Posl.br. P-182/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon usmene glavne i javne rasprave održane i zaključene 21. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika, te Dore Mihanović, odvjetnice u Zagrebu, kao punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), 15. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici iza pok. BB iz [adresa] u roku od 15 dana plati iznos 19.508,00 USD u protuvrijednosti EUR po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2013. kao dana podnošenja tužbe do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate prema kamatnoj stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi od 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. U preostalom dijelu za iznos od 201.394,00 USD tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj sada pok. BB u tužbi od 14. lipnja 2013. navodi da tužitelj prema tuženiku ima nepodmireno potraživanje u iznosu od 220.902,00 USD u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, s osnova usmenog ugovora o zajmu. Kako je rok za plaćanje navedenog iznosa istekao, a tuženik unatoč pisanom pozivu dug nije podmirio te to odbija učiniti, tužitelj je prisiljen ustati s tužbom radi isplate. BB je tuženiku davao novac kojeg je tuženik dalje prosljeđivao trećoj osob i koja je navodno ulagala novac na tržištu kapitala radi zarade na tečajnih razlikama.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, protivi se navodu tužitelja da bi stranke imale ugovor o zajmu, pojašnjava da je tužitelj uplaćivao novac u brokersku kuću ACM, i to preko VB kojemu je tuženik davao novac koji je preuzeo od tužitelja, i za taj novac uložen u brokersku kuću tužitelj je dobivao mjesečnu kamatu od 15%. Uslijed sloma financijskog tržišta ulozi tužitelja su propali. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

3.Ovaj sud je presudom i rješenjem posl.br. P-3087/15-18 od 9. studenog 2017. odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere.

3.1.Odlukom Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-951/2018 -2 od 9. svibnja 2019. potvrđeno je rješenje, dok je ukinuta je u cijelosti presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom ponovljenog postupka umro je tužitelj BB, postupak je prekinut rješenjem P-497/2019 od 22. srpnja 2020., a rješenjem P-497/2019 od 7. studenog 2024. postupak je nastavljen u odnosu na tužiteljicu kao njegovu nasljednicu.

5. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u privatne obračune i privatnu mail korespondenciju (list 6 do 22, 34-35), potvrda potpisana od strane tuženika (list 36-37), poziv na platež duga s preslikom povratnice (list 22-24), zk izvadak (list 27), presudu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-561/2012 od 11. prosinca 2013. (list 93-99), presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-545/2014 od 07.svibnja 2015. (list 148-155), nalaz i mišljenje Lare Franulović od 20.5.2020. (list 215-223), pročitan je iskaz BB (list 79-80), tuženika (list 80-81), GB (list 81-82), VB

VB (list 89-90). 3 Posl.br. P-182/2025-12

6.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7.Nije sporno da je pravni prednik tužiteljice davao tuženiku određeni iznos novca kojeg je tuženik davao trećoj osobi, a ta treća osoba novac ulagala u međunarodno tržište valuta.

7.1.Nije sporno da je tužitelj kroz period na takav način ostvarivao određenu dobit.

7.2.Nije sporno da je tužitelj temeljem svog uloga očekivao dobitak od 220.902 USD.

8.Sporno je koliki iznos je BB predao tuženiku, koliki iznos mu je vraćen, odnosno ima li pravo na razliku od uloženog do vraćenog iznosa ili tužiteljica ima pravo na očekivani dobitak.

9.Odredbom čl. 20. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 156/22, 69/26, dalje u tekstu ZOO) propisano je da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, te na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

10.Iz iskaza pok. tužitelja CB proizlazi da je s tuženikom usmeno dogovorio da će mu davati gotovinu na ruke od čega će on njemu davati 15 % zarade, te je godinu dana sve funkcioniralo na način da mu je tuženik svaki mjesec tužitelju davao izvještaj koliki iznos je dao tuženiku, koliko ima na računu i kolika je tužiteljeva zarada. Naveo je da je tuženiku predao ukupno 85.000 USD, da mu je vraćeno 46.000 USD, dok je kod tuženika ostalo 47.000 USD, dok je očekivana zarada iznosila oko 220.000 USD, a što je sve proizlazilo iz izvještaja koji mu je tuženik predočio. Kada je CB tražio iznos očekivanje dobiti, došlo je do problema, odnosno tuženik je rekao da on radi s VB iz [adresa], te da radi na 2% provizije. Otišao je s tuženikom u [adresa], te je izvjesni VB rekao da preuzima taj dug od tuženika iako on s VB nije bio u nikakvom poslovnom odnosu.

11. Iz iskaza tuženika proizlazi da je VB trejder kod kojeg su on i još neki prijatelji ulagali novac, novac je VB slao u brokersku kuću ACM i tako zarađivao novac, a proviziju je VB trebao davati ulagačima ovisno o uloženom novcu. Tvrdi da mu je tužitelj dao iznos od 19.700 USD o čemu mu je tuženik potpisao potvrdu, te ga upoznao s okolnošću da novac prosljeđuje VB, koji je i sastavljao izvještaje. Poznato mu je da je tužitelju za prvi ulog isplaćen iznos od 10.000 USD, a taj novac dao je VB tuženik, a tuženik ga je predao BB. Krajem 2010. nastali su problemi s isplatom te su se BB i VB povezali i kontaktirali mimo tuženika, no BB je i dalje novac davao tuženiku, te je on novac prosljeđivao VB. Na zadnjem izvještaju kojeg je ŠB dao tuženiku da proslijedi BB, nesporno je pisalo da je CB dobit 220.902,00 USD a koji mu iznos nije plaćen, pa su tužitelj i VB na taj iznos napravili ugovor o zajmu.

12.Svjedok GB naveo je da je poznavao tuženika od prije, da mu je pričao o dobroj zaradi, odnosno da preko prijatelja ulaže novac na devizno tržište, te se i on upustio u takvo ulaganje na način da je tuženiku davao novac a on je prosljeđivao ŠB. Do kraja 2010. ostvarivao je dobit a dobit mu je isplaćivao EB. Znao je da se novac predaje VB.

13.Svjedok VB iskazao je da je u svoje ime i svoj račun, za svoje potrebe i potrebe svojih prijatelja i osoba koje su mu prijatelji preporučili trgovao novcem na međunarodnom tržištu deviza, a jedan od njih bio je i tuženik. Preko tuženika novac je uložio i BB, a radilo se o iznosu od oko 70.000,00 USD. I BB i ostale osobe bile su upoznate s rizicima dobitaka i gubitaka, a o tim rizicima odnosno načinu poslovanja znao je i BB jer je bio na edukaciji u jednoj brokerskoj kući u [adresa].

13.1. Kad se svjedoku VB predočila potvrda na listu 19 spisa, isti je potvrdio da je bilo izvjesno da je očekivana dobit BB iznosila oko 240.902 USD, ali da je tu potvrdu sačinio tuženik na temelju grupnog stanja koje mu je svjedok VB poslao, no da je BB dao nalog da se s tim novcem dalje trguje ali je na kraju taj iznos izgubljen. Naveo je da osoba koja trguje ima jednu šifru za trgovanje, a osoba koja je ulagač ima drugu šifru za podizanje dobiti i glavnice, a BB nije na vrijeme podigao novac, te je isti izgubljen. Svjedok je naveo da je dobivao prijetnje od strane BB, te je podizao i neke kredite da mu vratio iznos od 35.000,00 USD, no da je BB svejedno krenuo s tužbama tražeći iznos očekivane dobiti od 220.902,00 USD.

14.Iz navedenih iskaza tuženika, pok. BB te svjedoka GB i VB, suglasno u bitnome proizlazi, da je BB davao novac tuženiku koji je isti prosljeđivao VB, sve s ciljem i idejom da VB novac uloži i ostvari dobit na tečajnim razlikama promjenom tečaja stranih valuta (EUR, japanski jen, funta i dr). ŠB je navodno tim novcem trgovao na tržištu kapitala, a uz proviziju od 2% od dobiti svakog ulagača.

14.1.Nadalje je nesporno da je BB, a prema izvještaju od 1. lipnja 2011. koje je sačinio tuženik, trebala pripasti dobit od 220.902,00 USD.

15. Ocjenjujući pravni odnos između pravnog prednika tužiteljice i tuženika utvrđuje se da je između njih bio zaključen ugovor o nalogu u smislu čl. 763. ZOO-a i to u usmenom obliku, a nalog je izvršavao nalogoprimac odnosno tuženik, koji je davao novac drugoj osobi odnosno ŠB, sve temeljem čl. 767. i čl. 771. ZOO.

16. Stoga u obvezno pravnom odnosu stoje upravo pok. BB i tuženik. S tim u vezi napominje se da je nesporno da je CB pred Općinskim sudom u Bjelovaru podnio tužbu protiv svjedoka a tamo tuženika VB radi isplate iznosa od 10.000 USD, a tužbeni zahtjev je presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-545/2014 od 07. svibnja 2015. pravomoćno odbijen.

16.1. Dakle, kako je nedvojbeno utvrđeno da se cjelokupni proces odvijao preko tuženika, čak i nakon što su se BB i ŠB upoznali, nalogoprimac je tuženik jer je on primao novac (uloge) te predavao (dobit) BB. Stoga je upravo uženik pasivno legitimiran a prigovor pravomoćno presuđene stvari neosnovan.

17. iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Lare Franulović od 20. svibnja 2020. proizlazi da iz navedene dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi o kakvoj vrsti trgovanja se radi. "Trading" općenito znači trgovanje i osovino o vrsti industrije podrazumijeva različite trgovine i zamjene. Kod trgovine valutama moguća je kupnja i prodaja deviza gdje se zarada temelji na tečajnim razlikama odnosno na razlici u cijeni kupovine i prodajne vrijednosti valute, a kupovna i prodajna vrijednost pojedine valute mijenja se kroz vrijeme. Druga vrsta trgovanja je trgovanje valutnim parovima gdje trejder predviđa kretanje pojedinih parova valuta, a dobitak ili gubitak ovisi o točnosti predviđanja budućeg kretanja valuta valutnog para. Na svim ozbiljnim i legalnim web stranicama brokera i regulatornih tijela (HANFA; ESMA) nalaze se upozorenja o značajnom riziku gubitka sredstava kod trgovanja valutnim parovima, a mali ulagači čak u 81% slučajeva gube sredstva.

