoriti o diskriminaciji na samom radnom mjestu tužiteljica je trebala pristupiti na to radno mjesto, pa ukoliko ne bi bilo sukladno dogovoru pri Centru za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno sukladno rješenju HZMO Osijek od 8. siječnja 2024. tada bi se mogle utvrđivati i okolnosti vezane uz postupanje prema tužiteljici na da se ona stavlja u nepovoljniji položaj od druge osobe.

65. Kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom navela da se kod nje radi o diskriminaciji od strane tuženika neprovedbom prilagodbe radnog mjesta sud je radi utvrđenja takve okolnosti proveo i vještačenje po vještaku medicine rada i sporta prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med. koja je u svome nalazu i mišljenju navela kako ugovor o radu iz veljače i lipnja 2024. sadržava načelnu izjavu tuženika da uvažava rješenje, ali i da se u ugovoru navodi većina istih poslova koje je tužiteljica obavljala i ranije, bez opisa prilagodbe. Ovaj sud napominje da je tuženik naveo u ugovorima iz veljače i lipnja 2024. koje sve poslove može tužiteljica i obavljati, ali je i navedeno kako će se i na radnom mjestu primjenjivati rješenje HZMO Osijek. Pa je tako i sama vještakinja prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med. na ročištu održanom kod ovoga suda 12. lipnja 2026. iskazala kako bi odgovarajuća prilagodba radnog mjesta bila i ona da tužiteljica sjedi u dijelu praonice i da slaže manje rublje, benkice i slično. Također je vještakinja iskazala i kako je moguća prilagodba tužiteljičinog radnog mjesta u centralnoj praonici.

65.1. Zapravo se ovdje radi o načinu kako je navedeno pojedina odredba u ugovoru o radu, međutim niti tužiteljica, niti vještakinja, a niti igdje se navodi što bi točno trebala sadržavati odredba ugovora o radu na način da bi se mogla utvrditi da on odgovara njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti. Ovaj sud je i mišljenja kako je upravo zbog toga tuženik i tužiteljici nudio i više takvih ugovora, međutim niti jedan tužiteljica nije htjela potpisati, a za napomenuti je kako ona osobno nije niti pristupila na svoje radno mjesto pa je nemoguće i utvrditi da li se postupa sukladno rješenju HZMO Osijek, odnosno dogovoru koji je postignut pri Centru za profesionalnu rehabilitaciju.

66. Iz svega navedenoga ovaj sud je utvrdio kako nije osnovan zahtjev tužiteljice da se istu stalno diskriminira od strane tuženika neprovedbom prilagodbe radnog mjesta.

67. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na raspored tužiteljice na poslove radnog mjesta radnika u centralnoj praonici i da se ista zbog toga diskriminira, valja istaknuti kako niti navedeno nije utvrđeno. Naime, tužiteljica je od tuženika tražila da ju se zaposli prvo kao servirka, što je ista i odbila, a vidljivo je kako je tužiteljica tražila zaposlenje na poslu dentalnog asistenta, budući da za to ima završenu školu. Međutim tuženik navedeno radno mjesto nema upražnjeno (postoji svega jedna osoba koja radi na tom radnom mjestu), a i nejasno je kako bi tužiteljica obavljala poslove tog radnog mjesta kada većinu vremena (ako ne i svo vrijeme) je u obvezi sjediti. Ovaj sud također smatra navode tuženika pravilnim kojim isti navodi kako je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu sa NKV, pa tražiti zaposlenje na radnom mjestu koje nije NKV, isti nije dužan tome udovoljiti. Naime, tužiteljica jeste završila školu za dentalnog asistenta, ali također niti nema ispunjene sve uvjete za zapošljavanje na tom radnom mjestu (staž i slično), a tuženik nema uvjete da bi ju mogao zaposliti bez toga (budući da ima samo jedno radno mjesto). U odnosu na ostale poslove tužiteljica niti nema drugu odgovarajuću stručnu spremu, pa je nejasno koje to poslove ista želi i za koje to poslove se nju diskriminira, budući da joj nedostaje osnovni uvjet, a to je kvalifikacija za rada na određenom radnom mjestu. Jednako tako u odnosu na poništeni natječaj primalje, kako navodi tužiteljice, iskazuje se kako ista niti nema završenu potrebnu stručnu spremu, pa je i iz toga razloga poništen taj natječaj, a i sam poništaj natječaja je u nadležnosti samo poslodavca. Iz svega navedenoga sud nije nigdje utvrdio da postoji diskriminacija od strane tuženika prema tužiteljici, a sve to uvažavajući i činjenicu da je kod tuženika zaposleno 3100 osoba, da imaju puno osoba koje rade s invaliditetom, da se radi o zdravstvenoj ustanovi koja bi uvijek mogla naći odgovarajuće radno mjesto, pa čak i tužiteljici da se utvrdi kako ovo nije odgovarajuće sukladno njezinim utvrđenim medicinskim kontraindikacijama. Međutim napominje se kako tužiteljica nikada nije pristupila na svoje radno mjesto od same ozljede koju je zadobila 2020. i stoga se niti ne može govoriti da li je radno mjesto prilagođeno ili ne za tužiteljicu, a ocjena vještaka je kako se iz ponuđenog ugovora o radu ne može utvrditi da su ti ugovori o radu odgovarajući njezinoj preostaloj radnoj sposobnosti.

