REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1054/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-62/2024-3 od 26. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-1069/2020-30 od 21. prosinca 2023., u sjednici održanoj 15. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja AV.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-62/2024-3 od 26. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P- 1069/2020-30 od 21. prosinca 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Da li je nepoštena i ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkom ugovoru ako je isti ugovor sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu koji je sastavio tuženik, ako se o predmetnim ugovornim odredbama kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pojedinačno pregovaralo, ako ta odredba ugovora nije jasno i razumljivo sastavljena, odnosno ako potrošaču nisu bili dostupni jasni i objektivni parametri i mehanizmi za utvrđivanje promjene kamatne stope, a koji Ugovor o kreditu je sklopljen 27. 9. 2002.g.?
2. Da li dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača činjenica da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkom ugovoru nije jasno i razumljivo sastavljena, odnosno da potrošaču nisu bili dostupni jasni i objektivni parametri i mehanizmi za utvrđivanje promjene kamatne stope, ako je isti ugovor sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu koji je sastavio tuženik, ako se o predmetnim ugovornim odredbama kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pojedinačno pregovaralo, a sama kamatna stopa je u nekom trenutku narasla i uslijed navedenog je došlo do povišenja anuiteta tužitelja-potrošača?
3. Da li činjenica postojanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pretpostavlja preplatu nekog točno određenog minimalnog iznosa, odnosno da li se u situaciji kada kamatna stopa bude jednostrano od banke povišena s 9,99% godišnje na 10,75% godišnje može govoriti po postojanju značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a ako se ima u vidu da je takav ugovor o kreditu sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu koji je sastavio tuženik, ako se o predmetnim ugovornim odredbama kojima je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pojedinačno pregovaralo, ako ta odredba ugovora nije jasno i razumljivo sastavljena, odnosno ako potrošaču nisu bili dostupni jasni i objektivni parametri i mehanizmi za utvrđivanje promjene kamatne stope, a budući da je zbog navedenog potrošač u obvezi bio plaćati i platio viši anuitet nakon povećanja kamatne stope?“.
2.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Predmet spora glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 20/02 uz fiducijarno osiguranje prijenosom vlasništva kreditoru nekretnine (opisane u izreci prvostupanjske presude) koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 66.200,00 eura, a predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Naime, s obzirom da u pobijanoj presudi nije utvrđeno da ugovorna odredba nije jasno i razumljivo sastavljena i da potrošaču nisu bili dostupni jasni i objektivni parametri i mehanizmi za utvrđivanje promjene kamatne stope, te s obzirom da je u postupku utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu narušena načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelo savjesnosti i poštenja te načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja (čl. 11., čl. 12. i čl. 15. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), tako da bi nastupile pravne posljedice ništavosti cijelog Ugovora odnosno pojedinih odredbi tih Ugovora, da je u konkretnom slučaju početno ugovorena kamatna stopa iznosila 9,99% godišnje i kroz razdoblje od 1. svibnja 2004. se najprije smanjivala te je bila niža od ugovorene i iznosila je 9,5% godišnje, a od 1. listopada 2007. iznosila je 9,6% godišnje, a od 1. srpnja 2009. se povećala i bila je nešto viša od ugovorene te je iznosila 10,75% godišnje, da se navedeno povećanje na 10,75% godišnje ne može smatrati značajnim povećanjem u odnosu na početno ugovorenu stopu od 9,99%, te da u konkretnom slučaju tijekom otplate kredita nije došlo do promjene okolnosti koje bi slijedom ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, to od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljena pitanja tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tužitelj u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tužitelj navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tužitelj koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tužitelj nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