17.1.Sudski vještak analizirajući dokumentaciju u spisu navodi da nije moguće utvrditi da je ŠB uopće kupovao ili prodavao valutne parove, odnosno je li i u kojem iznosu su sredstva uložena ako su uopće realizirana, niti je li ostvaren eventua lni dobitak ili gubitak, jer o tome nema dokaza. Jedini dokaz bio bi zatražiti pregled prometa po računu VB radi provjera transakcija u periodu od 1.1.2010. do 30.6.2011. s iskazanim dobitka i gubicima za navedeni period. U protivnom, bez ove dokumentacije moguće je i da se radilo o običnoj prijevarnoj shemi u kojoj se dio novca vraća stranci (u ovom slučaju 15%) dok se ostatak uplata zadržava.

17.2.Prema navodima vještaka, podatak od brokerske kuće može zatražiti jedino vlasnik računa. Također, iz stručne literature i službenih izvora ne proizlazi da je došlo do bilo kakvog sloma tržišta kapitala u 2011. no zabilježeno je da je početkom 2011. započeo pad USD GBP i rast CHF pto je moglo uzrokovati gubitke uloženih sredstava ali ne nužno i svakom ulagaču (ovisi o više faktora uključujući i kojim valutama se trgovalo)., 17.3.Temeljem priloženih privatnih isprava koje nemaju snagu vjerodostojne isprave ali koje stranke nisu osporile, vještak je utvrdio da je pok. BB tuženiku predao ukupan iznos od 83.551,00 USD.

17.4.Tako je vidljivo da je BB tuženik predao iznos od 20.100,00 USD (potvrda od 11.01.2010.), iznos od 19,700 USD (potvrda od 1.03.2010.), iznos od 3.751,00 USD (potvrda od 1.01.2011.) i iznos od 20.000,00 USD (potvrda od 1.02.2011.).

17.5.Tuženik je CB sukladno dokumentaciji u spisu, vratio iznos od 64.043,00 USD, te stoga proizlazi da je od ukupnog iznosa zajma ostao nevraćen iznos od 19.508,00 USD.

18. Taj iznos tuženik je dužan vratiti pravnom sljedniku pok. BB, jer je taj novac neovlašteno zadržao za sebe. Pri tome uopće nije isključeno prema nalazu vještaka koje mišljenje prihvaća i ovaj sud da se radilo o prijevari odnosno da se stvarao privid da se CB novac ulagao, dok mu je tuženik i zapravo vraćao novac kojeg je BB predavao tuženiku, te BB održavao u prividu da može očekivati određenu dobit. Sve ovo sud zaključuje temeljem stanja spisa odnosno analizirajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te okolnosti da tuženik tijekom dugogodišnjeg postupka nije pribavio nikakav dokaz da bi ŠB doista ikakav novac ulagao na tržištu kapitala, posebno obzirom na činjenicu da je vještak naveo da ŠB nije imao ovlaštenje i pristup za takvo ulaganje.

19.Kako nema dokaza da je novac uopće ulagan, to je tuženik dužan razliku zadržanog novca u iznosu od 19.508,00 USD vratiti kao stečeno bez osnove s primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama teku od dana podnošenja tužbe do isplate, sve temeljem čl. 1115. ZOO, a u visini određenoj temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, stoga je odlučeno kao u izreci presude, točka I.

20. Svakako tužiteljica nema pravo na daljnji iznos koji se prema potvrdi tuženika mogao očekivati, jer iz dokaznog postupka proizlazi da je taj očekivani iznos samo puko obećanje, očekivanje, bez ikakvih dokaza o realnoj izvjesnosti takve dobiti. Tužiteljica bi eventualno imala pravo na izmaklu dobit ukoliko bi dokazala (a nije) da bi novcem koji je njezin pok. suprug predao tuženiku mogla određenu dobit (i koju) ostvariti, a nije ju ostvarila jer je tuženik novac zadržao, što je međutim izostalo. Slijedom navedenog odlučeno je preostali dio tužbenog zahtjeva odbiti, te odlučiti kao u izreci presude, točka II.

21. temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, a primjenjujući načelo razmjernosti. Naime, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na iznos očekivane dobiti, dok je u odnosu na taj iznos uspio u sporu u samo neznatnom dijelu. Kako je sud odredio da je tuženik dužan taj dio vratiti tužitelju, neoportuno je nalagati tužitelju da tuženiku plati trošak postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, točka III.

U Samoboru, 15. srpnja 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Dna-tužitelj po pun. uz s.p. na presudu

Tuženik po pun.