68. Također i za točku III. tužbenog zahtjeva valja istaknuti kako isti nije osnovan, a to prvenstveno iz razloga jer je i sama vještakinja prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med. iskazala na ročištu kako bi odgovarajuća prilagodba radnog mjesta bila da tužiteljica sjedi i slaže sitno rublje, benkice i slično, pa kako tužiteljica nikada nije niti stupila na svoje radno mjesto ne može se nalagati tuženiku da nešto prilagodi kada nije moguće utvrditi na koji način, a ona nije pristupila na svoje radno mjesto, pa da se može utvrditi koja to prilagodba nije izvršena, sve kako bi bilo sukladno njezinoj utvrđenom invaliditetu. Stoga je neosnovan i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

69. Kako tužiteljica traži i zabranu da prije prilagodbe radnog mjesta tuženik zahtijeva obavljanje poslova od strane tužiteljice, valja istaknuti i kako je i taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan, a to prvenstveno iz razloga jer je i sama vještakinja prim.dr.sc. Jeleni Macan, dr.med. iskazala kako bi bila odgovarajuća prilagodba da tužiteljica sjedi na svom radnom mjestu i na takav način obavlja posao.

70. U odnosnu na diskriminaciju po osnovi invaliditeta zabranom tužiteljici ulaska osobnim automobilom u krug bolnice prilikom dolaska na specijalističke preglede u KBC Osijek (točka V. tužbenog zahtjeva) ističe se kako to ista ne zahtijeva kao radnica, već da koristi u privatne svrhe, a jasno je tuženik iskazao kako nikome nije dopušten parking u krugu bolnice, budući da je on potreban za rad samog KBC-a, pa ničim nije dokazala koja to druga fizička osoba ima pravo pristupa i korištenja parkinga a da je osoba s invaliditetom. Također je i svjedokinja HD, inače glavna sestra i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo iskazala kako zaposlenicima nije omogućen parking unutar bolnice, ali se može podnijeti zahtjev za odobrenje, a iskazala je i kako vjerojatno u bolnici postoje stotine zaposlenih osoba s invaliditetom, ali koliko je njoj poznato samo jedna doktorica, kao osoba s invaliditetom ima odobren parking, ali svi drugi parkiraju drugdje. U odnosu na tu jednu doktoricu nije utvrđeno o kakvom se stupnju invaliditeta radi pa je bilo nemoguće odlučiti o stavljanju u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, a iz toga iskaza, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao životan i logičan postoje još stotine ljudi, osoba s invaliditetom koje parkiraju drugdje a zaposleni su kod tuženika. Jednako tako se i navodi kako je opće poznata činjenica da u krugu bolnice nije dopušten nikome parking, pa tako niti osobama s invaliditetom.

71. Iz svega navedenog sud nije utvrdio da je tužiteljica izravno diskriminirana kod tuženika, kao osoba s invaliditetom i zdravstvenom stanju, već upravo suprotno, da je tuženik pravna osoba koja zapošljava preko 3000 ljudi, da stotine ljudi radi i zaposleno je kod tuženika kao osobe s invaliditetom, kao i da se radi o zdravstvenoj ustanovi koja ima mogućnosti brinuti se o takvim osobama i njihovom zapošljavanju, pa je ovaj sud utvrdio kako, u konkretnom slučaju, ne postoji izravna diskriminacija tuženika prema tužiteljici. Iz navedenoga, budući da izravna diskriminacija nije utvrđena, samim time nije niti osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete, to je ovaj sud odlučio odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva (točke VI. i VII.).

72. Kako je ovaj sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, to je i odlučeno kao u izreci ove presude i sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.

73. Tužiteljica je u cijelosti odbijena za naknadu troškova ovog postupka, budući da je ista u cijelosti izgubila parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

74. Kako tuženik nije potraživao troškove ovog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.

75. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 15. srpanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku